Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV br. 2

Psp-22/2023-34

U  I M E  R E PUBLIKE  HRVATSKE

RJEŠENJE

Općinski sud u Makarskoj, po sucu tog suda Barbari Mendeš, u pravnoj stvari tužitelja HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Srđanu Vrdoljaku, odvjetniku u Splitu, protiv tužene GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Daliji Hećimović, odvjetniku u Zagrebu, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave 17. ožujka 2025., u nazočnosti zam. pun. tužitelja pod 1) i 2) i tužiteljice pod 1) osobno, zam. pun. tužene i tužene osobno, na ročištu za objavu odluke dana 2. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik zasmetao tužitelje u njihovom posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] kod Općinskog suda u Makarskoj, na geodetskom snimku vještaka Ante Radmana, stalni sudski vještak za geodeziju od 4. srpnja 2024.g., označeno oznakama 1, 2, 3, 4, 5 i 6, prikazano žutom bojom, ukupne površine 13 m2, na način da je dana 02.08.2023. godine parkirao motorno vozilo u svom vlasništvu, reg. oznake [registarska oznaka] na predmetnoj nekretnini.

2. Zabranjuje se tuženiku svako takvo ili slično daljnje smetanje posjeda nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] kod Općinskog suda u Makarskoj u vlasništvu tužitelja.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak ovog parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.''

II/ Nalaže se tužiteljima pod 1) i 2) solidarno naknaditi tuženoj trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 497,71 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji pod 1) HV i pod 2) FV su kod ovog suda, dana 1. rujna 2023., kao stvarno i mjesno nadležnog, ustali tužbom protiv tužene GV, u kojoj navode kako su tužitelji suvlasnici i suposjednici dvorišta-pristupni put, koje je sastavni dio nekretnine označene kao čest. zem [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], a koje dvorište- put služi kao pristupni put obiteljskoj kući tužitelja. Dana 2. kolovoza 2023. po dolasku u obiteljsku kuću, tužitelji su na pristupnom putu zatekli parkirano motorno vozilo u vlasništvu tužene i to na način da je isto blokiralo u cijelosti prilaz obiteljskoj kući tužitelja. Tužitelji su u više navrata mirnim putem tražili od tužene da izmjesti motorno vozilo na način da oslobodi tužiteljima pristupni put obiteljskoj kući, odnosno da parkira motorno vozilo na način da ga izmjesti. Radi svega navedenog tužitelji ustaju tužbom, sa zahtjevom za utvrđenje da je tužena zasmetala tužitelje u njihovom posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine, zabranu tuženoj takvog ili sličnog smetanja ubuduće uz nalog tuženoj da naknadi tužiteljima trošak ovog parničnog postupka.

2. Tužena u odgovoru na tužbu ističe kako je tužba nejasna, neuredna i nepodobna za daljnje raspravljanje, te iz tog razloga predlaže istu odbaciti. Navodi kako je očigledno da za vođenje ovog postupka nedostaje pravni interes, da je iz dostavljenih fotografija razvidno kako sporni dio nekretnine ne predstavlja pristupni put, a kako to neosnovano navode tužitelji u tužbi. Nadalje, opovrgava navode tužitelja kako su isti isključivi i mirni posjednici spornog dijela nekretnine, budući da je upravo tužena posljednji mirni posjednik. Također, ističe kako su tužitelji u prekluziji, odnosno navodi kako tužba nije podnesena u zakonom propisanom roku. Osporava navode tužitelja da su isti više puta mirnim putem tražili od nje da izmjesti motorno vozilo, budući da ona i tužitelji već dugi niz godina ne komuniciraju. Prednje navode potkrepljuje činjenicom kako se između istih stranaka već vodio postupak za smetanje posjeda i to su oba pravomoćno okončana na način da su tužitelju povukli tužbe, te stoga predlaže izvršiti uvid u spis Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, posl. br. Psp-152/15 kao i Psp-118/18. Očito je kako tužitelji zlouporabljuju procesna prava zbog ničim izazvanog kapricioznog ponašanja tužitelja prema tuženoj, stoga osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev, te predlaže odbaciti tužbu i obvezati tužitelje da joj nadoknade troškove ovog postupka.

3. Tužitelji pod 1) i 2) u svom podnesku od 28. prosinca 2023. (list 15-16 spisa) ističu da tužena u odgovoru na tužbu ne spori da je dana 2. kolovoza 2023. parkirala osobno vozilo na način kako je to pobliže opisano u tužbi iz čega jasno proizlazi da je ista samovlasno smetala tužitelje u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine. U odnosu na navode da je tužena posljednji mirni posjednik ističe da su isti u cijelosti neosnovani s obzirom da je ista trajno nastanjena u Zagrebu, a upravo su ovdje tužitelji isključivi vlasnici i posljednji mirni posjednici predmetne nekretnine. Nadalje, u odnosu na navode da tužba nije podnesena u zakonskom roku, ističu kako se čin smetanja u konkretnom slučaju dogodio 2. kolovoza 2023., a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 1. rujna 2023., iz čega jasno proizlazi da je prigovor tužene u cijelosti neosnovan. Naposljetku, tužitelji ističu kako je tužena u međuvremenu uklonila automobil kojim je zasmetala tužitelje u njihovom posljednjem, mirnom posjedu predmetne nekretnine, te zbog navedenog tužitelji traže zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće, sukladno praksi Vrhovnog suda RH u rješenju posl. br. Rev- 672/09-2 od 1. lipnja 2011. Tužitelji se nadalje protive dokaznom prijedlogu tuženika za pribavom na uvid predloženih spis spisa predmeta kao suvišnih, jer se navedeni spisi ne odnose na predmetnu nekretninu. Sukladno zakonu o parničnom postupku povućena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena. Predlaže nadalje pored već predloženih dokaza izvesti dokaz saslušanjem svjedoka DV iz [adresa], UV iz [adresa] i KV iz [adresa]. Navodi da je tužena parkiravši osobni automobil na predmetnoj nekretnini znatno otežala tužiteljima pristup u obiteljsku kuću, te ih na taj način samovlasno, uznemiravanjem, smetala u njihovom posljednjem mirnom posjedu, čime su ispunjene pretpostavke za sudsku zaštitu u smislu čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, slijedom čega tužitelji ustraju u svim dokaznim prijedlozima, te nakon provedenog postupka predlažu prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu tuženika da naknadi tužiteljima troškove ovog postupka.

