REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1888/2020-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja HIDROIZOLACIJA KATRAN d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 27, OIB: 14453802350, kojeg zastupa Vedrana Suša Pavić, odvjetnica u Zagrebu, Novomarofska 32, protiv tuženika HOK OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 30. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odvjetničkog vježbenika ČĆ, zamjenika punomoćnice tuženika, dana 2. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 23.736,91 EUR s zateznim kamatama od 10. lipnja 2020. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 151.450,33 EUR s zateznim kamatama od 10. lipnja 2020. do isplate.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 20.421,34 EUR, s zateznim kamatama od 26. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.534,91 EUR s zateznim kamatama od 26. ožujka 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su stranke, tužitelj kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik te tuženik kao osiguratelj sklopili Ugovor o osiguranju imovine i to tužiteljeve proizvodne opreme, ostale opreme, kompjutorske opreme i zaliha, sve prema poslovnoj evidenciji tužitelja, od rizika potresa. Sastavni dio tog ugovora da su i Opći uvjeti za osiguranje imovine (dalje u tekstu: Opći uvjeti) te Posebni uvjeti za osiguranje od rizika potresa (dalje u tekstu: Posebni uvjeti). Osigurana tužiteljeva imovina da je oštećena u potresu koji se je dogodio u Zagrebu 22. ožujka 2020., o čemu da je on obavijestio tuženika u roku od 3 dana. Tuženik da je obavio izvid štete, a tužitelj da je dao procijeniti nastalu štetu po privatno angažiranom vještaku za strojarstvo ŠĆ. Njegovim nalazom i mišljenjem da je utvrđeno da je tužitelj pretrpio štetu u iznosu od 1.413.736,00 kn uvećano za PDV, odnosno u iznosu od 1.767.170,00 kn. Tuženik da mu je na ime osigurnine za pretrpljenu štetu na osiguranoj imovini isplatio iznos od 286.465,93 kn, dok je daljnji iznos po osnovi osigurnine u visini od 67.005,81 kn namiren prijebojem, slijedom čega da se tužitelj smatra namirenim za iznos od 353.471,74 kn, a kada se od ukupno nastale štete odbije taj iznos te iznos odbitne franšize u visini od 93.750,00 kn, to da proizlazi da mu je tuženik dužan isplatiti još 1.319.948,26 kn. Tužitelj da se je prije pokretanja ovog spora obratio Centru za mirenje pri Hrvatskom uredu za osiguranje, sukladno odredbi čl. 9. Općih uvjeta, ali da je tuženik otklonio svoju odgovornost u postupku mirenja, slijedom čega da je primoran ustati s predmetnom tužbom za isplatu iznosa od 1.319.948,26 kn s zateznim kamatama od 10. lipnja 2020. do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja 22. ožujka 2020., ali osporava visinu nastale štete, smatrajući da ukupna šteta iznosi 447.221,74 kn, koja da je u cijelosti namirena odbijanjem franšize u iznosu od 93.750,00 kn te izvršenom isplatom (i djelomičnim prijebojem) u iznosu od 353.471,74 kn. Napominje da je za utvrđivanje visine nastale štete mjerodavna knjigovodstvena vrijednost predmeta osiguranja (u vrijeme osiguranja te u vrijeme štetnog događaja) uz primjenu odgovarajuće stope amortizacije. Poziva se na odredbu čl. 3. Posebnih uvjeta prema kojima da se osigurnina određuje prema stvarnoj vrijednosti predmeta osiguranja. Bez dostave odgovarajuće knjigovodstvene dokumentacije tužitelja da se ne može utvrditi da li je vrijednost osigurane stvari u trenutku nastanka osiguranog slučaja bila veća od iznosa osiguranja (podosiguranje), u kojem slučaju da se osigurnina smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari u trenutku osiguranog slučaja (čl. 29. st. 1. Općih uvjeta i čl. 260. ZOO-a). Osporava pravilnost privatno izrađenog nalaza i mišljenja ŠĆ iz razloga što je isti navodno za izračun sadašnje vrijednosti predmeta osiguranja uzeo novonabavnu vrijednost. Osporava zatraženi tijek zateznih kamata.

3. U svom očitovanju tužitelj navodi da je imovina tužitelja voljom obje stanke osigurana po osnovi njene nabavne vrijednosti, koja da se navodi u izdanoj polici osiguranja, a koju da više nije moguće intervenirati. Smatra da stvarna vrijednost, iz odredbe čl. 3. Posebnih uvjeta, nije isto što i knjigovodstvena vrijednost. Nalaz i mišljenje da je naručio sukladno odredbi čl. 17. st. 2. Općih uvjeta.

4. Na izričit upit suda da li ej sporno da su predmetu koji su oštećeni u potresu od 22. ožujka 2020. bili osigurani predmetnim Ugovorom o osiguranju, tuženik se je očitovao da to nije sporno, već da je sporno koja vrijednost se treba uzeti kao početna prilikom utvrđivanja nastale štete.

5. Na daljnji upit suda da li su oštećenja koja su nastala na osiguranoj imovini tužitelja danas otklonjena, tužitelje je odgovorio da je proizvodna linija na kojoj su nastala oštećenja u potresu danas u funkciji, a u daljnjem tijeku postupka je utvrđeno da su oštećenja otklonjena.

6. Tijekom dokaznog postupka pročitani su polica osiguranja imovine 08- 0000026800 od 24. prosinca 2019. (list 4. spisa), tuženikovi Opći uvjeti za osiguranje imovine (list 5. – 10. spisa), tuženikovi Posebni uvjeti za osiguranje od rizika potresa (list 11. spisa), nalaz i mišljenje ŠĆ iz ožujka 2020. (list 12. – 23. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 29. spisa), izjava o sporazumnom prijeboju 0747/20 (list 41. spisa), dopisi tuženika 8. svibnja 2020. i 1. rujna 2020. (list 42. – 43. spisa), tuženikova obavijest o primitku odštetnog zahtjeva od 26. ožujka 2020. (list 50. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 51. spisa), saslušan je svjedok ŠĆ (list 77. – 79. spisa), izveden je dokaz strojarskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Euroexpert d.o.o. (list 93. – 100. spisa – osnovni nalaz i mišljenje, list 181. – 183. spisa - pisano očitovanje vještaka, list 191. – 193. - usmeni iskaz vještaka, list 195. spisa – pisano očitovanje vještaka, list 196. – 200. spisa – dopuna nalaza i mišljenja i list 214. – 215. - usmeni iskaz vještaka) i pročitana dokumentacija koju su stranke dostavile na zahtjev vještaka Bitange (list 101. – 163. i 201. – 210. spisa).

7. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet spora jest isplata osigurnine za oštećenja nastala na osiguranoj imovini tužitelja uslijed ostvarenja rizika potresa, 22. ožujka 2020. u Zagrebu.

