REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. Povrv-156/2023-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Katarini Franković, u pravnoj stvari tužitelja GRAD DUBROVNIK, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, OIB: 21712494719, zastupanog po punomoćniku Dubravku Luetić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HN, vlasnik obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Kačiću, odvjetniku u Dubrovniku, radi isplate 21.421,46 eura (ranije 161.400,00 kuna), na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 23. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Nedjeljke Asanović Sarić, odvjetnice u Dubrovniku i punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 2. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivo Radović, Dubrovnik, Vukovarska 19, posl. br. Ovrv-1459/2018 od 23. srpnja 2018. godine, te se odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim je naloženo tuženiku HN, vlasnik obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da plati tužitelju GRAD DUBROVNIK, OIB 21712494719, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, isplatiti iznos od 13.458,09 eura (ranije 101.400,00 kuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. kolovoza 2018.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.617,50 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. srpnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.861,22 eura.

O b r a z l o ž e n j e

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivo Radović, Dubrovnik, Vukovarska 19, posl. br. Ovrv-1459/2018 od 23. srpnja 2018. godine, obvezan je tuženik tada kao ovršenik, platiti tužitelju tada kao ovrhovoditelju, iznos od 161.400,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka kako je to specificirano u navedenom rješenju o ovrsi.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je tada kao ovršenik, pravodobno izjavio prigovor navodeći da osporava vjerodostojnost isprave (podataka sadržanih u ispravi) na temelju koje je izdano pobijano rješenje, da ne postoji obvezno pravni odnos temeljem kojeg bi ovrhovoditelj mogao osnovano tražiti od ovršenika isplatu zahtijevanog iznosa, a da obveza plaćanja zahtijevanog iznosa nije utemeljena na zakonu, ni na nekom drugom propisu koji je donesen u skladu sa zakonom. Nadalje navodi da u razdoblju za koje ga se neutemeljeno tereti za isplatu zahtijevanog iznosa tuženik nije parkirao svoja vozila na području Grada Dubrovnika. Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" br. 10/14) da nije suglasna sa zakonom. Prostori (Pile/Ploče) na kojima se prema toj odluci dopušta parkiranje turističkih autobusa radi ulaska ili izlaska putnika, u smislu odredbi čl. 98. i 100. Zakona o cestama, da čine nerazvrstanu cestu koju svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima predviđenim tim Zakonom i drugim propisima. Pozivajući se na odredbu čl. 5. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama navodi kako naprijed navedenoj Odluci nije prethodila suglasnost Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove pa da je riječ o nezakonitom aktu. Pozivajući se na odredbu čl. 82. st.1. toč.1. i čl. 83 ZSPC navodi da bi zaustavljanje turističkih autobusa na lokaciji Ploče bilo u suprotnosti s navedenim odredbama jer da je predviđeno mjesto za zaustavljanje/parkiranje turističkih autobusa na toj lokaciji udaljeno manje od 5 metara od obilježenog pješačkog prijelaza, a mjesto koje je predviđeno za zaustavljanje/parkiranje turističkih autobusa na lokaciji Pile i Ploče da je udaljeno znatno manje od 15 metara iza znaka kojim je obilježeno stajalište za vozila javnog prijevoza putnika. Tuženik nadalje pozivajući se na odredbu čl. 2. st.1. al. 27. Zakona o cestama i čl.1. al.2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu koji definira pojam stajališta autobusa, pa da lokacije na kojima je predviđeno zaustavljanje autobusa ne udovoljavaju ni minimumu pretpostavki za siguran ulazak, odnosno izlazak putnika iz autobusa. Nadalje pozivajući se na odredbe čl. 54. i 109. st.2. Zakona o cestama kao i odredbu čl. 12. st.2. Pravilnika o autobusnim stajalištima kojim su propisani uvjeti za utvrđivanje lokacije i uređenje autobusnih stajališta, a da je razmak između autobusnih stajališta namijenjenih vozilima javnog gradskog prijevoza i lokacijama na kojima je tom Odlukom predviđeno parkiranje turističkih autobusa znatno manji od onog predviđenog navedenim odredbama, niti da na predviđenim lokacijama postoji zaklon od atmosferskih utjecaja. U nastavku pozivajući se na odredbe čl. 37. st.2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu i čl. 83 st.2. Zakona o upravnim sporovima predlaže sudu primijeniti institut ekscepcije ilegalnosti. Završavajući s navodom da Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima nije suglasna sa zakonom, a da ni zakonom nije predviđeno određivanje i ubiranje naknade za parkiranje vozila (autobusa) na mjestima koja ne ispunjavaju uvjete za to.