4. Tužena je u svom podnesku od 3. siječnja 2024. (list 25-26 spisa), istakla da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu, da je iz dostavljenih fotografija sa lica mjesta iz mjeseca kolovoza 2023. i mjeseca prosinca 2023., razvidno da su navodi tužitelja iz tužbe neistiniti, da je iz fotografija vidljivo kako mjesto gdje je tužena parkirala automobil ne predstavlja nikakav prilazni put, vidljiva je umjetna zelena ograda, koja jasno razdjeljuje dvorište tužitelja od tužiteljičinog. Protivi se prijedlogu za provođenje vještačenja po vještaku, jer je to u ovom trenutku bespredmetno, da je iz priloženih fotografija vidljivo da su tužitelji nakon što je tužena dala odgovor na tužbu uklonili sadnice, odnosno umjetnu ogradu, te činjenično stanje na terenu učinili drastično različitim od trenutka za koji navode da je došlo do "navodnog smetanja posjeda", pa samim time nema ni potrebe za provođenjem vještačenja. Također je iz fotografija vidljivo da je na istom mjestu parkiran automobil u vlasništvu obitelji tužene, što je još jedan dokaz kako e isti prostor bio u njihovom posjedu.

5. U provedenom dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u preslike fotografija predmetnog utuženog čina smetanja (list 3-6 spisa), uvid u izvadak iz zemljišne knjige ZU 5429 k. o. [katastarska općina] (list 17 spisa), fotografije od 2. kolovoza 2023. (list 21-23 spisa), preslike fotografija predmeta spora priloženih uz podnesak tužene od 3. siječnja 2024. (list 26 1-8 spisa), poziv oštećeniku u svojstvu svjedoka u predmetu Općinskog suda u Makarskoj Pp-1360/2023 (list 33 spisa), nalaz Zavoda za hitnu medicinu SDŽ na ime HV (list 34 spisa), potvrda o prijavljenom događaju PU SD PP Makarska Klasa: NK-053-01/23-01/17 Ur.br. 511-12-99-23-254 I.U. od 22. kolovoza 2023. (list 35 spisa), izveo dokaz uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika (list 56-58 spisa), izvršio uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ante Radmana, dipl. ing. geod. od 4. srpnja 2024. (list 62-69 spisa), saslušao svjedoke DV, ŠV i EV (list 77-80 spisa),saslušao tužiteljicu HV i tuženu LV u svojstvu parničnih stranaka (list 85-87 spisa) te izvršio uvid u spis Općinskog suda u Makarskoj br. Pp-1360/2023 i u spis Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj Psp-152/15 i Psp-118/18, nakon čega je sud temeljem takvo provedenog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 7. i 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH 84/08, 96/08-Odluka USRH 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu ZPP), cijeneći savjesno i brižljivo svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, odlučio kao u izreci rješenja.

6. Punomoćnik tužitelja pod 1) i 2) i pun. tužene popisali su troškove postupka. 7. Tužitelji pod 1) i 2) su podneskom od 11. ožujka 2025. uredili tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka Ante Radmana dipl. ing. geod. od 4. srpnja 2024. na način da sada tužbeni zahtjev glasi kao u izreci rješenja., što je sud primio na znanje i dopustio raspravnim rješenjem s ročišta dana 17. ožujka 2025. 8. Tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2) sud je utvrdio neosnovan.

9. Među strankama je sporno i valjalo je raspraviti jesu li tužitelji pod 1) i 2) posljednji mirni posjednici predmetnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5429 k. o. [katastarska općina], koji dio je na geodetskom snimku vještaka Ante Radmana dipl. ing. geod. o d 4. srpnja 2024. označeno oznakama 1,2,3,4,5 i prikazano žutom bojom, ukupne površne 13 m2, te je li tužena opisanom radnjom navedenom kao čin smetanja zasmetala tužitelje pod 1) i 2) u posljednjem mirnom posjedu predmeta spora.

10. Zahtjev tužitelja je da se utvrdi čin smetanja njihovog posjeda na predmetnoj nekretnini, odnosno na dvorištu-pristupnom putu koje je sastavni dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], koje dvorište-put da služi kao pristupni put obiteljskoj kući tužitelja, a koji navode kako je čin smetanja počinila tužena na način da je na istoj parkirala automobil i time blokirala u cijelosti prilaz obiteljskoj kući tužitelja.

11. U konkretnom slučaju, za utvrđenje osnovanosti zahtjeva tužitelja, mjerodavne su odredbe čl. 22. st. 1. i 2., te čl. 24. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/1996., 68/1998.,137/1999. - Odluka USRH, 22/2000.

– odluka USRH, 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 14172006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., 81/2015.,-pročišćeni tekst, i 94/201.- ispravak pročišćenog teksta, dalje: ZV), kao i odredbe čl.441. ZPP-a.

12. Odredbom čl. 22. st. 2. ZV-a propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten štititi svoj posjed putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud zaštitu posjeda pruža u posebnom, hitnom postupku (postupku zbog smetanja posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

13. Odredbom čl.441. ZPP-a propisano je da se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

14. Tužiteljica je u spis dostavila izvadak iz zemljišne knjige izvadak iz zemljišne knjige ZU 5429 k. o. [katastarska općina] (list 17 spisa) iz kojeg je razvidno da su na čest. zem. [katastarska čestica] prirodno neplodno zemljište 13 m2 kao vlasnici upisani tužiteljica pod 1) HV, za ½ i tužitelj pod 2) FV za ½ dijela.