9. Među strankama je nesporno sklapanje i sadržaj Ugovora o osiguranju, činjenica nastupa osiguranog rizika - potresa od 22. ožujka 2020. u Zagrebu, činjenica da je u tom potresu oštećena osigurana imovina tužitelja te činjenica da je tužiteljevo potraživanje po osnovi osigurnine namirenom u iznosu od 353.471,74 kn.

10. Sporna je visina nastale štete na oštećenoj imovini tužitelja, s obzirom da je sporno koja vrijednost se treba uzeti kao početna za izračun štete na dan 22. ožujka 2020., ona koja je navedena u polici osiguranja (iznos osigurane svote po svakom predmetu osiguranja) ili stvarna vrijednost predmeta osiguranja u vrijeme sklapanja Ugovora o osiguranju (ako između njih dvije postoji razlika) te je sporno je li knjigovodstvena vrijednost isto što i stvarna vrijednost predmeta osiguranja, a posljedično i pripada li tužitelju, pored već isplaćenog iznosa, daljnji iznos na ime osigurnine u konkretnom slučaju.

11. U dostavljenoj polici osiguranja tuženika 08-0000026800 od 24. prosinca 2019., izdanoj po ugovoru za dopunsko osiguranje od opasnosti potresa, navodi se kao predmet osiguranja sljedeća imovina tužitelja te sljedeće osigurane svote: proizvodna oprema prema poslovnoj evidenciji – 6.000.000,00 kn, ostala oprema prema poslovnoj evidenciji – 100.000,00 kn, kompjutorska oprema prema poslovnoj evidenciji – 120.000,00 kn i zalihe proizvoda prema poslovnoj evidenciji – 3.166.802,00 kn.

12. Svota osiguranja jest isto što i iznos osiguranja, u smislu odredbe čl. 926. st. 1. ZOO-a, dakle, maksimalni iznos kojeg se osiguratelj obvezuje isplatiti osiguraniku u slučaju nastupa osiguranog slučaja.

13. Ako se pri sklapanju ugovora jedna strana posluži prijevarom i tako ugovori iznos osiguranja veći od stvarne vrijednosti osigurane stvari, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora (čl. 956. st. 1. ZOO-a).

14. Ako je ugovoreni iznos osiguranja veći od vrijednosti osigurane stvari, a pri tome nijedna strana nije postupila nesavjesno, ugovor ostaje na snazi, iznos osiguranja se snizuje do iznosa stvarne vrijednosti osigurane stvari, a premije se razmjerno smanjuju (čl. 956. st. 3. ZOO-a).

15. U ovom postupku je postalo sporno da li je iznos osiguranja koji je naveden u polici osiguranja za pojedinu skupinu predmeta osiguranja bio veći od stvarne vrijednosti predmeta osiguranja. Ako jest, što će biti utvrđeno vještačenjem, tada će se iznos osiguranja (maksimalni iznos kojeg bi tuženik bio dužan isplatiti), sniziti do iznosa stvarne vrijednosti osigurane stvari u trenutku sklapanja Ugovora o osiguranju. U svakom slučaju, sve i da je iznos osiguranja odgovarao stvarnoj vrijednosti predmeta osiguranja na dan sklapanja Ugovora o osiguranju, to ne znači da bi taj iznos trebalo uzeti kao početan za utvrđivanje stvarne vrijednosti oštećene osigurane imovine na dan štetnog događaja, 22. ožujka 2020. Iznos osiguranja jest maksimalni iznos do kojeg osiguratelj može odgovarati osiguraniku, ali će se stvarni iznos osigurnine utvrđivati putem utvrđivanja stvarno nastale štete, što znači da ako troškovi popravka iznose više od vrijednosti predmeta osiguranja na dan štetnog događaja, tada će se raditi o totalnoj šteti te će osigurnina odgovarati stvarnoj vrijednosti predmeta osiguranja na dan štetnog događaja, a ako su troškovi popravka manji od vrijednosti stvari, tada će osigurnina odgovarati iznosu potrebnih troškova popravka.

16. Naime, prema odredbi čl. 3. Posebnih uvjeta za osiguranje od rizika potresa, koji su sastavni dio sklopljenog Ugovora o osiguranju (prema tekstu same police osiguranja), kod određivanja visine i isplate osigurnine zbog ostvarenog rizika potresa ne smiju se primjenjivati Uvjeti za osiguranje od rizika požara i nekih drugih rizika na novu vrijednost, nego se osigurnina određuje isključivo prema stvarnoj vrijednosti osiguranog predmeta.

17. Stvarna vrijednost osiguranog predmeta nije njegova knjigovodstvena vrijednost, već njegova tržišna vrijednost.

18. Prema odredbi čl. 6. Posebnih uvjeta u svakom štetnom događaju – osiguranom slučaju obračunata osigurnina smanjuje se za odbitnu franšizu od 2 ili 5% od iznosa osiguranja, s tim da odbitak ne može biti niži od minimalnog apsolutnog iznosa niti viši od maksimalnog apsolutnog iznosa navedenog u polici osiguranja, ako nije drugačije ugovoreno.

19. Iz police osiguranja izdane za konkretni Ugovor o osiguranju proizlazi da su stranke ugovorile franšizu od 5% od iznosa osiguranja (svote osiguranja), a minimalno 9.375,00 kn te maksimalno 93.750,00 kn.

20. Radi utvrđenja sporne činjenice opsega i visine nastale štete na osiguranoj imovini tužitelja sud je izveo dokaz saslušanjem kao svjedoka ŠĆ, koji je sastavljao privatno naručeni nalaz i mišljenje te je izveo dokaz strojarskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Euroexpert d.o.o.

