REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2
52440 Poreč-Parenzo
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljica: 1. ZB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. ŽB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih p.p. Ljiljani Sinanović, odvjetnici u Poreču-Parenzo, protiv tuženice JB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane p.p. Nevenu Šviću i dr., odvjetnicima u Poreču-Parenzo, zbog smetanja posjeda, nakon glavne rasprave zaključene dana 28. travnja 2025.u prisutnosti stranaka, dana 02. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je tuženica JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], smetala tužiteljice ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u posljednjem, mirnom posjedu nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje u k. o. [katastarska općina], na način da je na tim nekretninama protupravno postavila žičanu ogradu, koja je na Skici lica mjesta od 21. studenog 2023. označena crvenom bojom te da je srušila drvenu terasu postavljenu na istim nekretninama.
2. Nalaže se tuženici, JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljicama ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vrati u posjed i prijašnje (prvobitno) stanje dio nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje u k. o. [katastarska općina], i to ZB nekretninu na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], a ŽB, nekretninu na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], na način da ukloni postavljenu žičanu ogradu, koja je na Skici lica mjesta od 21. studenog 2023. označena crvenom bojom.
3. Zabranjuje se tuženici svako opisano ili slično smetanje posjeda tužiteljica ubuduće, pod prijetnjom ovrhe."
II Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu parničnih troškova.
III Nalaže se tužiteljicama da tuženici naknade parnične troškove u iznosu od 1.250,00 eur, u roku od 15 dana.
Odbija se tuženičin zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj 14. prosinca 2023. tužiteljice tvrde da su u posljednjem samostalnom, mirnom i nesmetanom posjedu nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], u čijem posjedu da se nalazi prvotužiteljica i k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], u čijem posjedu da se nalazi drugotužiteljica. Tuženica da je u posjedu nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. Predmetne nekretnine da su susjedne i međusobno da graniče jedna s drugom.
Prvotužiteljica da je posjed svoje nekretnine stekla temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 7. rujna 2023. i to od prodavateljice ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], odnosno od ovdje drugotužiteljice, dok da je drugotužiteljica posjed svoje nekretnine stekla temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 19. srpnja 2022. i to od prodavatelja FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a prije njih u posjedu da su bili njihovi pravni prednici, prije svega prodavatelji.
Nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] da je upisana u posjedovnom listu br. 144, Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Odjela za katastar nekretnina Poreč-Parenzo, i to na ime EB, iz [adresa], odnosno na ime pok. djeda prodavateljice FB, koja da je tu nekretninu stekla nasljeđivanjem te da je ucrtana u katastarski plan općine [adresa]. Posjed nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje u k. o. [katastarska općina], tužiteljice, zajedno s njihovim pravnim prednicima, da drže onako kako da je to evidentirano u katastru, odnosno sukladno katastarskome planu, a što da je u skladu i sa stvarnim stanjem na terenu. Dana 26. studenog 2023. prvotužiteljica da je, došavši na svoju nekretninu, vidjela da je na njezinoj i susjednoj nekretnini, dakle na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje u k. o. [katastarska općina], postavljena žičana ograda, koja da je na Skici lica mjesta od 21. studenog 2023.
