REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU
Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23
Posl. br. P-102/2023-51
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Dubrovniku po sucu tog suda Anki Muhoberac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TELENERG d.o.o. za proizvodnju i projektiranje opreme u elektroenergetici, OIB: 27181239184 Savska Cesta 41V, Zagreb, zastupan po punomoćniku Bojanu Lujaku, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika ad.1. LUXURIA d.o.o. u stečaju, Nikole Tesle 4, Dubrovnik, OIB:01779766202, zastupan po stečajnom upravitelju Andreju Greguš, ad.2. VILA ŠTIKOVICA d.o.o., Hercegovačka ulica 32, Zagreb, zastupan po punomoćniku Anti Meštroviću odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i pobijanja pravnih radnji u stečaju, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 24. veljače 2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljenoj dana 2. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnim ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV-5085/2020 javne bilježnice Luce Bronzan, kojim je LUXURIA d.o.o. prodao, a VILA ŠTIKOVICA d.o.o. kupio, nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], te kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
II. Utvrđuje se da ništetna tabularna isprava tuženika ad. I. LUXURIA d.o.o. u stečaju OIB: 01779766202 od 6. lipnja 2023. br. OV-2397/2023 javnog bilježnika Vedrana Plećaša.
III. Nalaže se uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe uknjižbeOpćinskoga suda u Dubrovniku pod posl. br. Z-8481/2023, uz brisanje prava vlasništva nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], te kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s imena (tvrtke) tuženika ad.
II. VILA ŠTIKOVICA d.o.o. OIB: 64650023245, te uz uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina na ime (tvrtku) tuženika ad. I. LUXURIA d.o.o. u stečaju OIB: 01779766202.
IV. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju troškove ovoga postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja odluke pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na točku III. prethodnog tužbenog zahtjeva, koji glasi:
"Tuženik VILA ŠTIKOVICA d.o.o. OIB: 64650023245 dužan je trpjeti uknjižbu brisanja prava vlasništva na nekretninama kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], te kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskoga suda u Dubrovniku pod posl. br. Z-8481/2023, te ponovni upis prava vlasništva u korist tuženika LUXURIA d.o.o. u stečaju OIB: 01779766202."
III. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev kojim se traži utvrditi ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV-5085/2020 i tabularnu ispravu prvotuženika od 6. lipnja 2023. br. OV-2397/2023, koji glasi:
" I.Utvrđuje se da su:
-ugovor o kupoprodaji nekretnine br. OV-5085/2020 od 20. kolovoza 2020. javne bilježnice Luce Bronzan, kojim je LUXURIA d.o.o. OIB: 01779766202 prodao, a VILA ŠTIKOVICA d.o.o. OIB: 64650023245 kupio, nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], te kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te
- tabularna isprava LUXURIA d.o.o. u stečaju OIB: 01779766202 od 6. lipnja 2023., br. OV-2397/2023 javnog bilježnika Vedrana Plećaša,
bez ikakvog pravnog učinka prema stečajnoj masi dužnika LUXURIA d.o.o. u stečaju OIB: 01779766202.
II. VILA ŠTIKOVICA d.o.o. OIB: 64650023245 dužna je vratiti u stečajnu masu nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], te kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
III. Nalaže se VILI ŠTIKOVICA d.o.o. izdati tabularnu ispravu radi upisa prava vlasništva nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], te kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime (tvrtku) stečajnog dužnika LUXURIA d.o.o. u stečaju OIB: 01779766202, u roku od 15 dana, jer će u protivnom takvu izjavu zamijeniti presuda.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovoga postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja odluke pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
IV. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na točku III prethodnog tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Nalaže se uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe Općinskoga suda u Dubrovniku pod posl. br. Z-8481/2023, uz brisanje prava vlasništva nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], te kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s imena (tvrtke) tuženika VILA ŠTIKOVICA d.o.o. OIB: 64650023245, te uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina na ime (tvrtku) stečajnog dužnika LUXURIA d.o.o. u stečaju OIB: 01779766202."
V. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na ovome prethodni tužbeni zahtjev, koji glasi:
"Tuženik VILA ŠTIKOVICA d.o.o. OIB: 64650023245 dužan je trpjeti uknjižbu brisanja prava vlasništva na nekretninama kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], te kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskoga suda u Dubrovniku pod posl. br. Z-8481/2023, te ponovni upis prava vlasništva u korist tuženika LUXURIA d.o.o. u stečaju OIB: 01779766202."
VI. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na prethodno istaknuti glavni tužbeni zahtjev i sve eventualne tužbene zahtjeve, koji glasi: "I. Utvrđuje se da je bez učinka ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV-5085/2020 javne bilježnice Luce Bronzan, kojim je LUXURIA d.o.o. prodao, a VILA ŠTIKOVICA d.o.o. kupio, nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], te kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
II. Tuženik VILA ŠTIKOVICA d.o.o. OIB: 64650023245 dužan je trpjeti uknjižbu brisanja prava vlasništva na nekretninama kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], te kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskoga suda u Dubrovniku pod posl. br. Z-8481/2023, te ponovni upis prava vlasništva u korist tuženika LUXURIA d.o.o. u stečaju OIB: 01779766202.
III. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju troškove ovoga postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja odluke pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
VII.
Dužan je tužitelj TELENERG d.o.o. za proizvodnju i projektiranje opreme u elektroenergetici, OIB: 27181239184 drugotuženiku VILA ŠTIKOVICA d.o.o., Hercegovačka ulica 32, Zagreb naknaditi parnični trošak u iznosu od 6.525,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi po stopi koja se određuje po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku osam dana.
O b r a z l o ž e n j e
1.U tužbi zaprimljenoj 19. rujna 2023. godine, tužitelj navodi, u bitnom, da je isti stečajni vjerovnik u stečajnom postupku nad tuženikom ad. I. kao dužnikom, s utvrđenom tražbinom u iznosu od 871.609,91 kuna/115.682,51 EUR. Tuženici da su sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnine br. OV-5085/2020 od 20. kolovoza 2020. JB Luce Bronzan, kojim da je tuženik ad. I. prodao, a tuženik ad. II. kupio, nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], te kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s ovjerom potpisa direktora tuženika ad. UĆ i direktora tuženika ad. II. ŽĆ. ŽĆ istodobno da je bio i vlasnik 50% poslovnih udjela tuženika ad. I. i tuženika ad.
II., kao i prokurist tuženika ad. I. te direktor tuženika ad.II. Uknjižba spomenutog Ugovora da je pravomoćno odbijena rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. Z-6907/2020 od 29. siječnja 2021., pa da Vila Štikovica d.o.o. izostankom uknjižbe nikada nije stekla vlasništvo predmetnih nekretnina, već je vlasnik i dalje ostao stečajni dužnik. Tužitelj smatra da je navedeni ugovor da je ništetan temeljem čl. 322. ZOO jer da predstavlja počinjenje kaznenoga djela, tj.da je protivan prisilnim propisima, te se ujedno protivi moralu društva u nastavku obrazlažući u čemu se sastoji ništetnost predmetnog Ugovora navodeći; da je 28. srpnja 2020. odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7237/2019 potvrđena prvostupanjska presuda TS Dubrovnik posl. br. Povr-263/2019 kojom se na snazi održava platni nalog iz rješenja o ovrsi Ovrv- 1685/2018, kojim je između ostalog određeno i namirenje duga prodajom zemljišta u Štikovici (z. ul. [broj ZK uloška] i z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]). Tužitelj navodi da 20. kolovoza 2020., tuženici ugovaraju kupoprodaju zemljišta u Štikovici (z. ul. [broj ZK uloška] i z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) po cijeni od 4.300.000,00 kn odnosno 3.440.000 kuna bez PDV-a. Tužitelj smatra da je navedena prodajna cijena znatno niža od tada tržišne cijene, a to da proizlazi već iz stečajnoga plana od 6. svibnja 2022. u kojem društvo Ecomed d.o.o. (direktor ŽĆ) pristaje kupiti te iste nekretnine sada za iznos od 5.500.000,00 kuna bruto ili 4.400.000,00 kuna neto, dok da se stvarna, viša tržišna cijena, može ustanoviti po vještaku procjenitelju. Tužitelj navodi da su u trenutku sklapanja ugovora od 20. kolovoza tuženici znali da Luxurii d.o.o. prijeti prezaduženost i nesposobnost za plaćanje, te da su unatoč navedenom sklopili za Luxuriu d.o.o. nepovoljni ugovor kojim se nekretnine prodaju za znatno nižu cijenu od tržišne. Dana 17. prosinca 2020. godine FINA da podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad Luxuria d.o.o navodeći da na dan 17. prosinca 2020. godine Luxuria d.o.o. u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 121 dana u iznosu od 715.089,95 kuna. Navedeni postupak da je obustavljen rješenjem TS Dubrovnik St-95/2020 od 11. veljače 2021. uslijed deblokiranja računa. Istodobno s obustavom prethodnoga postupka u predmetu St-95/2020, u vremenu od 10. do 18. veljače 2021. s računa Luxuria d.o.o. da se transferira povezanim osobama na ime povrata pozajmica ukupno 2.905.000,00 kuna koje da su pribavljene prodajom nekretnina TD Vila Štikovica d.o.o., i to konkretno: Ecomed d.o.o. (direktor ŽĆ, vlasnica poslovnih udjela njegova supruga UĆŠ) iznos od 75.000,00 kn, Gea-com d.o.o.