15. Pitanje prava vlasništva nekretnine koja je predmet spora te pravni osnov stjecanja posjeda nekretnine, u skladu s odredbom čl. 441. ZPP-a, nije od značaja za predmetni postupak pa navedeni dokaz sud nije posebno cijenio. Uz to, sud kao dokaz nije cijenio utvrđenja proizašle iz postupaka koji su se vodili među strankama ovog spora i to u predmetu Psp-3/2021, jer se radi o postupku kojeg su tužitelji pod 1) i 2) pokrenuli protiv tužene pod 1) ŽV (ovdje tužena), tuženika pod 2) SV, pod 3) AV, pod 4) OV i pod 5) NV, svi iz [adresa], jer se radi o postupku smetanja posjeda u odnosu na dio čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1212 k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina nije predmet ovog postupka, te u sebi ne sadrži odlučne činjenice značajne za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, jednako kao ni postupak smetanja posjeda koji se u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1212 k. o. [katastarska općina], vodio pod posl. br. Psp-118/18 između istih stranaka.

16. Navedeni postupci ukazuju samo na utvrđenje suda da su odnosi među strankama ovog spora, i njihovih obitelji, u tolikoj mjeri poremećeni, što je uzrokovalo i pokretanje prekršajnog postupka protiv okrivljenika NV i OV u predmetu koji se vodio kod ovog suda pod posl. br. Pp-1360/2023, pokrenut povodom optužnog prijedloga PP Makarska Klasa: 211-07/23-5/22915 Ur.br. 511-12-29-23-1 od 19. kolovoza 2023., radi počinjenja prekršajnog djela iz čl. 10. st. 1. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kažnjivo po čl. 22. st. 1. istog zakona, počinjeno protiv HV, ovdje tužiteljice pod 1) za djelo počinjeno dana 14. kolovoza 2023., kojim djelom je došlo do narušavanja javnog reda i mira po čl. 13. Zakona o prekršajima i čl. 10. Zakona o zaštiti nasilja, a uzrokovano radnjom što je HV parkirala svoje vozilo na parking mjesto koje se nalazi između kuće HV i OV, a koje parkirno mjesto je u imovinskom sporu među strankama, zbog čega je OV djever HV, istu verbalno napao riječima kao i NV jetrva HV, nakon čega je HV potrčala prema kućnom ulazu gdje je pala na pod, kojom prilikom je ozlijedila ruku. Iako iz navedenog proizlazi da navedena situacija povodom koje je pokrenut prekršajni postupak protiv javnog reda i mira, protiv OV i NV, odnosi na nekretninu koja je predmet ovog spora, radi se o situaciji koja je uslijedila nakon što su tužitelji pod 1) i 2) pokrenuli postupak u predmetnoj pravnoj stvari protiv ovdje tužene ŽV, navedeni postupak nije od značaja za predmet spora jer se odnosi na radnje i okolnosti između tužiteljice pod 1) i trećih osoba, vezane za predmet spora, a koje same po sebi nisu od značaja za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pod 1) i 2) u ovom postupku. Stoga sud sadržaj naprijed navedenih spisa, te dokumentacija koja je dostavljena u spis od strane tužitelja (list 33-35 spisa), a koja se odnosi na prekršajni postupak koji se vodio pod posl. br. Pp- 1360/2023, sud nije posebno obrazlagao i cijenio.

17. Nadalje, kako sud u skladu s odredbom čl. 441. ZPP-a pazi na prekluziju po službenoj dužnosti, za navesti je sljedeće. Odredbom članka 21. st. 3. ZV-a određeno je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Prema članku 22. st. 2. ZV-a sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

18. Budući je, prema fotografijama koje prileže spisu, a koje datiraju od 2. kolovoza 2023. slikano vozilo na predmetnoj nekretnini, kod Općinskog suda u Makarskoj, a tužba tužitelja pod 1) i 2) je podnesena 1. rujna 2023., iz toga proizlazi kako su tužitelji pokrenuli postupak u propisanom subjektivnom roku od 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja te unutar objektivnog roka od godinu dana od nastalog smetanja. Kako tužena koja je osporila pravovremenost podnošenja tužbe, nije sudu predočila dokaze kojima bi u tom dijelu osporila navode tužitelja pod 1) i 2), i dokazala da je tužba tužitelja podnesena van zakonom propisanog roka iz čl. 21. st. 3. ZPP-a, prigovor tužene u pogledu prekluzije se ukazuje neosnovanim.

19. Sud je prilikom izlaska na lice mjesta dana 15. travnja 2024., uz sudjelovanje vještaka mjernika Ante Radmana dipl. ing. geod. utvrdio kako se nekretnina koja je predmet spora nalazi u [adresa], južno od kuće tužiteljice HV, anagrafske oznake [adresa]. Zapadna granica je katastarska granica ceste koja vodi za [adresa], sjeverna granica je zamišljeni pravac koji se proteže pravcem južnog ogradnog zida nekretnine u vlasništvu tužene, kojim je nekretnina tužiteljice dvorišni dio ograđen od nekretnine tužene, a pravac je zamišljena linija istok-zapad. Istočna granica je betonski zid i to niži zid koji se nastavlja na ulazni stup u dvorištu tužiteljice u sjevernom dijelu i dalje pravcem prema jugu, s tim da od naprijed navedenog betonskog zida granicu predstavlja i pravac betonskog platoa koji je pješački ulaz u dvorišni dio nekretnine tužene, a dalje prema jugu tim pravcem zamišljene linije do točke pokazane od strane tužiteljice, koja je od asfaltnog ruba ceste udaljena cca 40 cm. Na tom dijelu nalazi se kolni ulaz u dvorišni dio nekretnine tužene, a predmetna nekretnina u cijelosti je betonirana.