označena crvenom bojom te da je srušena drvena terasa koja da je bila postavljena na obje nekretnine i koja da je tužiteljicama služila kao mjesto za odmor, a čime da je počinjeno smetanje posjeda. Tužiteljice da su prije počinjenja predmetnog smetanja posjeda njihovih nekretnina angažirale geodeta GB, da im označi granice nekretnina. Radi određivanja granica nekretnina, geodet da je zajedno s tužiteljicama pristupio na teren, međutim, tuženica da se protivila postavljaju „piketa“ na međama predmetnih nekretnina, odnosno određivanju granica nekretnina onako kako da su granice parcela definirane u katastarskom planu, koja granica da je na Skici lica mjesta od 21. studenog 2023. označena zelenom bojom, tvrdeći da na taj način međe ne bi bile ispravno određene. Nakon što da su tužiteljice i geodet otišli s njihove parcele, tuženica da je postavila žičanu ogradu i srušila drvenu terasu. Budući da je tuženica opisanim radnjama smetala posjed tužiteljicama, iste da su od geodeta zatražile izradu Skice lica mjesta, a na kojoj skici da je crvenom bojom označena postavljena ograda na terenu. Tuženica da je time samovlasno oduzela posjed dijela nekretnina tužiteljicama i to prvotužiteljici posjed dijela nekretnine površine cca 254 m2, a drugotužiteljici posjed dijela nekretnine površine cca 552 m2, sve sukladno Skici lica mjesta od 21. studenog 2023. Slijedom svega navedenog, a budući da je tuženica smetala tužiteljice u njihovom posljednjem mirnom posjedu, tužiteljice zahtijevaju donošenje rješenja sljedećeg sadržaja: " I Utvrđuje se da je tuženica JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], smetala tužiteljice ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u posljednjem, mirnom posjedu nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje u k. o. [katastarska općina], na način da je na tim nekretninama protupravno postavila žičanu ogradu, koja je na Skici lica mjesta od 21. studenog 2023. označena crvenom bojom te da je srušila drvenu terasu postavljenu na istim nekretninama. II Nalaže se tuženici, JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljicama ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vrati u posjed i prijašnje (prvobitno) stanje dio nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje u k. o. [katastarska općina], i to ZB nekretninu na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], a ŽB, nekretninu na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], na način da ukloni postavljenu žičanu ogradu, koja je na Skici lica mjesta od 21. studenog 2023.
označena crvenom bojom. III Zabranjuje se tuženici svako opisano ili slično smetanje posjeda tužiteljica ubuduće, pod prijetnjom ovrhe."
2. U odgovoru na tužbu tuženica ističe sljedeće prigovore. Tuženica ističe prigovor promašene aktivne legitimacije, a to iz razloga što da tužiteljice nisu bile u posjedu predmeta spora. Tuženica ističe prigovor urednosti tužbenoga zahtijeva. Odredba čl. 186. Zakona o parničnom postupku ( nastavno: ZPP ) da propisuje da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, kao i činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev. Po stavu tuženice predmetna tužba da nije uredna, odnosno da ne sadrži nabrojane elemente. Neurednost tužbe ističe da se u sljedećem. U tužbi tužiteljice da navode da je je prvotužiteljica u posjedu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a drugotužiteljica da je u posjedu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, tužiteljice da tvrde da je prvotužiteljica posjed stekla na temelju ugovora o kupoprodaji od 07.09.2023., dok da je drugotužiteljica posjed stekla na temelju ugovora o kupoprodaji od 19.07.2022. Naposljetku, tužiteljice da tvrde da su u posjedu „ … onako kako je to evidentirano u katastru… „. Sukladno izloženog da nije jasno sljedeće: da li tužiteljice tvrde da su u suposjedu spornog dijela, da li tužiteljice tvrde da svaka od njih posjeduje određeni dio spornog djela, kako je posjed tužiteljica na spornome dijelu, evidentiran u katastru. Također, a s obzirom na gore izloženo, tužbeni zahtjev postavljen da je suprotno odredbi čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa posljedično tomu da nije podoban da se po istome postupa. Dužnost da je tužitelja u ovoj pravnoj stvari da sudu iznesu sve relevantne činjenice i dokazna sredstva kojim potkrepljuje istinitost svojih tvrdnji - onus proferendi. Stav da je tuženice da tužitelji nisu iznijeli činjenice na kojima temelje svoj zahtjev, a sve to kako da je gore obrazloženo. U konkretnom slučaju tužba da ne sadrži činjenice na kojima tužitelji temelje tužbeni zahtjev, pa da je valjalo postupati po čl. 109. ZPP-a i tužitelje pozvati na dopunu tužbe.
