Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

K-350/2020-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sucu Domagoju Lovriću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ive Vratarić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VĆ zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva broj KO-DO- 1245/2020. od 27. travnja 2020., u prisutnosti više državnoodvjetničke zamjenice HĆ, okrivljenika, njegove braniteljice odvjetnice Lidije Vincent i opunomoćenika oštećenika odvjetnika Željka Macana, odvjetnika u Velikoj Gorici, na ročištu za objavu presude održanom dana 2.svibnja 2025. godine u odsutnosti stranaka, javno, istoga dana objavio i

p r e s u d i o  j e

I/ Okrivljeni VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin FĆ i GĆ, djevojački V, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] – kod LĆ, državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju elektrotehničar i prof. vozač, prije uhićenja bio zaposlen u Džajić-logistika d.o.o., sa završenom srednjom školom, neoženjen, otac jednog djeteta u dobi od 2 godine, bez vojnog čina, neodlikovan, kazneno osuđivan

k r i v  j e

što je :

02. svibnja 2019., u Petrinji, Ljudevita Gaja 1, nakon verbalnog sukoba s NĆ u cilju da ga teško tjelesno ozlijedi zadao mu više udaraca šakom u predjelu glave, uslijed čega je isti pao na pod gdje mu je nastavio zadavati udarce šakom nanijevši mu pritom površinsku ozljedu glave i vlasišta, kontuziju očne vjeđe i periokularnog područja i prijelom zuba, a koja ozljeda je okvalificirana kao teška tjelesna te u cilju da ga ustraši rekao mu da će ga ubiti, a koje riječi je ponovio nekoliko puta, što je kod imenovanog izazvalo osjećaj straha za vlastiti život,

II/ dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio i drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

III/ čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11 i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11,

IV/ te se na temelju članka 118. stavak 1. KZ/11 okrivljenom VĆ

u t v r đ u j e

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (deset) MJESECI

V/ te se na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 okrivljenom VĆ

u t v r đ u j e

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (šest) MJESECI

VI/ te se na temelju članka 51. KZ/11 okrivljeni VĆ

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (jedne) GODINE i 3 (tri)

MJESECA

VII/ Na temelju članka 73. KZ/11 okrivljenom VĆ se izriče

SIGURNOSNA MJERA

zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve NĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] kojemu se ne smije približiti na udaljenosti manjoj od 100 metara, niti smije s njime uspostavljati ili održavati izravnu, neizravnu vezu kao što su telefonski pozivi, poruke, te komunikaciju putem društvenih mreža i slično u trajanju od 2 (dvije) godine od izvršnosti presude.

VII/ Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08, okrivljenik se oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva broj KO-DO-1245/2020. od 27. travnja 2020., okrivljenom VĆ stavljeno je na teret počinjenje kaznenih i to kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11.

2. Oštećeni NĆ zastupan po opunomoćeniku odvjetniku Željku Macanu upitan od strane suda na raspravi se očitovao i naveo da ne postavlja imovinskopravni zahtjev.

3. Pozvan da se očituje na navode iz optužbe okrivljeni VĆ je iskazao da se djelomično smatra krivim smatra krivim za kaznena djela koje mu se optužnicom stavljaju na teret, te je svoju obranu iznio na početku kaznenog postupka, ali kako iz sadržaja iskaza okrivljenika proizlazi da nije izričito priznao počinjenje oba kaznena djela, pa je sud takvu obranu i držanje tijekom postupka cijenio kao da se ne smatra krivim za oba kaznena djela.

4. Tijekom dokaznog postupka okrivljenik je svoju obranu iznosio početku dokaznog postupka, a zbog suglasnosti stranaka nije vršena reprodukcija njegovog prvog ispitivanja. U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitani su medicinska dokumentacija za oštećenika NĆ, podnesak opunomoćenika oštećenika od 30. listopada 2024. (stranica 192 spisa) i podnesak opunomoćenika oštećenika od 29. listopada 2024. (stranica 186 spisa), Izvješće o postupanju PP Petrinja od 2. svibnja 2019. (stranica 36 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za oštećenika (stranica 14 spisa), bolnička prijava za oštećenika (stranica 47 -48 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka NĆ od 9. prosinca 2019. (stranica 77-79 spisa), ispitani su kao svjedoci KĆ, JĆ, vještak psihijatar ŽĆ koji je utvrđivao raspravnu sposobnost okrivljenika, ispitani su i pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedokinje DĆ od 9. prosinca 2019. (stranica 82-83 spisa), iskaz okrivljenika koji je dao na raspravi pred sudom 21. listopada 2022. te iskaz oštećenika NĆ kojeg je dao na istoj raspravi. Izvršen je uvid i pročitan je izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika od 5. studenog 2024.