21. Svjedok ŠĆ u svom iskazu, u bitnom, navodi da je on izrađivao nalaz i mišljenje po narudžbi ovdje tužitelja u svrhu utvrđivanja visine štete od potresa na njegovim postrojenjima u Zagrebu, Radnička cesta 27 te je, nakon što mu je predočen nalaz i mišljenje s lista 12-23 spisa, potvrdio da se radi o nalazu i mišljenju kojeg je on izradio. U odnosu na novonabavnu vrijednost pojedinih oštećenih uređaja i opreme, naveo je da je istu utvrđivao iz dokumentacije koju mu je za potrebe vještačenja dostavio naručitelj, ovdje tužitelj te pregledom podataka s Interneta za odgovarajuće uređaje i opremu. Elemente, množenjem kojih se dobije faktor sadašnje vrijednosti, a koji je koristio kako bi utvrdio tzv. zamjensku vrijednost onih uređaja i opreme koji se ne mogu popraviti, a to su faktor radnog vijeka i faktor stanja, da je on samostalno utvrđivao procjenom godine nabavke svakog uređaja i opreme, njegovog stanja u trenutku štetnog događaja, utvrđivanjem radi li se o uređaju koje je pojačano upotrebljavan ili smanjeno upotrebljavan te svega onoga što se navodi u točki 2.1. Mišljenja, dakle, da ti elementi nisu brojčano iskazani u samom nalazu i mišljenju, već da ih je on zapisivao u radnim materijalima temeljem kojih je izradio nalaz i mišljenje, ali nije bio siguran da li istima više raspolaže. Napomenuo je da i danas raspolaže određenim brojem fotografija oštećenja postrojenja tužitelja, ali da bi iste morao pronaći. Prilikom pregledavanja oštećenja postrojenja tužitelja da je u njegovoj prisutnosti bio je samo određeni zaposlenik tužitelja, ali ne i netko od predstavnika ovdje tuženika. Na upite punomoćnika tuženika odgovorio je da prilikom utvrđivanja visine štete na postrojenjima tužitelja nije raspolagao podacima o knjigovodstvenoj vrijednosti oštećene opreme i uređaja, uz napomenu da se je radilo o starijoj opremi i uređajima, a da je poznato kako je, uslijed knjigovodstvene amortizacije nakon određenog broja godina, knjigovodstvena vrijednost određene robe jednaka nuli ili je izrazito niska, slijedom čega je smatrao da ista nije relevantna u konkretnom slučaju te da knjigovodstvena vrijednost prilikom procjena šteta, po njegovom mišljenju, može služiti isključivo kao orijentir. Nadalje, faktor stanja pojedinog uređaja i opreme, pomoću kojeg je utvrdio faktor sadašnje vrijednosti za svaki taj uređaj i opremu, da ej utvrdio prema saznanjima koje je dobio od naručitelja o stupnju uporabljivosti svakog od tih strojeva i opreme, uzimajući u obzir njegovo četrdesetogodišnje iskustvo na području strojarstva te sve ono što je naveo u točki 2.1. Mišljenja – Metodologija procjene štete. Iznose koji se navode po točkom 2.2.2. Mišljenja – Pokazatelji procjene štete, u tablici 1.2. Oprema za popravak, a odnose se na dijelove i radove, da je utvrđivao prema ulaznim računima ovdje tužitelja iz kojih je bilo vidljivo koliko je tužitelj inače plaćao takve dijelove i servisne radove, a i iz osobnog iskustva mu je bilo poznato koliko otprilike košta radni sat inozemnog servisera takve opreme, s obzirom da za takvu opremu ne postoje serviseri na području naše države.

22. Unatoč saslušanju ŠĆ koji je izradio privatno izrađen nalaz i mišljenje, s obzirom da su postojale dvojbe u odnosu na metodu koju je koju je isti primjenjivao za utvrđivanje visine nastale štete te u odnosu na polaznu vrijednost osigurane imovine za utvrđenje njihove vrijednosti na dan štetnog događaja, a time i visine nastale štete, koje sud nije mogao sam otkloniti, budući da za to nema stručnog znanja, to je određeno izvođenje dokaza strojarskim vještačenjem.

23. Zadatak je vještaka bio utvrditi, pregledom dokumentacije koja se nalazi u spisu, pregledom druge potrebne dokumentacije koju mu stranke dostave ili koju, na njegov prijedlog, pribavi sud od trećih osoba, a po potrebi i pregledom predmeta vještačenja:

- obujam i visinu štete nastale na imovini tužitelja i to opremi koja je služila proizvodnji hidroizolacijskih traka te cestograđevinskih emulzija i pasta (transportni cjevovodi, linija za proizvodnju hiroizolacijskih traka, linija za proizvodnju cestograđevinskih premaza i pasta, laboratorijska oprema) te na određenoj robi (svemu onome na čemu su nesporno postojala oštećenja kao posljedica potresa, a što je utvrđeno privatnim nalazom i mišljenjem ŠĆ), prilikom potresa koji se je dogodio u Zagrebu 22. ožujka 2020., pridržavajući se određenih ugovornih uvjeta osiguranja koji se tiču načina utvrđivanja štete (čl. 18. tuženikovih Općih uvjeta za osiguranje imovine te čl. 3. i 6. tuženikovih Posebnih uvjeta za osiguranje od rizika potresa).

24. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak za strojarstvo Euroexpert d.o.o., unutar kojega vještak Slaven Bitanga, dipl. inž. strojarstva, navodi da je 24. travnja 2024., u prisutnosti predstavnica tuženika i tužitelja, pregledao strojeve i opremu koji su bili oštećeni u potresu. Prilikom pregleda je utvrdio da su strojevi i oprema bili u funkciji te da su oštećenja od potresa u većem dijelu otklonjena. Utvrdio je i da je predmetno postrojenje za proizvodnju hidroizolacijskih traka te cestograđevinskih emulzija i pasta proizvedeno 1979. od strane njemačkog poduzetnika Reiser GmbH. Prema pločici na upravljačkom pultu postrojenje da je generalno renovirano u veljači 1997.

25. Tužitelj da mu je dostavio nalaz i mišljenje - procjenu vrijednosti proizvodnih postrojenja i opreme izrađene od strane Vještačenja Ciraki d.o.o. u lipnju 2006. Prema tom nalazu i mišljenju da je vrijednost pregledane opreme i strojeva iznosila:

- linija za proizvodnju hidroizolacijskih traka - 5.600.000,00 kn/743.247,72 EUR,

- linija za proizvodnju polimernih bitumena - 88.127,94 EUR,

- kotlovnica - 82.288,14 EUR,

- rezervoari za bitumen i ulje solar - 39.816,84 EUR,

- rashladno postrojenje - 33.180,70 EUR,

- postrojenje za proizvodnju cestograđevinskih i antikorozivnih materijala - 60.388,87 EUR,

- laboratorij - 5.972,52 EUR.

26. Dakle, da je sveukupna vrijednost opreme i strojeva u lipnju 2006. iznosila 1.053.022,76 EUR. S obzirom na starost, stanje i održavanje tih strojeva i opreme u vrijeme njihova pregleda od strane vještaka Bitange, da je njihova vrijednost na dan potresa, 22. ožujka 2020., iznosila 310.000,00 EUR, što značajno odstupa od visine štete koju je utvrdio ŠĆ.