3. Rješenjem ovoga suda posl.br. Povrv-1080/2018 od 15. listopada 2018. godine stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj tijekom postupka navodi da je tuženik u utuženom razdoblju parkirao/zaustavljao svoja vozila na području Grada Dubrovnika u zoni posebnog prometnog režima, a da tužitelj postupa sukladno Odluci o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima (Službeni glasnik Grada Dubrovnika broj 10/14) i kasnijim izmjenama kojom da se utvrđuje zaustavljanje i parkiranje turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u širem području oko povijesne jezgre Grada Dubrovnika, te određuje naknada za isto kao i da je ista donesena uz prethodnu suglasnost MUP-a.

5. Tuženik i dalje tijekom postupka ustraje u svojim navodima iz prigovora, te tijekom postupka navodi da je iz isprava vidljivo da je tuženik platio nesporni dio duga u iznosu od 60.000,00 kuna dana 15.10.2019.g., te navodi da je vidljivo da su određene fotografije odnosno zaustavljanja evidentirana dvostruko, da na nekima ne postoje fotografije te da se iz nekih uopće ne vidi o kojoj se lokaciji radi, te da iz ostalih fotografija koje se nalaze u spisu je vidljivo kako zaustavljanja ne zadovoljavaju niti minimum zakonom predviđenih uvjeta za zaustavljanje predviđenih Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o cestama te Pravilnika o autobusnim stajalištima, te osporava vjerodostojnost isprava koje je predložio tužitelj u spis, a uz odnosu na račune iz 2015. i 2016.g. tuženik prigovora zastari i prigovara pasivnoj legitimaciji, budući da vozila niti vozači nisu povezani sa tuženikom.

6. Predmet spora je bio naplata naknade u iznosu od 161.400,00 kuna, za zaustavljanje/parkiranje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, za razdoblje od 2015.g. do 2017.g.

7. Trgovački sud u Dubrovniku je presudom i rješenjem Povrv-447/2019 od 14. travnja 2022. u toč I. održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivo Radović, Dubrovnik, Vukovarska 19, posl. br. Ovrv-1459/2018 od 23. srpnja 2018. godine, u dijelu kojim je naloženo tuženiku HN, vlasnik obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da plati tužitelju GRAD DUBROVNIK, OIB 21712494719, Pred Dvorom 1, Dubrovnik isplatiti iznos od 101.400,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. kolovoza 2018.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.617,50 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. srpnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 (osam) dana, dok je toč. II presude u preostalom dijelu ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivo Radović, Dubrovnik, Vukovarska 19, posl. br. Ovrv-1459/2018 od 23. srpnja 2018. godine.

8. Po žalbi je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem posl.br. Pž- 2655/2022-2 od 4. srpnja 2023. ukinuo toč. I izreke presude Trgovačkog suda u Dubrovniku posl.br. Povrv-447/2019 od 14. travnja 2022, kao i dješenje u pogledu parničnog troška.

9. Pravno relevantna činjenica koju treba utvrditi u ovom postupku je da li je tuženik u razdoblju za koje ga se tereti za isplatu utuženog iznosa zaustavljao odnosno parkirao svoja vozila na području Grada Dubrovnika odnosno u zoni posebnog prometnog režima određenoj "Odlukom o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima" od 29. rujna 2014. godine, Odlukom i izmjenom odluke od 12. Prosinca 2015.g., Odlukom o izmjeni odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima od 7. travnja 2016.g. i 27. lipnja 2016.g., Odlukom o dopunama odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima od 9. travnja 2018.g te da li spomenute odluke predstavljaju valjani pravni osnov po kojem bi tužitelj bio ovlašten naplatiti od tuženika predmetnu naknadu.

10. Među parničnim strankama nije sporno da tužitelj provodi naplatu naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima i to temeljem prethodno navedenih Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima.

11. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih spisu i to: financijsko stanje objekata zaustavljanje autobusa na dan 23.5.2018.g., Odluka o o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima od 27. i 29. rujna 2014. godine, Odluka o izmjenama odluke od 12. prosinca 2015.g., Odlukom o izmjeni i dopuni odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima od 7. travnja 2016.g. i 27. lipnja 2016.g., Odlukom o dopunama odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima od 9. travnja 2018.g., Suglasnost PU Dubrovačko-neretvanske od 25.8.2014.g., dopis PU Dubrovačko-neretvanske od 16.3.2015. i od 20.8.2015.g. i od 2.5.2016.g. i 5.4.1018.g. i 25.3.2019. i 2.5.2019.g., prometni elaborat za regulaciju zaustavljanja i parkiranja turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima, Presuda Visokog upravnog suda RH Usoz-41/16-7 od 24.1.2017.g., popis računa od 3.1.2019.g., računi od 2015-2017. sa popisom evidencije zaustavljanja vezana za navedene račune, slike vozila iz Informacijskim sustavom za naplatu autobusnih karata, evidencija parkiranja od 3.1.2019.g., detalji transakcije IB64288763, obavijest o počinjenom prekršaju, dopis od 28.11.2019 g., i obrazac za ispuniti o vozaču, te su saslušani svjedoci UN i ĐN, te je sud odredio saslušanje parničnih stranaka i saslušao samo tuženika jer zz tužitelja nije dao svoj iskaz navodeći da nema neposrednih saznanja, te je provedeno vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Romanu Dedoviću iz Kofidenca d.o.o. Dubrovnik, određeno je vještačenje u ponovljenom postupku po MAČUS d.o.o. odnosno vještaku Stefani Gardašanić i zatraženi su podaci od MUP- a o vlasnicima registriranih vozila iz popisa evidencije, dok sud nije izvodio ostale predložene dokaze jer je na temelju izvedenih dokaza mogao donijeti nedvojbenu odluku.

12. Svjedok UN zaposlen u društvu Sanitat d.o.o. kao kontrolor parkirališta iskazuje da zna da je više autobusa dolazilo u ime tuženika i to većinom na Pile od 2015-2017 g., te da na autobusima su bile oznake i nije bilo dvojbe da se radi upravo o obrtu tuženika, a da u slučaju bilo kakve sumnje pitao bi vozača za koga vozi. U tom periodu navodi da su slikavali vozila i naknadno slali račune, registraciju i podatke je upisivao u svoj uređaj i nosio ga u svoju tvrtku na server i ti bi se podaci dalje prosljeđivali radi naplate. Upitan zašto na računima za obrt tuženika piše da su izdani od strane grada Dubrovnika, a ne od društva Sanitat čiji je on zaposlenik navodi da misli da vjerojatno sredstva sva idu Gradu Dubrovniku. Kada mu je pokazan izlist iz informacijskog sustava za naplatu autobusnih karata i to broj zaustavljanja 13418/2017 navodi da se tu ne vidi nikakva slika, i ne može se sjetiti konkretnog zaustavljanja, također ne može reći koja je lokacija na broju zaustavljanja 20752/2017, kao ni na broj zaustavljanja 21732/2017. Upitan za sliku broja zaustavljanja 13939/2017 navodi da mu se čini da je vozilo na mjestu zaustavljanja, a možda da je krenulo dok su oni već evidentirali. Na slici broja zaustavljanja 11409/2017 što se nalazi pored vozila sa desne strane navodi da vidi neki znak autobusa i čini mu se da je taj autobus na tom platou. Čini mu se da je to preko puta javne stanice Libertas, a da ne slikavaju na Libertasu već u aparat unosi podatke o vozilu na licu mjesta. Ne može se sjetiti je li za ovog obrtnika od 2015- 2017 g. bila roming lista,a da je slučajno bila to bi se isto unosilo pod neku određenu stavku u evidenciju i onda bi njih - autobusere oslobađali plaćanja tko je smješten u hotelima.

13. Svjedok ĐN zaposlen kao kontrolor parkirališta u društvu Sanitat d.o.o. navodi da mu je poznat obrt tuženika jer da je parkirao na platoima Ploče i Pile, ali ne može sad specificirat je li taj obrt i koje godine se zaustavljao na navedenim platoima. Ono što zna da su vozila obrta tuženika dok je on radio tamo dolazila svake godine na Ploče i Pile, te bi pitali vozača za koju firmu radi i da je on onda unosio podatke u aparat. Odgovara da nije provjeravao kada bi mu vozač rekao za koga vozi da li stvarno vozi za tu tvrtku ili obrt jer je to nemoguće provjeriti. Kada mu je pokazan izlist iz informacijskog sustava za naplatu autobusnih karata i to broj zaustavljanja 13418/2017 navodi da se tu ne vidi nikakva slika, ne može reći koja je lokacija na broju zaustavljanja 20752/2017, kao ni na broj zaustavljanja 21732/2017. Upitan za sliku broja zaustavljanja 13939/2017 iskazuje da mu se čini da je to auto u vožnji. Upitan na slici broja zaustavljanja 11409/2017 što se nalazi pored vozila sa desne strane navodi da ne vidi što se tu nalazi.