Tuženica, s obzirom na izloženo, da nema saznanja o svim činjeničnim navodima, a što da joj onemogućava kvalitetnu i potpunu raspravu, odnosno zaštitu njenih interesa i prava, stoga da se na njenu štetu krše sljedeća prava:
pravo iz odredbe čl. 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ( pravo na pravično suđenje ), a koja odredba da propisuje da sudovi u postupku moraju osigurati jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja i jednakost sredstava), pravo na pošteno suđenje sadržano u st. 1. čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, procesna prava iz čl. 5. st. 1. i čl. 7. ZPP-a, a koji da propisuju da će sud svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke kao i da je tužitelj dužan iznijeti činjenice na kojima temelj svoj zahtjev. Tuženica da je dovedena u položaj da raspravlja na temelju nepotpunih tužbenih navoda, a što da definitivno otežava njen procesni položaj, a što da je protivno gore nabrojanim propisima ali i načelu pravične ravnoteže stranaka. Načelo pravične ravnoteže među strankama (fair balance) da čini jedan od bitnih konstitutivnih elemenata prava na pravično suđenje. Sam Ustavni sud RH da napominje da prema stajalištu Europskog suda za ljudska prava zauzetom u predmetu LB INTERFINANZ A.G. protiv R. HRVATSKE (presuda, 27.03.2008., zahtjev br. 29549/04), točka 24. " … načelo jednakosti procesnih oružja zahtijeva postojanje razumne mogućnosti obaju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima, u takvim uvjetima koji niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku". Nakon što tužitelji dopune tužbu, tuženica da će dopuniti i odgovor na tužbu. Tuženica se protivi tužbi i tužbenome zahtjevu tužitelja. Odredba čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da propisuje pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite, a u konkretnoj pravnoj stvari takove da se pretpostavke nisu ostvarile. Još da se jednom ističe da tužitelji, a niti njihovi prednici, nisu nikad bili u posjedu predmeta spora, tako da tužiteljicama ne pripada pravo zaštite posjeda koje zahtijevaju predmetnom tužbom. U posjedu predmeta spora sada da je tuženica, a prije nje u posjedu istog da su bili njeni roditelji DB i ĆB. Pravo na zaštitu posjeda da nastaje, između ostalog, ako je čin smetanja bio samovlasan. Čin smetanja posjeda da je samovlasan ako ga onaj koji ga poduzima, između ostalog, nije ovlašten poduzimati. Ističe se da tuženica, suprotno navodima iz tužbe, nije prisustvovala označavanju granica nekretnina te kada da je ista, naknadno, vidjela pikete ( međašne znakove ), koji da nisu postavljeni po međi, nazvala da je geometra GB, prigovorila je tomu, pa da je GB te
znakove i maknuo. No taj da se događaj odvijao između 2020.-2022. godine, tuženica da se ne sjeća točno koje godine. Dana 22.10.2023. godine, tuženica da je pristupila na nekretninu ( predmet spora ) te da je utvrdila da je na istu stavljena nekakva drvena građa, svakako da nije bila terasa (terasa da je ravan
krov ili otvorena nepokrivena ravna površina koja je dio građevine). Tuženica da je telefonom nazvala GB, i pitala ga da li su ponovno bili na terenu radi postavljanja piketa, a on da je odgovorio da nisu. Tuženica da je dana 23.10.2023. g., zajedno sa TB, maknula drvenu građu sa predmeta spora te postavila žičanu ogradu. Zaključno, u konkretnom slučaju postupci tuženice da nisu nikakav znak izvršenja faktične vlasti ( volje zadiranja u vlast trećeg ) pa samim time da ne mogu niti biti čin smetanja posjeda ( čl. 20. st. 4. ZV ). Istog da je stava i pravna teorija (Z, Stvarno pravo, Informator 1998., str. 168. I 169. ). Između nekretnina koje da posjeduje tuženica, s jedne strane, i nekretnina u posjedu tužitelja, s druge strane, da postoji temelj kamenog suhozida, a koji da je u naravi međa između tih nekretnina, a predmet spora da se nalazi „preko“ međe, odnosno u djelu kojeg da posjeduje tuženica. Slijedom svega izloženog, tuženica predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
3. U svojoj replici tužiteljice navode da prigovore i prijedloge tuženice u potpunosti osporavaju. Na pojedine navode iz odgovora na tužbu tužiteljice se očituju kako slijedi. Osporavaju da se u cijelosti kao neosnovani prigovori promašene aktivne legitimacije i tužbenog zahtjeva, budući su isti istaknuti potpuno paušalno i bez ikakvog obrazloženja pa da su u tom dijelu i nerazumljivi te da se o njima ne može ni raspravljati ni odlučivati. U dijelu u kojemu je sud našao da tužba treba biti dopunjena, sud da je to već učinio i u tom dijelu donio rješenje da je tužba povučena. To rješenje da je postalo i pravomoćno, o čemu da je tuženica od strane suda obaviještena. Tuženici da je dostavljena tužba na odgovor zajedno sa svim predloženim dokazima, slijedom čega da najmanje u ovom stadiju postupka niti je došlo niti je moglo doći do povrede bilo kojeg njezinog procesnog prava, koju da tuženica u svom odgovoru opširno i neutemeljeno obrazlaže. Isti da su u potpunosti irelevantni.
