REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pn-8/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, 10000 Zagreb, OIB 84397956623, za obveze Područnog ureda u Požegi, Ulica Republike Hrvatske 1c, 34000 Požega, zastupan po opunomoćeniku EJ, dipl. iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, zastupan po opunomoćeniku Anti Župiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, vr. p. s. 8.974,36 eura, nakon javne glavne rasprave zaključene 17. travnja 2025. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja dipl. iur. EJ i zamjenika opunomoćenika tuženika Velimira Galića, odvjetnika u Požegi, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 2. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, platiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, 10000 Zagreb, OIB 84397956623, iznos od 8.974,36 eura (osamtisućadevetstosedamdesetčetirieuratridesetšestcenti), sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29. listopada 2021., pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 % poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (u daljnjem tekstu: zatezna kamata), te da tužitelju isplati i iznos od 2.129,60 eura (dvijetisućestodvadesetdeveteurašezdesetcenti) sa zateznom kamatom počev od 25. kolovoza 2022. pa do isplate, zajedno s troškom parničnog postupka, pa sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, 10000 Zagreb, OIB 84397956623, da tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) sa zakonskom zateznom kamatom koja se utvrđuje uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (u daljnjem tekstu: z. z. kamata), počev od 2. svibnja 2025. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje podnio je tužbu protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik), radi naknade štete, a od tuženika tužbenim zahtjevom (tužba podnesena 29. listopada 2021.) je zahtijevao naknadu štete za razdoblje od 1. listopada 2018. do 30. rujna 2021. u iznosu od 67.617,32 kune, sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe pa do isplate s time da je tužitelj od tuženika zahtijevao i dalji iznos naknade štete od 2.129,60 eura (16.045,49 kuna) za razdoblje isplate naknade štete od 1. listopada 2021. pa do 31. svibnja 2022., kako je tužbeni zahtjev tužitelj uredio po opunomoćeniku na zapisniku o održanom pripremnom ročištu od 21. ožujka 2023. kada je opunomoćenik tužitelja izjavio da je obračunom iznosa od 67.617,32 kune prema konverzijskom tečaju 1 euro = 7,53450 kuna utvrdio da ovaj iznos predstavlja iznos nacionalne valute od 8.974,36 eura, a iznos od 16.045,49 kuna da predstavlja iznos od 2.129,60 eura pa na iznos od 2.129,60 eura potražuje zateznu kamatu počev od 25. kolovoza 2022. pa do isplate, zajedno s troškom parničnog postupka.

2. U činjeničnom supstratu tužbe tužitelj je istakao da je je osiguranik tuženika NJ, presudom Okružnog suda u Slavonskoj Požegi, poslovni broj: K-25/88-5 od 25. svibnja 1988. proglašen krivim što je dana 3. ožujka 1988. upravljao osobnim automobilom marke "Volf" registarske oznake [registarska oznaka] te je uslijed alkoholom znatno umanjenih vozačkih sposobnosti, prekoračenja brzine kretanja vozila i neprilagođene brzine kretanja vozila, noćnim uvjetima vožnje, prilikom obilaženja bicikliste AJ koji se kretao na biciklu ispred njega ispravno uz rub kolnika, budući da nije uzeo dovoljan bočni razmak i AJ je prednjom desnom stranom svog vozila udario u zadnji lijevi bočni dio bicikla, kojom prilikom je AJ pao i zadobio teške tjelesne povrede, koje su prouzročile smrt na licu mjesta.

3. Tužitelj je istakao da je po ovom pravnom osnovu od tuženika već potraživao naknadu štete i zadnji zahtjev je bio 24. srpnja 2018.kada je presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, poslovni broj: P-284/18 od 14. prosinca 20185. usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te je tuženiku naloženo da plati tužitelju naknadu štete s osnova isplaćene obiteljske mirovine udovici AJ, ŽJ, puni iznos naknade štete.

4. Ovom tužbom tužitelj zahtjeva od tuženika kao odgovorne osobe navedene novčane iznose štete koju tužitelj trpi isplatom priznate obiteljske mirovine korisnici ŽJ za razdoblje od 1. listopada 2018. pa sve do zaključno sa 31. svibnja 2022., a jer tužitelj ocjenjuje da mu pripadaju ovi novčani iznosi i to sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe na iznos od 8.974,36 eura pa sve do isplate, a na iznos od 2.129,60 eura sa zateznom kamatom od 25. kolovoza 2022. pa do isplate.

