Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Trg kralja Tomislava 2 A
Poslovni broj: P-1833/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Miran Zorica, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2025. u prisutnosti osobno tužitelja, punomoćnika tužitelja Mirana Zorice, odvjetnika u Zadru i zz tuženika FP, zamjenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 2. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prema kojem upisu je tuženica uknjižena kao vlasnica nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], pašnjak, ukupne površine 6646 m2, upisano pri zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Stalne Službe u Biogradu na Moru, zemljišno knjižni odjel.
II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, da po pravomoćnosti ove presude izvrši ispravak upisa prava vlasništva na nekretnini iz toč. I. ove presude upisanog u korist tuženice, uz istovremeni upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja za cijelo, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
III Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi tužitelju ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 829,64 EUR ( osamosdvadesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. svibnja 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 28. kolovoza 2024. navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], pašnjak, ukupne površine 6646 m2, upisano pri zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Stalne Službe u Biogradu na Moru, Zemljišno knjižni odjel, u zk. ul. [broj ZK uloška]. U postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], da je izvršen upis prava vlasništva u korist tuženice za cijelo. Tužitelj da je protiv takvog upisa pravodobno podnio prigovor koji je odbijen rješenjem donesenim na ročištu održanom povodom prigovora dana 29. srpnja 2024. pod posl. br. Z-25129/2024 (Z-23727/2019). Nadalje navodi da je valjani osnov za stjecanje vlasništva nekretnine stekao usmenim darovanjem od pokojnog oca OP, a koji je nekretninu stekao od svoje supruge. Naime, navedeno da je bila “dota” pokojne majke tužitelja i to je bila “Mitrovićeva” zemlja jer je tužiteljeva majka djevojački BP. Nekretnine koje graniče s ovom utuženom također da su od BP jer da su isti djeljenici sa majkom tužitelja, a to su nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje navodi da su se na utuženoj nekretnini držale ovce u prošlosti, a o čemu da su brinuli otac i djed tužitelja. Na jednom dijelu nekretnine da su zasađene masline koje je posadio tužitelj prije 30-ak godina, kao i bajami, koji su tu od davnina, a na drugom dijelu nekretnine da je hrastova šuma. Tužitelj da posjeduje nekretninu preko sebe i svojih prednika najmanje 50 godina. Ističe da nitko nikada tužitelju ni njegovim precima nije smetao u izvršavanju posjeda utužene nekretnine. Posjed je makar pošten, čime da su se stekli uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću još tužiteljevih predaka. Slijedom navedenog predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 24. rujna 2024. se u cijelosti usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan. Prvenstveno ističe da niti uz tužbu nije dostavljena bilo kakva dokumentacija koja bi opravdala upis prava vlasništva tužitelja na utuženoj nekretnini. Također navodi kako su kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982. – 1991., odnosno na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama. Dakle, budući da se tužitelj poziva na dosjelost kao osnovu za stjecanje prava vlasništva, to da se ističe da je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 tj. od 12. siječnja 2000., a da je u vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio zastoj dosjedanja. Prema tome, tužitelj da nije dostavio niti jedan materijalni dokaz u prilog svojih navoda, te da je sud pravilno postupio kada je Republiku Hrvatsku upisao kao vlasnicom predmetne nekretnine u postupku obnove zemljišne knjige, a odbio prigovor tužitelja. Slijedom svega naprijed navedenog zakonski zastupnik tuženice Republike Hrvatske predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan.
3. U dokazne svrhe sud je izvršio uvid i pročitao: zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 7-8), izvod iz katastarskog plana DGU, Područni ured za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru (list spisa 10), zapisnik sastavljen 29. srpnja 2024., posl.br. Z-25129/2024, Z-23727/2019 (list spisa 12-13), zapisnik sačinjen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], poslovni broj: Z- 10211/2015/733 (list spisa 14-16), Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja Krša za razdoblje 1982. do 1991. (list spisa 21- 22), potvrda o uključenosti kat. čest. u šumsko-gospodarski plana, klasa: ST/24- 01/2587 od 1. listopada 2024. (list spisa 25), očitovanje Šumarije Biograd klasa: ST/24- 01/2587 od 2. listopada 2024. s Programom gospodarenja (list spisa 26-31) te su saslušani svjedoci: ŽP, BP, PP te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja. Izvršen je uvid u predmet ovog suda posl. br. Z- 23727/19.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uknjižene kao vlasništvo tuženice u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na način da se vlasnikom predmetne nekretnine upiše tužitelj za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika. Ujedno postavljen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.