5. Iz iskaza okrivljenika u bitnome proizlazi da je inkriminiranog dana upravljao svojim vozilom Gajevom ulicom u Petrinji koja je jednosmjerna, a kada je pretekao kamion koji je vozio drva i vratio se u desnu prometnu traku primijetio je vozilo koje se kreće usporedno s njegovim u lijevoj prometnoj traci i vidio vozača (oštećenoga) koji mu gestikulira rukama preko ramena, te je oštećeni svojim vozilom prešao ispred njega na desnu prometnu traku i zaustavio se ispred njega, izašao van i krenuo prema njemu. On je izašao iz auta i krenuo se verbalno prepirati sa oštećenim, a u jednom trenutku oštećeni je krenuo prema njemu u namjeri da ga udari nogom ipokušao ga šakom udariti u glavu, ali je promašio. Tada je okrivljenik reagirao na način da je udario oštećenoga više puta šakom u predjelu glave, te su obojica se srušili na tlo i valjali se po tlu, ali je on tada uspio doći iznad oštećenoga i zadao mu udarce šakom dok je oštećeni ležao na tlu. Okrivljenik navodi da se on samo branio i da je oštećeni prvi njega udario šakom, a da nije zaprijetio oštećenome da će ga ubiti. Naveo je da je iz obližnje trgovine tada izašao jedan dečko po imenu H i odvukao ga od oštećenika dok ga je tukao na tlu i govorio mu: "prestani ubit ćeš ga". Naveo je da ne zna zbog čega je toliko iživcirao oštećenoga, ali da je oštećeni bio uporan te da mu je tijekom verbalnog sukoba govorio da prestane. Naveo je da je on imao sitne ozljede, krv mu je curila iz oba uha, bjeloočnica mu je bila crvena, ali nije išao liječniku, te nije primijetio kakve veće ozljede kod oštećenika, ne zna da li ih je djevojka oštećenika pokušala razdvojiti ali se sjeća da je govorila da prestanu.

6. Iz provedenog medicinskog vještačenja po vještaku Želimiru Obradoviću kojim su vještačene ozljede koje je zadobio oštećenik, te medicinske dokumentacije za oštećenika, i iskaza vještaka saslušanog na raspravi 29. travnja 2025.. proizlazi kako je oštećeni zadobio ozljede i to površinsku ozljedu vlasišta, kontuziju očne vjeđe i preiokularnog područja, oguljotinu koljena, prijelom zuba koji je kvalificira kao teška tjelesna ozljeda, a na pitanje da li je tešku tjelesnu ozljedu puknuća zuba sjekutića oštećeni mogao zadobiti udarcem glave o tvrdu površinu primjerice asfalt vještak je odgovorio da prijelom zuba sjekutića uglavnom nastaje direktnim udarcem tupo-tvrdog sredstva u regiju gdje se zub nalazi i kao što je u nalazu naveo nije našao tipičnih znakova ozljeđivanja koji bi upućivali da se radi o direktnom udarcu u regiju zuba tako da je moguće da je uslijed sudara gornje i donje čeljusti došlo do prijeloma zuba, a sam prijelom zuba u pravilu ne može nastati udarcem u podlogu. Jedini znak udarca u podlogu je otok uslijed uboja zatiljne regije glave no to ne može dovesti do prijeloma zuba. U medicinskoj dokumentaciji ne postoji dokumentirano da je navedeni prelomljeni zub bio ranije liječen, a svoj nalaz je donio na temelju dokumentacije koja se nalazi u sudskom spisu, a u spisu se ne nalazi zubni karton ili nalaz liječnika stomatologa. Naglašava da je prijelom zuba samo konstatiran od strane specijalista koji su pregledavali oštećenika, a razmatrajući ukupnost svih ozljeda koje je zadobio oštećenik može pretpostaviti da je do prijeloma zuba sjekutića došlo putem sraza gornje i donje čeljusti, dok je točan mehanizam prijeloma zuba je teško ustanoviti.

7. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, kao i njihovim dovođenjem u međusobnu vezu i u vezu s iskazom okrivljenika, sud je utvrdio da je okrivljeni VĆ počinio oba kaznena djela upravo na način kako mu se stavlja na teret optužnicom.

