Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27, Split
Poslovni broj: Pn-226/2019-68
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Daniela Jurić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 12. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja Daniele Jurić i zz tuženice VŠ, na ročištu za objavu presude, dana 2. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Dužna je tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 42.507,15 eur zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% -tna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, tekuće na iznos od:
-305,53 eura počevši od 15. ožujka 2016.;
-300,09 eura počevši od 15. travnja 2016.;
-300,09 eura počevši od 15. svibnja 2016.;
-300,09 eura počevši od 15. lipnja 2016.;
-305,63 eura počevši od 15. srpnja 2016.;
-305,63 eura počevši od 15. kolovoza 2016.;
-305,63 eura počevši od 15. rujna 2016.;
-304,31 eura počevši od 15. listopada 2016.;
-304,31 eura počevši od 15. studenog 2016.;
-304,31 eura počevši od 15. prosinca 2016.;
-307,08 eura počevši od 15. siječnja 2017.;
-307,08 eura počevši od 15. veljače 2017.;
-307,08 eura počevši od 15. ožujka 2017.;
-321,00 eura počevši od 15. travnja 2017.;
-321,00 eura počevši od 15. svibnja 2017.;
-321,00 eura počevši od 15. lipnja 2017.;
-317,40 eura počevši od 15. srpnja 2017.;
-317,40 eura počevši od 15. kolovoza 2017.;
-317,40 eura počevši od 15. rujna 2017.;
-327,71 eura počevši od 15. listopada 2017.;
-326,09 eura počevši od 15. studenog 2017.;
-326,09 eura počevši od 15. prosinca 2017.;
-332,09 eura počevši od 15. siječnja 2018.;
-332,09 eura počevši od 15. veljače 2018.;
-332,09 eura počevši od 15. ožujka 2018.;
-328,21 eura počevši od 15. travnja 2018.;
-328,21 eura počevši od 15. svibnja 2018.;
-328,21 eura počevši od 15. lipnja 2018.;
-337,39 eura počevši od 15. srpnja 2018.;
-337,39 počevši od 15. kolovoza 2018.;
-311,50 eura počevši od 15. rujna 2018.;
-315,67 eura počevši od 15. listopada 2018.;
-315,67 eura počevši od 15. studenog 2018.;
-315,67 eura počevši od 15. prosinca 2018.;
-332,20 eura počevši od 15. siječnja 2019.;
-332,20 eura počevši od 15. veljače 2019.;
-332,20 počevši od 15. ožujka 2019.;
-334,03 eura počevši od 15. travnja 2019.;
-334,03 eura počevši od 15. svibnja 2019.;
-334,03 eura počevši od 15. lipnja 2019.;
-330,21 eura počevši od 15. srpnja 2019.;
- 330,21 eura počevši od 15. kolovoza 2019.;
-304,32 eura počevši od 15. rujna 2019.;
-311,69 eura počevši od 15. listopada 2019.;
-311,69 eura počevši od 15. studenog 2019.;
-311,69 eura počevši od 15. prosinca 2019.;
-327,81 eura počevši od 15. siječnja 2020.;
-327,81 eura počevši od 15. veljače 2020.;
-327,81 eura počevši od 15. ožujka 2020.;
- 330,72 eura počevši od 15. travnja 2020.;
-330,72 eura počevši od 15. svibnja 2020.;
-330,72 eura počevši od 15. lipnja 2020.;
-332,68 eura počevši od 15. srpnja 2020.;
-332,68 eura počevši od 15. kolovoza 2020.;
-306,79 eura počevši od 15. rujna 2020.;
-386,70 eura počevši od 15. listopada 2020.;
-386,70 eura počevši od 15. studenog 2020.;
-386,70 eura počevši od 15. prosinca 2020.;
-410,87 eura počevši od 15. siječnja 2021.;
- 410,87 eura počevši od 15. veljače 2021.;
-410,87 eura počevši od 15. ožujka 2021.;
-415,88 eura počevši od 15. travnja 2021.;
-415,88 eura počevši od 15. svibnja 2021.;
-415,88 eura počevši od 15. lipnja 2021.;
-428,38 eura počevši od 15. srpnja 2021.;
-428,38 eura počevši od 15. kolovoza 2021.;
-428,38 eura počevši od 15. rujna 2021.;
-442,49 eura počevši od 15. listopada 2021.;
-442,49 eura počevši od 15. studenog 2021.;
-442,49 eura počevši od 15. prosinca 2021.;
-458,02 eura počevši od 15. siječnja 2022.;
-458,02 eura počevši od 15. veljače 2022.;
-458,02 eura počevši od 15. ožujka 2022.;
-471,84 eura počevši od 15. travnja 2022.;
-471,84 eura počevši od 15. svibnja 2022.;
-471,84 eura počevši od 15. lipnja 2022.;
- 485,77 eura počevši od 15. srpnja 2022.;
-485,77 eura počevši od 15. kolovoza 2022.;
-485,77 eura počevši od 15. rujna 2022.;
-502,28 eura počevši od 15. listopada 2022.;
-502,28 eura počevši od 15. studenog 2022.;
-502,28 eura počevši od 15. prosinca 2022.;
-521,10 eura počevši od 15. siječnja 2023.;
-521,10 eura počevši od 15. veljače 2023.;
-521,10 eura počevši od 15. ožujka 2023.;
-534,81 eura počevši od 15. travnja 2023.;
-534,81 eura počevši od 15. svibnja 2023.;
-534,81 eura počevši od 15. lipnja 2023.;
-527,12 eura počevši od 15. srpnja 2023.;
-527,12 eura počevši od 15. kolovoza 2023.;
-527,12 eura počevši od 15. rujna 2023.;
-561,44 eura počevši od 15. listopada 2023.;
-561,44 eura počevši od 15. studenog 2023.;
-561,44 eura počevši od 15. prosinca 2023.;
-567,11 eura počevši od 15. siječnja 2024.;
-567,11 eura počevši od 15. veljače 2024.;
-567,11 eura počevši od 15. ožujka 2024.;
-591,47 eura počevši od 15. travnja 2024.;
-591,47 eura počevši od 15. svibnja 2024.;
-591,47 eura počevši od 15. lipnja 2024.;
-591,47 eura počevši od 15. srpnja 2024.;
-591,47 eura počevši od 15. kolovoza 2024.;
-591,47 eura počevši od 15. rujna 2024.;
-591,47 eura počevši od 15. listopada 2024.;
- 591,47 eura počevši od 15. studenog 2024.;
- 591,47 eura počevši od 15. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I. Dopušta se objektivna preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz podnesaka tužitelja zaprimljenih pred ovim sudom dana 2. ožujka 2022. i 9. siječnja 2025.