6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetne nekretnine za cijelo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to zapisnikom poslovni broj: Z-10211/2015/733.
7. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnoj nekretnini koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, primjenu i prestanak određenog knjižnog prava.
8. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj Z-10211/2015/733 (list spisa 14-16) razvidno je da je nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] u naravi pašnjak, površine 6646 m[2] , nastala od dijela čest. 134/1 površine 88398 m[2] upisane u korist Republike Hrvatske za cijelo, dijela kat. čest. [katastarska čestica] površine 508502 m[2] upisane u korist Republike Hrvatske za cijelo i dijela kat. čest. [katastarska čestica] površine 4097 m[2] upisane kao Općenarodna imovina, s organom upravljanja MNO Raštane.
9. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja ZP podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pod poslovnim brojem: Z-23727/2019 (list spisa 12-13) razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj prigovora, ovdje tužitelj, upućen je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
10. Uvidom u Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. do 1991. proizlazi da su kat. čest. [katastarska čestica] s površinom 84118 m[2] i 134/2 s površinom 522116 m obje k. o. [katastarska općina] stare izmjere bile obuhvaćene navedenim Programom. Nadalje, uvidom u potvrdu o uključenosti kat.čest. u šumskogospodarski plan Hrvatskih šuma ( list spisa 25) proizlazi da je status katastarske čestice tj. njezine uključenosti u šumskogospodarsko područje utvrđen prema početnoj godini važnosti navedenog šumskogospodarskog plana, a izmjene statusa kat.čest. prema ZOŠ-a evidentira se kod revizije šumskogospodarskog plana odnosno u zadnjoj godini važnosti.
11. Uvidom u Programa gospodarenja za g.j. Turanj s planom upravljanja područjem ekološke mreže ( 2022.-2031.) proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obuhvaćena Programom, u naravi površina obrasla gustom šikarom hrasta medunca i pratećih vrsta u većem dijelu površine, a u južnom dijelu površine zasađeno je više maslina.
12. Uvidom u dopis Hrvatskih šuma d.o.o., Šumarije Biograd, Klasa: ST/24-01/2587, Ur.broj: 15-02/01-24-03 od 2. listopada 2024. ( list spisa 26) proizlazi da je predmetna čestica kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obuhvaćena g.j. Turanj ( 2022-2031.) utvrđeno preklopom Geoportal DGU i Geoportala Hrvatskih šuma, odjel/odsjek 4 a, u naravi površina obrasla gustom šikarom hrasta medunca i pratećih vrsta u većem dijelu površine, a u južnom dijelu nekretnine je zasađeno više maslina, površina je pregledana 1. listopada 2024. od strane područnog čuvara šuma.