(jedini osnivač i član društva ŽĆ) iznos od 2.050.000,00 kn, te HĆ osobno iznos od 780.000,00 kn, a tužitelj smatra da je navedeno protivno urednom i savjesnom gospodarenju kao i dužnosti zaštite tuđih imovinskih interesa. Tužitelj smatra da je Vila Štikovica d.o.o. od Luxuria d.o.o., neposredno nakon jedva izbjegnutog stečaja posl. br. St-95/2020 te neposredno prije novog stečaja posl. br. St-216/2021, kupoprodajnu cijenu samo prividno isplatila na račun samo da bi se ista istodobno proslijedila povezanim osobama na ime povrata pozajmica danih ranije zbog manjka kapitala, a cilj navedenih radnji da je bio upravo da Luxuria d.o.o. ostane uskraćena kako za nekretnine tako i za iznos kupoprodajne cijene, dok da se povezanim osobama omogućio povrat pozajmljenih iznosa u cijelosti, iako bi u stečajnom postupku zahtjev za povrat zajma mogli ostvarivati samo kao stečajni vjerovnici nižeg isplatnog reda (čl. 408. ZTD) odnosno tek nakon namirenja vjerovnika viših isplatnih redova. Tužitelj navodi da 24. lipnja 2021. godine FINA da podnosi novi prijedlog za otvaranje stečajnog postupka temeljem kojeg se pokreće postupak posl. br. St-116/2021, jer da u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje TD Luxuria d.o.o. na dan 23.06.2021 ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 120 dana, u ukupnom iznosu od 251.765,57 kuna. Iz Izvješća stečajnog upravitelja od 27. listopada 2021. da se navodi kako će stečajni upravitelj po izvještajnom ročištu mirnim putem zatražiti povrat predmetnih doznaka 2.905.000,00 kuna na transakcijski račun stečajnog dužnika, dok da će za slučaj spora, sukladno čl. 212. st. 1. Stečajnog zakona za pobijanje pravnih radnji stečajnoga dužnika tražiti odobrenja suda. U stečajnom planu od 7. ožujka 2022. stečajni upravitelj da navodi kako je za povrat 2.905.000,00 kuna na transakcijski račun dužnika stečajni upravitelj ranije dobio usmeno obećanje povezane osobe ŽĆ koje nikada nije ispunjeno, niti je stečajni upravitelj postupio u skladu s čl. 212. SZ-a već da je dana 5. lipnja 2023., bez suglasnosti ili savjetovanja vjerovnika, već jedino na traženje tuženika ad. II., direktora ŽĆ, tuženiku ad. II. izdao tabularnu ispravu br. OV-2397/2023 od 6. lipnja 2023. javnog bilježnika Vedrana Plećaša, kojom mu je omogućio uknjižbu prava vlasništva koja je provedena pred zemljišnoknjižnim odjelom Općinskoga suda u Dubrovniku pod posl. br. Z-8481/2023, a ovo sve iako je čl. 230. SZ-a izričito propisano kako je stečajni upravitelj dužan dobiti suglasnost vjerovnika za pravne radnje koje su od posebne važnosti za stečajni postupak, a osobito ako se namjerava otuđiti nekretnina, a izdavanjem navedene tabularne isprave da je otuđena nekretnina. Tužitelj smatra da je opisanim postupanjem, u odnosu na ugovor od OV-5085/2020 od 20. kolovoza 2020., došlo do počinjenja kaznenih djela protiv gospodarstva, zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11 u stjecaju s kaznenim djelima prouzročenje stečaja iz čl. 249. st. 1. t. 4. i st. 3. i pogodovanje vjerovnika iz čl. 250. st.1. KZ/11, sve u vezi s čl. 51. KZ/11, odnosno u odnosu na izdavanje tabularne isprave od strane stečajnog upravitelja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 2. KZ/11.Tužitelj pozivajući se na čl. 312. SZ-a kojim je propisano da je ništetan svaki dogovor stečajnoga upravitelja, dužnika pojedinca i drugih osoba s pojedinim sudionicima kojim se tim sudionicima za njihovo ponašanje pri glasovanju ili inače u svezi sa stečajnim postupkom jamči pogodnost koja stečajnim planom nije određena. Tužitelj smatra da je na takav način stečajni upravitelj postupao u dogovoru s ŽĆ i Vilom Štikovica d.o.o., dok da je stečajne vjerovnike dovodio pred gotov čin. Tužitelj smatra da je riječ o nemoralnom i neetičnom ponašanju svih sudionika pravnih poslova i to kada tuženici, u kojima ŽĆ ima 50% poslovnih udjela, između dva stečajna postupka sklapaju ugovor o kupoprodaji nekretnine za iznos koji je znatno niži od stvarne vrijednosti, te odmah sva novčana sredstva transferiraju na račune ŽĆ i s njime povezanih osoba, odnosno kada stečajni upravitelj ne postupa u interesu vjerovnika i ne pokreće postupke radi povrata vlasničkih pozajmica (za koje da je naveo da će ih pokrenuti) već čeka istek rokova za pobijanje ugovora o kupoprodaji nekretnine (izvješće stečajnog upravitelja od 7. rujna 2023.), slijedom čega zahtjeva utvrditi ništetnim predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV5085/2020 JB Luce Bronzan, te utvrditi ništetnom tabularnu ispravu tuženika ad. I. LUXURIA d.o.o. u stečaju OIB: 01779766202 od 6. lipnja 2023. br. OV- 2397/2023 javnog bilježnika Vedrana Plećaša kao i uspostaviti zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe
Nastavno tužitelj postavlja i eventualni tužbeni zahtjev u odnosu na tužbeni zahtjev kojim traži utvrditi ništetnim predmetni Ugovor o kupoprodaji i tabularnu ispravu usmjeren na pobijanje pravnih radnji i to; ugovora o kupoprodaji nekretnine br. OV-5085/2020 od 20. kolovoza 2020. JB Luce Bronzan, kojim je LUXURIA d.o.o. OIB: 01779766202 prodao, a VILA ŠTIKOVICA d.o.o. OIB: 64650023245 kupio, nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], te kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te tabularne isprave LUXURIA d.o.o. u stečaju OIB: 01779766202 od 6. lipnja 2023., br. OV-2397/2023 JB Vedrana Plećaša. Izlažući u nastavku o postojanju općih i posebnih pretpostavki za pobijanje; da se radi o pravnom poslu dužnika kojim se stečajni vjerovnici izravno oštećuju odnosno pravnoj radnji dužnika kojom dužnik gubi neko od svojih prava ili zbog koje pravo više ne može ostvarivati ili radnja na temelju koje se protiv dužnika može održati na snazi ili ostvariti neki imovinsko- pravni zahtjev, kako je pobojna pravna radnja poduzeta prije otvaranja stečajnoga postupka kojom se remeti pravo na ujednačeno namirenje stečajnih vjerovnika (oštećenje vjerovnika), odnosno kojom se pojedini stečajni vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika, da je poduzeta u rokovima iz čl. 202. SZ-a u smislu koje pobojna pravna radnja koju je dužnik poduzeo u posljednjih deset godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka ili nakon toga s namjerom da ošteti svoje vjerovnike pod uvjetom da je druga strana u vrijeme poduzimanja radnje znala za namjeru dužnika, da se znanje za namjeru pretpostavlja ako je druga strana znala da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici. U nastavku tužitelj konkretizira da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora ŽĆ istodobno bio i vlasnik 50% poslovnih udjela tuženika ad. I. i tuženika ad. II., kao i prokurist tuženika ad. I. te direktor tuženika ad.II., a sukladno čl. 207. SZ-a bliskim osobama dužnika pravne osobe smatraju se i članovi upravnih i nadzornih tijela, osobno odgovorni članovi dužnika i osobe koje u kapitalu dužnika sudjeluju s više od jedne četvrtine, a naplatni ugovor sklopljen između dužnika i njemu bliske osobe može se pobijati ako se stečajni vjerovnici njime izravno oštećuju (čl. 202. st. 3. SZ-a), a za osobu koja je s dužnikom bila bliska u vrijeme poduzimanja radnje pretpostavlja se da je znala za nesposobnost za plaćanje ili prijedlog za otvaranje postupka (čl. 199. st. 4. SZ- a). Smatra se da je pravna radnja poduzeta u vrijeme nastupanja njezinih pravnih učinaka. Ako je za pravovaljanost nekoga pravnog posla potreban upis u javnu knjigu, upisnik ili očevidnik, smatrat će se da je pravni posao poduzet onda kad su bile ispunjene ostale pretpostavke za njegovu valjanost, kad izjava volje o upisu postane obvezujuća za dužnika i kad druga strana podnese zahtjev za upis pravne promjene (čl. 209. SZ-a). Tužitelj naglašava kako je prethodno zatražena uknjižba ugovora o kupoprodaji nekretnine br. OV- 5085/2020 od 20. kolovoza 2020. pravomoćno odbijena rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. Z-6907/2020 od 29. siječnja 2021., pa slijedom navedenog da drugotuženik Vila Štikovica d.o.o. uslijed izostanka uknjižbe nikada nije stekla vlasništvo predmetnih nekretnina, već je vlasnik i dalje ostao stečajni dužnik, da bi stečajni upravitelj, kojemu je sve ovo bilo poznato s obzirom da je na isto tužitelj opetovano ukazivao u stečajnome postupku, nezakonito i bez suglasnosti vjerovnika izdavao tabularnu ispravu kojom je omogućio uknjižbu vlasništva na ime (tvrtku) tuženika Vila Štikovica d.o.o. i time oštetio vjerovnike. Uspješnim pobijanjem navedenih radnji da bi došlo do vraćanja nekretnina u stečajnu masu, odnosno do povećanja stečajne mase i povećanja mogućnosti namirenja svih vjerovnika, a da što je vidljivo iz svih dosadašnjih stečajnih planova koji su se ponajviše ticali mogućnosti unovčenja predmetnih nekretnina. Tužitelj završava tužbu isticanjem eventualnog tužbenog zahtjeva u odnosu na toč. III. tužbenog zahtjeva, kojim eventualnim tužbenim zahtjevom traži u slučaju neosnovanosti tužbenog zahtjeva kojim se nalaže drugotuženiku izdati tabularnu ispravu radi upisa prava vlasništva nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], te kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sada uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskoga suda u Dubrovniku pod posl. br. Z- 8481/2023, te ponovni upis prava vlasništva u korist drugotuženika.