II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknaditi tužitelju UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 6.505,22 eura, sa zateznom kamatom koja teče od 2. svibnja 2025., kao dana donošenja odluke, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 28. ožujka 2019., navodi se u bitnome da je tužitelj vlasnik stana u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 16537, K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], etaže E-2, koji se nalazi u prizemlju označen brojem 6, ukupne površine 63,02 m2. Tužitelj da je predmetni stan stekao 17. travnja 2012. temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 14. siječnja 2002., a nakon smrti primatelja uzdržavanja IŠ. U predmetnom stanu da stanuje zaštićeni najmoprimac TŠ sa svojim sinom KŠ. Ista je kao član obiteljskog domaćinstva prethodnog najmoprimca NŠ preuzela njegova prava i obveze nakon njegove smrti, sve temeljem Ugovora o najmu stana od 28. srpnja 1997.
1.1. Tužitelj da je na ime predmetnog najma od 5. rujna 2012. do 1. rujna 2018. primao zaštićenu najamninu u iznosu od 162,57 kn, a od 1. rujna 2018. do danas 357,67 kn. U predmetnoj zgradi da nije osnovana niti se plaća zakonska pričuva. Tužitelj je kao vlasnik i najmodavac nizom prisilnih zakonskih odredbi, dužan održavati predmetni stan i zajedničke dijelove nekretnine, sukladno članku 80., 84. i 89. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima , odnosno dužan je održavati stan u stanju podobnom za stanovanje, sukladno članku 13. Zakona o najmu stanova, članak 553. i 554. Zakona o obveznim odnosima.
1.2. Tužitelj da sukladno odredbama Zakona o najmu stanova nije imao nikakvog utjecaja na sklapanje ugovora o najmu zareza niti na sadržaja njegovih odredbi, kao niti na iznos najamnine. Tužitelju su Zakonom o najmu stanova u tolikoj mjeri ograničeni razlozi za otkaz ugovora o najmu zaštićenom najmoprimcu, da tužitelj sedam godina nije mogao, odnosno do 2023. godine neće moći ući u posjed predmetnog stana, jednako kao što to nije mogao niti njegov prednik. Zaštićena najamnina je do 1 rujna 2018., bila gotovo 20 puta manje od tržišne najamnine za predmetni stan, koju tržišnu najamninu tužitelj sedam godina nije mogao naplatiti, ali niti će moći još gotovo pet godina. Tržišna vrijednost predmetnog strana također je značajno umanjena. Iz svega navedenog da je razvidno kako je Republika Hrvatska na opisani način tužitelju povrijedila vlasnička prava zajamčena odredbama članka 1 Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, budući nije postala ravnoteža između interesa tužitelja kao vlasnika stana i općeg interesa zaštite prava zaštićenih najmoprimaca, jer je tužitelju bio nametnut prekomjeran individualni teret. Navedeni stav da je zauzeo i Europski sud za ljudska prava, odlučujući u predmetu Statileo protiv Hrvatske, presudom od 10. srpnja 2014., Zahtjev broj 12027/10, Gošović protiv Hrvatske presudom od 4. travnja 2017., Zahtjev broj 37006/13, Bego i drugi protiv Hrvatske presudom od 15.studenoga 2016. te Mirošević-Anzulović protiv Hrvatske, presudom od 4. listopada 2016. godine.
1.3. Nadalje, da je razvidno kako je tužitelj uslijed povrede koja je opisana pretrpio štetu te tužitelj smatra kako ga, sukladno stavovima sudske prakse, pripada naknada štete u visini tržišne najamnine koju bi tužitelj ostvario davanjem u najam predmetnog stana, i to za razdoblje od 1. ožujka 2016. pa sve do podnošenja tužbe i nadalje, umanjenu za zaštićenu najamninu koju je tužitelj primio kako je navedeno u tužbi, a koja tržišna najamnina bi iznosila najmanje 3.000,00 kn mjesečno.
1.4. Tužitelj se prije podnošenje ove tužbe obratio nadležnom državnom odvjetništvu zahtjevom za mirno rješenje spora, koji zahtjev je odbijen dopisom od 23. ožujka 2019 godine. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženoj da mu u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati iznos od 103,619.21 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je navedeno u petitu tužbe.
2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom pred ovim sudom 27. siječnja 2020., tuženica osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare samog prava iz kojeg proistječu predmetne povremene tražbine, navodeći da je Konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda u Republici Hrvatskoj ratificirana 5. studenog 1997. i da od tada predstavlja formalni izvor prava pa da su podnositelji zahtjeva imali pravo i mogućnost pred domaćim sudom tražiti zaštitu konvencijskih prava. Nadalje, tuženica smatra da tužitelju ni u kojem slučaju ne pripada pravo na naknadu štete u vidu razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine koju je ostvario, obzirom da Europski sud u presudi Statileo protiv RH, koristi pravni standard „primjerene najamnine“. Nadalje, da iz priložene dokumentacije proizlazi da u konkretnom slučaju nije presudom nadomješten ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, stoga da Republika Hrvatska ne može biti odgovorna za štetu koju je pretrpio podnositelj zahtjeva.
