REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-78/2025-15

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja VC / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa pun. Boris Majić, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika Addiko Bank d.d. /OIB:14036333877/ iz Zagreba, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa pun. JC, iz OD Knezović i partneri, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon što je dana 15. travnja 2024. god. zaključio glavnu raspravu, dana 2. svibnja 2025. god.,

p r e s u d i o  j e

I Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju 1.470,54 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, koja na niže zabilježene novčane iznose, sastavnice prethodno zabilježenog ukupnog iznosa tuženikove obveze, do isplate, teče kako slijedi:

– na 3,45 EUR od dana 01.10.2007.

– na 3,44 EUR od dana 02.11.2007.

– na 3,46 EUR od dana 03.12.2007.

– na 3,37 EUR od dana 02.01.2008.

– na 3,54 EUR od dana 01.02.2008.

– na 3,56 EUR od dana 29.02.2008.

– na 13,23 EUR od dana 31.03.2008.

– na 12,90 EUR od dana 30.04.2008.

– na 12,77 EUR od dana 02.06.2008.

– na 12,93 EUR od dana 30.06.2008.

– na 12,70 EUR od dana 31.07.2008.

– na 12,71 EUR od dana 01.09.2008.

– na 12,88 EUR od dana 01.10.2008.

– na 13,89 EUR od dana 31.10.2008.

– na 13,37 EUR od dana 02.12.2008.

– na 20,22 EUR od dana 31.12.2008.

– na 20,42 EUR od dana 02.02.2009.

– na 20,51 EUR od dana 02.03.2009.

– na 20,26 EUR od dana 31.03.2009.

– na 20,31 EUR od dana 30.04.2009.

– na 19,93 EUR od dana 01.06.2009.

– na 19,66 EUR od dana 30.06.2009.

– na 19,73 EUR od dana 31.07.2009.

– na 19,88 EUR od dana 31.08.2009.

– na 19,86 EUR od dana 30.09.2009.

– na 19,72 EUR od dana 02.11.2009.

– na 19,99 EUR od dana 30.11.2009.

– na 20,21 EUR od dana 31.12.2009.

– na 20,53 EUR od dana 01.02.2010.

– na 20,46 EUR od dana 01.03.2010.

– na 20,88 EUR od dana 31.03.2010.

– na 20,80 EUR od dana 30.04.2010.

– na 20,96 EUR od dana 31.05.2010.

– na 22,33 EUR od dana 30.06.2010.

– na 22,04 EUR od dana 02.08.2010.

– na 22,90 EUR od dana 31.08.2010.

– na 22,61 EUR od dana 30.09.2010.

– na 22,13 EUR od dana 02.11.2010.

– na 23,14 EUR od dana 30.11.2010.

– na 21,57 EUR od dana 31.12.2010.

– na 20,77 EUR od dana 31.01.2011.

– na 21,08 EUR od dana 28.02.2011.

– na 20,72 EUR od dana 31.03.2011.

– na 20,78 EUR od dana 30.04.2011.

– na 22,30 EUR od dana 31.05.2011.

– na 22,45 EUR od dana 30.06.2011.

– na 24,27 EUR od dana 02.08.2011.

– na 23,06 EUR od dana 31.08.2011.

– na 22,35 EUR od dana 30.09.2011.

– na 17,50 EUR od dana 31.10.2011.

– na 17,45 EUR od dana 30.11.2011.

– na 17,72 EUR od dana 31.12.2011.

– na 17,95 EUR od dana 31.01.2012.

– na 17,91 EUR od dana 07.03.2012.

– na 17,62 EUR od dana 31.03.2012.

– na 17,93 EUR od dana 30.04.2012.

– na 18,00 EUR od dana 31.05.2012.

– na 17,88 EUR od dana 30.06.2012.

– na 17,91 EUR od dana 31.07.2012.

– na 17,82 EUR od dana 31.08.2012.

– na 17,62 EUR od dana 01.10.2012.

– na 17,83 EUR od dana 31.10.2012.

– na 17,85 EUR od dana 04.12.2012.

– na 17,86 EUR od dana 31.12.2012.

– na 17,46 EUR od dana 31.01.2013.

– na 17,80 EUR od dana 28.02.2013.

– na 17,83 EUR od dana 02.04.2013.

– na 17,70 EUR od dana 30.04.2013.

– na 17,27 EUR od dana 31.05.2013.

– na 17,26 EUR od dana 01.07.2013.

– na 17,37 EUR od dana 31.07.2013.

