REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Stalna služba u Trogiru
Obala bana Berislavića 1
21220 Trogir
Poslovni broj : P-462/2024-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sucu Mirni Veža kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐĐ iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku ŽĐ iz [adresa], protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski Trg 3 A, OIB: 23057039320, zastupana po Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri, Zagreb, Radnička cesta 22, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 18. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Vjekoslava Rimca odvj iz Vinkovaca i punomoćnice tuženika Anite Jozičić odvj.u OD Hanžeković i partneri te Tomislava Borkovića u svojstvu javnosti, a nakon objave 2. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK d.d. Zagreb, da tužitelju UĐ, s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 6.504,66 eur-a sa zakonskim zateznim kamatama na iznose:
101,78 EUR-a počevši od 12. svibnja 2009 do isplate 100,55 EUR-a počevši od 09. lipnja 2009 do isplate 100,88 EUR-a počevši od 14. srpnja 2009 do isplate 99,65
EUR-a počevši od 10. kolovoza 2009 do isplate 100,69 EUR-a počevši od 08. rujna 2009 do isplate 99,56
EUR-a
počevši od 12. listopada 2009 do isplate 100,27 EUR-a počevši od 10. studenog 2009 do isplate 100,31 EUR-a počevši od 16. prosinca 2009 do isplate 102,63 EUR-a počevši od 09. siječnja 2010 do isplate 103,68 EUR-a počevši od 24. veljače 2010 do isplate 103,56 EUR-a počevši od 11. ožujka 2010 do isplate 105,44
EUR-a počevši od 13. travnja 2010 do isplate 107,79 EUR-a počevši od 19. svibnja 2010 do isplate 109,28 EUR-a počevši od 21. lipnja 2010 do isplate 112,48 EUR-a počevši od 13. srpnja 2010 do isplate 109,51 EUR-a počevši od 06. kolovoza 2010 do isplate 112,09 EUR-a počevši od 31. listopada 2010 do isplate 84,80
EUR-a počevši od 20. studenog 2010 do isplate 91,38
EUR-a
počevši od 27. prosinca 2010 do isplate 90,18
EUR-a
počevši od 14. ožujka 2011 do isplate 89,05
EUR-a
počevši od 18. travnja 2011 do isplate 92,02
EUR-a
počevši od 20. svibnja 2011 do isplate 95,87
EUR-a
počevši od 20. lipnja 2011 do isplate 95,87
EUR-a
počevši od 20. lipnja 2012 do isplate 100,8
EUR-a
počevši od 26. srpnja 2011 do isplate 102,04 EUR-a
počevši od 29. kolovoza 2011 do isplate 95,76
EUR-a
počevši od 26. rujna 2011 do isplate 95,07
EUR-a
počevši od 24. listopada 2011 do isplate 95,10
EUR-a
počevši od 24. studenog 2011 do isplate 96,08
EUR-a
počevši od 23. prosinca 2011 do isplate 54,79
EUR-a
počevši od 23. siječnja 2012 do isplate 55,07
EUR-a
počevši od 24. veljače 2012 do isplate 54,63
EUR-a
počevši od 27. ožujka 2012 do isplate 54,86 EUR-a
počevši od 24. travnja 2012 do isplate 55,10
EUR-a
počevši od 30. svibnja 2012 do isplate 54,81
EUR-a
počevši od 26. lipnja 2012 do isplate 54,64
EUR-a
počevši od 25. srpnja 2012 do isplate 54,35
EUR-a
počevši od 14. kolovoza 2012 do isplate 53,92
EUR-a
počevši od 27. rujna 2012 do isplate 54,58
EUR-a