Unatoč činjenici da tuženica navodi da tužba, po njezinom mišljenju, ne bi bila
sastavljena pravilno, ipak da predlaže saslušanje većeg broja svjedoka. Upravo iz tog razloga, a kako da to iz navoda odgovora na tužbu nije razumljivo, tužiteljice predlažu da sud pozove tuženicu navesti okolnosti na koje predlaže saslušati predložene svjedoke, kao i na koje okolnosti treba provesti očevid kojega su tužiteljice predložile. Tuženica da također pogrešno tumači tvrdnje tužiteljica i izvrće njihovo značenje, iako da je više nego jasno i razumljivo, da su tužiteljice navele da se nalaze u posjedu nekretnina „sukladno katastarskom planu, a što je u skladu i sa stvarnim stanjem na terenu“, dakle, da se tužiteljice nalaze u posjedu nekretnina u njihovim katastarskim granicama te da nema odstupanja posjeda na terenu od onoga kako su nekretnine označene u katastru, što da će reći, da nisu izašle izvan granica svog posjeda kakvog da su stekle od svojih prednika. I ostali navodi tuženice iz odgovora na tužbu da su paušalni i bez ikakvih odgovarajućih dokaza pa da se kao takvi i osporavaju u cijelosti. Tuženica da priznaje da je u „posjedu predmeta spora“, ali da je u taj posjed ušla samovlasno i bez pravne osnove, a neistinito da tvrdi da bi prije nje bili njezini roditelji. Tuženica da svojim navodima također priznaje da je znala za označavanje međe/a i da zna gdje je međa između nekretnina tužiteljica i njezine nekretnine, budući da je i sama kontaktirala s geodetom GB. Tuženica da, nadalje, priznaje, da je počinila smetanje posjeda nekretnina tužiteljica, jer da je srušila njihovu drvenu terasu i postavila žičanu ogradu na njihovim nekretninama, a to da je upravo ono što tužiteljice tvrde u tužbi i zbog čega traže posjedovnu zaštitu.
4. Tužba ima sve elemente koje tužba treba sadržavati sukladno čl. 186. ZPP-a. Zato, suprotno tvrdnji tuženice, nisu postojali razlozi da sud, u smislu čl. 109. ZPP-a, poziva tužiteljice na dopunu tužbe.
5. Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno je samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, poštenju ili nepoštenju posjeda (čl. 441. ZPP-a u vezi s čl. 22. st. 2. ZV-a).
6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: fotografije (7,9,11), skicu lica mjesta od 21. studenog 2023. (13), prijepise posjedovnih listova (17-19 i 23-25), izvod iz katastarskog plana (21), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 07. rujna 2023. (35-37), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. srpnja 2022. (39-42), izvode iz katastarskog plana (43-44) i izvadak iz zemljišne knjige (57-58). Saslušani su svjedoci ČB, predložen po tužiteljicama i PB, IB, VB, KB, LB i TB, predloženi po tuženici. Saslušane su tužiteljica ad1 i tuženica. Tužiteljica ad2 nije saslušana, jer se nije odazvala pozivu na saslušanje, a svoj neodaziv nije opravdala.
7. Tužiteljice su tijekom glavne rasprave predale sudu dvije fotografije i predložile da se na okolnost posljednjeg mirnog posjeda sporne površine sasluša svjedok GB.
Sud, sukladno čl. 299. st. 3. ZPP-a, ove dokaze nije uzeo u obzir, jer tužiteljice ni ne tvrde da ove dokaze, bez svoje krivnje, nisu mogle predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.
8. Uvidom u izvode iz katastarskog plana je vidljivo da su k. č. br. [katastarska čestica] , s jedne strane, i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s druge strane, susjedne, odnosno, da graniče. To je među strankama i nesporno.
Uvidom u ugovor u kupoprodaji nekretnine od 19. srpnja 2022. utvrđeno je da je tim ugovorom FB, kao prodavatelj, tužiteljici ad2, kao kupcu, prodala određene nekretnine, među kojima i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U ugovoru se navodi da kupac stupa u posjed kupljenih nekretnina odmah.
Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine od 07. rujna 2023. utvrđeno je da je tim ugovorom tužiteljica ad2, kao prodavatelj, tužiteljici ad1, kao kupcu prodala k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U ugovoru se navodi da kupac odmah stupa u posjed kupljene nekretnine.
Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da se tužiteljica ad1, temeljem ugovora o kupoprodaji od 07. rujna 2023. uknjižila kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
Uvidom u prijepise posjedovnih listova je utvrđeno da je u posjedovnom listu za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan UB. U posjedovnom listu za k. č. br. [katastarska čestica] je upisana SB. U posjedovnom listu za k. č. br. [katastarska čestica] su upisani BB, AB i ŠB.
Među strankama je nesporno da je tuženica u posjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
Nesporno je da tužiteljica ad1 u posjedu k. č. br. [katastarska čestica], a tužiteljica ad2 u posjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s tim da tuženica osporava da su tužiteljice u posjedu spornog dijela k. č. br. [katastarska čestica], odnosno, dijela koji se na skici lica mjesta (13) nalazi između zelene linije (koja je na ovoj skici označena sa A-B) i crvene linije (koja je na ovoj skici označena sa C-D) (dalje: sporna površina).
Nesporno je da je tuženica postavila žičanu ogradu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja ograda je na skici lica mjesta od 21. studenog 2023. označena crvenom bojom.
Nesporno je da je sporna ograda ona vidljiva na fotografijama (7,9 i 11) i na skici (13) prikazana crvenom crtom.
Nesporno je da je tuženica sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] maknula drvenu konstrukciju vidljivu na fotografiji (9), koju tužiteljice nazivaju "drvenom terasom" a tuženica "drvenom građom".
Mjerničnim vještačenjem na koje nije bilo prigovora, a sud nalaz i mišljenje vještaka ocjenjuje nepristranim i stručnim, pa ga zato prihvaća, utvrđeno je da je k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak i u manjem dijelu na sjevernoj strani šuma. K. č. br. [katastarska čestica] je u naravi pašnjak i u manjem istočnom dijelu šuma. K. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je u naravi šuma. Linija koja je na skici lica mjesta (13) označena zelenom bojom i točkama A-B je od linije koja je na skici lica mjesta označena crvenom bojom i točkama C-D, a po kojoj ide žičana ograda, udaljena na zapadnoj strani cca 10 m, a na istočnoj strani cca 20 m. Na liniji po kojoj ide žičana ograda postoje na nekim mjestima kamenja, ali je teško reći da li se radi upravo o ostacima suhozida. Uz žičanu ogradu, s južne strane, postoje iskopane rupe i uz njih na nekim mjestima položeni betonski stupovi.
Prema iskazu svjedoka ČB (sina tužiteljice ad2), u bitnom, tužiteljica ad2 je koristila nekretninu koju ima u posjedu i preko postavljene žice. Preko žice je imala postavljeni drveni plato, koji je bila postavila pred više od dvije godine, 2021., a na kojem su bili stol i stolice i pekao se roštilj. Plato su bile postavile osobe angažirane po tužiteljici ad2. Da je postavljena žičana ograda i maknut drveni plato svjedok je vidio krajem listopada ili u studenom 2023. Istog dana je to rekao tužiteljicama. Tužiteljica ad1 je također koristila nekretninu koju ima u posjedu i preko žice, i to na isti način kao tužiteljica ad2. Tuženica nikada nije bila na spornoj površini, otkad svjedok pamti, a on tu dolazi već 8 godina. Nikada ni ostale svjedoke nije vidio na licu mjesta.
Prema iskazu svjedoka NB (drugog bratića tuženice), u bitnom, nedavno je na spornu površinu bila postavljena nekakva drvena konstrukcija. Svjedok ne zna tko ju je postavio, niti tko ju je maknuo. Žičana ograda je postavljena ove zime. Svjedok ne zna tko ju je postavio. Spornom površinom je do smrti pred cca 15 godina gospodario otac tuženice, koji je tu vodio stoku na pašu. Nakon njegove smrti tuženica je tu znala piliti drva i koji put pokositi. Zadnji put je pilila drva i kosila pred par godina. Nikada nije ni tužiteljice ni svjedoka ČB vidio na spornoj površini.