2.1. U konkretnom slučaju da se postavlja pitanje je li podnositelj eventualno doprinio nastanku štete, ukoliko nije poduzeo odgovarajuće pravne radnje koje radi utvrđivanja platnih mogućnosti obiteljskog domaćinstva najmoprimca o kojima u značajnoj mjeri ovisi zaštićena najamnina. Naime, Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine i to u članku 2 propisano je, pored ostalog, da se uvjeti i mjerila za utvrđivanje zaštićene najamnine utvrđuju ovisno o platnim mogućnostima obiteljskog domaćinstva najmoprimca.
3. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 2.ožujka 2022., tužitelj je nakon nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke RŠ, uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženice potražuje isplatu iznosa od 187.235,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, za vremensko razdoblje od ožujka 2016. do siječnja 2022., pri čemu je utvrđenu tržišnu najamninu predmetne nekretnine umanjio za primljene iznose zaštićene najamnine i pripadajući iznos poreza i prireza porezu na dohodak, kojoj preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva se tuženik nije protivio.
3.1. Nadalje, podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 9. siječnja 2025., tužitelj je, nakon nalaza i mišljenja te dopune vještaka građevinske struke RŠ, uredio tužbeni zahtjev tako da od tuženice potražuje isplatu iznosa od 42.507,15 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama, za vremensko razdoblje od ožujka 2016. do prosinca 2024., pri čemu je utvrđenu tržišnu najamninu predmetne nekretnine umanjio za primljene iznose zaštićene najamnine i pripadajući iznos poreza i prireza porezu na dohodak, kojoj preinaci tužbe se tuženik nije protivio.
3.2. Naime, podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 7. ožujka 2025., tuženik se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi, stoga je sud, primjenom članka 190. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23.; dalje: ZPP), odlučio kao u točki I. izreke rješenja.
3.3. Naime, sud je vodio računa o tome da se omogući racionalna upotreba instituta preinake tužbe u ovom konkretnom slučaju, koja svakako, prema stavu ovog suda, pridonosi konačnom rješenju spornih odnosa između stranaka. Obzirom da nikakva procesna ograničenja dopustivosti preinake ne mogu spriječiti tužitelja da svoj drugi ili drukčiji zahtjev ostvaruje u drugoj parnici, sud je preinaku tužbe u konkretnom slučaju dopustio. U protivnome, bilo bi povrijeđeno pravo tužitelja na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčenom odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02 i 1/06: dalje: Konvencija).
4. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije koja je priložen u spis, i to: zk izvatka za čest. zem. [katastarska čestica], suvlasnički udio br.2, ZU 16537, K. O. [katastarska općina], povijesnog zk izvatka, ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom zaključenim 28. srpnja 1997. između IŠ pok. U i NŠ, izračuna mjesečne zaštićene najamnine na dan 21.veljače 2019., zapisnika o bodovanju stana –neto korisna površina stana od 15.veljače 2019., Izračuna zaštićene najamnine od 1.rujna 2018., zahtjeva za mirno rješavanje spora od 13. ožujka 2019., odgovora na zahtjev za mirnim rješavanjem spora broj N-DO- 93/2019, dopisa Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 9.ožujka 2021., dopisa Ministarstva financija-Porezna uprava od 25.svibnja 2021., indeksa cijena stambenih objekata. Nadalje, izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, koja je sudu dostavila pisani nalaz i mišljenje, kao i dopune istoga te je na ročištu od 26. veljače 2024., usmeno iznijela očitovanje na prigovore stranaka.
5. Punomoćnica tužitelja je popisala parnični trošak.
6. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.
7. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da se tužitelj dana 13. ožujka 2019., dakle prije pokretanja ovog parničnog postupka, obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješavanje spora, koji zahtjev je tuženica odbila dopisom broj N-DO-93/2019 od 20. ožujka 2019., čime je, u smislu članka 186.a. st. 1. ZPP, ispunjena procesna pretpostavka dopustivosti tužbe.
8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja spram tuženice za isplatom iznosa od 42.507,15 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade štete za vremensko razdoblje od ožujka 2016. do prosinca 2024., u vidu razlike između iznosa zaštićene najamnine i iznosa tržišne najamnine koji bi tužitelj ostvarivao, za stan čiji je zk vlasnik, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 16537, K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], etaža E-2, stan u prizemlju označen brojem 6, površine 63,02 m2, a koji stan je u režimu zaštićenog najma.
9. Tužitelj činjenični osnov tužbe temelji na tvrdnji da trpi štetu zbog ograničenja prava vlasništva i da postoji odštetna odgovornost države za naknadu štete koju trpi kao vlasnik opisanog stana, opterećenog pravima zaštićene najmoprimke TŠ i njezinog sina KŠ.
10. Radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je , ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog povedenog dokaznog postupka, utvrdio u nastavku navedene pravnorelevantne činjenice.
11. Čitanjem zk izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] (stambena zgrada, dvorište) , ZU 16537, K. O. [katastarska općina], proizlazi da je tužitelj UŠ upisan kao vlasnik drugog suvlasničkog dijela 63/281, etažno vlasništvo (E-2), i to dijela koji je suvlasnički dio povezan sa stanom na etaži prizemlja, označen kao stan 2, šifriran plavom bojom, ukupne površine 63,02m2, koji se sastoji od hodnika, kuhinje, dnevnog boravka, ostave, 2 sobe i kupaonice te pripatka balkona (jug) površine 3,60m2, korisne površine 0,90 m2, a stanu pripada i ostava broj 2, površine 5,63m2, smještena u suterenu.