27. Sudski vještak Bitanga navodi da je tužitelj za utvrđivanje visine štete nastale od potresa na opremi i strojevima angažirao vještaka ŠĆ koji je pregledao strojeve i opremu te utvrdio da su oštećeni transportni cjevovodi, linija za proizvodnju hidroizolacijskih traka, linija proizvodnju cestograđevinskih premaza i pasta te laboratorijska oprema. U njegovom nalazu, na listu 16. spisa, da su navedeni sljedeći strojevi i oprema na kojima je nastala šteta:

- Siefer homogenizator - došlo je do iskrivljenja i kvara na hidrauličkom sistemu, uležištenje stroja te geometrija kućišta,

- pumpa dovoda na nanosnu kadu - iskrivljeno i oštećeno kućište pumpe,

- pumpa povrata iz nanosne kade - iskrivljeno i oštećeno kućište pumpe,

- zaporni ventil Ø100 - zbog pomaka je došlo do nagnječenja i iskrivljenja ventila,

- rashladni valjci - oštećene su brtve i popucale su komore sustava cirkulacije vode unutar valjaka,

- horizontalne miješalice - nagnule su se na jednu stranu zbog čega je došlo do oštećenja ležajeva, osovine, puž miješalice je iskrivljen,

- duplex cjevovodi sa izolacijom - došlo je do pomaka cjevovoda i oštećenja izolacije,

- vrelo uljni cjevovod sa izolacijom - došlo je do iskrivljenja cjevovoda te oštećenje izolacije,

- vertikalna miješalica - došlo je do pomaka i oštećenja sustava brtvi u uležištenju osovine,

- homogenizer - središnja osovina je pomaknuta, oštećene su brtve,

- spremnik vode za parogenerator - oštećen je cjevovod i termo izolacija,

- duplex vanjski cjevovodi — oštećena je termo izolacija,

- laboratorijski uređaj za ispitivanje smjese HSM - stroj je pao sa stola te se oštetila glava na uređaju.

28. Vještak Bitanga napominje da je vještak ŠĆ kod izračuna visine štete (list 12. – 13. spisa) uzeo podatke o godini proizvodnje strojeva i opreme koji ne odgovaraju stvarnim. Naime, prema nespornom nalazu i mišljenju Vještačenja Ciraki d.o.o., oprema i strojevi da su proizvedeni 1979., a generalni servis da je napravljen 1997. Vrijednost strojeva i opreme da je u 2006. (kada je Ciraki izrađivao nalaz i mišljenje) iznosila je od 25-30% njihove novo nabavne vrijednosti. S druge strane, da vještak ŠĆ u svom nalazu navodi da je Siefer homogenizer proizveden 2007., pumpe 2010., rashladni valjci 2012., a horizontalne miješalice i cjevovodi 1997. bez vjerodostojnog dokaza za te podatke.

29. Zbog korištenja tih netočnih podataka da nije uvažio procjenu visine štete izrađenu od strane vještaka ŠĆ.

30. Sudski vještak Bitanga napominje da je tuženik dostavio fotografije oštećenja koje je napravio tijekom izvršenog izvida štete, s obzirom da je tuženik napravio izvid štete, ali nije temeljem istog izradio zapisnik s popisom oštećenja strojeva i opreme.

31. Nadalje, sudski vještak Bitanga napominje da je tužitelj na njegov zahtjev dostavio dokumentaciju o troškovima sanacije oštećenja na strojevima i opremi nastaloj od potresa. U toj dokumentaciji da su posebno navedeni troškovi rada kojeg je tužitelj obavio sa svojim radnicima, posebno troškovi za dijelove koji su se mijenjali te posebno troškovi za usluge vanjskih izvođača radova, sve potkrijepljeno ulaznim računima. Vještak je u tablici pod točkom 3. nalaza specificirao, temeljem te dokumentacije, troškove otklanjanja štete na strojevima i opremi koju je evidentirao i vještak ŠĆ (broj radnika i radnih sati po radniku, cijena radnog sata te ukupna cijena za određenu vrstu rada i za određeni materijal, po svakom od oštećenih strojeva i opremi) te je tako utvrdio da su ukupni tužiteljevi troškovi otklanjanja štete iznosili 56.964,39 EUR (ti troškovi obuhvaćaju i naknadu štete na zalihama proizvoda /gotovi proizvodi i repromaterijal/ koju da je vještak Bitanga utvrdio temeljem dostavljenih mu fotografija).

32. Sudski vještak Bitanga nije tužitelju priznao račune: za ulje koje je mijenjano u sustavima, budući da niti je vještak ŠĆ evidentirao propuštanje ulja ili gubitke ulja iz sustava, niti je to evidentirano u fotografijama koje su mu stranke dostavile (priznat je samo dio gubitaka nastalih kod popravka strojeva i opreme); za servis i umjeravanje vlagomjera, budući da nigdje nije evidentirano oštećenje vlagomjera; Montmontaže za radove na instalaciji kućnog priključka te nemjerenog i mjernog dijela plina, jer takva šteta nije evidentirana te Montmontaže za radove demontaže i montaže novog spremnika vode, budući da je vještak ŠĆ utvrdio da se spremnik treba popraviti, a ne mijenjati novim.

33. Zaključno, sudski vještak Bitanga navodi da je stvarna vrijednost predmeta osiguranja na dan štetnog događaja, 22. ožujka 2020., iznosila za liniju za proizvodnju hidroizolacijskih traka – 240.000,00 EUR, za liniju za proizvodnju polimernih bitumena

– 38.000,00 EUR, za postrojenje za proizvodnju cestograđevinskih i antikorozivnih materijala – 28.000,00 EUR, za laboratorij – 4.000,00 EUR te za cjevovode s toplinskom izolacijom – 30.000,00 EUR, slijedom čega je ukupna stvarna vrijednost iznosila 310.000,00 EUR.

34. S obzirom da su troškovi otklanjanja štete (56.964,39 EUR) iznosili manje nego li je na dan štetnog događaja iznosila stvarna vrijednost predmeta osiguranja, to je vještak Bitanga zaključio da na predmetima osiguranja nije nastala totalna, već djelomična šteta. Nakon što se od iznosa utvrđene štete (troškova otklanjanja štete) u visini od 56.964,39 EUR odbije franšiza u iznosu od 12.442,76 EUR (93.750,00 kn), da se dobije da je iznos osigurnine kojeg je tuženik bio dužan isplatiti tužitelju za nastala oštećenja 44.521,62 EUR.

35. Tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Bitange, dok je tužitelj prigovorio da je vještak potpuno proizvoljno utvrdio da je vrijednost predmeta osiguranja (opreme i strojeva tužitelja) na dan štetnog događaja, 22. ožujka 2020., iznosila 310.000,00 EUR, da je prilikom utvrđivanja visine nastale štete vještak trebao uzeti u obzir cijene sata rada ovlaštenog servisera postrojenja proizvođača Reiser AG, bez obzira što predmetna oštećenja nije otklanjao ovlašteni serviser, jer da tužitelj ima pravo na naknadu štete u visini troškova rada ovlaštenog servisa te troška nabave originalnih zamjenskih dijelova. U odnosu na troškove popravka za koje vještak navodi da mu ih nije priznao, tužitelj napominje da nije jasna vještakova tvrdnja da ta oštećenja nisu evidentirana, s obzirom da nikakav izvid štete nije bio rađen od strane tuženika pa da nije jasno gdje su ta oštećenja trebala biti evidentirana. Stoga da je vještak trebao dati svoje mišljenje mogu li takva oštećenja nastati uslijed potresa i koliko iznose troškovi njihova otklanjanja. Naposljetku, da je vještak trebao izračunati koliko iznosi trošak popravka spremnika za vodu, a ne u cijelosti dobiti troškove po tom pitanju, samo zato što je tužitelj odlučio oštećeni spremnik zamijeniti novim.