5. Tužitelj je dostavio uz tužbu svoja rješenja od 23. lipnja 1988. kojim je udovici pok. AJ, ŽJ i djeci pok. AJ, DJ, TJ, HJ i IJ, priznato pravo na obiteljsku mirovinu počev od 3. ožujka 1988., rješenje od 17. svibnja 2004. kojim se udovici pok. AJ priznaje počev od 1. lipnja 2004. pravo na obiteljsku mirovinu te i presudu kaznenog suda poslovni broj: K-25/88-5 od 25. svibnja 1988.

6. Tužitelj pravno zaključuje da sukladno odredbi članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13) koji je važio u momentu isplate obiteljske mirovine za razdoblje od 1. listopada 2018. do 30. rujna 2021., ima pravo na naknadu štete isplaćene obiteljske mirovine u punom iznosu, a zbog činjenice da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: Rev-1061/03-2 od 23. rujna 2004. zauzeo stav da razmjerni dio štete u smislu članka 160. stavak 2. točka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 102/98) znači onaj dio koji tužitelj isplaćuje po osnovu za koji je odgovoran tuženik kao poslodavac, a taj dio nije pokriven mirovinskim stažem odnosno plaćenim doprinosima za mirovinsko osiguranje, tužitelj je ocijenio da se radi o pravnom pitanju pa je uz priloge uz tužbu dostavio i obračun razmjernog dijela isplaćene obiteljske mirovine od 25. listopada 2021., a iz kojeg obračuna proizlazi da je razmjerni iznos isplaćene obiteljske mirovine koji odgovara preostalom vremenu mirovinskog staža i godina života oštećene osobe do stjecanja prava na starosnu mirovinu iznos od 42.661,28 kuna, za razdoblje od 1. listopada 2018. do 30. rujna 2021., a nakon što je iz ispisa doznačenih mirovinskih primanja utvrđeno koje iznose je primala udovica pokojnog AJ, ŽJ.

7. U odgovoru na tužbu i naknadno tuženik je isticao da je pasivno legitimiran upravo i jedino zbog činjenice postojanja ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a koji je zaključen s osiguranikom, tj. štetnikom CJ, koji je uzrokovao smrt tužiteljeva osiguranika, a u nastavku, odgovarajući na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te je pravno ocijenio kako se u konkretnom sporu treba primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine osiguraniku tužitelja. Tuženik je istakao i prigovor zastare, a pozvao se i na recentne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je u svojim odlukama zauzeo stav da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe važećeg Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i to Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14).

8. Kao bitno je isticao tuženik, da je imajući u vidu činjenicu, da je pokojni osiguranik tužitelja AJ rođen **.**.1952., na dan 3. ožujka 2017., pod uvjetom da štetnog događaja nije bilo, ostvario bi uvjete za starosnu mirovinu, jer bi navršio 65 godina života pa bi sukladno Zakonu tužitelj AJ kao svom osiguraniku imao obvezu isplatiti starosnu mirovinu, a onda tuženik zaključuje da bi AJ, prema redovitom tijeku stvari da štetnog događaja nije bilo, ostvario pravo na starosnu mirovinu i taj izdatak bi tužitelj bio u obvezi isplatiti AJ kao svome osiguraniku. Radi toga tuženik ocjenjuje da se ne može govoriti o nastupu štete na strani tužitelja nakon ispunjenja uvjeta za ostvarenje prava na starosnu mirovinu. U toj situaciji bi šteta za tužitelja bila eventualna razlika između obiteljske mirovine koju je tužitelj isplaćivao udovici ŽJ i starosne mirovine koju bi ostvarivao pok. AJ. Nadalje, tužitelj ističe kako je na 26. sjednici odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2016. zauzet stav da HZMO tj. tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete od Društava za osiguranje na osnovi isplaćene invalidske mirovine samo ako je iznos invalidske mirovine veći od iznosa starosne mirovine koji bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja i to za iznos razlike između invalidske i starosne mirovine. U tom pravcu je tuženik priložio više odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske koji je u identičnim slučajevima zauzeo pravni stav da tek u slučaju da je iznos starosne mirovine koji bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku, da nije bilo štetnog događaja, manji od iznosa obiteljske mirovine koju je isplaćivao, tek tada bi tužitelj trpio štetu ali samo za iznos za koji je obiteljska mirovina veća od starosne.

