Poslovni broj: UsI-539/2024-16

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužiteljice OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po opunomoćenicima iz odvjetničkog društva Korljan & partneri d.o.o. [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Vukovarska 49, Zagreb, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku, Šibenik, Stjepana Radića 81, nakon javne rasprave održane i zaključene 1. travnja 2025., objavom odluke na temelju članka 121. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24; dalje ZUS), 2. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-943-02/22-01/381 Urbroj: 514-04-02-01-01/07-24-08 od 8. siječnja 2024.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-943-02/22-01/381 Urbroj: 514-04-02-01- 01/07-24-08 od 8. siječnja 2024. (dalje: osporeno rješenje):

- poništava se rješenje Šibensko – kninske županije, Upravnog odjela za opću upravu, imovinsko – pravne i zajedničke poslove Klasa: UP/I-943-05/21-01/14 Urbroj:

2182-19-02/3-22-38 od 20. listopada 2022. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje), te;

- odbija zahtjev tužitelja i ČS za isplatu naknade radi proširenja granice pomorskog dobra za nekretninu koja je u zemljišnim knjigama označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 15 222 m[2] , a u katastru kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao neosnovan.

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelji pobijaju zakonitost osporenog rješenja navodima u kojima u tvrde da se temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i nepravilnoj primjeni materijalnog i postupovnog prava. Zahtjev za isplatu naknade podnijet je u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se prije izgradnje luke nautičkog turizma (ACI Marina Piškera) nalazila izvan granice koja se po zakonu važećem u vrijeme izgradnje predmetne luke nautičkog turizma (Zakon o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima, Narodne novine, br. 19/74, 24/74, 39/74, 39/75, 17/77, 18/81, 31/86, 47/89, 26/93, 17/94, 29/94, 107/95, 108/95, 142/88) smatra pomorskim dobrom. Predmetna nekretnina prije izgradnje luke nautičkog turizma nije bila u obuhvatu pomorskog dobra. Ne postoji nijedan dokument iz razdoblja prije izgradnje predmetne marine iz kojeg bi proizašlo da je nekretnina (sada) oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i prije izgradnje marine bila u obuhvatu pomorskog dobra. Tek izgradnjom luke posebne namjene od strane Adriatik klub Jugoslavija predmetna nekretnina postala je pomorsko dobro i time oduzeta iz privatnog vlasništva prednika tužitelja, bez provedenog postupka izvlaštenja. Spominju Informacije u vezi izgradnje nautičkog centra na „Panituli Velikoj“ Izvršnog vijeća Javnog pravobranilaštva Općine Šibenik od 25. lipnja 1984., broj M-37/84 iz kojih proizlazi da je Skupština Općine Šibenik dodijelila na korištenje Adriatik klub Jugoslavija, radi izgradnje nautičkog centra, pomorsko dobro te je utvrđeno da je za izgradnju tog centra potrebno izvlastiti i dio zemljišta privatnog vlasništva na kojem se već izvode radovi. Iz dopisa Skupštine Općine Šibenik, Komisije za predstavke i pritužbe Izvršnom vijeću od 22. lipnja 1984. broj: 03-3545/1-1984 razvidno je da je Komisija utvrdila nepravilnosti u postupku dodjele pomorskog dobra na korištenje Adriatik klubu Jugoslavije, između ostalog, jer je prema skici koja je sastavni dio rješenja vidljivo da je manji dio pomorskog javnog dobra, a već dio zemljište MS (koji o tome nije ni obavješten). Iz sadržaja tih dopisa više je nego jasno da su u trenutku izgradnje luke posebne namjene granice pomorskog dobra bile utvrđene, kao i da se unutar tih granica nije nalazila nekretnina prednika tužitelja. Dalje, iz Obavijesti Općinskog komiteta za komunalne poslove, Uprave za imovinsko pravne poslove od 17. prosinca 1984. broj: 08-8101/1- 84 razvidno je da se rješenje Skupštine općine Šibenik broj 8641/1-83 od 29. prosinca 1983. o davanju na korištenje javnog dobra „Adriatik klub“ Jugoslavija odnosi samo na čestice društvenog vlasništva, dok za privatne čestice nije vođen postupak eksproprijacije. Isto tako, iz odgovora Skupštine općine Šibenik od 12. studenog 1985. broj: 01-7781/1-1985 proizlazi da se kod dodjele pomorskog dobra nije diralo u nekretnine u vlasništvu građana i da ugovor o korištenju dodijeljenog pomorskog dobra s Adriatik klubom nije sklopljen, jer postoji nesuglasnost o shvaćanju spornog akta o davanju na korištenje pomorskog dobra. Dakle, svi tadašnji organi suglasni su da nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sada 2596/2) prije izgradnje nautičke marine nije bila pomorsko dobro.