– na 17,53 EUR od dana 31.08.2013.

– na 17,76 EUR od dana 30.09.2013.

– na 17,64 EUR od dana 31.10.2013.

– na 17,73 EUR od dana 30.11.2013.

– na 17,82 EUR od dana 31.12.2013.

– na 8,94 EUR od dana 31.01.2014.

– na 9,00 EUR od dana 28.02.2014.

– na 8,98 EUR od dana 31.03.2014.

– na 8,91 EUR od dana 30.04.2014.

– na 8,89 EUR od dana 31.05.2014.

– na 8,90 EUR od dana 30.06.2014.

– na 8,98 EUR od dana 31.07.2014.

– na 9,04 EUR od dana 01.09.2014.

– na 9,03 EUR od dana 30.09.2014.

– na 9,09 EUR od dana 31.10.2014.

– na 9,13 EUR od dana 01.12.2014.

– na 9,10 EUR od dana 31.12.2014.

– na 9,11 EUR od dana 31.01.2015.

– na 9,11 EUR od dana 28.02.2015.

– na 8,98 EUR od dana 31.03.2015.

i to po stopama: od dospijeća do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. g. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. do ispunjenja, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem, za tri postotna poena, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta.

II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tužitelju 4.311,10 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos, počev od dana presuđenja (2.5.2025. god.) pa do isplate, teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da je 16.3.2005. god., s tuženikom /njegovim prednikom; dalje tuženik/, kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu broj 246- 23/2005, a temeljem tog ugovora da mu je tuženik stavio na raspolaganje kreditni iznos iskazan kao 62.000,00 CHF, a isplatio u kunskoj protuvrijednosti tog valutnog iznosa prema njegovom /tuženikovom/ kupovnom tečaju.

1.1.Određenja opisanog ugovora da je tuženik unaprijed pripremio i izložio u standardiziranom ugovoru. Utoliko da je isključivom tuženikovom voljom, dakle, bez prethodno s njim /tužiteljem/ učinjenog pregovaranja, u promatranom ugovoru stipulirano da će početno ugovorena kamatna stopa od 4,99% godišnje i biti promjenjiva te zavisiti isključivo od jednostrane tuženikove odluke donijete bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se kamatna stopa mijenjati.

1.2.Utoliko da je tuženik u stranački ugovor ugradio nepoštena i ništetna ugovorna određenja i time prouzročio posljedicu u obliku neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a da je stranački ugovor bio baš opisane /ne/kvalitete i prouzročio opisanu posljedicu da je utvrđeno odlukama nadležnih sudova /trgovačkih sudova/, a naposljetku, potvrđeno i revizijskim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske. U tome kontekstu je naglasio da je u cijelosti ispunio obveze iz ugovora u onom sadržaju u kojem su te obveze ispisane u ispravi koja svjedoči o stranačkom pravnom poslu, pa da se tuženikovo nepoštenje i ništetnost određenja stranačkog ugovora naposljetku materijalizirala kroz posljedicu da je dio njegove /tužiteljeve/ imovine, baš onaj dio opisan u izreci ove odluke, bez valjane pravne osnove prešao u tuženikovu imovinu.

1.3.Naročito je naglasio da se određenja prethodno opisanih odluka, a posebice odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske /opisao je i kojih iz skupa odluka tog suda/, budući su iskazana u postupcima kolektivne zaštite interesa potrošača, imaju bezostatno primijeniti i u ovom postupku, te je u tužbi /stupnjevitoj tužbi/ postavio manifestacijski zahtjev /zahtjev o kojem je pravomoćno odlučeno u tijeku parnice/ te dva prateća, vrijednosno neodređena, kondemnatorna zahtjeva spomenutom manifestacijskom zahtjevu.

1.4.Na osnovi izloženog je prema tuženiku postavio zahtjev/e na vraćanje stečenog bez osnove, te je, naposljetku, u skladu s uputom žalbenog suda zahtjev postavio u recentnoj novčanoj valuti u Republici Hrvatskoj.

2. Raspolažući prema zahtjevima tužitelja, tuženik je te zahtjeve okvalificirao pravno neosnovanim zahtijevanjima.

2.1.Naveo je – u bitnome – da ugovaranje promjenjive kamatne stope u stranačkom ugovoru nema obilježja nepoštenog, pa stoga niti ništetnog ugovaranja.

2.2.Pak, očito za slučaj da sud zauzme stajalište u pogledu valjanosti stranačkog ugovaranja protivno njegovom stajalištu, tužiteljevom zahtjevu – prvenstveno – suprotstavio je zastrani prigovor.