7.1. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja, sud sadržaj iskaza svjedoka i oštećenika nije prepisao u presudu, već će u nastavku obrazloženja navesti i istaknuti ključne dijelove prihvaćenih iskaza u korelaciji sa obranom okrivljenika, vještačenjem i iskazom vještaka i ostalim materijalnim dokazima.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka može se uzeti kao nesporno utvrđeno da su okrivljenik i oštećenik dana 2. svibnja 2019. imali prvo verbalni a potom fizički sukob na cesti u Petrinji, Ljudevita Gaja 1, na način da su obojica izašli iz vozila i nakon verbalne prepirke se sukobili. Nesporno je da je okrivljenik više puta udario oštećenika šakom u glavu i u tijelo jer je okrivljenik tako izričito iskazao, a o tome se može zaključiti iz medicinske dokumentacije, vještačenja te iskaza oštećenika i svjedoka VĆU. Nesporno je oštećenik je zadobio niz tjelesnih ozljeda od kojih jednu tešku tjelesnu ozljedu, a sporno je tko je izazvao i započeo fizički sukob, te je sporno da li je tijekom sukoba okrivljeni zaprijetio oštećenome smrću, odnosno nekoliko puta mu rekao da će ga ubiti.

9. Radi utvrđenja spornih činjenica i okolnosti sud je cijenio iskaz oštećenika, iskaze svjedoka, nalaz i mišljenje vještaka medicine te njegov iskaz, te ostalu materijalnu dokumentaciju.

9.1. Iz provedenog medicinskog vještačenja jasno proizlazi da je oštećeni zadobio tešku tjelesnu ozljedu puknuća zuba sjekutića koji je mogao nastati u inkriminiranom događaju prilikom sraza donje sa gornjom čeljusti okrivljenika. Kada se rezultati prihvaćenog vještačenja povežu sa iskazima oštećenika i svjedokinje VĆU koja je bila očevidac inkriminiranog događaja sud bez sumnje povezuje nastanak teške tjelesne ozljede sa fizičkim sukobom okrivljenika i oštećenika jer ne postoji niti jedan drugi objektivno utvrđen razlog puknuća sjekutića oštećenika osim uslijed djelovanja sile od strane okrivljenika.

9.2. U odnosu na utvrđivanje inkriminiranih događaja sud je prihvatio iskaze oštećenika i svjedokinje je su suglasni i logični, a iz istih proizlazi da je okrivljenik prvi izašao iz svojeg vozila i počeo psovati i vikati, došao da vozačkih vrata vozila kojim je upravljao oštećenik, a koji je krenuo da će izići iz vozila ali nije ni izašao kada ga je okrivljenik udario šakom u glavu, nakon čega je oštećeni pao na tlo i na kratko izgubio svijest, a okrivljenik je oštećenoga udarao više puta šakama po glavi i tijelu. Svjedokinja CĆ koja se nalazila na suvozačkom mjestu vozila oštećenika je izašla iz vozila, panično vikala okrivljeniku da prestane i tražila pomoć, pa čak u jednom trenutku vukla okrivljenika za kombinezon jer ga je htjela maknuti od oštećenika, obzirom je okrivljenik uporno nastavio nasrtati na oštećenika, a sukob je trajao 10-ak minuta sve dok nije došla policija. Pritom oštećeni nije vraćao udarce okrivljeniku već se pokušavao udaljiti od njega, a okrivljenik je cijelo vrijeme više puta zaprijetio da će ga ubiti, razbiti, spominjao je noževe, ponašao se agresivno i mahnito kao da je pijan ili drogiran.

9.3. Ispitan svjedoci KĆ i JĆ iako su bili prisutni mjestu događaja kao promatrači, nisu sudjelovali u sukobu i nisu imali relevantnih saznanja kako i tko je započeo sukob, oko čega, s time da je svjedok ŽĆ vidio tučnjavu a svjedok JĆ ne pamti da je došlo do tučnjave već samo do naguravanja. Oba svjedoka su naveli da su bili udaljeni od mjesta sukoba oko 20 metara nisu vidjeli tko je koga prvi udario i nisu se dugo zadržavali na mjestu događaja. Sudu je očito da se oba svjedoka zbog proteka vremena više od 5 godina od događaja do njihova ispitivanja ne sjećaju detalja događaja, što nije neobično jer ne poznaju sudionike događaja, s time da okrivljenika znaju samo iz viđenja. Kako njihovi iskazi ne daju relevantnih detalja koji bi bili od koristi sudu, iste sud je ocijenio kao nebitne.