14. Saslušan kao parnična stranka tuženik HN naglašava da račune koji se nalaze na spisu nije dobio prije nego ih je dobio od strane suda u ovom predmetu. Iskazuje da on tj. njegov obrt puno voze i nešto su vozili oni, a nešto su vozili u organizaciji drugih agencija i to u periodu od 2015-2017 g. Na slikama koje je vidio navodi da ima i drugih vozila koja nisu vozila njegovog obrta, a da neka vozila ne spadaju pod plaćanje 7+1 naplate grada Dubrovnika. Ima vozila za koja je došao račun, a radilo se po roming listama jer ima ugovor sa hotelom Dubrovnik i vozili su za njega. Unazad godinu,dvije, navodi da je zatražio od Sanitata da mu direktno šalju račune na mail,i onda ih pregleda, utvrdi greške, iskomunicira sa Sanitatom i plati nesporno, pa može reći da im poslovna komunikacija uredno teče. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženika odgovara kada njegov vozač vozi za neku drugu agenciju on kontroloru parkiranja na Pilama ili Pločama kaže za koga vozi, a cijena prijevoza je ista.

15. U odnosu na prigovor tuženika da u razdoblju za koje ga se neutemeljeno tereti za isplatu zahtijevanog iznosa tuženik nije parkirao svoja vozila na području Grada Dubrovnika u dokaznom postupku izveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke KOFIDENCA d.o.o. iz Dubrovnika. U svom nalazu i mišljenju vještak je naveo da je kontaktirao službe tuženika radi pojašnjenja načina funkcioniranja angažiranja autobusera u prijevozu putnika pa da je s istima po utvrđenom sistemu sagledavao fotografije sa označenim autobusima i mini autobusima. Tom prilikom da je utvrđeno da se radi o angažiranim autobuserima koji su u ime tuženika odvozili i dovozili putnike na turističke ture razgledanja Grada. Uz napomenu da se u vrlo malom broju slučajeva nije mogla sa sigurnošću potvrditi vjerodostojnost mjesta autobusa, ali da je u načelu vidljiv odnos između tuženika i partnera u prijevozu putnika što da je vještaku nedvojbeno potvrđeno i od strane tuženika. Vještak je na ročištu glavne rasprave ustrajao u svim navodima i zaključku iz spisu priloženog vještva, da tuženik nema zavedene obveze prema tužitelju da su izvršene uplate u iznosu 4.200,oo kuna za račune (koji nisu predmet ovog spora), te da tuženik nema zabilježena zaustavljanja i putovanja u zoni posebnog prometnog režima, a ovaj sud ga drži stručnim i objektivnim.

16. Sud je u ponovljenom postupku pribavio i podatke MUP-a o vlasnicima vozila sa popisa evidencije zaustavljanja kao i dao nalog novom vještaku Stefani Gardašanić koja nije bila u mogućnosti izraditi vještačenje navodeći kako nema potrebne podatke, a da je tuženiku poslala upit za dostavom dokumentacije, a punomoćnik tuženika navodi da nema isprave koje je vještak zatražio e-mail korespondencijom od 23. listopada 2024. godine. S obzirom da se radi o zahtjevu za dostavu isprava od trećih osoba koje ne sudjeluju u ovoj parnici, a tužitelj ne raspolaže navedenim ispravama, inače bi ih bio dostavio, to je takvo traženje tužitelja zakašnjelo.

17. Svi provedeni dokazi ocjenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te je sud za dokazane činjenice uzeo i o njima odlučivao prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Sud nije provodio daljnje predložene dokaze (očevid, prometno tehničko vještačenje, te saslušanje dodatnih svjedoka) jer provođenje tih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke u smislu čl. 8 ZPP- a.

18. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

19. Imajući u vidu u tuženikovom prigovoru neposredne primjene zakona zbog nesuglasnosti s Ustavom i zakonom općeg akta jedinice lokalne samouprave koji je pravna osnova obveze koja se u postupku osporava (u daljnjem tekstu; tuženikov prigovor nezakonitosti općeg akta) iznesene razloge do zaključenja prethodnog postupka u predmetnoj pravnoj stvari sud je u odnosu na osporavani upravni akt ispitivao prije svega da li je isti na snazi, a potom da li je tuženikov prigovor nezakonitosti općeg akta dostatno osnovan ili to nije.