20. Vještak Ante Radmana dipl. ing. geod. je u svom nalazu i mišljenju od 4. srpnja 2024. (list 62-69 spisa) identificirao predmet spora, te je za potrebe predmeta izradio geodetski snimak – skicu sa preklopljenim katastarskim planom na kojem je snimljeno (topografsko) stanje terena (tanke plave linije), stanje katastarskih granica i katastarske (zemljišnoknjižne) oznake čestice (crne linije te crni brojevi). Na navedenoj skici je žutom ispunom i brojevima od 1 do 6 označio predmetni obuhvat, odnosno cijelu zk. č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 13 m2. Ista je sa zapadne strane definirana granicom postojeće županijske ceste koja ide kroz [adresa] u [adresa], sjeverna strana predmetnog obuhvata je definirana rubom granice građevne čestice 630/49, a istočni rub predmetnog obuhvata predstavlja zapadni rub postojećeg betonskog platoa (točke 3 i 4) te rub postojećeg betonskog zida (točke 1, 2 i 3). Naglasio je da predmetni obuhvat postoji kao zasebna čestica u zemljišnim knjigama i to kao zk. č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], ali da u trenutku izrade ovog nalaza i mišljenja još uvijek nije provedena u katastarskom operatu tako da što se katastra tiče predmetni obuhvat trenutno predstavlja dio č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 13 m2. S obzirom da je zk. č. zem. [katastarska čestica] upisana u zemljišne knjige na temelju geodetskog elaborata za provedbu sudske presude, za očekivati je da će se ista provesti i u katastru po službenoj dužnosti. Kao prilog navedenom nalazu i mišljenju dostavio je fotografije sa lica mjesta te vlasničke i posjedovne listove za predmetne čestice.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ante Radmana dipl. ing. geod., s obzirom da su utvrđenja u istom jasna, nedvojbena te utemeljena na pravilima struke, a ujedno tužitelji i tužena nisu imali primjedbi na isto.

22. U postupku su na ročištu dana12. prosinca 2024. (list 77-82 spisa) saslušani predloženi svjedoci KV, DV i UV.

23. Svjedokinja KV u svom je iskazu navela da je navela da ona preko predmeta spora redovno prolazi kad ide kod tužitelja, kod njih dokalzi 2-3 puta tjedno, da živi u blizini predmeta spora, južno od nekretnine, zračne linije 50-tak metara, te bez obzira na blizinu, da bi došla do kuće tužitelja, mora vozilom napraviti polukrug od svoje kuće. Nekada do tužiteljice dolazi pješke, a kada dolazi navečer, tada dolazi sa svojim automobilom, kojeg parkira na predmetu spora kad su ispred kuće tužitelja u dvorištu parkirana njihova vozila, a kad je dvorište slobodno, tada uđe u dvorište. Kako nije baš stručan vozač, lakše joj je ostaviti vozilo na ovom dijelu nekretnine koji je predmet spora, a tako dolazi do kuće tužitelja otkako je kuća izgrađena. Tuženu poznaje, ali je dugo nije vidjela, te joj nije poznato koje je njeno vozilo. Vidjela bi je u dva navrata kada bi izlazila iz svog dvorište, ili u vožnji niz cestu, a tada je bila u očevu vozilu. Nije imala prilike vidjeti tuženu da parkira svoje vozilo na nekretnini koja je predmet spora, koliko joj je poznato, ona ima parking niže od predmeta spora. Navodi da ona nije toliko često tu da bi se mogla izjasniti kakva je bila situacija u kolovozu 2023., te je li na predmetu spora bilo parkirano neko vozilo koje ne pripada tužiteljici. Ističe da kada bi ona parkirala svoje vozilo na predmetu spora, nitko joj nije zabranjivao da se tu parkira, niti bi je ometao u takvom načinu korištenja nekretnine. Nije joj poznato čije je vozilo prikazano na fotografijama (list 3-6 spisa), niti se može izjasniti o činjenicama koje se odnose na te fotografije. Navodi da kada bi se ona sa svojim vozilom parkirala na nekretninu koja je predmet spora, do kuće tužitelja bi prolazila dalje ovim dijelom koji je prikazan na fotografiji br. 2 (list 65 spisa). Nije joj poznato da bi tu na tom dijelu bila postavljena nekakva ograda na tom dijelu ulaza u dvorište, toga se ne može sjetiti, misli da je stalno bilo ovako otvoreno. Ne može se izjasniti je li se neposredno uz predmet spora nalaze stepenice koje vode prema kući tužene. Navodi da je ona u prijateljskim odnosima s tužiteljem, a s tuženom nije u nikakvim odnosima, te nema nikakav sudski spor s tuženom i njenom obitelji.

24. Svjedok DV u svom je iskazu naveo da se nekretnina koja je predmet spora nalazi ispred kuće JV, sina tužitelja, s kojim je prijatelj i tako do njega dolazi 1-2 puta mjesečno do njega, i tada se parkira se na nekretnini koja je predmet spora. H mu je rekao da se tu može parkirati. Nitko mu nikada nije zabranjivao da se tu parkira. Tu se parkira jer mu je lakše kad dođe s ceste, tako da ne ulazi u dvorište, a u dvorištu da budu parkirana vozila tužitelja. Nije mu poznato je li se na predmetnoj nekretnini parkiraju neka druga vozila, a da tuženu ne poznaje. Ne može se sjetiti je li bio početkom kolovoza 2023. kod tužitelja, te se ne može izjasniti o činjenicama koje se odnose na prikazano stanje na fotografijama predočenim od strane uređujućeg suda (list 3-6 spisa), niti mu je poznato čije je vozilo prikazano na fotografijama. Navodi da su na fotografijama vidljivi pitari s cvijećem koji tu budu tijekom cijele godine. i sada su tu, budu postavljeni dijelom gdje je plava crta (fotografija br. 2), nalaza vještaka Ante Radmana (list 65-66 spisa), tu je šahta. Ne može se izjasniti kada su napravljene fotografije predočene od strane uređujućeg suca (list uz podnesak tužene od 3. siječnja 2024.), na kojima je vidljivo stanje nekretnine tužitelja. Ne može se izjasniti kada su te fotografije napravljene, niti se išta može izjasniti o tom cvijeću koje je postavljene, na to ne obraća pažnju, a nije mu poznato ovo vozilo Golf koje je na fotografijama. Ne živi u neposrednoj blizini ove kuće.