12. Čitanjem ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 28. srpnja 1997., proizlazi da isti zaključen između IŠ pok U iz [adresa] kao najmodavca i NŠ iz [adresa] kao najmoprimca, da je istim ugovoreno kako najmodavac daje najmoprimcu u najam stan u [adresa], koji se nalazi u prizemlju, a sastoji se od 3 sobe, kupatila, kuhinja, hodnika i izbe, površina 62,84m2; da se najmoprimcu osim stana daju na korištenje i drvarnica ispod stubišta u površini od 2,50 m2, te da ugovorne strane ugovaraju zaštićenu najamninu koja se plaća svaki mjesec u iznosu od 120,00 kn. Kao članovi obiteljskog domaćinstva najmoprimca navedeni su TŠ, supruga te KŠ, sin.
13. Čitanjem Izračuna mjesečne zaštićene najamnine na dan 21. veljače 2019., sačinjenog od strane Službe za gospodarenje gradskom imovinom Grada Splita proizlazi da se istim utvrđuje kao najmodavac UŠ (tužitelj), a najmoprimac KŠ, i to stana u [adresa], smještenog u prizemlju, neto korisna površina stana od 60,21 m2, te da izračunata mjesečna zaštićena najamnina iznosi 162,57 kn.
14. Čitanjem Izračuna mjesečne najamnine od 1. rujna 2018., koji je temeljem članka 28. a. st.1. i 4. Zakona o najmu stanova, izdao vlasnik opisanog stana, tužitelj, zaštićenim najmoprimcima TŠ i KŠ, proizlazi da izračun zaštićene najamnine na dan 31. kolovoza 2018. iznosi 162,57 kn, iznos na koji se povećava najamnina na dan 1. rujna tekuće godine iznosi 195,10 kn; iznos najamnine za vremensko razdoblje od 1. rujna 2018. do 31. kolovoza 2019. iznosi 357,67 kn; iznos najamnine za vremensko razdoblje od 1. rujna 2019. do 31. kolovoza 2020. iznosi 552,77 kn; iznos najamnine za vremensko razdoblje od 1. rujna 2020. do 31. kolovoza 2021. iznosi 747,87 kn; iznos najamnine za vremensko razdoblje od 1. rujna 2021. do 31. kolovoza 2022. iznosi 942,97 kn, a iznos najamnine za vremensko razdoblje od 1. rujna 2022. do 31. kolovoza 2023. iznosi 1138,07 kn.
15. Odredbom članka 31. stavak 1. Zakona o najmu stanova (Narodne novine br. 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., i 68/18, u daljnjem tekstu: ZNS), propisano je da vlasnik stana i osoba koja je do stupanja toga zakona imala stanarsko pravo na tom stanu, koja je stupanjem na snagu toga zakona stekla status najmoprimca, sklapaju ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu. Pri tome je vlasnik stana dužan održavati stan koji se daje u najam (članak 13. ZNS). Isto tako, odredbom članka 7. ZNS propisano je da se zaštićena najamnina određuje na temelju uvjeta i mjerila koje utvrđuje Vlada Republike Hrvatske.
16. Nadalje, prema odredbi članka 30. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06. i 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. 81/15., 94/17.- dalje ZV), pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima.
17. Prema stavu ovog suda, propisivanjem gore navedenih ograničenja za vlasnike stanova sa zaštićenom najamninom došlo je do miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnim sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori, br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. - u daljnjem tekstu: Konvencija). Takvim miješanjem tužene nametnut je vlasnicima nekretnina u kojima žive zaštićeni najmoprimci pretjerani teret, koji se ne može opravdati pravednom raspodjelom socijalnog i financijskog tereta u uvjetima društvenih reformi. Naime, pri uređenju prava zaštićenih najmoprimaca na stanovima u privatnom vlasništvu bitno je narušena ravnoteža u pravima vlasnika stanova u vidu razlike između zaštićene i tržišne najamnine.
18. Upravo ovakvo stajalište proizlazi iz presude Statileo protiv Hrvatske (Zahtjev br. 12027/10) od 10. srpnja 2014. koji je donio Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP), te je u tom postupku ESLJP u t. 117. presude sud utvrdio da je sadašnjim zakonodavstvom došlo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, kojim je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Naime, stajalište je ESLJP da je došlo do miješanja u vlasnička prava vlasnika stanova na temelju odredbi Zakona o najmu stanova, jer zaštićeni najmoprimci tj. zaštićeni najam, ima za posljedicu niz ograničenja koja onemogućavaju najmodavce, vlasnike stanova, u ostvarivanju prava na korištenje svoje imovine. Ta se ograničenja odnose na nemogućnost fizičkog posjedovanja stanova jer su zaštićeni najmoprimci u stanovima na neodređeno vrijeme te su vlasnici onemogućeni i u pravu na iznajmljivanje stanova, a što uključuje pravo na dobivanje tržišne najamnine, kao i u pravo na otkaz najma. Bitno istovjetno stajalište ESLJP izrazio je i u odluci Bego protiv Hrvatske.
19. Odluke ESLJP u Strassbourgu kojima je utvrđena povreda Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i pridružujućih Protokola obvezatne su za sve sudove u Republici Hrvatskoj i djeluju prema svima, a kako je to jasno izraženo i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-745/1999 od 8. studenoga 2000. ("Narodne novine", broj 112/00). Naime, Ustavni sud RH je u toj odluci zauzeo načelno ustavnopravno stajalište da svaka nesuglasnost nacionalnog zakona s Konvencijom ujedno znači i nesuglasnost nacionalnog zakona s načelom vladavine prava propisanim člankom 3., načelom ustavnosti i zakonitosti propisanim člankom 5. i načelom pravnog monizma nacionalnog i međunarodnog prava propisanim člankom 134. Ustava. Ujedno isto proizlazi i iz odluke Ustavnog suda RH od 23. siječnja 2013. broj U-III-3304/2011.