20. U odnosu na prigovore tuženika da lokacija na kojoj je temeljem Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima Klasa: 363-01/14-09/02, Urbroj: 2117/01-09-14-16 dopušteno zaustavljanje autobusa i iskrcavanje putnika ne udovoljava uvjetima propisanima odredbama Zakona o cestama, Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te odredbama Pravilnika o autobusnim stajalištima kojim su propisani uvjeti za utvrđivanje lokacije i uređenje autobusnih stajališta za istaknuti je da je, suprotno navodima tuženika, donošenju predmetne Odluke kojom je uređena zona posebnog prometnog režima prethodila zakonom propisana procedura (čl. 5. st. 1. t. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) ishođenja suglasnosti MUP-a, koja suglasnost MUP-a se odnosila i na Prometni elaborat za regulaciju zaustavljanja i parkiranja turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima izrađen od strane Fakulteta prometnih znanosti, Sveučilišta u Zagrebu kao sastavni dio predmetne Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima. Tako je MUP, PU Dubrovačko-neretvanske dao suglasnost na prijedlog predmetne Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima kojom se izmijenio prometni projekt Grada Dubrovnika u načinu zaustavljanja i parkiranja posebne skupine vozila na ulicama Zagrebačkoj, Ulici branitelja Dubrovnika, te na predjelima Pile, Ploče, Iza Grada, Zlatni potok i Sveti Jakov u Dubrovniku, a sukladno prometnom elaboratu izrađenog od Fakulteta prometnih znanosti, Zavod za prometno planiranje, iz Zagreba, Vukeličeva 4, broj FPZ-ZPP-51-2014 iz srpnja 2014. Time je predmetna Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima već u svom nacrtu zajedno s predmetnim prometnim elaboratom bila podvrgnuta stručnoj prosudbi i analizi i kao takva dobila potrebitu suglasnost.

21. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da je Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. i 29 rujna 2014. opći akt (donesen je od strane Gradskog vijeća Grada Dubrovnika kao predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, odnosi se na neograničen broj adresata i objavljen je u javnim glasilima), te da je donesena u zakonom propisanoj proceduri: Također, iz zaglavlja iste proizlazi da je donesena uz prethodnu suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova, broj: 511-03- 03/2-7/90-2-14 od 25. kolovoza 2014. ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" br. 10/14, 18/15).

22. Stoga je ovaj sud našao neosnovanim tuženikov prigovor neposredne primjene zakona zbog nesuglasnosti s Ustavom i zakonom Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima objavljenoj u "Službenom glasniku" tužitelja broj 1/14 i 10/14 kao općeg akta jedinice lokalne samouprave koji je pravna osnova obveze koja se u postupku osporava.

23. Ostaje činjenica da je navedena odluka važila tijekom cijelog utuženog razdoblja, da nije ukinuta, te da nije ocijenjena nezakonitom, a ni ovaj sud nije našao razloge koji bi predmetnu Odluku činili neustavnom ili nezakonitom u okvirima ovlaštenja ovoga suda za takvu procjenu prilikom ocjene dostatne osnovanosti tuženikovog prigovora nezakonitosti toga općeg akta, koji prigovor je utvrđen neosnovanim.

24. Tužitelj nije iznio do zaključenja prethodnog postupka na pripremnom ročištu da li je tuženik ili poslovni partner istoga s kojim bi tuženik bio u ugovornom odnosu zaustavljao odnosno parkirao autobuse u zoni posebnog prometnog režima utvrđenog Odlukom o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima odnosno tko su vlasnici autobusa koji su se zaustavljali u zoni posebnog prometnog režima, a ako tuženik nije vlasnik autobusa koji su se zaustavljali u zoni posebnog prometnog režima da tužitelj iznese činjenicu da je tuženik preuzeo obvezu plaćanja naknade za zaustavljanje umjesto vlasnika vozila. Navedeno iz razloga jer je člankom 5. stavkom 2. Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" br. 10/14) određen obveznik plaćanja naknade za zaustavljanje, a to je turistička agencija ili vlasnik vozila.