13. Svjedok ŽP je u svom iskazu ( list spisa 48) naveo da mu je poznato da se predmetna parcela nalazi u zaseoku [adresa], a koja je ranije pripadala pokojnom djedu tužitelja VP i PP, Pajinom bratu. VP je poginuo u Drugom svjetskom ratu, a poslije njegove smrti njegov brat PP je zemlju podijelio sa MP, majkom tužitelja na način da je ova zemlja pripala Z. Ova parcela je ograđena, i to žicom i suhozidom sa svih strana. Pokojna MP je ovu parcelu koristila dijelom za obrađivanje, sadila je krumpire, luk, kapulu, a na toj parceli se nalaze i stabla maslina i bajama koja stabla postoje i dan danas. Na jednom dijelu parcele se nalazi šuma, a na drugom dijelu parcele je vrt. Pokojna MP je tu držala blago, Z je preminula prije nekih petnaestak godina, a poslije njezine smrti ova parcela je pripala ZP. Nadalje je naveo da je tužiteljev otac OP umro otprilike poslije Domovinskog rata, a ujedno da mu je poznato da je pokojni OP ovu parcelu darovao sinu ZP. Poznato mu je da su pokojna Z i pokojni OP imali još djece, a to su sin F, koji živi u [adresa] i kćer O koja živi u [adresa]. Nadalje navodi da se njegova kuća nalazi na udaljenosti od nekih 50-ak metara od ove parcele a danas da se ne obrađuje te se s gornje strane nalazi šuma, a s donje strane stabla maslina i bajama. Svjedok je istaknuo da lugar nikad nije branio tužitelju ni njegovim roditeljima korištenje ove parcele. Poznato mu je da je lugar u ono vrijeme bio AP iz [adresa] koji je davno preminuo. Svjedok je dodatno naveo da je još kao dijete, odnosno još od osnovne škole pamti majku tužitelja pokojnu Z, pokojnog OP i njegovog oca pokojnog B. Pamti da se na predmetnoj parceli nalazi hrastova šuma, a na istoj da se također nalaze stabla maslina i odavno stabla bajama.
14. Svjedok BP je u svom iskazu ( list spisa 49) naveo da mu je poznata predmetna parcela koja se nalazi u zaseoku [adresa], a ranije da je predstavljala jednu veću parcelu, a potom da su se njihovi djedovi pokojni VP i pokojni PP podijelili. Nadalje je naveo da je ta parcela oduvijek ograđena koliko pamti suhozidom. Od kad pamti na toj parceli se nalaze stabla bajama i maslina kao i danas, a također na parceli ima i nešto šume, odnosno hrastove šume i smreke. Ovu parcelu je naslijedila tužiteljeva majka pokojna Z, koja je preminula nedavno. Pokojna Z kao i njezin otac također na toj parceli je držala blago, a poslije njezine smrti parcelu su naslijedila njezina djeca, a to su ZP, F i O. Nije mu poznato na koji način su se ZP, F i O podijelili pa tako niti u vezi ove predmetne parcele. Poznato mu je da je lugar dolazio na ovo područje međutim on nije zalazio na ovu parcelu jer je ona oduvijek ograđena te nisu sa lugarom imali problema. Nadalje je svjedok iskazao da se tužiteljev otac zvao OP koji je umro poslije supruge pokojne Z, a također da je i pokojni OP radio na ovoj parceli održavajući je čišćenjem. Nadalje je naveo da je tužiteljev brat F otišao u Kanadu 1976. godine, a sestra O se udala i zaposlila u [adresa], to je bilo prije Domovinskog rata. Dok je na ovoj parceli viđao samo ZP. Nadalje, braća pokojni VP i pokojni PP su međusobno podijelili ovu parcelu i to na način da su između svojih podijeljenih parcela stavili draču i plot, točnije na toj liniji podijele postoji i dijelom suhozid.
15. Svjedok PP je u svom iskazu ( list spisa 50) naveo da se predmetna parcela nalazi u zaseoku [adresa] koja je ranije pripadala dvojici braće, pokojnom VP i pokojnom PP. Pokojni VP je poginuo u Drugom svjetskom ratu, a njega je naslijedila kćer pokojna Z, majka tužitelja. Poznato mu je da je pokojni VP imao još djece, ali ne zna njihova imena. Nadalje je naveo da se pokojna Z udala za pokojnog OP te da je ova zemlja pripala Z po udaji. Naveo je da se na parceli nalaze stabla bajama koje je zasadio još pokojni VP, a misli da je upravo pokojna ĐP i pokojni OP zasadili stabla maslina. Istaknuo je da je ova parcela oduvijek ograđena suhozidom. Također da se na ovoj parceli nalazi šuma, točnije stabla hrasta i smreke, a oni da su pretežno održavali i čistili ovaj teren. Lugar da nikad nije dolazio na ovu predmetnu parcelu niti branio korištenje ove parcele. Istaknuo je da njegova parcela graniči sa ovom predmetom parcelom, tu da živi sigurno 40 godina, možda i više. Poznato mu je da je Z preminula prije OP, a da je pok. OP prije svoje smrti ostavio svom sinu ZP. ZP da ima još brata Ž i sestru O koji nikad nisu koristili ovu parcelu već je upravo ZP nastavio držati istu u posjedu.