3. U dokaznom postupku pročitan je javnobilježnički potvrđeni /17.3.2005.god. potvrđeni/ Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini – U [adresa] 16.3.2005. god., pročitani su otplatni planovi promatranog kredita, pročitane su po tuženiku sačinjene isprave – Pregledi prometa za klijenta, pročitana je stranačka korespondencija nastala neposredno prije otpočimanja ove parnice, pročitane su po strankama spisu priložene odluke različitih sudova u kojima su problematizirani instituti važni za odlučivanje u stranačkoj parnici, pročitan je niz doktrinarnih uradaka iz promatranog područja, pročitani su razni novinski članci u kojima su problematizirani "krediti u švicarcima", pročitani su Nalaz i mišljenje vještaka za financije i računovodstvo Milenka Galiota, dipl. oec. od 21.10.2021. god. te dopune tog uratka od 4.1.2024. god. i 5.3.2025. god., pročitan je tuženikov "Simulirani otplatni plan promatranog kredita", izveden je dokaz saslušanjem vještaka Milenka Galiota na raspravi, u statusu svjedoka saslušana je VCP, te je izveden dokaza saslušanjem tužitelja u statusu parnične stranke

4. Nakon analize i ocijene stranačkih raspolaganja i dokaza koje je izveo u postupku – zbog niže izloženih razloga – ovaj sud je zauzeo stajalište da zahtjev koji je tužitelj – nazivajući ga glavnim zahtjevom – postavio u ovoj parnici, ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

5. Propisano je /a bilo je propisano i u vrijeme pokretanja ovog postupka/ st. 1. čl. 502a Zakona o parničnom postupku /NN-53/91-80/22; dalje ZPP/ da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu /tužbu za zaštitu kolektivnih interesa i prava/ protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanja, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava kakve kolektivne interese i prava, a pak, st. 2. iste zakonske norme bilo je /i sada je/ propisano da štićeni interesi mogu biti interesi potrošača /potrošački interesi/.

5.1.Čl., pak, 502c ZPP propisano je /i bilo je u relevantno vrijeme propisano/ da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravna utvrđenja iz presuda kojima su prihvaćeni zahtjevi iz tužbi podnijetih u smislu čl. 502. st.1. ZPP, zahtjevi da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanja tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, a k tome je – naročito – propisano da će u opisanim slučajevima sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

5.2.Određenja suštinski istovjetna netom citiranim određenjima ZPP sadržana su i u ranije važećim određenjima Zakona o zaštiti potrošača /ZPP-79/07-56/13 i 41/14- 14/19/, tako i u sada važećem istovrsnom Zakonu /NN 19/22 – 59/23/.

6. Crpeći ovlaštenja za to i takvo utuženje iz netom promatranih zakonskih određenja, Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio je protiv tuženika pravomoćnu /i revizijski potvrđenu/ odluku suda u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača i to odluku u kojoj su presudbeno deklarirana utvrđenja da je tuženik kroz razdoblje od 1. 6. 2004. do 31. 12. 2008. god. povrjeđivao kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o potrošačkom kreditiranju na način što je ugovarao ništetne i nepoštene odredbe o redovnoj kamatnoj stopi, ugovarajući da je ta stopa promjenjiva u skladu s njegovom jednostranom odlukom i njegovim drugim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora u tom razdoblju kao trgovac s potrošačima nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrđivao egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača utemeljenu na jednostranom povećavanju kamatnih stopa.

7. Proizlazi dakle, da je u postupku – postupku čija utvrđenja sud u postupcima odlučivanja o individualnim zahtjevima potrošača naprosto mora beziznimno implementirati u rezultate dokaznog postupka – utvrđeno da je kroz razdoblje od 1. 6. 2004. do 31. 12. 2008. god. tuženik s potrošačima sklapao ništetne i nepoštene ugovore, i to ništetne i nepoštene u pogledu ugovaranja – među inim – i kamatne stope.

8. Čitanjem stranačkog ugovora, pak, utvrđeno je da su ovopostupne stranke taj ugovor sklopile 16.3.2005. god. pa bi utoliko, u smislu prethodno kazanog, proizlazilo da je i ugovaranje ovopostupnih stranaka ništetno i nepošteno ugovaranje u pogledu ugovorene redovne kamate.

8.1.Dakako proizlazilo bi tek onda ukoliko bi stranački ugovor imao obilježja potrošačkog ugovora, a time i sam tužitelj status potrošača.