20. Kako je, dakle, citiranom presudom Statileo protiv Republike ESLJP u Strasbourgu zauzeo jasno pravno stajalište da je odredbama Zakona o najmu stanova izvršeno miješanje države u pravo vlasništva vlasnika stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i da je to miješanje bilo pretjerano, odnosno da time nije postignuta potrebna ravnoteža između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava vlasnika stanova, proizlazi da je tim odlukama utvrđeno pravo vlasnika stanova da od Republike Hrvatske potražuju naknadu imovinske štete koja se sastoji iz razlike u visini zaštićene najamnine, koju su primali kroz određeno razdoblje i tržišne najamnine koju bi ostvarili iznajmljivanjem tih stanova na tržištu. Pri tome vlasnik stana ne treba dokazati da bi predmetnu nekretninu iznajmio i to za iznos tržišne najamnine jer se na taj način traži od vlasnika da dokaže nemoguće s obzirom na to da vlasnik zbog nametnutih ograničenja prava vlasništva nije ni mogao iznajmljivati predmetnu nekretninu, već je dovoljno dokazati visinu tržišne najamnine na istoj ili sličnoj lokaciji u utuženom razdoblju i visinu zaštićene najamnine na koju vlasnik ima pravo.
21. Ratifikacijom Konvencije o zaštiti ljudskih prava 1997. godine, tuženica se obvezala primjenjivati ju, a to znači i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama, što, kada su u pitanju status i prava zaštićenog najmoprimca s jedne strane te obveze i prava vlasnika stanova opterećenih pravima zaštićenih najmoprimaca s druge strane, u spornom razdoblju, nije učinjeno.
22. U odnosu na prigovor zastare, tuženici je ukazati na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1104/2018-3 od 22. siječnja 2019. u kojoj je zauzet stav prema kojem se tražbina vlasnika stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci odnosi na naknadu štete - gubitak zarade od najamnine, koja dospijeva mjesečno te se primjenjuje trogodišnji zastarni rok propisan člankom 230. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23.; dalje: ZOO).
22.1. ESLJP je u odlukama Hegediš protiv Hrvatske i Arambašin protiv Hrvatske utvrdio da podnositelji zahtjeva nisu mogli djelotvorno osporavati iznoszaštiće nenajamnine sve do 6 mjeseci nakon što ustalila domaća sudska praksa prema kojoj su vlasnici stanova mogli tražiti naknadu za razliku između zaštićene i tržišne najamnine.
22.2. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci U-III-3482/2021 od 3. listopada 2023. implementirao gore navedeno stajalište ESLJP iz citiranih odluka te je izrazio stav da se vlasnicima stanova u pogledu računanja početka tijeka zastarnog roka i nastupa zastare ne može staviti na teret kao njihov propust činjenica da prije odluke Statileo protiv Hrvatske odnosno prije promjene pravnog stajališta Vrhovnog suda izraženog u rješenju Vrhovnog suda broj: Rev 2364/2016-3 od 19. prosinca 2018., nisu pred sudovima u Republici Hrvatskoj pokretali postupke protiv države radi naknade štete uzrokovane navedenim zakonom nametnutim ograničenjem prava vlasništva.
22.3. Sve navedeno ima za posljedicu da je sudska praksa kojom se utvrđuje kompenzacijsko pravno sredstvo postala stabilna tek od 19. lipnja 2019. i tek od tada su mogli početi teći zakonski rokovi za računanje i nastup zastare propisani člankom 230. stavkom 1. ZOO-a. Drugim riječima, vlasnici stanova tek su od 19. lipnja 2019. znali da, ako podnesu tužbu za isplatu razlike naknade, domaći sudovi će o tome meritorno odlučivati. Dakle, od tada imaju na raspolaganju djelotvorno pravno sredstvo.
22.4. Dosljedno, kako je tužba podnesena 28. ožujka 2019. (a zahtjev za mirno rješenje spora tuženoj je podnesen 13. ožujka 2019.) to su navodi tuženice da je nastupila zastara u cijelosti neosnovani. Ovdje je reći kako potraživanje tužiteljica predstavlja naknadu štete za koju je zastarni rok 3 godine od saznanja za štetu i štetnika pa bi zastara istekla tek 19. lipnja 2022.
22.5. Nastavno iznijetom, nije osnovan niti navod tuženice da je zastarjelo samo pravo potraživati naknadu štete zbog toga što je tužitelj nije potraživao u roku od 3 godine od dana kada je ratificirana Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno od donošenja Zakona o najmu stanova, jer bi na taj način teret i ograničenje vlasništva i dalje ostalo samo na vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci, iako je upravo tuženica svojim zakonskim uređenjem plaćanja zaštićene najamnine mogla na pravedniji i uravnoteženiji način urediti odnos između zaštićenih najmoprimaca i vlasnika stanova u kojima oni žive i nije ih moguće iseliti. To bi bilo protivno i stavovima koji su izraženi u odlukama Europskog suda za ljudska prava, ranije citiranim.
23. Neosnovan je i navod tužene kako je bilo potrebno utvrđivati imovinske prilike/platne mogućnosti najmoprimca jer su prema odredbama ZNS-a, vlasnici stanova sa zaštićenim najmoprimcem mogli ugovoriti mjesečnu najamninu u iznosu koja je bila propisana, a utvrđivanje imovinskih prilika najmoprimca ne može biti riješeno na teret vlasnika stana, pri čemu je tužena ta na kojoj je teret dokaza, a tijekom ovog postupka konkretnih dokaza nije ponudila.
24. Na okolnost visine tržišne najamnine predmetnog stana tijekom postupka je izveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo RŠ, koja je izradila pisani nalaz i mišljenje te ga je dostavila sudu dana 08. veljače 2022. (list 82)
25. Tako iz nalaza i mišljenja u bitnome proizlazi da zgrada u [adresa] ima pet katova, izgrađena je 1930. godine i nalazi se u gradskom kotaru Lučac-Manuš. Predmetni stan je prema upisu u zemljišnu knjigu ukupne površine 63,02 m2, nalazi se u prizemlju i sastoji se od hodnika, kuhinje,dnevnog boravka, ostave, dviju soba i kupaonice, s pripacima: balkonom površine 3,60 m2 s južne strane i ostavom površine 5,63 m2 izvan stana, smještenom u suterenu. Predmetni stan nalazi se u širem gradskom centru, u mirnoj ulici, a u blizini su svi potrebni gradski sadržaji: škola, vrtić, ambulanta, tržnica, gradska knjižnica, trgovine i plaža. Od mora i rive udaljen je cca 550 m, a mogućnost iznajmljivanja na ovom položaju je jako dobra.