36. U pisanom očitovanju na prigovore tužitelja vještak Bitanga navodi da mu je sam tužitelj dostavio nalaz i mišljenje Vještačenja Ciraki d.o.o. iz lipnja 2006. u kojem se navodi pojedinačna vrijednost predmetne opreme i strojeva, kako je to već navedeno u osnovnom nalazu i mišljenju, a čija je ukupna vrijednost iznosila 1.053.022,76 EUR (7.934.000,00 kn). S obzirom da su oprema i strojevi na dan te procjene bili stari 27 godina (proizvedeni su 1979.), to da je njihova rabljenost iznosila 61,3%, a što da je, s obzirom na njihovu starost te generalni remont koji je rađen 1997. (18 godina nakon puštanja u pogon), u skladu s metodologijom koja je navedena u procjeni Vještačenja Ciraki d.o.o. Novonabavna vrijednost predmetnih strojeva i opreme prema tom vještaku da iznosi 2.720.817,57 EUR. Istu tu metodologiju odnosno formulu da je i on sam koristio u osnovnom nalazu i mišljenju iz rujna 2024. - SV=NV×K1/K2×K3, pri čemu se koeficijent K3 odnosi na tehničku zastarjelost strojeva i opreme (stari su 41 godinu). Vještak Bitanga napominje da je za predmetne strojeve stare 41 godinu utvrdio rabljenost od 88,6%, slijedom čega da je utvrđeno kako je vrijednost predmetnih strojeva i opreme na dan 22. ožujka 2020. iznosila 310.000,00 EUR, a što da je rađeno iz razloga da se potvrdi da na dan nastanaka štete na postrojenju nije nastala totalna šteta. Nadalje, navodi da nije bio dužan pribavljati račune i ponude ovlaštenih servisera, budući da je sam tužitelj otklonio nastala oštećenja i to otklanjanje dokumentirao dostavljenim mu računima, koje da je uzeo u obzir prilikom procjene nastale štete. Sva oštećenja da su bila evidentirana u nalazu i mišljenju vještaka ŠĆ kojeg je sam tužitelj angažirao, tako da on nije priznao one račune tužitelja koji se ne odnose na tako evidentirana oštećenja. Napominje da je u tablici radova otklanjanja oštećenja, pod točkom 1.2. izričito naveo radove i dijelove koji su potrebni za popravak spremnika vode uz parogenerator.

37. Tužitelj ističe da su same stranke ugovorom o osiguranju odredile vrijednost pojedinog predmeta osiguranja. Tako da se u polici osiguranja za proizvodnu opremu navodi iznos osiguranja od 6.000.000,00 kn, za ostalu opremu iznos osiguranja od 100.000,00 kn te za zalihe proizvoda iznos osiguranja od 3.166.802,00 kn. Prema odredbi čl. 949. st. 7. ZOO-a ako je ugovorom o osiguranju vrijednost osigurane stvari sporazumno utvrđena (ugovorena vrijednost), tada da se osigurnina određuje prema toj vrijednosti. Stoga da se ugovoreni iznosi osiguranja ne mogu zaobići u konkretnom predmetu. Budući da je vještak utvrdio da troškovi popravka (štetna) na proizvodnoj opremi i strojevima (bez zaliha proizvoda) iznosi 51.086,47 EUR, a prema njemu da je vrijednost te opreme i strojeva na dan nastanka štete iznosila 310.000,00 EUR, to da je vještak utvrdio da šteta na toj osiguranoj imovini čini 16,48% njihove tržišne vrijednosti, a kako se tržišna vrijednost ima utvrditi u iznosu koji odgovara ugovorenom iznosu osiguranja (6.000.000,00 kn + 100.000,00 kn=6.100.000,00 kn), to da bi mu tuženik bio dužan platiti osigurninu u omjeru od 16,48% od tog iznosa osiguranja, a što da iznosi 1.005.280,00 kn ili 133.423,58 EUR. Taj iznos da je potrebno uvećati za štetu na zalihama proizvoda u iznosu od 5.877,70 EUR, a tako dobiveni zbroj umanjiti za odbitnu franšizu te za nesporno plaćeni iznos, nakon čega da se dobije da je iznos osigurnine kojeg mu je tuženik dužan platiti 602.343,79 kn ili 79.944,76 EUR. Predložio je da se vještak Bitanga očituje na koji način je nastala razlika u količinama sirovine i robe za otpis te troškova zbrinjavanja koje je on utvrdio i onih koje je utvrdio vještak ŠĆ.