25. Tužitelj tijekom postupka do zaključenja prethodnog postupka ne navodi da bi autobusi koji su se zaustavljali u zoni posebnog prometnog režima bili autobusi u vlasništvu tuženika kao što ne navodi da bi tuženik bio taj koji je zaustavljao spomenute autobuse. Isto tako tužitelj do zaključenja prethodnog postupka ne navodi tko je vlasnik autobusa koji su se zaustavljali u zoni posebnog prometnog režima, niti iznosi činjenicu da tuženik nije vlasnik autobusa koji su se zaustavljali u zoni posebnog prometnog režima niti da je tuženik preuzeo obvezu plaćanja naknade za zaustavljanje umjesto vlasnika vozila. Tužitelj osporava navode iz prigovora tuženika u kojem prigovoru tuženik navodi da nije parkirao svoja vozila na području Grada Dubrovnika, te u istom podnesku tužitelj predlaže dokaze na uopćenu izjavu da su vozila parkirana na području grada Dubrovnika, a ne na konkretnu okolnost da je tuženik parkirao ili koristio autobuse registarskih oznaka u evidenciji zaustavljanja.

26. Dakle, tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije iznio činjenicu tko je vlasnik autobusa koji su se zaustavljali na području posebnog prometnog režima ili pak tko je kao korisnik predmetnih autobusa iste zaustavljao u zoni posebnog prometnog režima odnosno da li je tuženik ako isti nije vlasnik autobusa koji su se zaustavljali u zoni posebnog prometnog režima preuzeo obvezu plaćanja naknade za zaustavljanje umjesto vlasnika vozila.

27. Iz potvrde MUP-a evidentno je tko je bio vlasnik navedenih vozila iz evidencija, a koja vozila da su na vjetrobranu ili na karoseriji imali znak trgovačkog društva tuženika, te tužitelj tom prilikom navodi kako pretpostavlja da ako su vozila bila u vlasništvu trećih osoba da su isti imali ugovorni odnos o poslovnoj suradnji s pravnim prednikom ovdje tuženika, te da je zato i predložilo vještačenje kako bi se mogla utvrditi navedena činjenica.

28. Sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke Romanu Dedović iz društva Kofidenca d.o.o., a po prijedlogu tužitelja sud je odredio novo vještačenje po novom vještaku financijske struke Stefani Gardašanić iz Mačus d.o.o. sa zadatkom je li tuženik u svojim poslovnim knjigama zabilježio poslovni događaj iz kojeg proizlazi da je tuženik vozila registarskih oznaka naznačenih u evidencijama zaustavljanja koje prileže spisu zaustavljao odnosno parkirao u predmetnom razdoblju u zoni posebnog prometnog režima, da li iz ubilježenih poslovnih događaja u poslovnim knjigama tuženika proizlazi da je tuženik bio u bilo kakvom odnosu sa trećima i u vezi s tim neposredno ili posredno putem trećih imao bilo kakva veze sa zaustavljanjem odnosnom parkiranjem autobusa u zoni posebnog prometnog režima naznačenih u evidencijama zaustavljanja koje prileže spisu tijekom 2015-17. g., a vještakinja je dostavila podnesak u kojem navodi da nije u mogućnosti napraviti jer nemam potrebnu dokumentaciju za izradu istoga, jer tuženik nije dostavio potrebnu dokumentaciju uz navod da je protekla zakonska obveza čuvanja navedene dokumentacije, a da nema podatak da su ugovori sa predmetnim kompanijama uopće bili sačinjeni.

29. U smislu čl. 299. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP) stranke su dužne najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. U smislu čl. 219. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. U smislu čl. 221 a. ZPP, sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

30. Dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

31. Međutim iz od strane tužitelja istaknutih činjenica do zaključenja prethodnog postupka ne proizlazi nedvojbeno da je tuženik neposredno ili preko drugih poslovnih partnera autobusera zaustavljao svoja vozila na području posebnog prometnog režima za koja zaustavljanja se u predmetnom postupku traži naknada od tuženika. Također iz od strane tužitelja istaknutih činjenica ni iz evidencije MUP- a o vlasnicima vozila ne proizlazi da je tuženik vlasnik vozila koja su se zaustavljala na području posebnog prometnog režima za koja zaustavljanja se u predmetnom postupku traži naknada od tuženika.

32. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranka nije iznijela, neovisno o tome postoje li odgovarajući dokazni prijedlozi stranaka. Novelom Zakona o parničnom postupku iz 2003. godine kao osnovna metoda za prikupljanje činjeničnog i dokaznog procesnog materijala postala je raspravna metoda pa je slijedom toga dužnost prvenstveno stranaka da iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predlože dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je sud ovlašten utvrđivati činjenice i izvoditi dokaze, samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl.7. st.1. i 2. ZPP-a). Kada bi sud postupio po dokaznim prijedlozima tužitelja tek bi se izvođenjem dokaza došlo do činjenica koje je tužitelj trebao prvo jasno i nedvosmisleno iznijeti a onda i dokazati, a što je u suprotnosti sa svrhom dokazivanja. Samo paušalno iznošenje tvrdnje kako tužitelj pretpostavlja postojanje poslovne veze između tuženika i trećih osoba i to putem odgovarajućih ugovora o poslovnoj suradnji bez jasnog i određenog navođenja do zaključenja prethodnog postupka o kojim trećim osobama se radi (naziv pravne odnosno ime i prezime fizičke osobe koja je vlasnik vozila koja su se zaustavljala) nije bilo moguće izvoditi dokaze koje je predložio tužitelj u predmetnoj pravnoj stvari. Isto je i s ne iznošenjem činjenice da li je tuženik vlasnik vozila koja su se zaustavljala.

33. U parničnom postupku stranke su dužne predlagati dokaze radi utvrđenja činjenica na kojima temelje svoje zahtjeve ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika. Nema odredbe na temelju koje bi stranke bile ovlaštene predlagati dokaze radi razjašnjenja činjeničnog stanja, radi toga da bi se saznalo koje bi činjenice trebalo iznijeti radi utemeljenja istaknutih zahtjeva, kao što je to tužitelj učinio kada je predložio pribaviti od MUP-a podatak o vlasnicima predmetnih autobusa koje prethodno nije imenovao, te potom od tih tako utvrđenih vlasnika pribaviti ugovore o njihovoj poslovnoj suradnji s tuženikom, izjašnjavanje o poslovnom odnosu, te potom tražiti da se dostave podaci o imenima i prezimenima vozača zaustavljenih autobusa, da bi se isti mogli saslušati, njihovi putni nalozi, evidencije vožnje i dr. Nije dopušteno predlaganje dokazivanja u informativne svrhe, kao što je to tužitelj na ranije opisan način učinio, da bi se tek na temelju rezultata takva dokazivanja utvrdilo koje bi konkretne činjenice mogle biti relevantne za odlučivanje. Iako to nije trebao iz razloga nedostatka činjenične osnove spora do zaključenja prethodnog postupka koja treba biti jasna i nedvosmislena jer je sud istom vezan (čl. 186. st.1. ZPP), sud se upustio u izvođenje dokaza.

34. Sud na prijedlog tužitelja od MUP-a zatražio podatak o vlasništvu vozila koja su se parkirala odnosno zaustavljala u zoni posebnog prometnog režima, a sve prema podacima iz evidencija o parkiranju i zaustavljanju iz spisa. MUP, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska na predmetni spis je dostavila uvjerenje od kojeg se zaključuje da tuženik nije evidentiran kao vlasnik vozila registarskih oznaka kao u evidenciji zaustavljanja u spisu već da je on vlasnik nekih drugih vozila različitih od vozila registarskih oznaka u evidenciji zaustavljanja.

35. Dakle spomenuti podaci koji su dostavljeni od strane Ministarstva unutarnjih poslova koji predstavljaju uz svaku registarsku oznaku vozila naveden podatak o vlasnicima vozila u utuženom razdoblju predstavljaju one podatke koje je tužitelj trebao iznijeti u činjeničnom historijatu svoje tužbe u smislu da iznese činjenicu s kojim konkretno od navedenih vlasnika zaustavljenih vozila iz podataka MUP-a je tuženik bio u poslovnom odnosu i nakon toga takvu činjenicu dokazati. Sve je to izostalo na strani tužitelja do zaključenja prethodnog postupka na pripremnom ročištu u predmetnoj pravnoj stvari, da bi se isti tek u daljnjim fazama postupka izjasnio da je tuženik u poslovnom odnosu s vlasnicima autobusa iz uvjerenja MUP- a. Takvo iznošenje činjenica nakon zaključenja prethodnog postupka predstavlja zakašnjelo iznošenje činjenica na što su parnične stranke upozorene još u pozivu za pripremno ročište sukladno čl. 299. st.1. tada važećeg Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14). Do zaključenja prethodnog postupka tužitelj se nije izjasnio tko je vlasnik vozila koja su se zaustavljala na području posebnog prometnog režima. Isto tako do zaključenja prethodnog postupka tužitelj samo pretpostavlja postojanje poslovne veze između tuženika i trećih, te na tu pretpostavku predlože knjigovodstveno-financijsko vještačenje kako poslovnih knjiga tuženika tako i trećih osoba (koje tužitelj do zaključenja prethodnog postupka i dalje sve do dostave od strane MUP-a tablica o vlasništvu zaustavljenih vozila ne imenuje), a nakon što se saznaju podaci o istima predlaže iste i saslušati.