2. U podnesku predanom na predmetni spis 5. listopada 2023. godine tužitelj uređuje svoje tužbeno traženje tako da glavni tužbeni zahtjev (točka I. izreke presude) u točki III. i već poduzetu eventualnu kumulaciju točke III. glavnog tužbenog zahtjeva dodatno eventualno kumulira zahtjevom naložiti drugotuženiku trpiti uknjižbu brisanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama, te uspostavu prijašnjeg ZK stanja. Na kraju istim podneskom tužitelj sve prethodno istaknute tužbene zahtjeve i glavni i njemu eventualne dodatno eventualno kumulira sa zahtjevom utvrđenja da su bez učinka predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine, brisanje prava vlasništva drugotuženika nad predmetnim nekretninama, te uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Nastavno navodeći da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine br. OV-5085/2020 od 20. kolovoza 2020. sklopljen iz nedopuštenih pobuda i to u cilju da se između dva stečajna postupka (TS Dubrovnik posl. br. St-95/2020 i St-116/2021) najvrjednija imovina društva LUXURIA d.o.o. po nerealno niskoj cijeni prenese na društvo VILA ŠTIKOVICA d.o.o., uz naknadno prebacivanje te kupoprodajne cijene na račune ŽĆ i s njime povezanih pravnih osoba. Tužitelj pozivajući se na čl. 273. st. 2. ZOO-a koji propisuje kako u slučaju da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Oba ugovaratelja da su znali iz kojih pobuda se sklapa ugovor, a u tome smislu tužitelj ponavlja kako je ŽĆ istodobno bio vlasnik i 50% poslovnih udjela tuženika ad. I. i tuženika ad. II., kao i prokurist tuženika ad. I. te direktor tuženika ad.II.
3. U svom odgovoru na tužbu zaprimljenom u ovom sudu 16. listopada 2023. godine (list spisa 116-119) prvotuženik Luxuria d.o.o. u stečaju se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ne osporavajući i navodeći u bitnom da je Luxuria d.o.o. Dubrovnik, dana 12. kolovoza 2020. godine Ugovorom o prodaji nekretnine, a čiji članak 3. sadrži tabularnu izjavu, javnobilježnički ovjerenom 20. kolovoza 2020. godine od strane JB Luce Bronzan u Dubrovniku, OV-5058/2020, ( prilog 1.) za iznos od 4.300.000,00 kn / 570.708,08 EUR (što uključuje 25% PDV-a), kupcu VILA ŠTIKOVICA d.o.o. Zagreb, OIB:64650023245 prodala građevinsko zemljište na lokaciji Zaton, Štikovica, sve upisano kod Općinskog suda u Dubrovniku, ZKO Dubrovnik, K. O. [katastarska općina] i to zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] ukupne površine 1.813 m2. Vezano za visinu ugovorene kupoprodajne cijene prvotuženik ukazuje da su oba zk.uloška koja su bila predmet kupoprodaje, (zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]) u momentu ugovaranja bila višestruko i značano opterećena razlučnim pravima i zabilježbama spora i/ili ovrhe. Kupac ovdje drugotuženik da je ugovoreni iznos kupoprodajne cijene (umanjen za 25% PDV-a koristeći zakonsku mogućnost prijenosa porezne obveze) u cijelosti doznačio na transakcijski račun stečajnog dužnika, i to u veljači 2021.godine. Nad dužnikom, ovdje prvotuženikom da je rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. 6-St.116/2021-18 dana 19. kolovoza 2021. otvoren stečajni postupak. U nastavku opisujući tijek stečajnog postupka i prigovarajući pravodobnosti podnošenja tužbe radi pobijanja pravnih radnji.
4. Na ročištu glavne rasprave održanom 22. travnja 2024. godine novo imenovani stečajni upravitelj prvotuženika KĆ navodi kako ne ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu prijašnjeg stečajnog upravitelja prvotuženika, a da zastupajući interese stečajnog dužnika Luxuria d.o.o. u stečaju navodi da je u interesu stečajnog dužnika predmetne nekretnine vratiti u stečajnu masu istoga.
5. U svom odgovoru na tužbu zaprimljenom u ovom sudu 14. studenog 2023. godine (list spisa 93-97) drugotuženik Villa Štikovica d.o.o. se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu čineći nespornim da je tužitelj vjerovnik prvotuženika u stečajnom postupku, da su tuženici sklopili predmetni Ugovor, te da se drugotuženik u zemljišnoknjižnom postupku pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod posl.br. Z-6907/20 nije uknjižio kao vlasnik nekretnina iz predmetnog Ugovora, a razlog ne provođenja uknjižbe da je činjenica postojanja zabilježbe ovrhe, a što da je jasno vidljivo iz Rješenja Z-6907/20 dostavljenog uz tužbu. Drugotuženik da je isplatio kupoprodajnu cijenu za nekretnine koje su predmet Ugovora, te da je imao pravo na uknjižbu vlasništva nad nekretninama koje su predmet Ugovora, a isto pravo da je sadržano u Ugovoru. Nekretnine koje su predmet Ugovora da su u vrijeme sklapanja Ugovora bile opterećene različitim zabilježbama i drugim zk. upisima, kako je utvrđeno i u odredbi čl. 4.2. Ugovora, te da je s obzirom na predmetnu činjenicu njihova cijena u trenutku sklapanja Ugovora određena u realnom iznosu. Djelom zaprimljenih sredstava da se izvršio povrat zajma društvima Ecomed d.o.o., Gea-com d.o.o. i g. IĆ. Drugotuženik ističe kako način na koji je izvršeno raspolaganje sredstvima na ime kupoprodajne cijene iz predmetnog Ugovora od strane prvotuženika nema nikakav utjecaj na valjanost istoga. Prvotuženik da je iz kupoprodajne cijene iz Ugovora, izvršio povrat zajmova svojim zajmodavcima odnosno namirio druge vjerovnike. Osporava navod iz tužbe da je kupoprodajna cijena isplaćena samo prividno, sve iz razloga što je nedvojbeno da je kupoprodajna cijena iz Ugovora isplaćena prvotuženiku te je na taj način ispunjenja obveza drugotuženika iz predmetnog Ugovora.
6. Iz tužbe proizlazi da je tužitelj istaknuo više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi, tako da sud prihvati drugi i svaki daljnji (eventualni) tužbeni zahtjev ako nađe da je prvi (glavni) odnosno prethodni eventualni tužbeni zahtjev neosnovan. Riječ je o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva (višestrukoj eventualnoj kumulaciji) iz odredbe članka 188. stavka 2. ZPP-a.
7. Odredbom članka 188. stavka 2. ZPP-a propisano je da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. O tužbenom zahtjevu sud odlučuje u izreci presude na način da prihvaća ili odbije pojedine zahtjeve koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja (članak 338. stavak 3. ZPP-a).
8. Iz navedenih odredaba proizlazi da u slučaju eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva prvostupanjski sud prvo odlučuje o osnovanosti prvo postavljenog tužbenog zahtjeva, a podredno, tek ako prvi zahtjev utvrdi neosnovanim, odlučuje i o osnovanosti eventualno postavljenog tužbenog zahtjeva.
9. U konkretnom slučaju, tužitelj glavnim tužbenim zahtjevom zahtijeva utvrđenje ništetnim Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV-5085/2020, sklopljenog između tuženika i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj umjesto utvrđenja ništetnim zahtijeva utvrđenje pobojnima pravnih radnji u stečaju odnosno predmetnog Ugovora o kupoprodaji i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, a u konačnici da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV-5085/2020 bez pravnog učinka.
10. Dakle, s obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva prvenstveno je valjalo utvrditi i
raspraviti je li predmetni Ugovor o kupoprodaji zaključen između prvotuženika i drugotuženika ništetan, što predstavlja predmet spora glavnog zahtjeva.