25.1. Za potrebe vještačenja pribavljen je izvadak iz Zbirke kupoprodajnih cijena – najam stana i apartmana Klase 944-02/22-02/2 , Ur. broj: 2181/01-1201/22-22-2 izdan od Grada Splita 23. siječnja 2022., te su cijene najma poredbenih stanova međuvremenski izjednačene primjenom cijena stambenih objekata, temeljem kojih podataka je vještakinja iznijela mišljenje da procijenjeni tržišni najam predmetnog stana površine 63,02 m2 u [adresa], iznosi 3.160,45 kn mjesečno.
26. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 2. ožujka 2022., nakon navedenog nalaza i mišljenja, tužitelj je specificirao tužbeno traženje umanjeno za primljene iznose zaštićene najamnine te za iznos poreza na dohodak, time da je kao osnovicu za razrez poreza obračunao iznos tržišne najamnine od 3.160,45 kn umanjen za 30%, sve za vremensko razdoblje od ožujka 2016. do veljače 2022. (kao dana izrade nalaza i mišljenja). Obzirom na navedeno, tužitelj je predložio sudu da po provedenom postupku donese presudu kojom će naložiti tuženici da mu isplati iznos od 187.235,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose kako je navedeno u petitu uređenog tužbenog zahtjeva iz podneska, kao i da mu naknadi troškove postupka. L 95
27. Nadalje, podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 26. travnja 2022. tuženica je iznijela prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, navodeći u bitnome da nalaz i mišljenje ne sadrže dan vrednovanja, a niti dan kakvoće, budući kakvoću, odnosno stanje stana, vještak nije utvrđivao, iako je to bio njegov zadatak. Dan vrednovanja je datum na koji se odnosi procjena tržišne vrijednosti najma. U konkretnom slučaju, kao dan vrednovanja mogao bi se uzeti dan provedbe očevida 29. studenoga 2021. godine. No, kako je vještak vršio korekciju cijena najma na više umjesto na niže, to tuženica ističe da je nalaz i mišljenje u cijelosti pogrešno. Ovo je iz razloga jer zadatak vještaka nije bio procijeniti tržišnu vrijednost najma predmetnog stana na dan 29. studenoga 2021., već procijeniti tržišnu vrijednost najamnine koja se za predmetni stan mogla ostvariti u spornom razdoblju od ožujka 2016. do ožujka 2019., da je u tom smjeru trebalo vršiti korekciju cijene najma na niže, budući se cijene najma usporednih stanova odnose na novije razdoblje u kojem razdoblju su, u usporedbi sa razdoblje u kojem tužitelj zahtijeva naknadu štete, cijene najma na tržištu rasle. Nadalje, tuženica navodi kako iz nalaza i mišljenja ne proizlazi da je vještak primijenio relevantne odredbe Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, posebne odredbe članka 23 i 24, točnije da uopće nije naveo koje propise je primijenio. U nalazu i mišljenju da uopće nije prikazano stanje predmetnog stana, tj. nije navedeno u kakvom se stanju nalaze zidovi, zidne obloge,obloge stolarija i drugo, pa da nije jasno zbog čega je uopće proveden očevid na licu mjesta. U tehničkom opisu stana, održavanje stana kratko je opisano kao osrednje, a što je nedostatno da bi se stekla predodžba u kakvom stanju se nalazi stan.
27.1. Tuženica nadalje ističe da je s obzirom na lošiji položaj u zgradi predmetnog stana te imajući u vidu njegovo stanje (kakvoću) koje vještak tek treba utvrditi i transparentno prikazati u nalazu i mišljenju, potrebno provesti interkvalitativno izjednačenje, što znači da bi se dobivena prosječna cijena najma usporednih stanova trebala korigirati naniže. Isto tako, da je potrebno provesti međuvremensko izjednačenje, jer se dobivena prosječna cijena najma usporednih stanova odnosi na razdoblje od kraja 2019. i početka 2020., dok se u konkretnom slučaju treba utvrditi prosječna cijena najma za razdoblje od ožujka 2016. do ožujka 2019.
28. Obzirom na iznesene primjedbe tuženice, vještakinja je izradila pisanu dopunu nalaza i mišljenja, koju je dostavila u spis dana 30. lipnja 2023. (list 121-124). U dopuni nalaza i mišljenja vještakinja tako navodi kako je dan kakvoće bio 29. studenoga 2021., a dan vrednovanja je bio 8. veljače 2022. Oprema i stanje stana opisano je u vještvu (tabelarni prikaz) i potkrijepljeno fotografijama s očevida. Održavanje stana je osrednje, iako je stan u funkcionalnom stanju i pogodan za ugovaranje dugotrajnog najma, zbog toga što klasični drveni prozori nisu zamijenjeni PVC prozorima te stan nije bio svježe oličen. Za izračun najamnine ishođenje izvadak iz ZKC Grada Splita , u kojemu su navedeni stanovi prikladni za izračun najamnine predmetnog stana zbog oskudnih podataka o usporednim nekretninama (samo površina stana, kat i godina gradnje) nije moguće interkvalitativno izjednačenje.
29. Iz visine mjesečne najamnine u iznosu od 3.160,45 kn, odnosno 419,89 EUR, vještakinja je izračunala najamninu za razdoblje od ožujka 2016. do ožujka 2019. , sukladno podacima DZS-a, iz kojega izračuna proizlazi da je procijenjeni tržišni najam predmetnog stana površine 63,02 m2 u [adresa], 12.076,45 EUR (prikaz po mjesečnim iznosima dan u tablici dopune nalaza i mišljenja).
30. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 23. studenoga 2023. tužitelj je iznio prigovore na dopunu nalaza i mišljenja, navodeći u bitnome da je dopuna nalaza i mišljenja nerazumljiva, a da je izračun najamnine upitne ispravnosti. Ovo stoga što vještakinja u prvotnom vještvu navodi da će cijene usporednih stanova biti međuvremenski izjednačene primjenom indeksa cijena stambenih objekata, te daje tabelarni prikaz takvog izjednačavanja, a da u dopuni nalaza i mišljenja nije prikazano u odnosu na koji datum su cijene međuvremenski izjednačene, te da je nejasno zašto se u vještvu koeficijent izjednačavanja mijenja u odnosu na datum sklapanja ugovora, odnosno datum početne cijene koja se izjednačava, dok da se u dopuni vještva koeficijent mijenja u odnosu na datum konačno izračunate izjednačene cijene. Koeficijent da bi se u obje tablice trebao mijenjati prema istim kriterijima pa da je razvidno da je jedan od navedenih izračuna pogrešan. Također, tužitelj ističe da je u dopuni vještva izostala tablica statističke obrade odstupanja tako izračunatih cijena, a koju vještvo sadrži. Nadalje, da je vještakinja kao usporedne nekretnine uzela stanove u udaljenim gradskim predjelima Sućidar, Split 3, Visoka, Lokve, koje da kao takve ne mogu biti relevantne za usporedbu.
31. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 3. siječnja 2024., tuženica je u bitnome navela kako je u dopunjenom nalazu i mišljenju vještak otklonio prigovore tuženice koji se tiču dana vrednovanja i kakvoće, ali da nije primijenio mjerodavne odredbe Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina („Narodne novine“, broj: 78/15) i Pravilnika o postupku interkvalitativnog izjednačavanja („Narodne novine“; broj: 105/15), prilikom utvrđivanja prosječne cijene najma poredbenih stanova uz primjenu propisanih koeficijenata, sa stanjem predmetnog stana prema etaži i godini izgradnje predmetnog stana i poredbenih stanova, te potom i utvrdila u postupku međuvremenskog izjednačenja tržišnu vrijednost najma predmetnog stana po mjesecima i godinama u utuženom vremenskom razdoblju od ožujka 2016. do ožujka 2019.
32. Obzirom na iznesene prigovore stranaka, sud je , u smislu članka 261. ZPP, pozvao vještakinju na raspravu zakazanu za 26. veljače 2024., radi usmenog očitovanja na iste. Tako je vještakinja, glede iznesenih prigovora stranaka, u bitnome navela kako je dan vrednovanja navela u dopuni nalaza i mišljenja, a što se tiče opremljenosti stana i prikladnosti za iznajmljivanje, da smatra da je stan u stanju u kojem je, sasvim prikladan za dugotrajni najam te da ne vidi kako bi način korištenja stambene zgrade imao utjecaj na izračun najma stana. Obzirom na opis stana, da smatra da je tužitelj održavao stan po načelu dobrog gospodara, a u odnosu na prigovore tuženika koji bi se odnosili na poredbene stanove, a koji su uzeti u obzir prilikom izrade, vještakinja ističe da ne tu vidi velikog utjecaja, što se vidi iz jediničnih cijena. Prilikom izrada nalaza i mišljenja u obvezi sam zatražiti od grada Splita izvadak iz kupoprodajnih ugovora, odakle su razvidne cijene stanova. U odnosu na podnesak tužitelja od 23. studenoga 2023., vještakinja navodi kako su cijene izjednačene, i to na dan procjene nekretnine, a kao dokaz je priložila u sudski spis tablicu iz koje je to razvidno. Kada je radila procjenu najma, vještakinja je uzela u obzir nakon izračunate cijene najma za pripadajućim koeficijentima, u odnosu na datum sklapanja ugovora poredbenih nekretnina, a kad je radila dopunu vještva, onda je cijenu izračunatu na datum izrade procjene, koeficijentima vraćala od početka do kraja utuženog perioda. U odnosu na navode iz podneska tužitelja da je prilikom izrade vještva kao usporedne nekretnine uzela stanove u udaljenim gradskim predjelima, vještakinja je navela kako je te podatke dobila od grada Splita te da je iste dužna primijeniti, sukladno Zakonu o procjeni nekretnina.
33. Na ovakvu dopunu i usmeno očitovanje stalnog sudskog vještaka RŠ, tuženica više nije iznosila nikakve primjedbe ni prigovore na pravilnost i zakonitost istoga.
34. U daljnjem tijeku postupka, podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 28. veljače 2024., tužitelj je ponovno iznio prigovore na pravilnost nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo RŠ, navodeći u bitnome da je vještakinja pri izradi vještva pogrešno koristila podatke iz Zbirke kupoprodajnih cijena Grada Splita, već da je trebala koristiti podatke o visini najma iz sustava e- nekretnina nadležnog ministarstva, kako to čine i drugi vještaci u sudskim postupcima. Nadalje, da je Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina, i to člankom 57 stavkom 1. i 4., propisano da se procjenu vrijednosti nekretnina i izvođenje nužnih podataka koriste se kupoprodajne cijene i drugi podatci, kao što su najamnine, zakupnine, troškovi gospodarenja, i skup obilježja neketnine, koji nisu pod utjecajem neuobičajenih ili osobnih okolnosti. U svrhu provedbe ovog zakona raspoloživi podaci iz stavaka 1. i 2 ovog članka, mogu se na temelju pisanog zahtjeva pribavljati iz: 1. E- nekretnina, 2. isprava o kupoprodaji nekretnina koje su uložene u zbirku isprava zemljišnoknjižnih odjela. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da sud naloži vještakinji izračunati visinu tržišne najamnine za predmetni stan, uzimajući kao usporedne nekretnine i visine najma iz sustava e nekretnina nadležnog ministarstva.