Prema iskazu svjedoka HB (sina tuženice), u bitnom, spornom površinom gospodari familija tuženice. Tu su nekada vodili stoku na pašu i svako toliko dolaze ispiliti koje drvo i pokositi. Svjedok je zadnji put tu pilio drva i kosio pred par godina. Ranije su, do svoje smrti, spornom površinom gospodarili otac tuženice koji je umro pred cca 20 godina i majka tuženice koja je umrla pred 13 ili 14 godina. Na spornu površinu je netko 2023., nakon sezone, postavio drvenu konstrukciju, koju je familija tuženice vidjela negdje u listopadu 2023. Konstrukciju su maknuli tuženica i jedan od njenih sinova krajem listopada ili početkom studenog 2023. Drvena konstrukcija je maknuta u isto vrijeme kada je postavljena žičana ograda. Žičana ograda ide po ostacima nekadašnjeg suhozida. Nikada nije vidio tužiteljice na spornoj površini.
Prema iskazu svjedoka ĐB (trećeg bratića tuženice), u bitnom, isti je 2006. godine bagerom kopao rupe, koje se nalaze uz sada postojeću žičanu ogradu. Uz liniju po kojoj je kopao rupe su tada postojali ostaci suhozida. Za kopanje rupa ga je bio angažirao tadašnji vlasnik nekretnina južno od sporne površine, jer je svoje nekretnine htio ograditi betonskim stupovima, a koji je uvijek držao da su njegove parcele do tih rupa. Sporna površina je bila od pok. oca tuženice, koji je tu vodio stoku na pašu, a koji je umro 2002. ili 2003. godine. Svjedok je negdje 2008. ili 2009. bio na spornoj površini sa sinovima tuženice, koji su tu pilili drva. Svjedok ne zna kada je postavljena žičana ograda, niti da li je na spornoj površini bila postavljena drvena konstrukcija, niti tko ju je postavio.
Prema iskazu svjedokinje KB (sestre tuženice), u bitnom, negdje u listopadu 2023. tuženica joj je rekla da je na spornu površinu netko postavio neku drvenu konstrukciju, te je tada ta drvena konstrukcija maknuta i postavljena žičana ograda. Spornom površinom gospodari tuženica, a prije nje je njome gospodario pok. otac tuženice koji je umro 2005. Uvijek se znala granica gospodarenja, jer je na liniji gdje je postavljena žičana ograda postojao kameni suhozid od kojeg su ostali ostaci. Otac tuženice je na spornu površinu vodio stoku na pašu i kosio. Nakon njegove smrti, tuženica je još neko vrijeme imala stoku, pa su njena djeca vodila tu stoku na pašu. Tu su pilili drva, a vjerojatno i kosili. Nitko drugi osim familije tuženice nije nikada ništa radio na spornoj površini.
Prema iskazu svjedoka LB (sina tuženice), u bitnom, žičana ograda je postavljena u listopadu 2023., ne sjeća se točnog datuma. Prilikom postavljanja žičane ograde maknuta je drvena konstrukcija koja je na spornu površinu bila postavljena malo prije njenog micanja. Spornom površinom gospodari tuženičina familija, a prije su njome gospodarili tuženičin otac koji je umro 2005. i baka koja je umrla 2012. Otac tuženice je spornu površinu koristio za ispašu stoke i piljenje drva. Nakon njegove smrti familija tuženice je također tu pilila drva i svako toliko pokosila, te čistila. Zadnji put su pilili drva pred par godina. Familija tuženice oduvijek zna do kuda je njihovo, jer na liniji na kojoj je postavljena žičana ograda, postoje ostaci suhozida koje im je pokazao još djed tuženice. Žičana ograda je postavljena zato jer je netko bio postavio drvenu konstrukciju na njihovo, pa da se to ne bi dalje događalo.
Prema iskazu svjedoka TB (sina tuženice), u bitnom, žičana ograda je postavljena krajem listopada ili početkom studenog 2023. Dan prije je maknuta drvena konstrukcija koja je bila postavljena na spornoj površini, a koju su istog dana vidjeli svjedok i tuženica. Spornu površinu je do svoje smrti, 2005., posjedovao otac tuženice koji je tu dovodio stoku na pašu, kosio i pilio drva. Nakon njega je familija tuženice neko kratko vrijeme vodila stoku na pašu, a potom nastavila piliti drva i kositi. Zadnji put su pilili drva pred par godina i pokosili onoliko koliko im je trebalo za piliti drva, odnosno, malo počistili. ČB nikada nije vidio na spornoj površini, a tužiteljice nikada prije nije vidio.