16. Tužitelj ZP je u svom stranačkom iskazu ( list spisa 50-51) naveo da je predmetna parcela ranije pripadala pokojnom djedu VP i pokojom PP, njegovom bratu, a oni su istu vjerojatno naslijedili od svojih očeva. Njegov djed pokojni VP i njegova baka da su poginuli u Drugom svjetskom ratu. Kad je njegova majka pokojna Z postala punoljetna, navodi da je ona naslijedila ovu zemlju koja je koliko pamti oduvijek ograđena suhozidom. Istaknuo je da je u međuvremenu dio suhozida uklonjen što je dopustio Vodovodu radi provlačenja cijevi. Naveo je da nekih četristotinjak kvadrata predstavlja vrtlić u kojem je njegova majka sadila krumpire i ostale povrtlarske kulture. Također na ovoj parceli se nalaze koliko pamti oduvijek stabala bajama i maslina, a na drugom dijelu ove parcele se nalazi šuma. Njegova pokojna majka Z je na tom dijelu gdje se nalazi šuma držala ovce. Uz majku Z je ovu parcelu koristio i njegov otac pokojni OP koji je također s majkom držao blago. Naveo je da mu je pokojni otac darovao ovu parcelu koju on i danas održava. Istaknuo je da se sjeća lugara, međutim on nikad nije dolazio na ovu parcelu kao na niti jednu drugu parcelu koja je bila ograđena. Njegov brat F da je otišao 1969. u bivšu JNA, poslije u Austriju, a nakon toga u Kanadu gdje i dan danas živi, a sestra O je udata u [adresa], među njima nikad nije bilo spora oko ove predmetne parcele niti im je itko treći osporavao pravo korištenja i posjedovanja ove parcele.
17. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosno proizlazi da je u tom postupku tuženica neosnovano upisana na predmetnoj nekretnini.
18. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
18.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.
18.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.
19. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.
20. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.
21. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."
22. S obzirom da je tuženica tijekom postupka isticala da rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-374/1998 od 12. siječnja 2000., a da je u vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio zastoj dosjedanja, za ukazati je da je u pogledu dosjedanja na šumskom zemljištu koje je do pretvorbe bilo u društvenom vlasništvu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju poslovni broj Revd-3164/2022-2 od 24. siječnja 2023. nije dopustio reviziju jer je o pitanju stjecanja prava vlasništva dosjelošću na šumskom zemljištu zauzeto pravno shvaćanje (npr. u odlukama poslovni broj Rev-1424/2021 od 4. siječnja 2022., Rev-291/2014-2 od 17. travnja 2018., Rev- 3014/2019 od 12. svibnja 2020.). Prema pravnom shvaćanju iz tih odluka za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga, sve do 17. studenoga 1999.
23. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretnini i svojatanju nekog prava na istoj) pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).
24. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŽP (rođen 1950.), BP (rođen 1956.) i PP ( rođen 1954.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su sva trojica svjedoka mještani Raštana, male sredine u kojoj su mještani međusobno povezani (svjedok ŽP ima vlastitu parcelu u neposrednoj blizini utužene nekretnine, dok je svjedok PP međaš s predmetnom nekretninom), da su imajući u obzir navedeno iskazivali suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima. Pa su tako sva trojica svjedoka iskazala da se predmetna parcela nalazi u zaseoku [adresa], koja je ranije pripadala VP, djedu tužitelja te Pajinom bratu PP koji su se podijelili, a nakon smrti tužiteljevog djeda, predmetna parcela je pripala njegovoj majci pok. MP. Suglasno su naveli da je pok. majka tužitelja na predmetnoj parceli držala blago, ujedno je svjedok ŽP dodao da dijelom je istu koristila za sadnju poljoprivrednih kultura poput krumpira, luka i sl., a sva trojica su iskazala da je predmetna nekretnina oduvijek ograđena suhozidom, a na istoj se nalaze stabla maslina i bajama te šuma. Suglasno su naveli da je lugar obilazio (nadzirao) predmetno područje, međutim da nikad nije ulazio na predmetnu parcelu te branio tužitelju i njegovim prednicima sječu drva. Nadalje, sva trojica svjedoka su navela da konačno predmetnu nekretninu danas posjeduje tužitelj, te zaključno proizlazi da nije bilo spora u pogledu predmetne nekretnine niti bi ih netko treći u tome ometao.