35. Obzirom na iznesene prigovore tužitelja, sud je naložio stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina RŠ da u ovoj pravnoj stvari izradi dopunu nalaza i mišljenja u kojoj će se očitovati o visini tržišnog najma predmetne nekretnine na adresu u [adresa], uzimajući u obzir visine cijena tržišnog najma usporednih nekretnina dobivenih temeljem podataka iz sustava ministarstva e nekretnine, i to za vremensko razdoblje od ožujka 2016., do dana izrade dopune nalaza i mišljenja.
36. Imenovana stalna sudska vještakinja za graditeljstvo i procjenu nekrentina RŠ je, postupajući po nalogu suda, izradila dopunu nalaza i mišljenja, koju je u spis dostavila dana 11. listopada 2024 godine (list 184-190), i to za vremensko razdoblje od ožujka 2016. do ožujka 2019. , a za daljnje vremensko razdoblje, do zaključno sa danom izrade dopune nalaza i mišljenja, obračun je dostavljen dopunom nalaza i mišljenja od 17. prosinca 2024. (list 205-207).
37. Tako iz dostavljenog obračuna visine tržišnog najma predmetne nekretnine na adresi u [adresa], obračunate temeljem poredbenih nekretnina dobivenih iz podataka iz sustava eNekretnine (list 205-207) proizlazi da je visina tržišnog najma predmetnog stana, u vremenskom razdoblju od ožujka 2016. do prosinca 2024. (kao dana izrade dopune nalaza i mišljenja), iznosila ukupno 50.171,49 eura, sa mjesečnim iznosima kako je navedeno u dopuni nalaza i mišljenja.
38. Nakon zaprimanja dopune nalaza i mišljenja, stranke nisu iznosile nikakve prigovore vezano za pravilnosti i potpunost iste, te je tužitelj podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 9. siječnja 2025. preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, na način da potražuje isplatu ukupnog iznosa od 42.507,15 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama, za vremensko razdoblje od ožujka 2016. do studenog 2024., pri čemu je utvrđenu visinu tržišne najamnine predmetne nekretnine umanjio za primljene iznose zaštićene najamnine i pripadajući iznos poreza i prireza porezu na dohodak.
39. Sud smatra da je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka RŠ kao i dopune istoga, u cijelosti stručan, argumentiran, izrađen u skladu sa suvremenim metodama procjene vrijednosti nekretnina te u skladu sa pravilima struke. Tijekom postupka su otklonjeni svi prigovori stranaka, a na posljednju dopunu, sukladno kojoj je tužitelj specificirao tužbeno traženje, primjedbe i prigovore nije iznosila niti jedna stranka, slijedom čega pravilnost i potpunost nije dovedene u pitanje.
40. Kako je tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 9. siječnja 2025., umanjio mjesečne iznose utvrđene tržišne najamnine za primljene iznose zaštićene najamnine i pripadajući iznos poreza na dohodak, primjenjujući pri tome relevantne odredbe Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20., 151/22., 114/23., 152/24.) , i to članak 57. st. 1. i čl. 62. st. 1. , te odluke Grada Splita o visini poreza i prireza za utuženo vremensko razdoblje, to se prigovori tuženice glede potrebe oduzimanja iznosa poreza na dohodak po osnovi najma i prireza tom porezu koji određuje Grad Split, a koja porezna obveza bi nastala za tužitelja da je u utuženom vremenskom razdoblju bio u mogućnosti iznajmljivati stan na slobodnom tržištu, ukazuju u cijelosti neosnovanima, obzirom da tužitelj niti ne potražuje te iznose.
41. Zbog navedenog, sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev te je tužitelju dosuđen iznos od 42.507,15 eura sa zateznom kamatom (čl. 29. ZOO) tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.
42. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti odluku o troškovima parničnog postupka.
43. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom članka 154. stavak 6., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tužitelju pripada cjelokupan trošak postupka.
44. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 42.507,15 eura (kao konačno postavljenog tužbenog zahtjeva) te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.; dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).
45. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužiteljici su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:
- sastav tužbe od 28. ožujka 2019. (Tbr. 7/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;
-zastupanje na ročištu od 27.travnja 2021. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;
-sastav podneska od 28. travnja 2021. (Tbr. 8/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;
-zastupanje na ročištu od 21. listopada 2021., (Tbr. 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;
-zastupanje na ročištu od 29. studenoga 2021. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;
-sastav podneska od 1. prosinca 2021. (Tbr. 8/3 Tarife), iznos od 200,00 eura;
-sastav podneska od 2. ožujka 2022. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;
-sastav podneska od 23.studenoga 2023. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;
-zastupanje na ročištu od 26. veljače 2024. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;
-sastav podneska od 13.ožujka 2024., koji je predan 28. veljače 2024 (Tbr 8/3 Tarife), iznos od 200,00 eura;
-sastav podneska od 19. travnja 2024., koji je predan 9. travnja 2024. (Tbr 8/4 Tarife), iznos od 50,00 eura;
-zastupanje na ročištu od 23. travnja 2024. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;
-sastav podneska od 5. rujna 2024. (Tbr 8/3 Tarife), iznos od 200,00 eura;
-sastav podneska od 26. studenoga 2024. (Tbr 8/4 Tarife), iznos od 50,00 eura;
-zastupanje na ročištu od 2. prosinca 2024. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;
-sastav podneska od 9. siječnja 2025. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;
-zastupanje na ročištu od 12. ožujka 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura, dakle ukupni iznos od 5.200,00 eura.
46. Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 183,95 eura (Tar.br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi), i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 471,52 eura (Tar.br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi). Nadalje, tužitelju pripada i trošak predujma za vještačenje u ukupnom iznosu od 649,75 eura.
47. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 6.505,22 eura, sa traženom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja (članak 151.st.3.ZPP-a).
48. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke rješenja.
U Splitu, 2. svibnja 2025.
Sutkinja:
Ivana Jukić
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženici (na spis broj P-DO-23/2020)
- u spis