počevši od 26. listopada 2012 do isplate 54,57
EUR-a
počevši od 29. listopada 2012 do isplate 54,85
EUR-a
počevši od 29. studenog 2012 do isplate 54,67
EUR-a počevši od 28. prosinca 2013 do isplate 53,30
EUR-a počevši od 28. siječnja 2013 do isplate 53,87
EUR-a počevši od 20. veljače 2013 do isplate 53,87
EUR-a počevši od 08. ožujka 2013 do isplate 95,87
EUR-a počevši od 20. lipnja 2012 do isplate 100,8
EUR-a počevši od 26. srpnja 2011 do isplate 102,04 EUR-a počevši od 29. kolovoza 2011 do isplate 95,76
EUR-a počevši od 26. rujna 2011 do isplate 95,07
EUR-a počevši od 24. listopada 2011 do isplate 95,10
EUR-a počevši od 24. studenog 2011 do isplate 96,08
EUR-a počevši od 23. prosinca 2011 do isplate 54,79
EUR-a počevši od 23. siječnja 2012 do isplate 55,07
EUR-a počevši od 24. veljače 2012 do isplate 54,63
EUR-a počevši od 27. ožujka 2012 do isplate 54,86
EUR-a počevši od 24. travnja 2012 do isplate 55,10
EUR-a počevši od 30. svibnja 2012 do isplate 54,81
EUR-a počevši od 26. lipnja 2012 do isplate 54,64
EUR-a počevši od 25. srpnja 2012 do isplate 54,35
EUR-a počevši od 14. kolovoza 2012 do isplate 53,92
EUR-a počevši od 27. rujna 2012 do isplate 54,58
EUR-a počevši od 26. listopada 2012 do isplate 54,57
EUR-a počevši od 29. listopada 2012 do isplate 54,85
EUR-a počevši od 29. studenog 2012 do isplate 54,67
EUR-a počevši od 28. prosinca 2013 do isplate 53,30
EUR-a počevši od 28. siječnja 2013 do isplate 53,87
EUR-a počevši od 20. veljače 2013 do isplate 53,87
EUR-a počevši od 08. ožujka 2013 do isplate 54,39
EUR-a počevši od 27. ožujka 2013 do isplate 54,60
EUR-a počevši od 11. travnja 2013 do isplate 4,42
EUR-a počevši od 12. travnja 2013 do isplate 44,36
EUR-a počevši od 26. srpnja 2013 do isplate 44,31
EUR-a počevši od 16. kolovoza 2013 do isplate 44,31
EUR-a počevši od 16. kolovoza 2013 do isplate 44,48
EUR-a počevši od 19. kolovoza 2013 do isplate 45,15
EUR-a počevši od 18. listopada 2013 do isplate 45,10
EUR-a počevši od 22. listopada 2013 do isplate 45,52
EUR-a počevši od 28. siječnja 2014 do isplate 45,70
EUR-a počevši od 03. veljače 2014 do isplate 45,89
EUR-a počevši od 31. ožujka 2014 do isplate 45,64
EUR-a počevši od 07. travnja 2014 do isplate 45,50
EUR-a počevši od 08. svibnja 2014 do isplate 45,50
EUR-a počevši od 08. svibnja 2014 do isplate 45,50
EUR-a počevši od 08. svibnja 2014 do isplate 9,32
EUR-a počevši od 11. srpnja 2014 do isplate 38,98
EUR-a počevši od 20. kolovoza 2014 do isplate 38,98
EUR-a počevši od 20. kolovoza 2014 do isplate 38,77
EUR-a počevši od 01. listopada 2014 do isplate 38,81
EUR-a počevši od 02. listopada 2014 do isplate 38,75
EUR-a počevši od 06. listopada 2014 do isplate 6,45
EUR-a počevši od 21. listopada 2014 do isplate 32,28
EUR-a počevši od 10. studenog 2014 do isplate 32,37
EUR-a počevši od 12. prosinca 2014 do isplate 11,85
EUR-a počevši od 12. prosinca 2014 do isplate 1651,67 EUR-a počevši od 15. prosinca 2014 do isplate
sve po kamatnoj stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15, 114/22, 156/22 I 155/2023).