11. Tužitelj glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV-5085/2020 temelji na tvrdnjama i to:
- da predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV- 5085/2020 predstavlja počinjenje kaznenoga djela definirajući o kojim kaznenim djelima se radi i to o kaznenim djelima protiv gospodarstva, zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11 u stjecaju s kaznenim djelima prouzročenje stečaja iz čl. 249. st. 1. t. 4. i st. 3. i pogodovanje vjerovnika iz čl. 250. st.1. KZ/11, sve u vezi s čl. 51. KZ/11
- da je prodajna cijena iz predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV-5085/2020 znatno niža od tržišne cijene u trenutku sklapanja Ugovora,
- da su tuženici u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV-5085/2020 znali da Luxurii d.o.o. prijeti prezaduženost i nesposobnost za plaćanje,
-da su prodajom predmetnih nekretnina izvršeni povrati pozajmica povezanim osobama na ime povrata zajma u ukupnom iznosu od 2.905.000,00 kuna, a te povezane osobe da su: : Ecomed d.o.o. (direktor ŽĆ, vlasnica poslovnih udjela njegova supruga UĆŠ) iznos od 75.000,00 kn, Gea-com d.o.o.(jedini osnivač i član društva ŽĆ) iznos od 2.050.000,00 kn, te HĆ osobno iznos od 780.000,00 kn,
- da je isplata Luxurii d.o.o. prodajne cijene iz predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV-5085/2020 bila prividna isplata na račun zbog prosljeđivanja povezanim osobama na ime povrata pozajmica s ciljem navedenih radnji da Luxuria d.o.o. ostane uskraćena kako za nekretnine tako i za iznos kupoprodajne cijene, dok da se povezanim osobama omogući povrat pozajmljenih iznosa u cijelosti, iako bi u stečajnom postupku zahtjev za povrat zajma mogli ostvarivati samo kao stečajni vjerovnici nižeg isplatnog reda (čl. 408. ZTD) odnosno tek nakon namirenja vjerovnika viših isplatnih redova.
12. Tužitelj glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Tabularne isprave tuženika ad. I. LUXURIA d.o.o. u stečaju OIB: 01779766202 od 6. lipnja 2023. br. OV-2397/2023 javnog bilježnika Vedrana Plećaša temelji na tvrdnjama i to:
-da stečajni upravitelj nije dobio suglasnost vjerovnika za pravnu radnju izdavanja predmetne Tabularne isprave, a što da je trebao budući da se radi o otuđenju nekretnine,
-da predmetna radnja izdavanja Tabularne isprave predstavlja počinjenje kaznenoga djela definirajući o kojim kaznenim djelima se radi i to o kaznenim djelima protiv gospodarstva, zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11 u stjecaju s kaznenim djelima prouzročenje stečaja iz čl. 249. st. 1. t. 4. i st. 3. i pogodovanje vjerovnika iz čl. 250. st.1. KZ/11, sve u vezi s čl. 51. KZ/11,
-da je izdavanjem predmetne tabularne isprave pojedinim sudionicima u stečajnom postupku zajamčena pogodnost koji stečajnim planom nije određena, a na takav način da je postupano u dogovoru s ŽĆ i drugotuženikom.
13. U dokaznom postupku ovaj sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem svih isprava priloženih spisu uključivo i isprave iz spisa: TS Dubrovnik posl. br. St- 116/2021 (l.s.201-516), TS Dubrovnik posl. br. St-95/2020 (l.s 517-525), TS Dubrovnik posl. br. Povrv-1230/2018 (l.s.527-537), Općinskog suda u Dubrovniku pos. br.Z.4472/18 (l.s.539-564) , Općinskog suda u Dubrovniku pos. br.Z.5331/17 (l.s.565-590), Općinskog suda u Dubrovniku pos. br.Z 8418/2023 (l.s.592-611), Općinskog suda u Dubrovniku pos. br.Z.6907/20 (l.s.612-642) u koji spis je ovaj sud izvršio uvid i to :
- rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. 6-St-116/2021-54 od 7. prosinca 2021.(l.s.10-16),
- povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika ad. I., l.s.17-25
- povijesni izvadak za tuženika ad. II., l.s.26-28,
- rješenje OS Dubrovnik posl. br. Z-6907/2020 od 29. siječnja 2021., l.s.29-30,
- prijedlog za uknjižbu prava vlasništva od 27.kolovoza 2020. godine l.s.31,
- Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV-5085/2020 l.s.32-34,
- zk izvadci ZK Ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (s povijesnim prikazom) l.s.36-49
- stečajni plan od od 6. svibnja 2022., l.s.50-69,
- povijesni izvadci iz sudskog registra za Ecomed d.o.o. i Gea-com d.o.o.,
- dopisi ŽDO Dubrovnik od 14. studenog 2022. i 12. svibnja 2023. l.s.78-79,
-izvješće stečajnog upravitelja o gospodarskom položaju dužnika od 27.listopada 2021. godine (l.s.99-115),
-dopis OD Planinić, Šoljić& Partneri d.o.o. upućen stečajnom upravitelju prvotuženika ŽĆŠ od 2. lipnja 2023. godine,
- tabularnu izjavu, javnobilježnički ovjerenom 20. kolovoza 2020. godine od strane JB Luce Bronzan u Dubrovniku, OV-5058/2020 l.s.133,
-dopis stečajnog upravitelja prvotuženika upućen trgovačkom društvu Ecomed d.o.o. Zagreb, Poziv za povrat zajma kojim se nadomješta kapital od 3. listopada 2023. godine l.s.134, s poštanskom potvrdom o primitku na l.s. 137,
-dopis stečajnog upravitelja prvotuženika upućen trgovačkom društvu Gea-com d.o.o. Krnjak, Poziv za povrat zajma kojim se nadomješta kapital od 3. listopada 2023. godine l.s.135, s poštanskom potvrdom o primitku na l.s. 137,
-dopis stečajnog upravitelja prvotuženika upućen HĆ, Poziv za povrat zajma kojim se nadomješta kapital od 3. listopada 2023. godine l.s.136, s poštanskom potvrdom o primitku na l.s. 137,
-internetska objava novisnkog članka na dan 29.11.2023. godine l.s.157
-ugovor o ustupu tražbine od 9. ožujka 2018. godine između OK Project d.o.o. Dubrovnik kao cedenta i ŽĆ iz [adresa] kao cesionara l.s.158-162,
-račun br. 03/18/KŠ od 26.1.2018. godine l.s.164,
- izjava OK Project d.o.o. Dubrovnik l.s.165-166,
-sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 26. travnja 2017. godine (l.s.167-171),
-podnesci odvjetnice Viktorije Knežević u predmetu St-116/2021 od 9. veljače 2022. godine l.s.172-176,
-podnesak stečajnog upravitelja u St-116/2021 od 4. prosinca 2024. godine (l.s.177),
-ugovor o prijenosu poslovnog udjela bez naknade sklopljeno između VĆ, IĆ kao prenositelja udjela i UĆ kao primatelja ustupa, ovjerenog 18.veljače 2021. godine pod posl.br. OV-1077/2021.
14. Sud nije izvršio uvid u sudski registar za tuženika ad. I., budući je sve potrebite podatke dobio iz neslužbenog izvatka iz sudskog registra za prvotuženika na l.s.17-25.
15. Sud nije izvršio uvid u sudski registar za uvid u sudski registar za Ecomed d.o.o. i Gea-com d.o.o., budući je sve potrebite podatke dobio iz neslužbenog izvatka iz sudskog registra za navedena društva na l.s.70-77,
16. U dokaznom postupku sud nije izvodio dokaz - vještačenje po vještaku procjenitelju iz razloga što je takav dokaz bio nepotreban što proizlazi iz nastavka obrazloženja ove presude.
17. U dokaznom postupku sud nije izvodio dokaz vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke budući je isto predloženo na nesporene činjenice o izvršenim uplatama po predmetnom Ugovoru o kupoprodaji nekretnine na račun prvotuženika, o uplatama osnovom zajma na račun LĆ i drugih trgovačkih društava zajmodavaca, a bilo je nepotrebno izvoditi spomenuti dokaz na okolnost da li je zajmodavcima Luxuria kao zajmoprimac vratila veći iznos od pozajmljenog jer predmet ovoga spora nije utvrđenje ništetnosti odnosno pobijanje u stečaju pravne radnje ugovora o zajmu. Na tragu navedenoga bilo je nepotrebno tražiti od Porezne uprave podatak da li je ikad izrađivana dokumentacija transfernih cijena za predmetne ugovore u skladu sa Zakonom o porezu na dobit kako je to predložio tužitelj.
18. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem parničnih stranaka iz razloga što je o pravnim radnjama i ulogama istih ovaj sud mogao zaključiti iz isprava priloženim spisu.
19. Sud nije izveo dokaz uvidom u kazneni spis posl.br. K-2/2020 iz razloga što tužitelj u tužbi i tijekom postupka ne navodi da je u predmetnom kaznenom postupku donesena presuda već iz dopisa kojeg je tužitelj priložio spisu i to dopisa ŽDO Dubrovnik od 14. studenog 2022. i 12. svibnja 2023. proizlazi da je postupak po kaznenoj prijavi tužitelja protiv UĆ u fazi provođenja izvida (l.s.78-79), a sud je temeljem čl.12. st.3. ZPP vezan samo
pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku. Isto je i s dokaznim prijedlogom uvidom u spise ŽDO KP-DO-15/23 i ŽDO KR-DO- 170/22. Na ročištu glavne rasprave održanom 24.veljače 2025. godine na kojem je zaključena glavna rasprava tužitelj je naveo da po saznanju istoga u kaznenom spisu posl.br. K-2/2020 ne postoji presuda dok da se u odnosu na UĆ i ŽĆ, a u vezi predmetnog Ugovora provodi istraga zbog sumnje u počinjenje kaznenih djela.