9.4. Na raspravu 3. veljače 2025. sud je pozvao vještaka psihijatrije dr. ŽĆ radi utvrđivanja raspravne sposobnosti okrivljenika. Naime, sud je tijekom postupka putem Kaznionice u Lipovici i uvidom u predmet ovog suda broj K-458/2024 putem aplikacije e-predmet, saznao i utvrdio da je u tom predmetu presudom utvrđeno da okrivljenik počinio druga kaznena djela u stanju neubrojivosti, te da je upućen na prisilni smještaj u Neuropsihijatrijsku bolnicu u Popovači u kojoj se nalazi od 11. prosinca 2024., pa je sudac osnovano posumnjao u trenutnu raspravnu sposobnost okrivljenika. O ovim utvrđenjima sud je sačinio službenu bilješku dana 20. prosinca 2024. Ispitan na raspravi vještak ŽĆ je iskazao da nakon razgovora i pregleda okrivljenika može utvrditi da nema psihopatoloških fenomena koji bi utjecali na njegovu raspravnu sposobnost te da je okrivljenik orijentiran u vremenu i prostoru, shvaća gdje se nalazi i zašto, te je sposoban komunicirati.

9.5. U svojoj obrani okrivljenik je negirao počinjenje kaznenih djela, osobito prijetnje ali je okolnosno priznao da je udarao šakom oštećenika prebacujući na njega odgovornost za započinjanje sukoba. Okrivljenik je naveo da je oštećenik njega prvi napadao i to prvo verbalno a potom pokušao udariti, što je suprotno iskazu oštećenika, svjedoka VĆU i ostalim materijalnim dokazima, a navodi okrivljenika da je i on zadobio tjelesne ozljede nisu potvrđeni niti jednim dokazom ni personalni ali ni materijalnim dokazom u vidu medicinske dokumentacije iz koje bi proizlazilo da bi okrivljenik zadobio bilo kakvu ozljedu niti proizlazi da bi okrivljenik potražio liječničku pomoć. Okrivljenik negira riječi prijetnje smrću ali su oštećenik i svjedokinja CĆ suglasno i nedvojbeno potvrdili da je okrivljenik prijetio u više navrata tijekom sukoba, da je okrivljenik bio agresivan i u rastrojenom stanju a sud nema razloga ne vjerovati u takve iskaze jer nije našao bilo kakvih motiva ili okolnosti kod oštećenika i svjedokinje koji bi upućivali da iskazuju lažno. Sudac se tijekom rasprave i osobno uvjerio u ličnost i ponašanje okrivljenika, te da se radi o osobi koja očito ima psihičkih problema, problema sa kontrolom agresije jer je u više navrata upadao u riječ sucu, prekidao iskaz svjedokinje CĆ te je opomenut od suca. Iz navedenih razloga sud nije prihvatio obranu okrivljenika jer je paušalna, nelogična, protivna prihvaćenim dokazima i očito usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

10. Pri odlučivanju o vrsti i mjeri kazne koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti okrivljenika, sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na izbor kazne.

10.1. U odnosu na sastojke krivnje sud je utvrdio da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom. Okrivljenik je pritom potpuno ubrojiv jer svoju ubrojivost nije sporio, događaja se jasno sjeća i interpretira ga na svoj način i sebi u korist. Okrivljenik je imao odnosno morao je imati svijest o protupravnost svojeg postupanja, tj. da čini kazneno djelo jer je opće poznato da je nastraj i napad na tijelo i život druge osobe kažnjivo postupanje, te da je prijetnja smrću drugoj osobi također kažnjivo djelo. Kao četvrti sastojak krivnje sud je nije utvrdio postojanje ispričavajućih razloga kod okrivljenika, odnosno da bi seb radilo o nužnoj obrani u smislu odredbe članka 21. stavak 1. KZ/11 ili prekoračenju nužne obrane u smislu odredbe članka 21. stavak 3. i 4. KZ/11. Nužna je ona obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad, a tako okrivljenik nije postupao jer je sud utvrdio da je prvi udario oštećenika i nastavio tući, a da se oštećenik pokušao obraniti i nije udarao okrivljenika.

10.2. Od otegotnih okolnost sud je osobito cijenio raniju osuđivanost okrivljenika za kaznena djela sa elementima nasilja kako proizlazi iz kaznene evidencije pa je tako nakon počinjenja trećenih djela bio osuđen zbog dva kaznenoa djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 i to presudom ovog suda broj K-567/2021 od 19. studenog 2021. na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci uvjetno sa rokom kušnje od 3 godine, te presudom ovog suda broj K-113/2022 od 7. travnja 2022. kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci uvjetno sa rokom kušnje od 1 godine. Sud je cijenio okolnosti počinjenja djela, odnosno da je okrivljenik počinio trećena djela u stanju velikog bijesa i ljutnje zbog prometne situacije što govori da se radi o agresivnoj i lako razdražljivoj osobi koja reagira neprimjereno u svakodnevnim životnim situacijama. Iz iskaza okrivljenika ne proizlazi da žali zbog sukoba, iako navodi da mu je žao ali se ne ispričava oštećenome, pa sud takav iskaz okrivljenika nije cijenio olakotnim. Sud nije pronašao bilo kakve olakotne okolnosti koje bi išle u prilog okrivljeniku