38. Vještak Slaven Bitanga u usmenom iskazu, na upit suda, navodi da je na dan sklapanja Ugovora o osiguranju imovine, 1. siječnja 2020., vrijednost osigurane proizvodne opreme i ostale opreme tužitelja, a za koju je vještak Ciraki u 2006. utvrdio da iznosi 7.934.000,00 kn (linija za proizvodnju hidroizolacijskih traka, linija za proizvodnju polimernih bitumena, rezervoar za bitumen i ulje solar, rashladno postrojenje, postrojenje za proizvodnju cestograđevnih i antikorozivnih materijala – CIAM i laboratorij) iznosila, uzimajući u obzir godinu kada su isti stavljeni u pogon, a to je bila 1979. te protek vremena od Cirakijevog vještačenja do sklapanja police osiguranja, iznosila između 3.500,000,00 i 4.000.000,00 kn. Na upit suda da li prema nalazu i mišljenju vještaka Cirakia iz 2006. proizlazi da je isključivo linija za proizvodnju hidroizolacijskih traka proizvedena 1979. ili su i ostali dijelovi postrojenja i opreme proizvedeni tada, odgovorio je da sva postrojenja i oprema koji se navode u Cirakijevom nalazu čine funkcionalno jednu proizvodnu cjelinu koja je istovremeno stavljena u pogon, kao novonabavljena oprema, a to da je bilo 1979. Na daljnji upit suda kako je došlo do razlike u pogledu utvrđenih količina pojedinih stavki zaliha koje su uništene u potresu i potrebno ih je zbrinuti između onog što je u svom nalazu naveo vještak ŠĆ i onoga što je on naveo, odgovorio je da je on utvrdio količine i vrste zaliha koje su uništene u predmetnom potresu pregledom fotografija koje su mu dostavile obje stranke, uz napomenu da iako tuženik nije napravio izvid štete, da je njegov procjenitelj bio na mjestu štetnog događaja i fotografirao je nastala oštećenja, tako da su mu te fotografije bile mjerodavne za utvrđenje stanja neposredno nakon štetnog događaja, a da se danas više ne može utvrditi o kojim bi se to zalihama radilo, jer da je nemoguće razlučiti što je otpad koji je nastao kao posljedica tog potresa, a što otpad kojeg generira postrojenje normalnim radom. Na daljnji upit suda da li je u dokumentaciji koju je pregledavao pronašao dokaze da bi u potresu od 22. ožujka 2024. nastala oštećenja koja su zahtijevala promjenu ulja u sustavu, servis i umjeravanje vlagomjera te radove na instalaciji kućnog priključka i nemjerenog i mjernog djela plina, vještak je odgovorio da nije, da takva oštećenja nije evidentirao niti vještak ŠĆ u svom nalazu, a niti da su ista dokumentirana u fotografijama dostavljenim od strane stranaka. Na pitanje punomoćnice tužitelja da li je moguće da u vrijeme kada je vještak ŠĆ pregledavao postrojenje tužitelja, oštećenje koje je dovelo do propuštanja ulja iz sustava nije bilo vidljivo, iako je isto postojalo i uzrokovano je upravo potresom, a da je tužitelj tek naknadno, nakon što je utvrdio da ima gubitke ulja, utvrdio postojanje tog oštećenja, kojeg je onda morao sanirati i kupiti novu količinu ulja, vještak je odgovorio da je sve moguće, ali da on nije utvrdio da bi takvo oštećenje bilo evidentirano, da je evidentirana kupnja ulja što znači da je isto dolijevano i točeno, ali da nije pronašao dokaze o popravku tog mehaničkog oštećenja. Na upit suda da li je moguće pregledom navodnog mjesta puknuća utvrditi danas što je mogao biti potencijalni razlog tog puknuća, vještak je odgovorio da će to ovisiti o samoj lokaciji puknuća, a što će moći utvrditi tek nakon što isto pregleda. Na daljnje pitanje punomoćnice tužitelja da li bi troškovi otklanjanja nastalih oštećenja bili veći nego što su bili da su isti otklanjani po ovlaštenom servisu, vještak je odgovorio potvrdno, uz napomenu da takvi troškovi ne bi bili opravdani na proizvodnoj liniji koja je u trenutku štetnog događaja bila stara 41 godinu. Na daljnje pitanje punomoćnice tužitelja da li je predmetna proizvodna linija i dalje funkcionalna i koliko još dugo ista može biti u funkciji i služiti svojoj svrsi, vještak je odgovorio da je predmetna linija funkcionalna i ispravna te da ista ukoliko se dobro i kvalitetno održava može funkcionirati još 5 do 10 godina. Na posljednje pitanje punomoćnice tužitelja kako je utvrdio vrijednost predmetnih postrojenja i opreme na dan štetnog događaja u iznosu od 310.000,00 EUR te je li stvarna vrijednost ista što i tržišna vrijednost, vještak je odgovorio da je koristio istu metodologiju kao i vještak Ciraki u 2006. te da je koristio formulu SV=NV * K1/K2*K3, samo što je za razliku od Cirakija koristio i taj koeficijent K3 koji se odnosi na tehničku zastarjelost strojeva i opreme pri čemu je za novonabavnu vrijednost uzeo istu onu vrijednosti koju je i Ciraki naveo u 2006., dok se za iznose koeficijenata K1, K2 i K3 obvezao dostaviti naknadno pisano očitovanje. Vještak je pojasnio da stvarna vrijednost predmetne opreme i postrojenja znači da je to vrijednost koju ta oprema i postrojenja imaju u situaciji kada kupac kupi cijelo to postrojenje i nastavi s proizvodnjom na istom lokalitetu na kojem se to postrojenje nalazi, a kada bi kupac kupio tu opremu i postrojenje i isto odlučio preseliti na drugu lokaciju, tada bi sami troškovi preseljenja, ponovne montaže i puštanja u pogon iznosili više nego što je vrijednost tog postrojenja.

39. Sud je naložio vještaku Bitangi dopuniti nalaz i mišljenje tako što će pregledati mjesto puknuća opreme-postrojenja tužitelja, a kroz koje je navodno iscurilo ulje čija se cijena potražuje kao šteta u ovom postupku te dati svoju ocjenu što je bio uzrok tog navodnog puknuća te kolika količina ulja je kroz to puknuće moglo iscurili u određenom vremenskom periodu te u odnosu na ta utvrđenja ocijeniti ima li mjesta priznavanju troškova tužitelja po pitanju cijene tog ulja, u cijelosti ili djelomično.

40. Vještak Bitanga je najprije u pisanom očitovanju od 7. siječnja 2025. dostavio iznose koeficijenata K1, K2 i K3 koje je koristio u formuli za izračun stvarne vrijednosti osigurane i oštećene opreme tužitelja – SV=NV•K1/K2•K3, pri čemu je SV sadašnja vrijednost strojeva i opreme, NV novonabavna vrijednost strojeva i opreme (2.720.817,57 EUR), K1 koeficijent starosti (90), K2 koeficijent stanja tržišta (85) i K3 koeficijent tehničke zastarjelosti (starost 41 godina – 10,8%), primjenom kojih da se dobije stvarna vrijednost u iznosu od 310.173,20 EUR, a koji iznos da je on zaokružio na 310.000,00 EUR.

41. U dopuni nalaza i mišljenja vještak Bitanga navodi da su mu predstavnici tužitelja prilikom obilaska tužiteljevog postrojenja izjavili da su nakon učestalih nadolijevanja ulja odlučili utvrditi što je tome uzrok te su utvrdili da u bitumenu ima termalnog ulja odnosno da negdje u sustavu dolazi do prodora termalnog ulja u bitumen. Nakon ispitivanja sustava da su utvrdili da je u rezervoaru bitumena broj 3 napukla spirala za grijanje bitumena kroz koju je curilo termalno ulje i miješalo se je s bitumenom. Vještak napominje da su mu predstavnici tužitelja dostavili skicu sustava i interne naloge za otklanjanje puknuća. Iz dostavljene dokumentacije navodi da je utvrdio da je potrošnja termalnog ulja u razdoblju od 18. siječnja 2021. do 9. prosinca 2021. iznosila 4.704 litre, dok je u razdoblju od 18. srpnja 2022. do 8. studenog 2022. iznosila čak 12.845 litara. Vještak je dao pregled vrsta ulja koje je tužitelj kupovao s opisom njihovih svojstava (baza, temperaturni raspon i viskoznost) te je opisao karakteristike termalnih ulja koje su se trebale uvažavati prilikom odabira vrste istih. Vještak Bitanga je naveo da se slaže da je uslijed potresa moglo doći do oštećenja cijevnog grijača unutar spremnika bitumena broj 3. Međutim, kako je potres u Zagrebu bio je 22. ožujka 2020., a u Petrinji 30. prosinca 2020., tada, ako su ti potresi uzrok oštećenja cijevnog grijača i istjecanja termalnog ulja, je do gubitaka termalnog ulja odnosno istjecanja termalnog ulja u rezervoar bitumena došlo nakon tih potresa tijekom 2020. i 2021. Vještak smatra da se 80% dolijevane veće količine termalnog ulja u 2021. može priznati kao posljedica curenja zbog potresa, dok se preostalih 20% odnosi na gubitke u cjevovodima, isparavanje i gubitke u procesu proizvodnje. Što se tiče količine ulja koja je utrošena tijekom 2022., vještak navodi da je ista znatno veća od one iz 2021., a da njemu nije jasno što je tomu bio uzrok. Naime, vještak smatra da je tužitelj bio dužan uočiti povećano istjecanje termalnog ulja kao posljedicu pucanja cijevnog grijača najkasnije tijekom 2021. te je tada trebao i popraviti taj cijevni grijač. Dakle, vještak Bitanga smatra da povećana potrošnja termalnog ulja u 2022. (čak 12.845,00 litara, što je oko tri puta više nego li u 2021., u kojoj je potrošnja iznosila 4.704,00 litara) ne može biti posljedica pucanja cijevnog grijača u 2020., uz napomenu da kako tužitelj nakon 1997. nije vršio ispitivanje ulja, to da vještaku nije poznato da li je količina ulja koja je utrošena u 2022. posljedica zamjene istrošenog ulja odnosno ulja loše kvalitete ili nečeg drugog. U svakom slučaju, s obzirom na naknadna utvrđenja, vještak Bitanga je zaključio da se tužitelju može priznati šteta nastala zbog gubitka ulja uslijed puknuća grijača uslijed potresa u iznosu od 87.886,00 kn (plaćeni računi za nabavku termalnog ulja u 2021.) • 80% (omjer u kojem vještak priznaje navedeni trošak) = 70.308,80 kn ili 9.331,58 EUR.