20. Sud nije izvodio kao nepotreban dokaz saslušanjem svjedoka ŠĆ, NĆ i ZĆ budući je predložen na okolnost da tužitelj nije jedini vjerovnik koji je isticao prenisko određenu kupoprodajnu cijenu.
21. Sud nije izvodio kao nepotreban dokaz saslušanjem svjedoka UĆ i ŽĆ iz razloga što je o statusu, ulogama i pravnim radnjama istih ovaj sud mogao zaključiti iz isprava priloženih spisu
22. U predmetnoj pravnoj stvari zaključen je prethodni postupak na pripremnom ročištu održanom 12. veljače 2024. godine, te je sud izveo dokaze koje je smatrao potrebitim, a priložene spisu odnosno predložene do trenutka zaključenja prethodnog postupka.
23. U dokaznom postupku ovaj sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka HĆŠ.
24. Svi provedeni dokazi ocjenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te je sud za dokazane činjenice uzeo i o njima odlučivao prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
25. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine br. OV-5085/2020 od 20. kolovoza 2020.(l.s.32-34) proizlazi da je pravni prednik prvotuženika LUXURIA d.o.o. OIB: 01779766202 prodao, a VILA ŠTIKOVICA d.o.o. OIB: 64650023245 kupio, nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], te kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nekretnine koje su predmet Ugovora da su u vrijeme sklapanja Ugovora bile opterećene različitim zabilježbama i drugim zk. upisima, kako je utvrđeno i u odredbi čl. 4.2. Ugovora.
26. Iz tabularne isprave (l.s.133) proizlazi da je LUXURIA d.o.o. u stečaju OIB: 01779766202 istu izdala drugotuženiku 6. lipnja 2023., s br. ovjere OV- 2397/2023 javnog bilježnika Vedrana Plećaša.
27. Iz iskaza u postupku saslušanog svjedoka HĆŠ (l.s.673-676) proizlazi da se radi o nekadašnjem stečajnom upravitelju prvotuženika, te iskazuje da je drugotuženik isplatio cijelokupnu ugovorenu cijenu, da kao stečajni upravitelj prvotuženika nije našao razloge ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnina, da nije smatrao da je predmetnim kupopordajnim ugovorom došlo do oštećenja prvotuženika, da su se novcem od kupoprodaje predmetnih nekretnina namirile obveze osnovom pozajmica vjerovnika koje pozajmice da su bile dane Luxurii prije predmetnog Ugovora o kupoprodaji u svrhu rješavanja likvidnosti društva, prije izdavanja tabularne isprave da je kontaktirao samo vjerovnika s najvećim iznosom priznate tražbine i nikog drugog jer to nije smatrao potrebnim, iznos sveukupno vraćenih pozajmica HĆ i povezanim društvima da je bio nešto veći od ukamaćenih pozajmica, a na pitanje zašto je tome bilo tako nije znao odgovor. Iskazuje da su otvaranjem stečajnog postupka nekretnine koje su bile predmet kupoprodaje još uvijek bile opterećene zabilježbom spora i zabilježbom ovrhe i to od strane tužitelja kao ovrgovoditelja. Već prvog dana od otvaranja stečaknog postupka da su bili ispunjeni uvjeti za izdavanje tabularne izjave koju da je izdao u lipnju 2023. godine, a prije i nakon toga da je u tom stečajnom postupku izdavao tabularne isprave. Iskazuje kako je stečajnim upraviteljem prvotuženika izabran automatskim slučajnim izborom, a da je opozvan na skupštini vjerovnika 2024. godine glasovima ovdje tužitelja koji da je otkupom i preuzimanjem punomoći od drugih vjerovnika stekao dovoljan broj glasova za to tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se traži utvrđenje ništetnim Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV-5085/2020 javne bilježnice Luce Bronzan nije osnovan.
28. U smislu čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje u tekstu ZOO) koji se ima primijeniti na ovaj obveznopravni odnos, ništetni ugovori su oni koji su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
29. Mišljenje je ovoga suda da činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV-5085/2020 ne predstavljaju razloge za ništetnost predmetnog pravnog posla Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV-5085/2020.
30. U odnosu na činjenicu da bi Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV-5085/2020 predstavljao počinjenje kaznenoga djela protiv gospodarstva, zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11 u stjecaju s kaznenim djelima prouzročenje stečaja iz čl. 249. st. 1. t. 4. i st. 3. i pogodovanje vjerovnika iz čl. 250. st.1. KZ/11, sve u vezi s čl. 51. KZ/11 za istaknuti je da direktor pravnog prednika stečajnog dužnika (prvotuženika) nije pravomoćno osuđen za djela koja mu se u kaznenom postupku stavljaju na teret, pa sud u konkretnoj situaciji nije vezan za utvrđenja u kaznenom postupku iz faze istrage pa niti nepravomoćnom presudom kaznenog suda kojom bi se direktor pravnog prednika stečajnog dužnika (prvotuženika) oglasio krivim sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a. Tužitelj tijekom postupka nije ni iznio činjnicu da bi takva nepravomoćna presuda bila donesena. Na ročištu glavne rasprave održanom 24.veljače 2025. godine na kojem je zaključena glavna rasprava tužitelj je naveo da po saznanju istoga u kaznenom spisu posl.br. K-2/2020 ne postoji presuda dok da se u odnosu na UĆ i ŽĆ, a u vezi predmetnog Ugovora provodi istraga zbog sumnje u počinjenje kaznenih djela, koja okolnost ne čini predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV-5085/2020 ništetnim.
31. U odnosu na činjenicu da je prodajna cijena iz predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV-5085/2020 u visini od 4.300.000,00 kuna uključivo 25% PDV-a, znatno niža od tržišne cijene u trenutku sklapanja Ugovora za istaknuti je da se u predmetnom radi o trgovačkom ugovoru (Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV-5085/2020) iz kojeg razloga se na istoga temeljem članka 375. stavak 5. ZOO-a ne primjenjuje odredba iz članka 375. stavak 1. ZOO-a prema kojoj se zbog očitog nerazmjera uzajamnih činidaba može zahtijevati poništaj ugovora, a kada se ne može tražiti poništaj kao posljedica nižeg stupnja nepravilnosti time niti viši stupanj nepravilnosti kao što je ništetnost. Naime, Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV- 5085/2020 sklopljen između dvije pravne osobe svojom prirodom odgovara definiciji trgovačkog ugovora iz odredbe čl. 14. st. 2. ZOO-a („...što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.“). Isti se temelji na tržišnom načelu ponude i potražnje, te načelu ekonomičnosti, sa normalnim htijenjem svake stranke ugovora za stjecanjem prihoda ili zarade), kakav je i prijeporni pa tužitelj niti ne može s uspjehom zahtijevati utvrđenje ugovora ništetnim pozivom na nerazmjer uzajamnih činidaba. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za prvotuženika (l.s.17-25), te za drugotuženika (l.s.26-28) proizlazi da je predmet djelatnosti prvotuženika građenje, projektiranje i nadzor, te poslovanje s nekretninama, a
drugotuženika projektiranje i građenje građevina, te stručni nadzor građenja, posredovanje u prometu nekretnina, te poslovanje nekretninama. Dakle, Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV-5085/2020 je sklopljen među tuženicima u vezi obavljanja njihove djelatnosti jer je predmet djelatnosti oba tuženika vezan za nekretnine.
32. U odnosu na činjenicu da su tuženici u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV-5085/2020 znali da Luxurii d.o.o. prijeti prezaduženost i nesposobnost za plaćanje može dokazana biti ispunjenje jedne od pretpostavki pobojnosti pravnih radnji stečajnog dužnika što tada ispunjenjem svih pretpostavki za takvu vrstu pobijanja dovodi do toga da takva pravna radnja gubi pravni učinak prema stečajnoj masi, a nikako ne dovodi do utvrđenja ništetnosti pravnog posla.
33. U odnosu na činjenicu da su prodajom predmetnih nekretnina izvršeni povrati pozajmica povezanim osobama u ukupnom iznosu od 2.905.000,00 kuna (društvu Ecomed d.o.o. – čiji je direktor ŽĆ, a vlasnica poslovnih udjela njegova supruga UĆŠ iznosa od 75.000,00 kn, društvu Gea-com d.o.o. – čiji je osnivač i član društva ŽĆ u iznosu od 2.050.000,00 kn, te HĆ iznos od 780.000,00 kn) koja isplata da je bila prividna zbog prosljeđivanja povezanim osobama na ime povrata pozajmica s ciljem da Luxuria d.o.o. ostane uskraćena kako za nekretnine tako i za iznos kupoprodajne cijene, dok da se povezanim osobama omogući povrat pozajmljenih iznosa u cijelosti, iako bi u stečajnom postupku zahtjev za povrat zajma mogli ostvarivati samo kao stečajni vjerovnici nižeg isplatnog reda za istaknuti je da se ne radi o razlozima ništetnosti već o pravnoj radnji stečajnog dužnika poduzetoj prije otvaranja stečajnog postupka kojom se moguće oštećuju i/ili pogoduju vjerovnici i ista se može pobijati sukladno odredbama Stečajnog zakona.