25. U odnosu na Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje 1982. -1991. ( odnosno na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakon o šumama), kao i što je obuhvaćena Programom gospodarenja gospodarskom jedinicom Turanj s planom upravljanja područjem ekološke mreže za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2031., po stavu ovog suda tuženica ne bi samo radi toga stekla pravo vlasništva prema odredbi čl. 16. Zakona o šumama, posebno stoga što iz samog dopisa Hrvatskih šuma proizlazi da je na predmetnoj nekretnini doista zasađeno više stabala maslina, o čemu su iskazivali i svjedoci, dok je predmetna nekretnina po kulturi upisana kao pašnjak ( vidjeti odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, posl.br. Gž Zk-291/17-2 od 12. listopada 2017.).
25.1. Naime, prema odredbi čl. 4. Zakona o šumama, šumom se smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari i zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je radi svojih prirodnih obilježja i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šume. Odredbom istog zakona u slučaju sumnje ili spora da li se neko zemljište smatra šumom, odnosno šumskim zemljištem, odlučuje izvršno vijeće skupštine općine, odnosno Vlada Republike Hrvatske ako se šuma ili šumsko zemljište prostire na području više općina. Dakle, za odlučivanje o tome da li je neka nekretnina šuma ili šumsko zemljište nije odlučna činjenica da se ta nekretnina nalazi u šumsko-gospodarskoj osnovi Hrvatskih šuma, već odluku o tome donosi ili izvršno vijeće skupštine općine na kojem se području nalazi sporna nekretnina ili Vlada Republike Hrvatske.
26. Slijedom svih naprijed izvedenih dokaza, prvenstveno iskazima svjedoka ( jasno opisujući da o određenim činjenicama imaju i neposredna saznanja) koji su iskazivali o posjedu obitelji MP ( najstariji saslušan svjedok ŽP, rođen 1950. jasno je iskazao da još kao dijete u osnovnoj školi pamti pok. Z i pok. OP), sud je utvrdio da je predmetna nekretnina, u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, nekretninu je koristio još otac djed tužitelja pok. VP, zatim majka tužitelja pok. MP pa sve to tužitelja kojeg je nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine koja je jasno omeđena od susjednih nekretnina, pa je po stavu ovog suda predmetna nekretnina najkasnije od kraja pedesetih godina prošlog stoljeća u samostalnom posjedu tužiteljevih prednika pa sve do tužitelja, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.
27. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženice te upis prava vlasništva na svoje ime, budući da se pogrešan upis sastoji u činjenici da tuženica nije vlasnica predmetne nekretnine, niti je ona to bila u trenutku obnove zemljišne knjige. Ovo stoga što sud u ispravnom postupku nije raspravljao činjenice niti je imao u vidu odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenih knjižnih prava, pa kako se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja na prijepornoj nekretnini, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao u pod točkama I. i II. izreke ove presude.
28. S obzirom da je prihvaćen prvi istaknuti tužbeni zahtjev, sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.
29. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.
29.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 19. prosinca 2024. i 26. ožujka 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), dakle ukupno 300 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 600,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, ukupno iznosi 1.250,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 26,55 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR.
29.2. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 829,64 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (2. svibnja 2025.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.). Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.
30. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Biograd na Moru, 2. svibnja 2025.
Sutkinja
Senia Bušljeta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).
Dostavna naredba:
- tužitelju po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru
- tuženici po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel.