42. Strane nisu imale prigovora na dopunski nalaz i mišljenje vještaka Bitange.

43. Vještak Bitanga je tijekom ponovnog iskazivanja pred sudom, na upit suda, izjavio da da iznosi štete koje je on utvrdio u osnovnom i dopunskom nalazu i mišljenju u sebi ne obuhvaćaju PDV.

44. Stoga je rješenjem od 25. ožujka 2025. sud naložio vještaku očitovati se koliko iznosi porez na dodanu vrijednost (PDV) po računima koje je priznao tužitelju u troškove otklanjanja štete nastale na osiguranoj imovini nastupom osiguranog slučaja (potresa u Zagrebu dana 22. ožujka 2020.), kako u osnovnom, tako i u dopunskom nalazu i mišljenju te koliko iznosi osigurnina koju je tuženik dužan platiti tužitelju kada se uzme u obzir taj trošak PDV-a.

45. Naime, trošak PDV-a koji je sadržan u računima plaćenima po osnovi otklanjanja nastale štete jest sastavni dio stvarno nastale štete uzrokovane nastupom osiguranog slučaja, koju štetu je osiguratelj dužan naknaditi osiguraniku isplatom osigurnine, bez obzira na to je li tužitelj bio u mogućnosti iznos PDV-a kojeg je platio po ulaznim računima odbiti od iznosa PDV-a kojeg je morao platiti po izlaznim računima, dakle, bez obzira na eventualno pravo tužitelja da plaćeni PDV odbije kao pretporez.

46. U dopuni nalaza i mišljenja od 5. travnja 2025. vještak Bitanga specificira iznos PDV-a po pojedinim računima koje je priznao tužitelju u troškove otklanjanja štete na osiguranoj imovini te zaključuje kako je ukupan iznos PDV-a po računima koji su obrađivani u osnovnom nalazu i mišljenju 11.464,57 EUR, dok je ukupan iznos PDV-a po računima za ulje, obrađivanim u dopunskom nalazu, 2.232,89 EUR.

47. Stranke nisu imale prigovora na tu dopunu nalaza i mišljenja vještaka.

48. Tužitelj je ostao kod prigovora na osnovni nalaz i mišljenje vještaka Bitange (Euroexpert d.o.o.) te je predložio da se usuglase iskazi vještaka ŠĆ i vještaka Bitange, a podredno da se vještačenje obnovi po drugom vještaku.

49. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Bitange (Euroexpert d.o.o.), osnovni i oba dopunska te vještakova usmena i pisana očitovanja, jer su jasni i logični te, stoga, objektivno provjerljivi te izrađeni u skladu s ispravama u spisu i pravilima konkretne znanosti i struke.

50. Nije bilo potrebe za ''usuglašavanje'' iskaza vještaka ŠĆ, koji je u ovom postupku saslušan kao svjedok i iskaza stalnog sudskog vještaka Bitange, budući da je privatno naručeni nalaz vještaka ŠĆ imao određenih nedostataka, zbog čega je sud i odredio izvođenje dokaza strojarskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Bitangi (Euroexpert d.o.o.), kojeg je sud u cijelosti prihvatio.

51. Dakle, u ovom postupku ne postoje dva nalaza i mišljenja različitih stalnih sudskih vještaka, u smislu odredaba ZPP-a, već samo jedan, onaj kojeg je izradio vještak Bitanga, dok je nalaz i mišljenje vještaka ŠĆ privatna isprava koja ima dokaznu snagu kao i svaka druga privatna isprava, a vještak Bitanga je istu koristio za utvrđenje oštećenja nastalih od potresa, budući da je ŠĆ pregledavao osigurano postrojenje neposredno nakon potresa, dok nije koristio tu ispravu u pogledu procjene visine nastale štete, što je valjano obrazložio (ŠĆ pogrešno navodi koliko su na dan štetnog događaja bili stari određeni uređaji i oprema, što je dovelo do pogrešnog utvrđenja njihove vrijednosti, a time i iznosa nastale štete te nije jasno na koji način je utvrdio opseg oštećenja na zalihama robe, budući da taj opseg oštećenja nije nigdje dokumentiran).

52. Nadalje, pogrešno tužitelj smatra da je stvarna (tržišna) vrijednost oštećenog predmeta osiguranja ona koja je navedena u polici osiguranja kao iznos osiguranja za proizvodnu i ostalu opremu (6.000.000,00 kn + 100.000,00 kn=6.100.000,00 kn).

53. Naime, kao što je već navedeno, a kako to jasno proizlazi iz provedenog strojarskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Slavenu Bitangi, u polici osiguranja se kao iznos osiguranja za proizvodnu opremu i ostalu opremu tužitelja, a koja u naravi predstavlja liniju za proizvodnju hidroizolacijskih traka, liniju za proizvodnju polimernih bitumena, rezervoar za bitumen i ulje solar, rashladno postrojenje, postrojenje za proizvodnju cestograđevnih i antikorozivnih materijala – CIAM i laboratorij (a koja je od strane vještaka Cirakija u 2006. procijenjena na 7.934.000,00 kn) navodi 6.100.000,00 kn (6.000.000,00 kn za proizvodnu opremu i 100.000,00 kn za ostalu opremu tužitelja), koji iznos nije odgovarao stvarnoj (tržišnoj vrijednosti) te opreme, s obzirom da je stvarna vrijednost iste bila niža i ista je prema procjeni vještaka Bitange na dan sklapanja Ugovora o osiguranju imovine iznosila između 3.500.000,00 kn i 4.000.000,00 kn.