36. Isto tako iz razloga nedostatka činjenične osnove spora koja treba biti jasna i nedvosmislena jer je sud istom vezan (čl. 186. st.1. ZPP), sud se, iako nije trebao, upustio u izvođenje dokaza predloženih od strane tužitelja saslušanjem predloženih svjedoka kontrolora zaustavljanja zaposlenika trgovačkog društva Sanitat Dubrovnik d.o.o.

37. Dakle, pravno relevantna činjenica koju tužitelj nije iznio do zaključenja prethodnog postupka bila bi; da li je tuženik ili poslovni partner istoga s kojim je tuženik u ugovornom odnosu s točnim podacima poslovnog partnera (naziv za pravnu i ime i prezime za fizičku osobu poslovnog partnera tuženika) zaustavljao odnosno parkirao autobuse u zoni posebnog prometnog režima utvrđenog Odlukom o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima odnosno tko je vlasnik autobusa koji su se zaustavljali u zoni posebnog prometnog režima (naziv za pravnu i ime i prezime za fizičku osobu poslovnog partnera tuženika).

38. Stoga, iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog tijekom postupka izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a) proizašlo je da nije dokazana činjenica da postoji utužena tražbina tužitelja spram tuženika odnosno budući tuženik nije vlasnik vozila za koje se traži plaćanje naknade, a tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije istaknuo činjenicu da je i čime tuženik preuzeo obvezu plaćanja naknade za zaustavljanje i parkiranje tuđih autobusa (autobusa angažiranih autobusera) pa takva nepostojeća činjenica nije mogla biti ni utvrđena.

39. Činjenica što je sud izvodio neke od dokaza na koje mu je ukazao i VTS RH koje je predložio tužitelj bez da je isti prethodno iznio činjenice koje treba dokazati ne može ići na štetu tuženika budući pravila o teretu dokazivanja nisu procesne već materijalno pravne prirode.

40. Stoga je tužbeni zahtjev trebalo odbiti odnosno platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinuti u cijelosti u smislu čl. 451. st.3. ZPP-a, kako je i odlučeno u točki I. izreke presude.

41. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a. Sud je na temelju do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenog zahtjeva tuženika (l.s. 823), sukladno čl. 155. ZPP, vrijednosti predmeta, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023 dalje: OT), našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove i to za zastupanje na ročištima na kojima su se izvodili dokazi ili se raspravljalo o glavnoj stvari 16.10.19, 16.12.19, 18.5.20, 30.3.22, 20.3.24, 23.4.25, u iznosu od 250 bodova po ročištu (Tar.br. 9.toč. 1 OT-a) što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 500 eura po ročištu, za pristup na ročišta na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima i to 5.6.19, 14.4.21, 25.8.21 i 13.5.24. po 125 bodova po ročištu (Tar. br. 9. toč. 2. OT-a), što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 250 eura po ročištu, za sastav prigovora 250 bodova (Tar.br. 11.toč. 1. OT-a) što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 500 eura, za žalbu 312,5 bodova (Tar.br. 10.toč. 1. OT-a) što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 625 eura. Svi prethodno obračunati iznosi i to: 6 x 500 eura,4 x 250 eura, 500 eura i 625 eura ukupno iznose 5.125 eura uvećano za PDV je 6.406,25 eura te trošak sudske pristojbe za prigovor u iznosu 273,94 eura (Tar.br. 1 st. 3. Zakona o sudskim pristojbama NN 26/03 pročišćeni tekst i NN 125/11, 112/12 i 157/13 i 110/15, dalje ZSP) i sudska pristojba na žalbu 181,03 eura pa je stoga prihvaćen zahtjev za troškom u ukupnom iznosu od 6.861,22 eura i odlučeno kao u toč. II izreke.

42. Sukladno zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/22 i 88/22) bilo je nužno iskazati sve iznose u uvodu i izreci odluke i u kunama i u eurima uz fiksni tečaj konverzije od 7,53450.

43. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, 2. svibnja 2025.

Sutkinja:

Katarina Franković

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana primitka prijepisa presude, pozivom na gornji poslovni broj spisa.