9. No, kako je stav tuženika da se tužitelj u obveznom odnosu s tuženikom, u pogledu opsega odštetne odgovornosti koju bi tužitelj mogao imati prema tuženiku, ne može pozivati na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16 – dalje: ZMO), kao specijalnog Zakona već tuženik ističe da u ovom sporu treba primijeniti odredbu članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje u tekstu: ZOOP/05), ostalo je sporno dali bi, a ako bi, koji iznos naknade štete bi eventualno tuženik trebao isplatiti tužitelju nakon što je tužitelj udovici osiguranika AJ, ŽJ, nakon 3. ožujka 2017. isplaćivao obiteljsku mirovinu.

10. Tuženik je isticao da tek u slučaju da je iznos starosne mirovine koji bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku, da nije bilo štetnog događaja, bio manji od iznosa obiteljske mirovine koju je isplaćivao, tek tada bi tužitelj trpio štetu, ali samo za iznos koji je obiteljska mirovina veća od starosne.

11. Tužitelj je i nadalje ustrajao u svome pravnom stavu da u konkretnom sporu treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 115/18, dalje u tekstu: ZOMO/13), a koji je bio na snazi kada je tužitelj izvršio isplate obiteljske mirovine, a to stoga jer tužitelju šteta nastaje trenutkom isplate mirovine.

12. Tužitelj je u nastavku postupka zastupao stav da u konkretnom sporu treba primijeniti ZOOP/05 koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete nastale tužitelju tj. kada su izvršene isplate mirovine. Tužitelj je zauzeo stav da se prema ovom Zakonu u smislu stavka 2. i 3. članka 27. ZOOP/05 treba zaključiti da obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa starosne mirovine koji bi bio isplaćivan i iznosa koji se isplaćivao na ime invalidske mirovine jer se stvarnom štetom u smislu stavka 1. članka 27. ovog Zakona smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno Propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjeran iznos mirovine, ističe tuženik, određuje se prema Propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stav da se u predmetima naknade štete, kao što je ovaj, po zahtjevu HZMO ne primjenjuje ZOMO/13 već ZOOP/05 kao lex specialis, tada je tuženik predložio da sud pozove tužitelja da dokaže visinu razlike između invalidske mirovine koju je tužitelj isplaćivao udovici ŽJ i invalidske mirovine u slučaju povrede na radu.

13. Tužitelj je na ročištu od 27. studenog 2023. izjavio da ostaje kod svog pravnog stava, da smatra da je njegov obračun utvrđen ispravno i da stoga sud ne bi trebao izvoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnosti utvrđenja razmjernog iznosa mirovine, a koji se određuje u visini eventualne razlike utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

14. Tuženik je izrazio stav da bi tužitelj trebao dokazati postoji li razlika između isplaćene obiteljske mirovine koju je tužitelj isplaćivao udovici ŽJ i starosne mirovine koju bi ostvario osiguranik tužitelja pod uvjetom da je bio živ.

15. Imajući u vidu da je nakon proteka relativno dužeg vremenskog razdoblja, a u kojem su II-stupanjski sudovi donijeli niz II-stupanjskih odluka, a u predmetima kao što je ovaj, Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje (Rev-x- 388/18 od 25. kolovoza 2020.) da u ovom sporu treba primijeniti odredbe ZOOP/05, a ne ZOMO/13 kako to pogrešno smatra tužitelj.

16. Treba istaći da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog, a i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP/05. U konkretnom sporu radi se o obveznom osiguranju u prometu koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena odredbama spomenutog ZOOP/05, a što ima za posljedicu da se na konkretan odnos parničnih stranaka u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje ono materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u konkretnom slučaju ZOOP/05.

17. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač, tj. štetnik i obveza tuženika regulirana je odredbama ZOOP/05 temeljem kojih je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi rečenog zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a te obveze su propisane odredbama rečenog zakona. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari, tj. vlasnikom motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene pretpostavke propisane odredbama ZOOP/05), naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe, tj. štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to rečenim ZOOP/05.

18. Člankom 8. stavak 1. ZOOP/05 reguliran je ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak, a ta odredba glasi: "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovom zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premije osiguranja".

19. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP/05, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno uređeni su rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje, tj. obračunava premija osiguranja.