54. Dakle, očito je da se je radilo o nadosiguranju, u smislu odredbe čl. 956. ZOO- a (ugovoreni iznos osiguranja veći je od vrijednosti osigurane stvari), u kojem slučaju, ako nijedna strana nije postupila nesavjesno, ugovor ostaje na snazi, a iznos osiguranja se snizuje do iznosa stvarne vrijednosti osigurane stvari, dok se premija razmjerno smanjuje (čl. 956. st. 3. ZOO-a).

55. No, bez obzira na to, iznos osiguranja jest maksimalni iznos do kojeg osiguratelj može odgovarati osiguraniku, ali se iznos osigurnine određuje putem utvrđivanja stvarno nastale štete, a kako su u konkretnom slučaju troškovi popravka nastalih oštećenja bili manji od vrijednosti osigurane imovine na dan štetnog događaja, 22. ožujka 2020. (pri čemu ovaj sud u cijelosti prihvaća metodologiju i formulu koju je vještak Bitanga primijenio za utvrđivanje stvarne štete), a koja je iznosila oko 310.000,00 EUR, tada osigurnina koju je tuženik dužan platiti tužitelju odgovara iznosu potrebnih troškova popravka.

56. S obzirom da je strojarskim vještačenjem u ovom postupku utvrđeno da su troškovi popravka (otklanjanja) štete iznosili 56.964,39 EUR (osnovni nalaz i mišljenje) + 11.464,57 EUR (PDV – dopuna od 5. travnja 2025.) + 9.331,58 EUR (dopunski nalaz i mišljenje – nabavni trošak termalnog ulja) + 2.332,89 EUR (PDV – dopuna od 5. travnja 2025.), dakle, 83.093,43 EUR, a da ugovorena odbitna franšiza iznosi 5% od svote (iznosa osiguranja), a koja prelazi maksimalnih 93.750,00 kn/12.442,76 EUR[1] (čak i kada se iznos osiguranja razmjerno snizi na iznos koji je prema vještaku Bitangi odgovarao stvarnoj vrijednosti proizvodne i ostale opreme na dan sklapanja Ugovora o osiguranju – 3.500.000,00 kn /za proizvodnu i ostalu opremu/ te 3.166.802,00 kn za zalihe proizvoda = 6.666.802,00 kn; 5% • 6.666.802,00 kn = 333.340,10 kn), slijedom čega se kao odbitna franšiza primjenjuje maksimalnih 12.442,76 EUR pa proizlazi da je tuženik bio dužan tužitelju isplatiti osigurninu u ukupnom iznosu od 70.650,67 EUR (83.093,43 EUR – 12.442,76 EUR).

57. Kako je među strankama nesporno da je prije pokretanja ovog postupka tuženik isplatio tužitelju osigurninu u iznosu od 286.465,93 kn, dok je za iznos od 67.005,81 kn izvršen prijeboj međusobnih tražbina stranaka, to proizlazi da je tuženik podmirio tužiteljevu tražbinu po osnovi osigurnine u iznosu od 353.471,74 kn/46.913,76 EUR, slijedom čega mu je temeljem tužbe u ovoj parnici dužan isplatiti još preostalih 23.736,91 EUR (70.650,67 EUR – 46.913,76 EUR).

58. Budući da tužitelj u ovoj parnici zahtijeva isplatu iznosa od 175.187,24 EUR/1.319.948,26 kn, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti za iznos od 23.736,91 EUR, a odbiti za iznos od 151.450,33 EUR s zateznim kamatama.

59. Tužitelju na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva pripadaju zatezne kamate od dana kada je tuženik primio obavijest o nastanku osiguranog slučaja, sukladno odredbi čl. 943. st. 4. ZOO-a, a s obzirom da nije sporno da je tužitelj obavijestio tuženika o nastalom osiguranom slučaju u roku od 3 dana od potresa koji se je dogodio 20. ožujka 2020., kao što se to navodi u tužbi, to bi tužitelju pripadale zatezne kamate na neisplaćeni iznos osigurnine od 24. ožujka 2020., a kako tužitelj iste potražuje tek od 10. lipnja 2020., to su mu iste od tog datuma i dosuđene.

60. Radi se o potraživanju proizašlom iz trgovačkog ugovora o osiguranju imovine, slijedom čega se zatezne kamate na neisplaćenu osigurninu obračunavaju sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.

1 Fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK

61. Budući da je tužitelj u ovoj parnici uspio s 13,55% tužbenog zahtjeva (dosuđenih 23.736,91 EUR/potraživanih 175.187,24 EUR=0,13549), a tuženik u omjeru od 86,45%, to je, nakon što se od uspjeha tuženika oduzme uspjeh tužitelja, tužitelj dužan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u omjeru od 72,90% (čl. 154. st. 2. ZPP-a), dok sam tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

62. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 175.187,24 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tuženiku pripada naknada za odgovor na tužbu u iznosu od 2.402,51 EUR (72,90% od 3.295,63 EUR, sukladno Tbr. 8/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za podnesak od 12. svibnja 2021. u iznosu od 2.402,51 EUR (72,90% od 3.295,63 EUR, sukladno Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 9. prosinca 2021. u iznosu od 2.402,51 EUR (72,90% od 3.295,63 EUR, sukladno Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 10. veljače 2022. u iznosu od 1.201,26 EUR (70,90% od 1.647,82 EUR, sukladno Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 30. ožujka 2022. u iznosu od 2.402,51 EUR (72,90% od 3.295,63 EUR, sukladno Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 7. listopada 2024. u iznosu od 2.402,51 EUR (72,90% od 3.295,63 EUR, sukladno Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 27. studenog 2024. u iznosu od 2.402,51 EUR (72,90% od 3.295,63 EUR, sukladno Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 13. veljače 2025. u iznosu od 2.402,51 EUR (72,90% od 3.295,63 EUR, sukladno Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a) i za ročište od 30. travnja 2025. u iznosu od 2.402,51 EUR (72,90% od 3.295,63 EUR, sukladno Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), dakle, ukupno mu pripada 20.421,34 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

63. Na troškove parničnog postupka zatezne kamate se obračunavaju sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na izvanugovorna potraživanja.

64. Tuženiku ne pripada naknada troška za sastav podneska od 25. lipnja 2021., budući da u istom ponavlja sve ono što je već iznio u odgovoru na tužbu, slijedom čega trošak sastavljanja tog podneska nije bio potreban za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

65. Stoga je preko iznosa od 20.421,34 EUR do zahtijevanog iznosa od 32.956,25 EUR, za iznos od 12.534,91 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

66. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 2. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici

- tuženiku po punomoćnici