34. Stoga ovaj sud ne nalazi da bi Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2020. br. OV-5085/2020 sklopljen među tuženicima u vezi obavljanja njihove djelatnosti bio protivan Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva. Pregledom predmetnog Ugovora ovaj sud nije našao da bi isti bio suprotan osnovnim načelima ZOO, kao što su načelo savjesnosti i poštenja, ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu. Nadalje, ovaj sud nije našao da bi predmetni Ugovor bio suprotan poslovnom moralu društva ni u okolnostima ako je prvotuženik drugotuženiku, kako to navodi tužitelj, prodao nekretninu po cijeni nižoj od tržišne (pojašnjen je nesrazmjer činidaba kod trgovačkog ugovora). Naime, Ugovor o kupoprodaji je dvostranoobvezan ugovor te njime nastaju obveze za prodavatelja i za kupca. Obveza prodavatelja je predaja stvari ili prava dok je obveza kupca isplata cijene. Iz tih obveza proizlazi pravo prodavatelja tražiti isplatu cijene i pravo kupca tražiti predaju stvari ili prava. Cilj kupoprodaje je stjecanje vlasništva na stvari stoga je ugovor o kupoprodaji kauzalan ugovor jer se njime ostvaruje određena svrha ili kauza. No samim sklapanjem ugovora o kupoprodaji kupac ne stječe vlasništvo na određenoj stvari, već taj ugovor predstavlja pravnu osnovu za stjecanje vlasništva. Tek izvršenjem ugovora o kupoprodaji, odnosno predajom stvari ili upisom ugovora o kupoprodaji u zemljišne knjige stječe se vlasništvo. Zaključenjem ugovora o kupoprodaji kupac je stekao obveznopravni zahtjev prema prodavatelju na predaju stvari. Da bi izvršio svoju glavnu obvezu, prodavatelj je dužan predati stvar koja je ugovorena i ima sva ugovorena svojstva ili ona svojstva koja su uobičajena kod prodaje takve vrste stvari. Da bi predana stvar bila u ispravnom stanju, ona ne smije imati materijalnih ili pravnih nedostataka, stoga prodavatelj odgovora kupcu ako da predana stvar ima materijalne ili pravne nedostatke. Da bi kupac izvršio svoju glavnu obvezu, on treba platiti cijenu, a ukoliko je ne plati prodavatelju stoji na raspolaganju niz sredstava kao bi mogao zaštiti svoje interese. Znači, sve da drugotuženik i nije platio cijenu predmetne nekretnine to ne čini ugovor sam po sebi ništetnim, a tim više ništetnosti nema ako prodajna cijena iz Ugovora o kupoprodaji nije dostatna. Da bi neki ugovor bio utvrđen ništavim treba utvrditi da je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prinudnim propisima ili moralu društva. Ne plaćanje cijene ili kako to navodi tužitelj nepostojanje protučinidbe nije suprotno prinudnim propisima. Razlozi koje tužitelj iznosi u tužbi ne utječu na ništetnost sklopljenih ugovora. Kvalificirati određeno ponašanje (ne ugovaranje tržišne cijene) koje možda i može biti nemoralno, ne znači da pravila obveznog prava ugovor sklopljen s takvim namjerama smatraju ništavim. Posljedice koje mogu nastati djelovanjem sudionika u obveznim odnosima moguće je sankcionirati kroz pravne institute koje oštećene mogu dovesti u stanje kakvo je bilo prije određenih radnji i bez učinka ništetnosti kako to tužitelj neosnovano smatra. Stoga, činjenica da kupac eventualno i nije platio tržišnu cijenu (utvrđeno je da je ugovorena cijena plaćena) ne daje pravo niti drugoj ugovornoj strani niti nekom trećem tražiti utvrđenje ništetnosti ugovora već samo pravo tražiti ispunjenje obveze ili naknadu štete. Iz tog razloga sud je odbio i prijedlog za provođenjem financijskog vještačenja usmjereno na utvrđenje tržišne cijene nekretnina. S obzirom da su obje strane ispunjavale svoje obveze i prava sukladno svrsi ugovora, sud nije našao da bi se tuženici ponašali niti protivno načelu savjesnosti i poštenja.
35. Budući je ugovorna činidba kao objekt ugovorne obveze moguća, dopuštena i određena to predmetni Ugovor nije ništetan ni u smislu čl.270. ZOO-a.
36. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.
37. Tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se traži utvrđenje ništetnim tabularne isprave tuženika ad. I. LUXURIA d.o.o. u stečaju OIB: 01779766202 od 6. lipnja 2023. br. OV-2397/2023 javnog bilježnika Vedrana Plećaša nije osnovan.
38. U odnosu na zahtjev tužitelja utvrditi ništetnom tabularnu ispravu tuženika ad. I. LUXURIA d.o.o. u stečaju OIB: 01779766202 od 6. lipnja 2023. br. OV- 2397/2023 javnog bilježnika Vedrana Plećaša jer da postoji protivnost odredbama ZOO-a i ST-a ovaj sud želi ukazati na to da je ugovor koji je protivan prisilnim propisima doista ništetan kako na to upućuje odredba čl. 322. st. 1. ZOO-a. Međutim, sadržaj odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a upućuje da ništetni mogu biti samo pravni poslovi. Tabularna isprava je valjano očitovanje volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja (čl.119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima »Narodne novine«, br. 81/15. – pročišćeni tekst, 94/17. – ispravak pročišćenog teksta i 52/25, dalje ZV) dakle radi se o izjavi kojom dosadašnji zemljišno-knjižni vlasnik nekretnine-prodavatelj pristaje na uknjižbu. Kod tog instituta ne radi se o pravnom poslu, već o jednostranom aktu kojim jedna ugovorna strana i to ona čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu pristaje na uknjižbu. Zbog toga, tuženikova tabularna izjava ne može biti ništetna u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a.
39. Kada bi se izdavanje Tabularne isprave od strane stečajnog upravitelja prvotuženika i podvelo pod pravni posao isti ne bi predstavljao postupanje suprotno pozitivnim pravnim propisima ili moralu društva, te time ne bi bio ništetan. Naime sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka KĆŠ kojim iskazom je isti potvrdio svoje navode, a tada u svojstvu stečajnog upravitelja prvotuženika, iz odgovora na tužbu kojima pojašnjava iz kojeg razloga je drugotuženiku izdao predmetnu Tabularnu ispravu. Tako isti navodi, a što se slaže s ispravom u spisu (dopis OD Planinić, Šoljić& Partneri d.o.o. upućen stečajnom upravitelju prvotuženika ŽĆŠ od 2. lipnja 2023. godine) da je dana 2. lipnja 2023. godine od Odvjetničkog društva Planinić, Šoljić i partneri d.o.o. iz Zagreba, punomoćnika kupca Vila Štikovica d.o.o. Zagreb, zaprimio dopis kojim se ističe da još uvijek u korist kupca nije provedena uknjižba prava vlasništva na kupljenim nekretninama u javnim knjigama za što da je potrebno izdati tabularnu ispravu novijeg datuma, uz upozorenje da će kupac u suprotnom poduzeti pravne radnje u svrhu sudskog rješenja ovoga pitanja.
40. Nadalje iz isprava u spisu i to e-mail korespodencije na l.s. 131-132 proizlazi da je stečajni upravitelj za izdavanje tabularne isprave pribavio pismenu suglasnost vjerovnika s najvećim iznosom priznate tražbine ČĆ, čija tražbina iznosi 1.334.734,79 kn (što proizlazi iz stečajnog plana od 6.5.2022. na l.s. 50-69). Stoga da je stečajni upravitelj u ime prodavatelja, sada stečajnog dužnika, ovdje prvotuženika, imajući u vidu sve prethodno navedene okolnosti i činjenice pravilno zaključio da je Vila Štikovica d.o.o. Zagreb stvarni vanknjižni vlasnik nekretnina kupljenih (i plaćenih) po ugovoru o prodaji nekretnine OV 5085/2020 od 20. kolovoza 2020. godine, kupcu dana 5. lipnja 2023. godine posljedično čemu je izdao Tabularnu ispravu (l.s.133). Ovaj sud je mišljenja da je, imajući u vidu sve prethodno navedene okolnosti i činjenice i to;
- da je drugotuženik kao kupac ispunio svoju ugovornu obvezu plaćanja cijene iz predmetnog kupoprodajnog ugovora,
- da Tabularna izjava sadržana u predmetnom Ugovoru o kupoprodaji nekretnina nema svoj pravni učinak jer drugotuženi nije uspio uknjižiti svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama do otvaranja stečajnog postupka kada zbog pokretanja stečajnog postupka nastupa prekidanje odnosno zabrana pokretanja svih pa i zemljišno-knjižnih postupaka pa uknjižba nije bila moguća,
- da je drugotuženik putem svojih punomoćnika zatražio izdavanje Tabularne isprave uz upozorenje u tu svrhu pokretanja sudskih postupaka, to je po mišljenju ovoga suda stečajni upravitelj prvotuženika postupio u okviru svojih ovlaštenja (čl.347 SZ) i u svrhu izbjegavanja sudskih postupaka u kojima bi drugotuženik postavio zahtjev za izdavanjem tabularne isprave (kako su punomoćnici drugotuženika upozorili svojim dopisom od 2. lipnja 2023. godine stečajnog upravitelja prvotuženika) to je stečajni upravitelj izdavanjem Tabularne isprave ispunjavajući ugovornu obvezu prvotuženika iz predmetnog Ugovora o kupoprodaji, sačuvao stečajnu masu prvotuženika od izvjesnih sudskih troškova koji bi proizlazili iz takvih sudskih postupaka. Stoga radnja stečajnog upravitelja izdavanja predmetne Tabularne isprave nikako ne predstavlja postupanje suprotno pozitivnim pravnim propisima ili moralu društva. Ovdje s napomenom da postupanje stečajnog upravitelja kada izdaje Tabularnu ispravu ne predstavlja pravne radnje propisane čl. 230 Stečajnog zakona za koje bi trebala suglasnost odbora vjerovnika odnosno skupštine vjerovnika (NN br.71/2015, 104/2017,36/2022, dalje SZ) budući je kupoprodajni ugovor kojim se otuđuje nekretnina već sklopljen prije otvaranje stečajnog postupka.