Prema iskazu tužiteljice ad1, u bitnom, drvena konstrukcija je na spornu površinu postavljena davno, prije nego što je ona kupila svoju nekretninu. Postavio ju je ČB. Da je maknuta drvena konstrukcija sa sporne površine i postavljena žičana ograda, tužiteljica ad1 je saznala 26. studenog 2023. kada je bila na licu mjesta i to vidjela. Tužiteljica ad1 je na spornoj površini znala boraviti, sjediti i šetati. Sporna površina se održava i to košenjem i malčiranjem, a po nalogu ČB. Za izradu skice koja se nalazi u spisu predmeta je tužiteljica ad1 angažirala geodeta, a preko odvjetnika.
Prema iskazu tuženice, u bitnom, u posjedu sporne površine je tuženica, sa svojom familijom, prije nje su u posjedu bili njeni roditelji, a prije njih tuženičin djed s majčine strane. Tuženičin otac je na spornu površinu dovodio stoku na pašu, kosio i pilio drva. Nakon njegove smrti 2005., tuženica je sa svojom familijom tu još neko vrijeme dovodila stoku na pašu, pilila drva i kosila. Zadnji put su pilili drva i kosili pred par godina. Oduvijek su znali gdje je granica nekretnina, odnosno, do kuda su u posjedu, tako što se između parcela, na liniji po kojoj je postavljena žičana ograda nalaze ostaci kamenog suhozida. Pred skoro 20 godina su, po nalogu tadašnjeg vlasnika nekretnina južno od sporne površine, iskopane rupe uz postojeću žičanu ogradu, s njene južne strane, kako bi on mogao ograditi svoje nekretnine. On nikada nije ogradio svoje nekretnine, ali su ostale rupe i par betonskih stupova koji su trebali biti postavljeni u te rupe. Tuženica je drvenu konstrukciju na spornoj površini vidjela 22. listopada 2023., kada je došla na lice mjesta. Prije toga je tu bila u proljeće i tada je nije bilo, što znači da je postavljena u tom periodu. Žičana ograda je postavljena 23. listopada 2023. i tada je maknuta i drvena konstrukcija. Tužiteljice nikada nije vidjela na spornoj površini, odnosno, nikada ih ranije nije ni vidjela. Tuženica na lice mjesta dolazi često. Prošle godine u ljetnim mjesecima nije bila iz zdravstvenih razloga.
Neki od svjedoka su u srodstvu za pojedinim strankama, ali to, samo po sebi, ne upućuje automatizmom na neistinitost njihovih iskaza.
Prema čl. 20. st. 1. ZV-a zabranjena je samovlast, te bez obzira na to kakav je posjed nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i ima jače pravo na posjed. Prema st. 2. istog članka tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.
Prema čl. 21. st. 1. ZV-a koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Prema st. 3. istog članka pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Prema st. 4. istog članka pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.
Prema čl. 22. st. 1. ZV-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
Prema čl. 27. st. 1. ZV-a tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz čl. 21. st. 3. ovog zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svog posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć). Prema st. 3. istog članka ostvari li posjednik svoje pravo na zaštitu posjeda putem samopomoći kada nisu ispunjene pretpostavke iz st. 1. ovog članka, zaštitio je svoj posjed, ali odgovara za štetu koju je pritom nanio.
Prema čl. 10. st. 1. ZV-a osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik.
Što se tiče posjeda sporne površine, svjedoci predloženi po tuženici i tuženica su iskazivali sigurnije i neposredno uvjerljivije od svjedoka predloženog po tužiteljici i tužiteljice ad2. Njihovim iskazima ide u prilog činjenica da po liniji po kojoj ide žičana ograda na nekim mjestima postoji kamenje, za koje svakako postoji mogućnost da predstavlja ostatke suhozida, kao i da uz žičanu ogradu, s južne strane, postoje iskopane rupe i uz njih na nekim mjestima položeni betonski stupovi, koji upućuju na to da je postojala namjera da se na tom mjestu podigne ograda, a zid i ograda imaju značaj razgraničenja posjeda. Zbog tih razloga sud utvrđuje da tuženica sa svojom familijom pili drva, kosi i čisti spornu površinu, da je nekad tu dovodila stoku na pašu, da su to prije nje činili i njezini roditelji, te da je tuženica ta koja ima faktičnu vlast sporne površine, odnosno, da je njen posjednik.