25. Svjedokinja MV je iskazala kako je ona dobra prijateljica s tužiteljima i od same izgradnje prvog kata kuće tužitelja, često je dolazila kod njih i koristila predmetni dio nekretnine kao ulaz u njihovo dvorište, a prva da bi tu na tom mjestu parkirala. Navela je kako nije neki vozač, pa joj je lakše ostaviti auto na predmetnoj nekretnini, no da uđe u dvorište kad u dvorištu ne bi bilo parkiranih vozila. Navodi da po njenom sjećanju na predmetu spora parkira tužiteljica P, pretpostavlja da parkira i njen suprug. Navodi da kada je ona prestala raditi kuću u [adresa], prestala je češće i dolaziti, tužiteljicu dolazi posjetiti možda u par mjeseci jednom, dođe po pozivu. Ne sjeća se da bi osim nje netko treći parkirao na nekretnini koja je predmet spora. Tuženu poznaje iz viđenje, više je se sjeća kada je ona bila dijete. Ne zna koje ona vozilo ime i je li se ona tu parkira. Navodi da ona nije tu toliko prisutna da bi tako nešto znala. Njoj nije trebala ničija posebna dozvola da bi preko ovog dijela nekretnine prolazila do kuće tužitelja i da bi tu parkirala svoje vozilo kad dolazi. jer je to ulaz u dvorište kuće tužitelja gdje dolazi. Nije joj poznato stenje na predočenim fotografijama (list 3-6 spisa), ne zna čije je ovo vozilo na fotografijama. Što se tiče pitara s cvijećem, vidljivo na fotografijama, zna da bi P nekad znala ostavljati na tom dijelu pitare s cvijećem, lavanda ili ovisi što je sadila, ali to ne bi bilo uvijek. Navodi da prije par dana ti pitari nisu bili na nekretnini. Navodi da ona nije dolazila kod tužiteljice početkom kolovoza 2023. radi sezonu, tako da u kolovozu nigdje ne ide. Nije joj poznato u kojem vremenskom periodu su postavljeni ovi pitari s cvijećem i umjetnom ogradom prikazano na fotografijama (list 25-27 spisa). Ne zna čije su stepenice koje su vidljive na fotografiji označene bojem 4 6-4, priložene uz podnesak tužitelja od 3. siječnja 2024., misli da te stepenice pripadaj susjednoj kući. Navodi da kada autom dođe do kuće tužiteljice, parkira na predmetu spora i ove stepenice njoj nisu vidljive na to ne obraća pozornost.

26. Na ročištu 17. ožujka 2025. (list 84-89 spisa) izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i tužene u svojstvu parničnih stranaka.

27. Tužiteljica HV u svom iskazu navodi da su njen suprug i otac tužene OV braća, da je ona sa suprugom kupila parcelu koja se nalazi iznad predmetne, gdje joj je izgrađena kuća i od tada predmetni dio, koji je prikazan na skici lica mjesta predočenoj od strane uređujućeg suca (list 64 spisa), ona koristi kao ulaz u kuću, te da su im raniji vlasnici ponudili kupnju i tog dijela, tako da su i taj dio naknadno kupili od ranijih vlasnika. Kako na dvorištu kuće ne postoji kapija, u ljetnom razdoblju ona na ravni dio dvorišta uz šahtu, postavi pitare, kako bi djeci bio onemogućen direktan izlaz na cestu. Navodi da je utuženog dana jedan gost tužene malo brže sa svojim automobilom došao na sporni dio i udario u postavljene pitare i ona ga je na to upozorila. Nakon toga došla je tužena i na predmetni dio koji je privatni posjed parkirala je svoj automobil i otišla, a ona ju je pri tom upozorila da tu ne može parkirati vozilo, međutim tužena na to nije reagirala. Navodi da su fotografije dostavljene uz tužbu (list 3-6 spisa) slike s kamere koja je postavljena na kući i na njima se vidi vozilo tužene postavljeno tog dana i na fotografijama je prikazano kada je tužena odlazila s vozilom. Navodi da oni tijekom cijele godine koriste predmetni dio kao ulaz u njihovo dvorište, a samo u ljetnom periodu dok su turisti, dvorište bude ograđeno na način kako je prethodno iskazivala, obzirom da u kući imaju dva apartmana. I ljeti i zimi se na ovom dijelu zna parkirati vozilo, po potrebi. Navodi da se ne može točno izjasniti narednog dana ili par dana nakon toga, otac tužene da je na sporni dio parkirao svoje vozilo, a to je vozilo prikazano na fotografijama koje su joj predočene od strane uređujućeg suca (list 6-2 do 6-6, priložene uz podnesak tužene od 3. siječnja 2024.). U svezi toga da je bila spremna tužba radi smetanja posjeda i protiv OV (otac tužene), međutim nakon njegovog verbalnog napada na nju na njen rođendan, kojom prilikom je ona radi bijega s mjesta zadobila ozljede, pozvala policiju i pokrenut je postupak protiv njega radi obiteljskog nasilja, a ona da iz straha od njega nije ustala s tužbom. Navodi da se ni tužena, kao ni nitko od njene obitelji, do utuženog čina smetanja nisu parkirali na spornom dijelu nekretnine, kao ni nitko od njihovih gostiju. Onaj njihov gost koji se zaletio u pitare spornog dana, nije sigurna je li imao namjeru se tu okrenuti ili nešto druge, zbog čega je udario u pitare. Sporni dio koje koji je vidljiv na fotografijama 3. i 4. (list 66 spisa), nitko od strane tužene i njene obitelji ne koristi. Navodi da ona sa sjeverne i istočne strane svoje kuće ima dvije kapije kojima pristupa s tuđih nekretnina do svoje kuće, a u odnosu na stepenice koje su prikazane na fotografiji 3 i 4 (list 66 spisa) to da su stepenice za pristup kući tužene i tim stepenicama da su pristupali do kuće tužitelja kada su odnosi među njihovim obiteljima bili uredni, sada se više te stepenice ne koriste, oni imaju cijeli drugi ulaz koji se vidi i na fotografijama. Nije joj poznato od kada su te stepenice tu, obitelj tužene je kuću gradila prije njih, a oni su u posjedu predmetne nekretnine otkako su kupili nekretninu na kojoj je izgrađena njihova kuća. Navodi da ima i fotografije iz kojih je vidljivo da na predmetnom dijelu stoji parkirano njeno vozilo, tu je stalno držala auto prije 15-17 godina. Na fotografiji (list 6-1 spisa) vidljiv je predmet spora na kojem je postavljena jedna cigla koju je uređujući sudac označio crvenim flomasterom. Navodi da je tu ciglu postavio njen djever OV kada je omakao svoje auto, da ona ne može parkirati svoje auto. Kada je došla iz grada, vidjela je tu ciglu i pomaka je i parkirala svoje vozilo. Zna da je on to postavio jer ima kameru na kojoj je to vidjela. Navodi da je predmetnog dana, kada je s psom došla iz šetnje, zatekla parkirano vozilo tužene i tužena je bila u vozilu. Ona ju je tada upozorila, a tužena je izašla iz vozila i oglušila se na njeno upozorenje. To se moglo vidjeti na samoj kameri. To nije priložila uz tužbu i sad joj je žao. Snimke s kamere se nakon određenog vremena brišu. Navodi da je smatrala bitnim činjenicu je li tužena tom prilikom bila nazočna ili ne. Na kameri se samo vidi snimka, ali ne i zvuk.