41. Činjenica da je svjedok HĆŠ razrješen dužnosti stečajnog upravitelja, po mišljenju ovoga suda, ne utječe na ocjenu iskaza istoga kao svjedoka budući isti nije razrješen iz razloga što nije postupio po nalogu suda ili drugog skrivljenog postupanja već, kako iskazuje svjedok, a ne prigovaraju stranke, da je opozvan na skupštini vjerovnika 2024. godine glasovima ovdje tužitelja koji da je otkupom i preuzimanjem punomoći od drugih vjerovnika stekao dovoljan broj glasova za to.
42. Stoga je odlučeno kao u točki I. i II. izreke presude.
43. U odnosu na eventualni tužbeni zahtjev pobijanja pravnih radnji u stečaju;
44. Odredbom čl. 212. st.1. Zakona o izmjenama i dopunama stečajnog zakona "NN" broj 36/2022) propisano je da su pravne radnje stečajnog dužnika ovlašteni pobijati tužbom stečajni vjerovnici, te stečajni upravitelj u ime stečajnoga dužnika.
45. Iz prethodno citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kada stečajni vjerovnik, na temelju odredbi Stečajnog zakona, podnosi tužbu radi pobijanja pravne radnje, on to čini u ime i za račun stečajnog dužnika. Dakle, tužitelj u postupku formalno je stečajni dužnik, iako tužbu podnosi i postupak pokreće vjerovnik. Vjerovnik samo ima legitimaciju za pokretanje postupka u ime dužnika, ali nije materijalni nositelj prava. Drugim riječima stečajni vjerovnik koji podnosi tužbu u ime stečajnog dužnika nije sam stranka postupka, već je to stečajni dužnik, s tim da vjerovnik zastupa dužnika temeljem posebnog zakonskog ovlaštenja.
46. Ovdje s napomenom da je odredba čl. 212., st. 4. SZ ("NN" broj 71/2015 i 104/2017) koja propisuje da svaki stečajni vjerovnik ima pravo podnijeti tužbu radi pobijanja pravnih radnji za svoj račun i na svoj rizik troškova, te odredba čl. 212. , st.1. SZ ("NN" broj 71/2015 i 104/2017) koja propisuje da je pravne radnje stečajnog dužnika ovlašten pobijati stečajni upravitelj u ime stečajnoga dužnika i na temelju odobrenja suda, bez da je takvo pravo izričito propisano i za vjerovnike izmijenjena odredbom čl. 212. st.1. Zakona o izmjenama i dopunama stečajnog zakona "NN" broj 36/2022 na način da su sada pravne radnje stečajnoga dužnika ovlašteni pobijati tužbom stečajni vjerovnici, te stečajni upravitelj oboje u ime stečajnog dužnika.
47. Budući je tužitelj u predmetnom postupku sebe označio kao stranku u postupku i time kao materijalnog nositelja prava na pobijanje pravnih radnji u stečaju iako je temeljem spomenute odredbe čl. 212. st.1. Zakona o izmjenama i dopunama stečajnog zakona "NN" broj 36/2022 samo imatelj legitimacije za pokretanje postupka u ime dužnika, ali ne i materijalni nositelj prava to je ovaj sud našao u nedostatku legitimacije na aktivnoj strani da je tužbeni zahtjev neosnovan.
48. Ovdje s napomenom da je Zakon o izmjenama i dopunama stečajnog zakona "NN" broj 36/2022 u svojim prijelaznim odredbama (čl. 115) propisao da će se postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti prema odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme njihova pokretanja.
49. Budući je Zakon o izmjenama i dopunama stečajnog zakona "NN" broj 36/2022 u odnosu na većinu svojih odredaba stupio na snagu 31. ožujka 2022. godine, a u odnosu na sve odredbe 1. listopada 2022. godine, to se isti ima primijeniti na predmetni postupak budući je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovoga postupka. Navedeno proizlazi iz toga što je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 19. rujna 2023. godine, a dostavljena prvotuženiku na odgovor dana 16. listopada 2023. odnosno drugotuženiku dana 13. listopada 2023. godine (potvrda na l.s. 87) od kojeg momenta je predmetna parnica počela teći, a time postupak započet.
50. Posljedično promašenoj aktivnoj legitimaciji tužitelja tužba tužitelja trpi nedostatak i u odnosu na pasivnu legitimaciju prvotuženika. Naime, budući na aktivnoj strani treba biti tužitelj kao vjerovnik koji nastupa u ime stečajnog dužnika, to je tužitelj promašio pasivnu legitimaciju u odnosu na prvotuženika budući da je isti predmetnu tužbu na pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika trebao podnijeti samo protiv osobe prema kojoj je pobijana pravna radnja poduzeta, a ne i protiv dužnika ako on nije tužitelj. Dakle, tužba se za pobijanje pravnih radnji, neovisno o tome da li ju podiže stečajni upravitelj ili neki od stečajnih vjerovnika, a oboje ju podižu u ime stečajnog dužnika (čl 212. st.1. SZ) podnosi samo protiv osobe prema kojoj je pobijana pravna radnja poduzeta
– drugotuženiku (čl.212. st.3. SZ). Navedeno proizlazi iz opće odredbe o pobijanju pravnih radnji stečajnog dužnika i to članka 198 SZ i odredbe čl. 212. SZ.
51. Ovakvom pravnom stavu ovoga suda u slaganju je i očitovanje novog stečajnog upravitelja prvotuženika koji na ročištu glavne rasprave održanom 22. travnja 2024. godine navodi, iako u ulozi zakonskog zastupnika prvotuženika, kako ne ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu prijašnjeg stečajnog upravitelja prvotuženika, a da zastupajući interese stečajnog dužnika Luxuria d.o.o. u stečaju navodi da je u interesu stečajnog dužnika predmetne nekretnine vratiti u stečajnu masu istoga.
52. Pored toga što je predmetna tužba u dijelu zahtjeva kojim se traži pobijanje pravnih radnji u stečaju promašena uslijed nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja pravna radnja stečajnog upravitelja davanja tabularne izjave ne može se niti pobijati pravilima za pobijanje pravnih radnji u stečaju niti se može pobijati prema općim pravilima za pobijanje pravnih radnji, što proizlazi iz smisla odredaba čl.234 SZ. Naime, pravna radnja stečajnog upravitelja izdavanja tabularne izjave ne predstavlja radnju stečajnoga upravitelja za koju je isti trebao tražiti suglasnost odbora odnosno skupštinu vjerovnika (čl. 230 SZ), u slučaju kojih pravnih radnji za koje se traži suglasnost bi se iste mogle pobijati samo prema općim pravilima za pobijanje pravnih radnji odnosno pravnih poslova (čl.234 SZ) već se za izdavanje tabularne isprave kao pravne radnje za koju se ne traži suglasnost odbora odnosno skupštinu vjerovnika od stečajnog upravitelja mogla tražiti samo naknada štete (čl.172, st.1. SZ). Takav zahtjev za naknadom štete stečajni vjerovnici, pa tako i ovdje tužitelj, mogu ostvarivati, putem novoimenovanog stečajnog upravitelja, a u svoje ime i za svoj račun u slučaju ako je na zahtjev stečajnog upravitelja ili jednog ili više stečajnih vjerovnika skupština vjerovnika odbila dati odobrenje za pokretanje parnice radi naknade štete koju parnicu su tada ovlašteni pokrenuti stečajni vjerovnici u svoje ime i za svoj račun, u roku od 8 dana od donošenja skupštine vjerovnika (čl.172, st.2. SZ).
53. Stoga je odlučeno kao u točkama III., IV. i V. izreke presude
54. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrditi da je predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine br. OV-5085/2020 od 20. kolovoza 2020. godine bez učinka jer da je sklopljen iz nedopuštenih pobuda odnosno u cilju da se između dva stečajna postupka (TS Dubrovnik posl. br. St-95/2020 i St- 116/2021) najvrjednija imovina društva LUXURIA d.o.o. po nerealno niskoj cijeni prenese na društvo VILA ŠTIKOVICA d.o.o., uz naknadno prebacivanje kupoprodajne cijene na račune ŽĆ i s njime povezanih pravnih osoba pri čemu da su oba ugovaratelja u svakom slučaju točno znali iz kojih pobuda se sklapa ugovor, uz napomenu da je ŽĆ istodobno bio vlasnik 50% poslovnih udjela tuženika ad. I. i tuženika ad. II., kao i prokurist tuženika ad. I. te direktor tuženika ad.II., kao osnov pozivajući se na čl. 273. st. 2. ZOO-a za istaknuti je kako je i taj tužbeni zahtjev koji je postavljen eventualno u odnosu na tužbeni zahtjev kojim se traži utvrditi ništetnim predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine br. OV-5085/2020 od 20. kolovoza 2020. godine i u odnosu na preostale eventualno kumulirane tužbene zahtjeve, neosnovan.