20. Nedvojbeno proizlazi da je u ovom građansko-pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP/05 i to odredbe članka 27. ZOOP/05 koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

21. Odredbom članka 27. stavak 1. ZOOP/05 propisano je da društvo za osiguranje ima obvezu zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog članka propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. ovog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju i to u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Upravo je u stavku 4. propisano da se stavak 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

22. Na temelju svega iznesenog proizlazi da u konkretnom slučaju, kada se radilo o izdacima učinjenim s osnova obiteljske mirovine, kako je to propisano u članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP/05 obveza tuženika postoji samo onda ako postoji razlika između iznosa mirovine koji je isplaćivan udovici ŽJ na temelju rješenja HZMO-a, tj. tužitelja i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog bio priznanje prava osiguraniku tužitelja na starosnu mirovinu. Dakle, u slučaju da je iznos starosne mirovine koji je tužitelj isplaćivao svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja, manji od iznosa obiteljske mirovne koju je tužitelj isplaćivao ŽJ, tek tada bi tužitelj trpio štetu, ali samo za iznos za koji je obiteljska mirovina veća od starosne.

23. U ovom sporu tužitelj je trebao dokazati iznose izdataka učinjenih na ime obiteljske mirovine isplaćene ŽJ u navedenom razdoblju te i dokazati koji bi iznosi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila starosna mirovina, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, a ako bi postojala razlika između obiteljske mirovine i starosne mirovine tj. ako bi bilo utvrđeno da je tužitelj više isplatio novčanih sredstava po osnovi obiteljske mirovine u navedenom razdoblju, tek tada bi bio tuženik u obvezi određenu razliku novčanih sredstava isplatiti.

24. Iako sud nije posebnim rješenjem pozvao tužitelja na uplatu predujma za financijsko-knjigovodstveno vještačenje, kraj činjenice da je tužitelj po opunomoćeniku ocijenio nepotrebnim izvođenje ovog dokaza, za zaključiti je bilo da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice o visini štete tj. nije dokazao da bi isplatio više novčanih sredstava po osnovi obiteljske mirovine ŽJ negoli bi isplatio po osnovi starosne mirovine svom osiguraniku, u navedenom razdoblju, sukladno odredbi članka 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti jer tužitelj osnovanost svog potraživanja nije dokazao dokazima koji su priloženi uz tužbu.

25. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen, sud je odluku o trošku utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a pri tome je imao u vidu odredbu članka 151. ZPP-a da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka i da parnične troškove obuhvaća i nagrada za rad odvjetnika.

26. Pravilno primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa) treba istaći da je Tbr. 52. stavak 3., propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, tada primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke u trošku postupka. Dakle,

u pogledu vrijednosti boda temeljem Tbr. 54. jer je vrijednost boda trebalo obračunati prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, a to je dan zaključenja glavne rasprave i pravilno utvrđujući troškove tuženika kao izdatke učinjene u tijeku postupka, a sukladno članku 151. stavak 1. ZPP-a i to nagradu za rad odvjetnika kako je navedeno, valjalo je prilikom odlučivanja o troškovima postupka brižljivo cijeniti sve okolnosti u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, a tuženiku dosuditi ukupno 1.250,00 eura jer je opunomoćenik – odvjetnik tuženika za tuženika sastavio obrazloženi podnesak 6. veljače 2023. te zastupao tuženika na ročištima od 21. ožujka 2023., 27. studenog 2023., 9. srpnja 2024. i 17. travnja 2025. pa je imao opunomoćenik pravo zahtijevati nagradu od 100 bodova ili 200,00 eura za svaku radnju., sukladno Tbr. 8. točka 1. i Tbr. 9. točka 1. rečene Tarife, a prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora od 1.327,01 eura do 13.272,00 eura kada je odvjetniku priznata nagrada od 100 bodova ili 200,00 eura (vrijednost boda je 2,00 eura – Tbr. 54. OT).

27. Osnovica za obračun PDV-a je 1.000,00 eura i kako je opunomoćenik obveznik plaćanja PDV-a po stopi od 25 % i PDV iznosi 250,00 eura, ukupno je tuženiku dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura i to sa zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate, a sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a , a formulacijom koja je propisana odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

28. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 2. svibnja 2025.

Sudac:

Ljubomir Mirković

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, [adresa] Zagreb

2. Ante Župić, Ulica grada Vukovara 269f, [adresa] Zagreb