28. Tužena GV u svom je iskazu navela da su navodi tužiteljice netočni, da je tužiteljica sklona fotografiranju i snimanju, pa bi zasigurno i prijavila situaciju da ju je zatekla u sovom vozilu prilikom parkiranja kakao je navela u iskazu. Navodi da nije istina da ju je zatekla u vozilu kada je to vozilo bilo parkirano. Na fotografijama koje su priložene uz tužbu je ona, ali to je bilo kada je ona automobil odvezla s predmeta spora, ali njoj nije poznato tko je ovaj automobil parkirao na sporni dio. Auto je vlasništvo njenog supruga ĆV, a ljeti se s tim automobilom koriste njen suprug, njen otac i ona, kako god tko stigne. Ne zna je li autom snimljeno tog dana koji je utužen. Na fotografijama je naveden nekakav datum, ona je provjeravala, u tom je razdoblju bila na godišnjem odmoru, a ali ne može potvrditi je li se snimka ovog vozila koja je priložena uz tužbu, odnosi na utuženi dan. Što se tiče načina korištenja spornog dijela nekretnine, navodi da je ona i inače parkirala svoje vozilo na spornim dijelu, a tu bi ljeti parkirali i njihovi gosti. Na tom se dijelu parkiraju vozila i kad je potrebno za iskrcavanje namještaja, odvoz lož ulja i sl. Na fotografijama br. 3. i 4. (list 66 spisa) vidljive su stepenice koje služe za ulaz u njihovu kuću i koje su napravljene prije 25 godina. Navodi da njima nitko nije zabranjivao parkiranje vozila na tom dijelu. Jednom je prilikom njoj došao njen gost i rekao da je jedna gospođa izašla i vikala na njega da joj je uništio cvijeće kada se on parkirao na ovom dijelu, nakon čega je on preparkirao svoje vozilo na donji dio, a ona je nakon toga dovela svoje vozilo na ovaj sporni dio. On nije odmah preparkirao svoje vozilo tom prilikom, nego tek po odlasku s plažen. Navodi da ona ne može znati je li se odnosilo na ovaj događaj o kojem je tužiteljica govorila. Provjeravala je kada je taj gost dolazio, došao je 1. 8. te godine, to se dogodilo odmah prvog dana. To zasigurno nije bilo 2.8. kako je tužiteljica u tužbi navela. Navodi da se ona više puta na ovaj sporni dio parkirala vozila, micala se i sl. Nitko je nije upozoravao da na tom dijelu ne može parkirati, Na tom je spornom dijelu ona zaticala parkirana vozila i drugih gostiju, pa tako i gostiju tužiteljice, koji bi znali parkirati u njihovo (dvorište tužene), ali na to ne bi reagirala. Navodi da su oni u posjedu spornog dijela oduvijek, od kako je njihova kuća tu i napravljeno je stubište kao pristup kući unatoč činjeni što je sada tužiteljica upisana kao vlasnica spornog sijela nekretnini i unatoč činjenici što se između njih vode neki drugi sporovi. Nisu točni navodi tužiteljice da ovaj zid kojeg tužiteljica postavlja s cvijećem bude samo u ljetnom razdoblju, to bude i u ostatku godine, a tu su u postupku potvrdili i saslušani svjedoci, Tu su ranije bili kameni blokovi – pitari. Navodi da u Zagrebu živi od 2005., često dolazi u [adresa], a u razdoblju 2022.-2023 bila je na porodiljinom i koristila je veliki dio godišnjeg odmora, zbog čega je često bila u [adresa].

29. Nadalje, u ocjeni iskaza u postupku saslušanih svjedoka EV, DV i ŠV, za navesti je da iskaz svjedokinje EV u dijelu iskaza kojim je ista iskazivala o posjedu predmetne nekretnine od strane tužitelja pod 1) i 2), sud nije prihvatio kao uvjerljiv i istinit iz razloga što je navedena svjedokinja prvotno u svom iskazu navela da predmetom spora redovno prolazi kad ide kod tužitelja te da kod njih dolazi sigurno 2-3 puta tjedno i da se ona osobno parkira na predmet spora te da tu dolazi otkako je napravljena kuća tužitelja i da nije imala prilike vidjeti tuženu da parkira svoje vozilo na nekretnini koja je predmet spora, te da joj nije poznato da bi na spornom dijelu bila postavljena nekakva ograda na dijelu ulaza u dvorište tužitelja, da bi dalje u svom iskazu navela da ona nije toliko često tu da bi se mogla izjasniti kakva je bila situacija u kolovozu 2023., je li na predmetu spora bilo parkirano neko vozilo koje ne pripada tužiteljici, da se ne sjeća niti da bi se u tom pravcu mogla izjasniti. Iz navedenog je razvidno da je iskaz ove svjedokinje dijelom upravljen u cilju uspjeha tužiteljice u postupku i to u dijelu koji se odnosi na posjed predmetnog zemljišta, obzirom da je prvotno istakla da je četo bar 2-3 puta tjedno kod tužitelja, a kasnije navodi da tu nije često pa da stoga joj nije poznato je li tužena tu parkira i koje bi bilo vozilo tužene. Da svjedokinja kako je navela dolazi na tjednoj bazi 2-3 puta do tužitelja, zasigurno bi zapazila vozilo tužene i bila bi u tom dijelu jasnija i konkretnija u iskazivanju posjeda predmeta i od samih tužitelja pod 1) i 2), a ne može se izjasniti na okolnost postojanja stepenica koje uz predmet spora vode do nekretnine tužene. Uz to, svjedokinja se izjasnila da nema nikakvih saznanja o utuženom činu smetanja.