Što se tiče postavljanja drvene konstrukcije na spornu površinu, iskazi svjedoka ČB i tužiteljice ad1 su bili neposredno neuvjerljivi i međusobno proturječni. Prema iskazu svjedoka ČB, drvenu konstrukciju su bile postavile treće osobe po nalogu tužiteljice ad2, 2021. godine, dok je prema iskazu tužiteljice ad1 drvenu konstrukciju postavio ČB. Nadalje, iskaz ČB je i nelogičan. Nije životno smisleno da je tužiteljica ad2 naložila postavljanje drvene konstrukcije na spornu površinu prije nego što je uopće stekla posjed svoje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prema tvrdnji iz tužbe tužiteljica ad2 je posjed ove nekretnine stekla temeljem ugovora o kupoprodaji od 19. srpnja 2022.). S druge strane, iskaz tuženice o tome je bio neposredno uvjerljiv, siguran i logičan. U prilog njenom iskazu o tome idu i iskazi svjedoka HB, KB, LB i TB, koji su o tome iskazivali neposredno uvjerljivo. Njen iskaz o tome ne demantiraju ostali svjedoci predloženi po tuženici. Zbog navedenih razloga sud prihvaća iskaz tuženice o tome, a ne prihvaća iskaze svjedoka ČB i tužiteljice ad1, te utvrđuje da je drvena konstrukcija na spornu površinu postavljena između proljeća 2023. i 22. listopada 2023., da je tuženica za postavljanje te drvene konstrukcije saznala 22. listopada 2023., te da je dan poslije uklonila tu drvenu konstrukciju i postavila spornu žičanu ogradu.
Prema čl. 18. st. 2. ZV-a i posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.
Kao što je već izloženo, prema čl. 21. st. 4. ZV-a pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći. Prema st. 3. istog članka pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja.
Kako je drvena konstrukcija na spornu površinu bila postavljena između proljeća i 22. listopada 2023., a tuženica za taj čin saznala 22. listopada 2023., te dan kasnije uklonila drvenu konstrukciju i postavila žičanu ogradu, to je tuženica te svoje čine izvršila unutar rokova iz čl. 21. st. 3. ZV-a.
Shodno tome, tuženičini čini predstavljaju dopuštenu samopomoć kojom je tuženica zaštitila svoj posjed i spriječila da se posjed sporne površine, pribavljen od tužiteljica postavljanjem drvene konstrukcije, umiri.
Posljedično, u vrijeme uklanjanja drvene konstrukcije i postavljanja žičane ograde od strane tuženice, posjed tužiteljica nije bio miran. Zato čini tuženice ne predstavljaju smetanje posjeda, te tužiteljicama ne pripada pravo na zatraženu posjedovnu zaštitu.
Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u t. I dispozitiva.
9. Obje su strane zatražile naknadu parničnih troškova.
Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
Tuženica nije izgubila ovu parnicu, pa nije dužna naknaditi tužiteljicama parnične troškove. Zato je odlučeno kao u t. II dispozitiva.
Tužiteljice su izgubile ovu parnicu, pa su dužne naknaditi tuženici parnične troškove.
Tuženici su priznati sljedeći parnični troškovi: za zastupanje u u prvom prvostupanjskom postupku u ovom predmetu 500,00 eur (Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), za zastupanje u drugom prvostupanjskom postupku u ovom predmetu 500,00 eur (Tbr. 7. t. 2.) i za PDV na ove stavke 250,00 eur (Tbr. 46.), ili ukupno 1.250,00 eur.
Tuženici nisu priznati troškovi "sudske pristojbe po odluci suda", jer u pogledu tih troškova njen zahtjev nije postavljen određeno, kako je to nužno sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a.
Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. III dispozitiva.
U Poreču-Parenzo, dana 02. svibnja 2025.
S u d a c:
Alen Barbić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. tužiteljicama p.p.,
2. tuženici p.p.
S u d a c:
Alen Barbić, v.r.