Time što se Adriatik klubu dozvolilo da izgradi luku nautičkog turizma na nekretnini u vlasništvu prednika tužitelja došlo je do proširenja granice pomorskog dobra na način da se granica pomorskog dobra koja se do tada protezala nekretninom oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (pojas kopna uz more do katastarske čestice s nekretninom (u vlasništvu tužitelja) označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica]. Adriatik klub Jugoslavija je nakon dodjele zemljišta na korištenje, zaposjeo parcelu u vlasništvu prednika tužitelja na način da je na istoj izgradio objekte odgovarajuće namjene te je tek tada, izgradnjom predmetne luke posebne namjene (sredinom 80-tih godina 20. stoljeća) došlo do funkcionalne veze predmetne nekretnine s morem i time po tada važećem Zakonu o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine, br. 19/74, 24/74, 39/74, 39/75, 17/97, 18/81) stečene su pretpostavke da nekretnina postane pomorsko dobro. Iz arhivskog izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] razvidno je da ista od osnutka zemljišne knjige bila upisana kao privatno vlasništvo fizičkih osoba odnosno da nikada nije bila uknjižena kao pomorsko dobro, niti je na istoj postojala zabilježba bilo kakvog postupka koji za cilj ima proglašenje pomorskog dobra.

S druge strane, susjedna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] preko koje se proteže i na kojoj je sagrađena luka nautičkog turizma "Aci marina Piškera" od osnutka zemljišnih knjiga evidentirana je kao „obala" odnosno pomorsko dobro. Upravo o toj nekretnini je riječ u rješenju Skupštine općine Šibenik broj 8641/1-83 od 29. prosinca 1983. o davanju na korištenje javnog dobra. Općinski komitet za komunalne poslove, Uprava za imovinsko pravne poslove u svojoj obavijesti od 17. prosinca 1984. broj: 08-8101/1-84 ukazuje da se rješenje broj 8641/1-83 od 29. prosinca 1983. o davanju na korištenje javnog dobra odnosi samo na čestice društvenog vlasništva, a to je, dakle, samo čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prema položajnom nacrtu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prije izgradnje luke nautičkog turizma) ne spada u neku od taksativno nabrojenih kategorija pomorskog dobra iz članka 4. Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima. Štoviše, jasno je određena katastarska granica koja odjeljuje pomorsko dobro (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sve navedeno upućuje na činjenicu da su ispunjeni uvjeti iz članka 58. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade. Drukčije tumačenje, dovodi do povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava. Predlažu da sud osporeno rješenje poništi, i sam riješi upravnu stvar, a tužiteljima naknadi troškove upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu, tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

4. Kao zainteresirana osoba u spor je pozvano Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku koje tužbu predlaže odbiti kao neosnovanu.

5. U podnesku od 28. ožujka 2025. tužitelji ponavljaju da je izgradnja marine započeta sredinom 1980.-tih, kada se prvi put određeni dio privatnog zemljišta počeo koristiti kao pristanište i to bez formalnog postupka izvlaštenja. Prije tog vremena, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 15 222 m[2] nije bila pomorsko dobro niti u arhivama postoji ijedan dokument iz kojeg bi to proizlazilo. Tek je 2014. rješenjem Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture Klasa: UP/II-342-01/10-01/173 predmetna zona formalno uključena u obuhvat pomorskog dobra i to proširenjem na kopneni dio otoka Panitula Velika. U tom rješenju redom su pobrojane nove čestice i ucrtana granica koja se u velikoj mjeri "uvlači" u unutrašnjost otoka. Protivno tumačenju tuženika ne radi se o deklarativnom aktu, jer je tim rješenjem došlo do bitnog pomicanja obale. Tužitelji su godinama bili stvarni i zemljišnoknjižni vlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a gradnjom marine i novom granicom iz 2014. dolazi do faktičnog oduzimanja privatnog zemljišta. Na okolnost utvrđivanja faktičnog stanja same čestice i objekta koji su izgrađeni, kao i radi usporedbe s prethodno postojećim stanjem (prije gradnje luke) te procjene vrijednosti nekretnine predlažu provođenje očevida uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka. Uz to, prilažu privatno sačinjeni procjembeni elaborat 01-03/2025 stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Dražene Kneževića prema kojem je vrijednost predmetne nekretnine utvrđena u iznosu od 919.000,00 eura, dakle, dvostruko veća vrijednost od one koje je utvrdilo prvostupanjsko tijelo.

6. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 1. travnja 2025.), bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Tom je prilikom tužiteljica OS u spis priložila podnesak u kojem daje povijesni prikaz vlasništva i situacije na terenu kakva je bila 1983. kada je ACI bespravno počeo graditi marinu.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo, kao i onu uloženu tijekom spora, dok je odbio izvođenje od tužitelja predloženih dokaza (očevid uz sudjelovanje vještaka, saslušanje tužitelja), jer isti nisu od utjecaja za utvrđivanje odlučnih činjenica za donošenje pravilne i na zakonu osnovane presude.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište o tome radi li se ovdje o proširenju granice pomorskog dobra i s tim u vezi povezanog pitanja pripada li tužiteljima pravo na isplatu naknade radi proširenja granice pomorskog dobra za nekretninu koja je u zemljišnim knjigama označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 15 222 m[2] .

11. Mimoilaženje u stajalištima proizlazi iz različitog tumačenja za ovaj upravni spor mjerodavnih odredaba Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine, br. 74/14, 69/17, 98/19). Odredbom članka 58. tog Zakona uređeno je pitanje naknada za nekretnine koje se, po posebnom propisu, smatraju izvlaštenim: (1) U slučaju proširenja granice pomorskog dobra izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom odnosno izvan granice određene aktom nadležnog tijela donesenog na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro, za nekretnine na koje je proširena granica naknada se, po zahtjevu prijašnjeg vlasnika, određuje u postupku i na način propisan ovim Zakonom. (3) Prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu na temelju akta o određivanju granica pomorskog dobra i ovjerovljenog geodetskog elaborata.

12. Prema odredbi članka 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, br.158/03, 100/04, 141/06, 389/09, 123/11, 56/16, 98/19: u daljnjem tekstu: ZoPDiML,):

(1) Pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.

(2) Pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje.

(3) U smislu stavka 2. ovoga članka, dijelom kopna smatra se: morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva.

13. Prema odredbi članka 118. stavak 3. ZoPDiML ako se mijenjaju granice pomorskog dobra zbog promjene dokumenata prostornog uređenja, prirodnih pojava ili zbog proglašenja kopna pomorskim dobrom na taj dio pomorskog dobra primijenit će se odredbe o izvlaštenju.

14. Iz prethodno citiranih odredaba proizlazi da prijašnjim vlasnicima pripada pravo na naknadu u slučaju proširenja granice pomorskog dobra a) izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom, ili, b) izvan granice određene aktom nadležnog tijela donesenog na temelju zakona.

15. Odlukom Županijskog poglavarstva Šibensko – kninske županije o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene na Velikoj Panituli – luke nautičkog turizma Piškera (Službeni vjesnik Šibensko – kninske županije, br. 5/99) predmetna nekretnina utvrđena je kao pomorsko dobro u smislu odredbi članka 2. stavak 1. točka 3. tog Zakona.

16. Prema stanju spisa temeljem godišnjeg plana upravljanja pomorskim dobrom Šibensko – kninske županije, u sklopu nove katastarske izmjere koja se provodi za čitavo područje katastarske općine [katastarska općina], Povjerenstvo za granice pomorskog dobra Šibensko – kninske županije izradilo je prijedlog granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] za otok Panitula (Velika Panitula) na području Nacionalnog parka "Kornati“. Rješavajući o prijedlogu granice pomorskog dobra za potrebe registracije pomorskog dobra u svrhu provedbe nove katastarske izmjere za k. o. [katastarska općina] rješenjem Klasa: UP/I-342-01/10-01/73 Urbroj: 530-03-1-14-2 od 30. prosinca 2014. utvrđena je granica pomorskog dobra koja, između ostalih, u cijelosti obuhvaća i spornu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja, prema obrazloženju rješenja, predstavlja lučko područje luke posebne namjene – luke nautičkog turizma „Piškera“. Rješenje o utvrđivanju granica pomorskog dobra svojstvo je pravomoćnosti steklo 21. siječnja 2015.