30. Jednako tako, niti svjedok DV nije imao nikakvih saznanja vezano za utuženi čin smetanja, isti se nije mogao sjetiti je li početkom kolovoza 2023. bio kod tužitelja, niti se mogao izjasniti o činjenicama koje se odnose na prikazano stanje na fotografijama (list 3-6 spisa), a niti mu je poznato čije se vozilo nalazi na fotografijama. Svjedok je naveo da su na fotografijama vidljivi pitari s cvijećem koji tu budu tijekom cijele godine, te da misli da su oni i sada tu, a nije se mogao izjasniti kada su nastale fotografije predočene od strane uređujućeg suca priložene uz podnesak tužene od 3. siječnja 2024., niti na okolnosti stanja nekretnine koje je vidljivo iz fotografija.

31. Kao i naprijed navedeni svjedoci ni svjedokinja ŠV nije imala nikakvih saznanja vezano za utuženi čin smetanja, niti joj je poznato stanje na nekretnini prikazano na fotografijama (list 3-6 spisa), ali joj je poznato da bi tužiteljica pod 1) ponekad znala ostavljati na dijelu dvorišta pitare s cvijećem, ali to nije bilo uvijek. Nije joj poznat ni izgled nekretnine koja je predmet spora prikazane na fotografijama koje su priložene uz podnesak tuženika od 3. siječnja 2024. (list 25-27 spisa). Nije joj poznato u kojem vremenskom periodu je nekretnina izgledala na način kako je to vidljivo na fotografijama.

32. Unatoč navedenom, sud je prihvatio kao uvjerljive i istinite iskaze svjedoka DV i ŠV, koji su u bitnom naveli da bi, kada bi dolazili kod tužitelja pod 1) i 2), ponekad parkirali svoja vozila na nekretnini koja je predmet spora te da ih pritom nitko nije ometao, jer je navedenu okolnost potvrdila i sama tužena u svom iskazu koja je navela da bi na nekretnini bila parkirana i vozila trećih osoba, gostiju tužiteljica, te da na to nitko nije reagirao, sto potvrđuje vjerodostojnost njihovih iskaza u tom dijelu.

33. Navedeni svjedoci DV i ŠV nisu dali nikakva relevantna saznanja o okolnostima bitnim za ovaj spor. Ovi su svjedoci iskazivali u smjeru njihovog ostavljanja automobila kada bi došli u kuću tužitelja i to samo u razdoblju kada ne bi bilo mjesta za parkirati u dvorištu tužitelja, ili bi im zbog lakoće parkiranja zgodnije bilo tu ostaviti svoje vozilo. Međutim, ta okolnost ne ukazuje na zaključak da su tužitelji bili isključivi posjednici predmetne nekretnine do utuženog čina smetanja.

34. Tužena je u svom odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporila navode tužitelja pod 1) i 2) da su isti isključivi posjednici nekretnine koja je predmet spora, a na te okolnosti tužiteljica nije dala relevantne dokaze kojima bi potvrdila svoje navode. Tim više što je tužena istakla da predmetnim dijelom i ona i njena obitelj pristupaju do svoje nekretnine, svoje kuće, stubištem koje se nalazi uz sam predmet spora.

35. Naprijed navedenu činjenicu neposrednog pristupa s predmetne nekretnine na stubište dvorišta kuće tužene, sud je utvrdio i neposredno, prilikom uviđaja na licu mjesta dana 15. travnja 2024., obzirom da se s predmetnog betonskog platoa stupa na pješački ulaz (stepenice) koje vode u dvorišni dio nekretnine, a što je vidljivo iz priloženih fotografija izrađenih od strane vještaka Ante Radmana dipl. ing. geod. (list 65-66 spisa), fotografije br. 1, 3 i 4, jer je životno i logično da predmetni dio koristi tužena i njena obitelj kao pješački prilaz preko nekretnine koja je predmet spora u dvorište kuće tužene, što dovodi u sumnju navode tužitelja pod 1) i 2) o njihovom isključivom posjedu predmetne nekretnine.

36. U parnici zbog smetanja posjeda, teret dokaza leži na strani tužitelja, koji moraju dokazati činjenicu da su bili posljednji mirni posjednici predmetne nekretnine, te da je tužena izvršila utuženi čin smetanja kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu. Sud odluku o odlučnim činjenicama donosi na temelju dokaza i činjenica iznesenih tijekom postupka, a ne na temelju navoda same stranke, u konkretnom slučaju tužiteljice. Tužiteljica je dužna tijekom postupka sudu pružiti sve relevantne dokaze kojima bi potvrdila svoje navode i kojima bi pobila navode protivne stranke (čl. 219. st. 1. ZPP- a). U konkretnom slučaju, na strani tužitelja pod 1) i 2), izostali su relevantni dokazi koji bi ukazivali na osnovanost njihovog zahtjeva za pružanje posjedovne zaštite u smislu odredbe čl. 22. stavak 2. ZV-a. Nadalje, tužitelji nisu dokazali osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženu, nije dokazala pasivnu legitimaciju tužene jer u tom pravcu tužitelji nisu predočili nikakav dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je upravo tužena na način opisan u tužbenom zahtjevu i tužbi, smetala tužitelje u izvršavanju njihovog isključivog posjeda predmetne nekretnine. Naime, na fotografijama koje su priložene uz tužbu (list 3-4 spisa), vidljivo je osobno vozilo parkirano na nekretnini koja je predmet spora, reg. oznaka [registarska oznaka], za koje vozilo je tužena navela da je isto vlasništvo njenog supruga ĆV, te da se u ljetnom razdoblju tim vozilom uz njega, koristi i ona i njen otac OV. Tuženica je osporila da je ona vozilo parkirala na nekretnini koja je predmet spora, ali je istakla da je ona doista na fotografijama priloženim uz tužbu (list 5-6 spisa), te da je vozilom upravljala kada je vozilo pomicala s nekretnine koja je predmet spora.