11. Ukupnošću naprijed utvrđenih okolnosti, uzimajući u obzir stupanj krivnje i svrhu kažnjavanja, sud je okrivljenika proglasio krivim, te u okviru propisane kazne za počinjenje kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. KZ/11 za koje je predviđena kazna zatvora u rasponu od 6 (šest) mjeseci do 5 (pet) godina zatvora utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 za koje je predviđena kazna zatvora u rasponu od 6 (šest) mjeseci do 5 (pet) godina zatvora utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Ovako utvrđene pojedinačne kazne zatvora su primjerene svim okolnostima slučaja kako je obrazloženo u ovoj presudi, te je očito teže djelo nanošenja teške tjelesne ozljede okrivljeniku potpuno nepoznatoj osobi na način kako je opisano u optužnici zaslužilo izricanje kazne u trajanju od 10 mjeseci zatvora, dok je kazneno djelo prijetnje smrću izrečeno u više navrata neposredno prije, tijekom i neposredno nakon nanošenja tjelesnih ozljeda zaslužilo po ocjeni suda izricanje kazne u trajanju od 6 mjeseci zatvora. Na temelju odredbe članka 51. KZ/11 sud je okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca, uvažavajući njegovu osobnost i karakter, te da dosadašnje uvjetno izricane kazne očito nisu utjecale na okrivljenika da prestane sa činjenjem kaznenih djela i suzdrži se od protupravnog ponašanja. Sud se odlučio sa ovu vrstu kazne jer smatra da je bezuvjetna zatvorska kazna primjerena u konkretnom slučaju, te će ista dati okrivljeniku osim očite poruke da nužno mora mijenjati svoje ponašanje i priliku za resocijalizaciju i korekciju protupravnog ponašanja u okviru penalne institucije.

11.1. Sud je po prijedlogu opunomoćenika oštećenika, sud je isti uvažio i izrekao okrivljeniku sigurnosnu mjeru iz članka 73. KZ/11 zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja NĆ kojemu se ne smije približiti na udaljenosti manjoj od 100 metara, niti smije s njime uspostavljati ili održavati izravnu, neizravnu vezu kao što su telefonski pozivi, poruke, te komunikaciju putem društvenih mreža i slično u trajanju od 2 (dvije) godine od izvršnosti presude. Sud je uvažio bojazan oštećenika da bi okrivljenik nakon presuđenja mogao ponoviti ista kaznena djela prema oštećenome u bitnome uvažavajući iskaz oštećenika kada je na raspravi rekao da je nakon inkriminiranog događaja u gradu Petrinji susreo okrivljenika i to 2020. kojom prilikom mu je okrivljenik rekao da je smeće, a kada mu je oštećeni rekao da će zvati policiju, odgovorio je da jebe mater i njemu i policiji, a nakon toga mu je okrivljenik poslao poruke putem MSN Messengera u kojima ga je vrijeđao. Sud je povjerovao ovim navodima oštećenika jer je i sam utvrdio da je okrivljenik na raspravi bio negativno nastrojen prema oštećeniku i ostavio na sud dojam agresivne i osvetoljubive osobe, koji nije u stanju kontrolirati svoje ponašanje veće se prepušta trenutnom afektu. Sud je nije prihvatio prijedlog oštećenika da se iste sigurnosne mjere odredbe u odnosu na njegovu suprugu jer nije mogao zaključiti o fiksaciji okrivljenika na nju.

12. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08, sud je okrivljenika oslobodio plaćanja svih troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP/08, uvažavajući navode okrivljenika i njegove braniteljice da se radi o osobi koji nije zaposlen i nema stalnih prihoda, nema imovine, a ima malo dijete u dobi od 2 godine pa nije bilo svrhovito obvezivati okrivljenika na plaćanje troškova postupka jer bi ga se dovelo u situaciju da neće biti u mogućnosti iste namiriti bez povrede vlastitog uzdržavanja i uzdržavanja maloljetnog djeteta što je njegova zakonska obveza.

U Sisku 2. svibnja 2025.

Sudac

Domagoj Lovrić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku na broj KO-DO-1245/2020

2. Okrivljeni VĆ

3. Braniteljica Lidija Vincent, odvjetnica

4. Opunomoćenik oštećenika Željko Macan, odvjetnik