17. Iz navedenog proizlazi, kako je to pravilno pobijanim rješenjem utvrđeno, da se u konkretnom slučaju ne radi o proširenju granice pomorskog dobra izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom, odnosno izvan granice određene aktom nadležnog tijela donesenog na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro, a u kojem slučaju bi se u odnosu na nekretnine na koje je proširena granica naknada po zahtjevu prijašnjeg vlasnika određivala u postupku i na način propisan Zakonom o izvlaštenju i naknadi. Predmetna granica pomorskog dobra, od vremena utvrđivanja, nije mijenjana, zbog čega nije bilo prostora za donošenje drukčije odluke o zahtjevu tužitelja. Dakle, od utvrđivanja granica pomorskog dobra koje su uvjetovane ZoPDiML, koje po svojoj naravi predstavlja samo usklađenje pravnog statusa određene nekretnine koja predstavlja pomorsko dobro od općeg značaja s pravnim režimom koji se na njega odnosi, treba razlikovati naknadno mijenjanje jednom utvrđenih granica. Ta je situacija pokrivena odredbom članka 118. stavak 5. ZoPDiML prema kojoj za slučaj da se mijenjaju granice pomorskog dobra zbog promjene dokumenata prostornog uređenja, prirodnih pojava ili zbog proglašenja kopna pomorskim dobrom na taj dio pomorskog dobra primijenit će se odredbe o izvlaštenju. U smislu ove odredbe dolazi do promjene granica pomorskog dobra, koje to na temelju zakonske podloge predstavljaju same po sebi, bilo zbog vanjskih utjecaja, akata prostornog uređenja ili razloga proglašenja kopna pomorskim dobrom, u kom slučaju vlasnicima takvih nekretnina pripada pravo na izvlaštenje.

18. Slijedom navedenog, a budući je pravna pretpostavka za primjenu odredbe članka 58. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade postojanje odluke o naknadno promijenjenoj granici pomorskog dobra, koja u konkretnom slučaju nije donesena niti su granice naknadno mijenjane, to i ovaj sud smatra da nisu ostvarene pretpostavke za određivanje naknade u odnosu na nekretnine koje su predmet ovog spora (slično u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-4680/20-3 od 30. travnja 2021.).

19. Na tragu takvog tumačenja je i stajalište izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-887/04 od 10. studenoga 2004., Rev-1381/12 od 22. studenoga 2016., te Rev-2433/15 od 2. veljače 2016., gdje je izraženo pravno stajalište da se naknada za nekretnine koje su proglašene pomorskim dobrom može ostvariti ili u postupku za izvlaštenje sukladno (ranije važećoj) odredbi čl. 1038. Pomorskog zakonika, ukoliko je takav postupak pokrenut i proveden, a ukoliko postupak izvlaštenja nije pokrenut, tada prijašnji vlasnik takvih nekretnina u ostvarenju svojih vlasničkih prava može u redovnoj parnici pred nadležnim sudom ostvariti naknadu za oduzeto zemljište (tako i u presudi Upravnog suda u Rijeci broj 6 UsI- 891/2018-19 od 24. svibnja 2019.).

20. Opravdanost ovakvog uređenja pitanja naknade izvlaštenja s aspekta ustavnosti razmatrao je i Ustavni sud Republike Hrvatske koji je u odluci U-I/6256/2014 9. listopada 2019. ustvrdio kako se radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, pravo vlasništva može tek iznimno, zakonom, ograničiti ili oduzeti uz naknadu tržišne vrijednosti u okviru postupka izvlaštenja. Međutim, isplata tržišne vrijednosti nekretnine u postupku izvlaštenja uvjetovana je postojanjem valjanog upisa prava vlasništva na nekretnini koja je sposobna biti objekt prava vlasništva, što nije slučaj kod nekretnina koje su pomorsko dobro jer su one res extra commercium, a njih je sukladno zakonu moguće koristiti samo putem instituta koncesije odnosno koncesijskog odobrenja. Iz tog razloga nije ni prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 118. ZoPDiML.

21. Zaključno, u konkretnom slučaju nije došlo do promjene granica pomorskog dobra, zbog čega se tužiteljima ne može priznati pravo na traženu naknadu izvlaštenja.

22. Kod izloženog, sud ne nalazi da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

23. O troškovima upravnog spora odlučeno je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Splitu, 2. svibnja 2025.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljima po opunomoćenici

- tuženiku

- zainteresiranoj osobi

- u spis