37. Kada se fotografije priložene uz tužbu na kojoj se tužiteljica poziva na okolnost počinjenja čina smetanja od strane tužene, a koji čin smetanja je tužena osporila, dovedu u svezu s ostalim dokazima provedenim u ovom postupku, sud ne nalazi dostatnim navedene fotografije prihvatiti u pogledu dokazanosti tvrdnji tužitelja pod 1) i 2) da je upravo tužena zasmetala njihov posjed na način opisan u tužbi.

38. U tom pravcu se tužiteljica očitovala navodeći da je na snimci kamere koja je postavljena na njenoj kući, vidljivo da je tužena to vozilo predmetnog dana postavila na nekretninu koja je predmet spora, ali da je snimka izbrisana, a fotografije nema, te da joj je žao što snimku i fotografije nije priložila uz tužbu jer je smatrala bitnim dostaviti fotografije vozila koje je parkirano na nekretnini, ali ne i činjenicu da je tužena tom prilikom bila nazočna ili ne. S obzirom na to da tužiteljica, kao što je i sama navela, nije uz tužbu priložila jasne i nedvojbene dokaze na okolnost da je upravo tužena počinila utuženi čin smetanja, svoje navode ničim nije potkrijepila, a niti je dostavila dokaz koji bi dokazao postojanje tih tvrdnji, a što je svakako bila dužna jer je na njoj ležao teret dokaza u smislu čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a, zbog čega sud ove navode tužiteljice nije prihvatio kao istinite i uvjerljive.

39. Kao što je prethodno istaknuto, sud odluku o odlučnim činjenicama donosi na temelju dokaza i utvrđenja proizašlih iz provedenog dokaznog postupka, stoga je sud u skladu s odredbom čl. 221.a ZPP-a, u situaciji kad na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice temeljio na pravilu o teretu dokazivanja, kako u dijelu koji se odnosi na navode tužitelja pod 1) i 2) da su isti bili isključivi posjednici predmetne nekretnine opisane u tužbenom zahtjevu, koju činjenicu tužitelji nisu dokazali. Nadalje, od strane tužitelja pod 1) i 2) izostali su relevantni dokazi koji bi ukazivali na osnovanost zahtjeva tužitelja da je upravo tužena radnjom opisanom u tužbi i tužbenom zahtjevu, zasmetala u njihovom posjedu predmetne nekretnine, posebno imajući u vidu činjenicu da se predmetnom nekretninom evidentno koristi i sama tužena kao pješačkim pristupom do stubišnog ulaza u dvorište tužene, što bi ukazivalo na suposjed tužitelja pod 1) i 2) i tužene na predmetnoj nekretnini, u kojem slučaju bi za pružanje posjedovne zaštite tužiteljima, bile mjerodavne odredbe čl. 24. st. 1. ZV-a, kojom je propisano da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

40. Kako ni iz svih predloženih dokaza od strane tužiteljice sud nije mogao utvrditi ni činjenicu da bi tužitelji pod 1) i 2) bili potpuno isključeni od dotadašnjeg suposjeda predmetne nekretnine ili da im je tužena radnjom navedenom u tužbi bitno ograničila dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, sud je utvrdio da na strani tužitelja pod 1) i 2) nisu ostvarene zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 22. st. 1. i čl. 24. ZV-a, temeljem kojih bi se tužiteljima pod 1) i 2) pružila posjedovna zaštita na način opisan u tužbenom zahtjevu, pa je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

41. Odluka o trošku parničnog postupka donesena je sukladno odredbama članka 154. st. 1. i 155. ZPP-a te sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/2015, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje: Tarifa). Sukladno tome, tuženoj je prema priloženom popisu troška dosuđena jednokratna naknada u iznosu 398,17 EUR, kako je to i zatraženo u priloženom popisu troška tužene (Tbr. 7. st. 2.) Tarife. Naprijed navedeni iznos uvećan je za PDV od 25% u iznosu 99,54 EUR (Tbr. 46. Tarife), što sveukupno iznosi 497,71 EUR, koliko su tužitelji dužni solidarno nadoknaditi tuženoj.

42. Naime, tužena je odbijena za naknadu sudske pristojbe, kako je to zatraženo u popisu troška, s obzirom da spisu ne prileži bilo kakav dokaz plaćene sudske pristojbe od strane tužene, a prema odredbi članka 4. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18. i 51/23.; dalje ZSP) sudska pristojba na odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka, za svaku stranku sukladno uspjehu u sporu, kako postupak u predmetnoj pravnoj stvari nije pravomoćno okončan, za tuženu još nije dospjela, pa sud tuženoj ne može dosuditi traženi trošak, jer u odnosu na istu još nije nastala obveza plaćanja pristojbe odgovora na tužbu, pri čemu tužena po dospijeću obveze može koristiti i privilegiju plaćanja obveze pristojbe, pa stoga nema mjesta dosudi troškova pristojbe u cijelom zatraženom iznosu za obvezu koje za tuženu još nije dospjela.

43. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelje pod 1) i 2) da tuženoj naknade troškove postupka u dosuđenom iznosu od 497,71 EUR, pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Makarskoj 2. svibnja 2025.

S U D A C

BARBARA MENDEŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje, sud neće dostavljati odluku prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Ovjereni prijepis odluke stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje, sud će odluku dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

DNA:

• Dostava odluke u skladu s odredbom čl. 335. st.7., 8.,9. i 10. ZPP-a