8.2.Stoga je u postupku i valjalo dokazno sagledavati jesu li u konkretnom ugovaranju opisana obilježja i traženi status bili bi zbiljno ostvareni.

9. Pak, kako iz stranačkog ugovora, a niti tužiteljevog iskazivanja ne proizlazi da bi on promatrana kreditna sredstva imao namjeru utrošiti i utrošio u okviru kakve svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, te kako tužiteljevu tvrdnju da bi on pri sklapanju promatranog pravnog posla imao status potrošača niti tuženik nije osporio u tijeku ove parnice, naprosto je preostalo zaključiti da je stranačko ugovaranje imalo obilježja potrošačkog ugovaranja i u skladu s tim da je i sam tužitelj kao ugovaratelj tog ugovaranja imao status potrošača.

9.1.Stoga tužitelju pripada pravo pozvati se na prethodno izložena relevantna utvrđenja iz presude koja je donijeta u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, baš utvrđenja izložena u st. 6 ove odluke, dakle, baš stoga tužitelju pripada pravo u elemente procesne građe ove parnice ugraditi i prethodno opisana utvrđenja.

9.2.Utoliko je, imajući na umu izloženo – posebice imajući na umu da niti prema određenjima stranačkog ugovora (naročito određenjima čl.6. tog ugovora u kojem je stipulirana mogućnost mijenjanja kamatne stope koja je imala teći na glavnicu glavnog duga – vidjeti određenja stranačkog ugovora na listovima 5 – 8 spisa), niti prema posvjedočenju ondašnje tuženikove zaposlenice VCP (vidjeti njeno iskazivanje na listovima 681, 682 i 683 spisa), a napokon, niti kroz njegove obavijesti tužitelju da je kamatna stopa promijenjena /listovi 645 - 649/, ne proizlazi da bi tuženik tužitelju dao potrebite obavijesti, kako o osnovama i načinu povećanja/smanjenja, tako i o naravi, rizicima i posljedicama promatranih ugovornih odredbi relevantnih za određivanje njegove novčane obveze vezane za plaćanje redovne kamate i da bi tuženik, bilo eksplicite, bilo "informativno" (u značenju koje tom pojmu daje žalbeni sud) pristao da sastavnim dijelom stranačkog ugovora budu i te, u formi i suštini, ništetne i nepoštene odredbe - valjalo zauzeti stajalište da stranačko ugovaranje u onom dijelu u kojem je u okviru tog ugovaranja isključivo na osnovi tuženikove volje stipulirana redovna kamata /u pogledu načina određivanja i visine stope te kamate/ ima ne/kvalitetu ništetnog i nepoštenog ugovaranja.

10. Stranački ugovor, dakle, djelomično je ništetan i nepošten, a s obzirom na njegova određenja koja nisu zahvaćena takvom /ne/kvalitetom ugovaranja – o tome naprosto ne bi trebalo biti spora on može ostati na pravnoj snazi i bez promatranih ništetnih – nepoštenih određenja, a ta i takva određenja valja sagledavati kao da nikada nisu niti bila ugovorena. U skladu s tim, u konkretnom slučaju u kojem ostala određenja izuzev ništetnih ostaju na pravnoj snazi, valja držati da su stranke stopu redovne kamate koju je tužitelj imao plaćati kroz razdoblje povrata kreditnih sredstava ugovorile, baš kako je naznačeno u ispravi koja svjedoči u stranačkom ugovaranju, u visini 4,99% godišnje.

11. Nakon prethodno zauzetog stajališta, da bi se odlučilo o pravnoj osnovanosti tužiteljevog zahtjeva, valjalo je – ponajprije – sagledavati je li tužitelj, kroz razdoblje otplate kredita, kredita kojeg je naposljetku u cijelosti i otplatio, tuženiku isplatio više i ako jeste koliko više novčanih sredstava nego li bi imao platiti da je, umjesto povrata kredita uz obračun njegove obveze prema ništetnim i nepoštenim određenjima, vršio tuženiku povrat kreditnih sredstava uz obračun njegove obveze prema prethodno izloženim ugovornim određenjima.