55. Odredba čl. 273. st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje u tekstu ZOO) propisuje kako u slučaju da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.
55.1. Dakle, tužbeni zahtjev u ovom dijelu tužbe predstavlja eventualni tužbeni zahtjev na utvrđenje da ne proizvodi pravni učinak Ugovor o kupoprodaji nekretnine br. OV-5085/2020 od 20. kolovoza 2020. javne bilježnice Luce Bronzan, kojim je LUXURIA d.o.o. OIB: 01779766202 prodao, a VILA ŠTIKOVICA d.o.o. OIB: 64650023245 kupio, nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], te kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te zahtjev da je tuženik VILA ŠTIKOVICA d.o.o. OIB: 64650023245 dužan trpjeti uknjižbu brisanja prava vlasništva na nekretninama kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], te kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskoga suda u Dubrovniku pod posl. br. Z-8481/2023, te ponovni upis prava vlasništva u korist tuženika LUXURIA d.o.o. u stečaju OIB: 01779766202.
55.2. Naime, između stranka nije sporno da su drugotuženik kao kupac i pravni prednik prvotuženika Luxuria kao prodavatelj sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine br. OV-5085/2020 od 20. kolovoza 2020. javne bilježnice Luce Bronzan.
55.3. Nije sporno da je drugotuženik vlasnik predmetne nekretnine i da je upisan u
zemljišnim knjigama.
55.4. Između stranaka je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva u cjelini imajući u vidu iznesene prigovore prvotuženika i drugotuženika.
56. Odredbom članka 114. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(„Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01; dalje: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Odlukom suda ili drugog tijela stječe se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom (članak 126. stavak 1. ZV-a). Da bi se vlasništvo steklo na temelju odluke suda, odnosno upravne vlasti ta odluka treba biti takvog sadržaja da za određenog subjekta kao stjecatelja stvara pravo vlasništva koje do tada nije postojalo. Drugotuženik je vlasništvo stekao pravnim poslom-ugovorom, za koji ugovor tužitelj sada traži utvrđenje da je ugovor nepostojeći i to eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom. U konkretnom slučaju, nužno je uočiti razliku između ništetnih i nepostojećih ugovora. Kod ništetnih ugovora ispunjene su pretpostavke za nastanak ugovora, postoje ugovorne strane, izjava volje, dopustiv i moguć predmet obveze, osnova, te oblik ugovora ali ugovor ne proizvodi pravni učinak jer je protivan javnom poretku ili prisilnim propisima. Kod nepostojećih ugovora uopće nisu ispunjenje pretpostavke za nastanak ugovora jer nije postignuta suglasnost volja za sklapanjem ugovora odnosno suglasnost o bitnim sastojcima ugovora. Dakle, nepostojeći ugovori uopće ne postoje, za razliku od ništetnog ugovora koji stvarno postoji makar ne i pravno pa stoga ne proizvodi pravne učinke. Ako jedan ugovor ne postoji tada se ne može utvrđivati i njegova ništetnost. Ništetni ugovori imaju takve nedostatke u onome što je bitno za sklapanje ugovora i što čini povredu javnog poretka, zbog čega takvi ugovori nemaju pravni učinak, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo (članak 322. stavak 1. ZOO-a). Takav ugovor ne proizvodi namjeravane pravne učinke među ugovornim stranama, koje bi proizveo da je valjan. Razlog ništetnosti očituje se u njegovoj protivnosti Ustavu Republike Hrvatske i pojedinim prinudnim propisima ili moralu društva.
57. Nedvojbeno je da tužitelj nije ugovorna strana predmetnog Ugovora ali za razliku od ništetnosti na koju se može pozivati svaka zainteresirana strana, tako i tužitelj koji je kao stečajni vjerovnik prvotuženika dokazao svoj pravni interes na utvrđenje da je predmetni Ugovor ništetan, no u odnosu na tužiteljev zahtjev za utvrđenjem da je predmetni Ugovor nepostojeći ovaj sud je mišljenja da takav pravni interes mogu imati samo ugovorne strane predmetnog Ugovora.
58. Uzimajući u obzir sadržaj tužiteljevih činjeničnih navoda, ukazuje se da se u ovoj pravnoj stvari trebaju primijeniti odredaba čl. 322. i čl. 273. ZOO-a. Tim je odredbama propisano, kao što je već citirano, da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, te moralu društva ništav ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor će ostati na snazi ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice (čl. 322. ZOOa). Pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog suugovaratelja da sklopi ugovor i ako je drugi ugovaratelj to znao ili morao znati ugovor će biti bez učinka (čl. 273. st. 1. i st. 2. ZOO-a). Pobuda je nedopuštena ako je u suprotnosti s Ustavom, prisilnim propisima ili moralu društva. Ona u naravi proizlazi iz određenog činjeničnog stanja, pravnog odnosa ili određenih drugih okolnosti u životnoj stvarnosti. Takve okolnosti nisu utvrđene. Pobuda bi naime trebala biti poticajni razlog za sklapanje pravnog posla. Pobuda je unutarnji prikriveni subjektivni čimbenik koji nije vanjsko vidljiv, pa je sud može utvrditi jedino ako je na neki način vanjski manifestirana, a što u ovom konkretnom slučaju, nije, vidljivo, odnosno činjenica da je eventualno ugovorena manja cijena nekretnine od tržišne nije samo po sebi dovoljno da bi upućivalo na nakanu za navođenje na sklapanje ugovora. Dakle, nesporno je da je ugovor između stranaka sklopljen jer su stranke usuglasile o svim bitnim sastojcima ugovora (ugovorne strane, izjava volje, dopustiva i moguća činidba, protučinidba, oblik ugovora) ugovorne odredbe obvezuju i ugovor se mora izvršiti, a sukladno odredbi čl.148.st.1. ZOO ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane
58.1. Međutim, sve da ugovor doista nije niti nastao, tužitelj koji nije ugovorna strana ne bi imao materijalno pravnu legitimaciju za isticanjem zahtjeva za utvrđenjem da ugovor nije nastao, odnosno da se radi o nepostojećem ugovoru. Prema odredbi čl. 292. st. 1. ZOO-a kad je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kad ispravu potpišu ugovorne strane.Za razliku od pozivanja na ništetnost ugovora što može učiniti svaka zainteresirana stranka sukladno odredbi čl. 327. st. 1. ZOO-a, za zahtjev za utvrđenjem da ugovor nije sklopljen, odnosno da nije nastao jer ga stranke nisu sklopile, odredbama ZOO-a nije propisano da bi to mogla zahtijevati svaka zainteresirana osoba. Stoga, aktivnu materijalnopravnu legitimaciju za utvrđenjem da ugovor nije sklopljen, odnosno da nije nastao zato što ga stranke nisu sklopile, imaju samo ugovorne strane, a ne i treće osobe. Tužitelj nije ugovorna strana ugovora o kupoprodaji pa zbog toga nema aktivnu legitimaciju zahtijevati utvrđenje da ugovor nije nastao.
59. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to mu temeljem čl.154. st.1. ZPP-a ne pripada niti pravo na naknadu troškova parničnog postupka pa je i ovaj njegov zahtjev u cijelosti odbijen.
60. Stoga je odlučeno kao u točki VI. Izreke presude.
61. Tuženicima obzirom su u sporu uspjeli u cijelosti, pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka, sukladno čl. 154. st.1. ZPP-a. po kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka, te na čl. 155. st.1. ZPP-a u smislu kojega će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.
61.1.Tužitelj je u tužbi odredio vrijednost predmeta spora u visini od 871.609,91 kuna/115.682,51 EUR.
61.2. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu drugotuženika za naknadom troškova ovoga postupka, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09, dalje u tekstu: OT-a), te vrijednosti predmeta spora (115.682,51 EUR) priznao osnovanim slijedeći trošak drugotuženika i to;
- trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 870,83 bodova (Tbr. 8. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 1.741,66 eur uvećano za 25% PDV-a (435,41 eur) iznosi 2.177,07eur odnosno od strane drugotuženika zatraženih 2.175,00 eur,
- trošak zastupanja na ročištima od 12.2.2024, 22.4.2024, te 24.2.2025.g. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 870,83 bodova (Tbr. 9. Toč.2. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda, od 2,00 eur iznosi 1.741,66 eur uvećano za 25% PDV-a (435,41 eur) iznosi 2.177,07 eur odnosno od strane drugotuženika zatraženih 2.175,00, za svako pojedinačno ročište.
61.3. Iz navedenog proizlazi da je sveukupno priznati trošak drugotuženika 6.525,00 eur.
61.4. Za razliku više zatraženih 2.175,00 eur drugotuženik se odbija u svom zahtjevu budući podnesak istoga od 4. lipnja 2024. nije bio potreban za vođenje ove parnice odnosno o sadržaju podneska drugotuženik je mogao izložiti na ročištima koja su vremenski prethodila odnosno slijedila navedenom podnesku.
61.5. Stoga je odlučeno kao u točki VII. Izreke presude.
U Dubrovniku, dana 2. svibnja 2025. godine
S u d a c :
Anka Muhoberac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.
DN-a:
- punomoćniku tužitelja,
- punomoćnicima tuženika.