12. U nalazu i mišljenju (u osnovnom dijelu uratka i njegovoj dopuni) vještak Milenko Galiot je - u bitnome – iznio mišljenje da je tužitelj tuženiku kroz razdoblje otplate kredita platio ondašnjih 11.079,85 kuna, (baš iznos koji odgovara iznosima ondašnjih 1.987,65 CHF, odnosno 1.470,54 eura, dakle, sadašnje valute plaćanja) više na ime kamata nego što je imao platiti da kojim slučajem plaćanja vršio u skladu s valjano ugovorenim /onima opisanima u st. 10. ove odluke/, a ne u skladu s ništetnim odredbama promatranog ugovora.

12.1.Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao bilo kakvih primjedbi, a na tuženikove prigovore koje je taj suprotstavio vještakovom uratku vještak je dao tako argumentirane odgovore da je i sagledavano samo sa stajališta formalne logike naposljetku izostala ma kakva sumnja u pravilnost vještakovog mišljenja.

12.2.Naime, tuženikovim prigovorima vještak nije suprotstavio kakav teoretski model, nego je suprotstavio komparaciju baš po tuženiku sačinjenu otplatnog plana, (i baš otplatnog plana tuženikove obveze, i to onog plana u kojem su sadržane sve promjene stope redovne kamate koje su se zbile kroz tijek trajanja obročnog/anuitetskog ispunjenja tuženikove obveze) i zbiljni prikaz po tužitelju plaćenih obroka/anuiteta njegove obveze (vidjeti vještakovo razjašnjenje metodologije izračuna više/manje plaćenog na listu 788 – 789 i 864 spisa) i na osnovi toga, dakle baš prema sadržaju isprava koje je u spis priložio tuženik, zaključio da je tužitelj po mjesecima razdoblja u kojem je ispunjavao obvezu prema tuženiku tome plaćao veće iznose nego li su imali biti oni iznosi anuiteta prema otplate koji je tuženik sastavio i to veće baš u onim iznosima koje je vještak prikazao u posebnoj koloni tablice koja sadržava komparaciju i koji su ugrađeni u izreku ove presude kao sastavnice ukupnog iznosa koji je tužitelj platio tuženiku više nego je bila njegova obveza plaćanja.

13. Proizlazi prema izloženom, dakle, da je vještakov izračun više po tužitelju plaćenog po tuženiku rezultat proizišao iz tuženikovih isprava, i da se radi o izračunu koji nije opterećen kakvim računskim pogreškama.

13.1.Utoliko tuženikovo oponiranje vještakovom uratku iznošenjem prigovora nije kadro dovesti u upitnost pravilnost tog uratka.

13.2.Stoga je tom nalazu i mišljenju valjalo u potpunosti podariti vjeru i u skladu s tim držati utvrđenim da je tuženik na ime njemu vraćanja sredstava kojima je on kreditirao tužitelja /predao na ime promatranog zajma tužitelju/ bez valjane osnove stekao vrijednost novčanih sredstava koja, preračunata na propisom propisani način, odgovara vrijednosti sadašnje valute plaćanja koja je označena pod 12. ove odluke, i da je u skladu s tim, u smislu čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima /NN 35/05- 155/23;dalje ZOO/ nastala (o tome jeli i sada postoji, biti će niže riječi) tužiteljeva tražbina prema tuženiku na predaju /isplatu/ promatrane vrijednosti.

14. Ponavljamo već više puta kazano, promatrani dio tužiteljeve imovine prešao je u tuženikovu imovinu baš zbog toga što je tuženik očitovao nepoštenje pri stranačkom ugovaranju. On je dakle, nepošteni stjecatelj novčanog iznosa, a utoliko i stjecatelj koji na glavnicu glavnog duga, u smislu čl. 1115 ZOO, ima platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, dakle, u konkretnom slučaju zateznu kamatu na pojedinačno iskazane novčane iznose koja teče računano od onih dana kojih su ti novčani iznosi ušli u njegovu/tuženikovu/ imovinu, dakle, od onih dana koji su označeni u izreci ove odluke.

14.1.U tuženikovu imovinu (stajalište o tome izložio je žalbeni sud kroz odlomke 7 i 8 odluke koju je u ovoj pravnoj stvari donio 5.11.2024. god. pod poslovnim brojem Gž-1936/24) promatrana tužiteljeva imovina ušla je u vrijednosti izraženoj u ondašnjoj valuti plaćanja, dakle, u kunskoj vrijednosti. Kako, pak, novčana valuta kuna više ne postoji, iznose promatrane kamate moguće je iskazivati isključivo u sadašnjoj važećoj valuti euro. Utoliko je i valjalo odrediti da tužitelju pripadajuće zatezne kamate na iznose sastavnica glavnog duga teku na promatrane vrijednosti eura koje se imaju obračunati na svaku sastavnicu glavnog duga (na svaki iznos više plaćenog u promatranim anuitetima) na način izložen u odlomku 14 ove odluke.

15. Dakle, utvrđeno je u ovom postupku da su, na osnovi tuženikovog stjecanja dijela tužiteljeve imovine bez pravne osnove, nastale tuženikove obveze prema tužitelju, kako na isplatu iznosa glavnice duga tako i na isplatu zatezne kamate na sastavnice tog glavnog duga opisane u izreci.

15.1.Postoje li, pak, te obveze i u vrijeme zaključenja raspravljanja u ovoj pravnoj stvari zavisno je o kvaliteti tuženikovog zastarnog prigovora.

15.2.Stoga je prije donošenja odluke o meritumu u ovoj pravnoj stvari valjalo ocijeniti kvalitetu zastarnog tuženikovog prigovora.

16. Stajalište o tome kada otpočinje tijek zastarnog roka restitucijskog zahtjeva zauzet je, ne samo u praksi sudova, nego je o tome stajalište zauzeo i građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Pak, zauzeto je stajalište da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počima teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

16.1.Ništetnost određenja stranačkog ugovora, onih određenja na osnovi kojih je naposljetku nastalo promatrano potraživanje, mada su ta određenja ništetna ex tunc, ustanovljena je baš ovom odlukom (u onom dijelu u kojem je o tome odlučeno kao o prethodnom pitanju, baš dijelu u kojem je promatrana ništetnost, u skladu s traženjem žalbenog suda, individualizirana) i tek će pravomoćnošću ove odluke otpočeti rok zastare tog potraživanja.

16.2.Stoga tuženikov zastarni prigovor nema kvalitetu pravno osnovanog prigovaranja.

17. Nisu, dakle, pravno osnovana tuženikova prigovaranja od kojih smo učinili zavisnim pravnu osnovanost tužiteljevih zahtjeva da mu tuženik isplati glavnicu nastalog potraživanja i zateznu kamatu koja na iznos te glavnice teče od dana prelaska promatrane vrijednosti tužiteljeve imovine u njegovu/tuženikovu/ imovinu.

17.1.Stoga tužiteljev zahtjev ( baš njegov naposljetku precizirani i u sadašnjoj valuti postavljeni tužbeni zahtjev) predstavlja pravno osnovano zahtijevanje pa je to i takvo zahtijevanje valjalo u potpunosti prihvatiti i dosljedno ukupnosti izloženog, presuditi kao pod I izreke.

18. Budući je tužitelj u potpunosti uspio u parnici, tuženika je, u skladu s određenjima čl. 154. st. 1. ZPP, valjalo obvezati da tužitelju naknadi sve izdatke koje je on razložno učinio radi vođenja ove parnice.

19. Tužitelj je u parnici poduzeo četrnaest radnji po punomoćniku u osobi odvjetnika bodovno honoriranih sa po sto bodova /sastav tužbe od 31.1.2019. god., zastupanje na ročištima 6.9.2021., 28.9.2021., 30.9.2022.i 13.10.2022. god., 11.12.2023., 2.2.2024., 16.2.2024., 17.2.2025. i 15.4.2025., te sastavi podnesaka od 3.5.2021., 25.11.2021., 30.11.2022. i 25.3.2025. god./ pa je utoliko, s obzirom na ukupan broj odvjetničkog honorara /1400/, vrijednost boda /2,00 EUR/ i PDV na odvjetničke usluge /25%/, radi zastupanja u parnici, razložno učinio izdatak u iznosu 3.500 EUR.

19.1.Radi pribave nalaza i mišljenja vještaka u parnici, tužitelj je učinio izdatak u ukupnom iznosu 671,10 EUR.

19.2.Napokon, učinio je izdatak u iznosu 140,00 EUR plaćajući sudske pristojbe na tužbu, odluku i žalbu.

19.3.Dakle, tužitelj je u parnici razložno učinio ukupan izdatak u iznosu 4.311,10 EUR, a u parnici je – uvodno smo kazali – uspio /u odnosu na naposljetku postavljeni zahtjev/ u cijelosti.

19.4.Stoga je tuženika, u skladu s određenjima uvodno označene zakonske norme, valjalo obvezati da tužitelju na ime troškova postupka isplati baš netom zabilježeni iznos, dakle, o dosudi/snošenju troškova ove parnice, presuditi/riješiti kao pod II izreke.

U Imotskom 2. svibnja 2025. god.

S U D A C :

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.