II Nalaže ste tuženiku ERSTE & STEIERMERKISCHE BANK d.d. Zagreb, da tužitelju UĐ, s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 84. 069, 54 eur- a sa zakonskim zateznim kamatama na iznose:
10,58 EUR-a počevši od 07. srpnja 2008 do isplate
8,49 EUR-a
počevši od 08. rujna 2008 do isplate
45,58 EUR-a počevši od 10. listopada 2008 do isplate
97,26 EUR-a počevši od 10. studenog 2008 do isplate
48,87 EUR-a počevši od 09. prosinca 2008 do isplate
138,53 EUR-a počevši od 09. siječnja 2009 do isplate
158,80 EUR-a
počevši od 09. veljače 2009 do isplate
175,68 EUR-a počevši od 05. ožujka 2009 do isplate
124,55 EUR-a počevši od 10. travnja 2009 do isplate
136,53 EUR-a počevši od 12. svibnja 2009 do isplate
117,30
EUR-a počevši od 09. lipnja 2009 do isplate
122,50
EUR-a počevši od 14. srpnja 2009 do isplate
103,20
EUR-a počevši od 10. kolovoza 2009 do isplate
119,52 EUR-a počevši od 08. rujna 2009 do isplate
101,83 EUR-a počevši od 12 listopada 2009 do isplate
112,96 EUR-a počevši od 10. studenog 2009 do isplate
113,48 EUR-a počevši od 16. prosinca 2010 do isplate
149,85 EUR-a počevši od 09. siječnja 2010 do isplate
166,31 EUR-a počevši od 24. veljače 2010 do isplate
164,38 EUR-a počevši od 11. ožujka 2010 do isplate
193,87 EUR-a počevši od 13. travnja 2010 do isplate
230,59 EUR-a počevši od 19. svibnja 2010 do isplate
253,94 EUR-a počevši od 21. lipnja 2010 do isplate
303,99 EUR-a počevši od 13. srpnja 2010 do isplate
257,60
EUR-a počevši od 06. kolovoza 2010 do isplate
297,91 EUR-a počevši od 31. listopada 2010 do isplate
314,40
EUR-a počevši od 20. studenog 2010 do isplate
451,88 EUR-a počevši od 27. prosinca 2010 do isplate
426,84 EUR-a počevši od 14. ožujka 2011 do isplate
403,30 EUR-a počevši od 18. travnja 2011 do isplate
465,34 EUR-a počevši od 20. svibnja 2011 do isplate
545,72 EUR-a počevši od 20. lipnja 2011 do isplate
545,72 EUR-a počevši od 20. lipnja 2011 do isplate
648,75 EUR-a počevši od 26. srpnja 2011 do isplate
674,64 EUR-a počevši od 29. kolovoza 2011 do isplate
543,19 EUR-a počevši od 26. rujna 2011 do isplate
529,00 EUR-a počevši od 24. listopada 2011 do isplate
529,59 EUR-a počevši od 24. studenog 2011 do isplate
550,02 EUR-a počevši od 23. prosinca 2011 do isplate
587,83 EUR-a počevši od 23. siječnja 2012 do isplate
598,15 EUR-a počevši od 24. veljače 2012 do isplate
581,89 EUR-a počevši od 27. ožujka 2012 do isplate
590,38 EUR-a počevši od 24. travnja 2012 do isplate
599,42 EUR-a počevši od 30. svibnja 2012 do isplate
588,71 EUR-a počevši od 26. lipnja 2012 do isplate
582,25 EUR-a počevši od 25. srpnja 2012 do isplate
571,38 EUR-a
počevši od 14. kolovoza 2012 do isplate
555,25 EUR-a počevši od 27. rujna 2012 do isplate
579,90 EUR-a počevši od 26. listopada 2012 do isplate
579,54 EUR-a počevši od 29. listopada 2012 do isplate
590,09 EUR-a počevši od 29. studenog 2013 do isplate
583,26 EUR-a počevši od 28. prosinca 2013 do isplate
532,10 EUR-a počevši od 28. siječnja 2013 do isplate
551,49 EUR-a počevši od 20. veljače 2013 do isplate
553,32 EUR-a počevši od 08. ožujka 2013 do isplate
572,75 EUR-a počevši od 27. ožujka 2013 do isplate
580,75 EUR-a počevši od 11. travnja 2013 do isplate 12996,34 EUR-a počevši od 12. travnja 2013 do isplate
403,95 EUR-a počevši od 26. srpnja 2013 do isplate
402,32 EUR-a počevši od 16. kolovoza 2013 do isplate
402,32 EUR-a počevši od 16. kolovoza 2013 do isplate
408,15 EUR-a počevši od 19. kolovoza 2013 do isplate
430,88 EUR-a počevši od 18. listopada 2013 do isplate
426,31 EUR-a počevši od 22. listopada 2014 do isplate
443,78 EUR-a počevši od 28. siječnja 2014 do isplate
449,91 EUR-a počevši od 03. veljače 2014 do isplate
456,41 EUR-a počevši od 31. ožujka 2014 do isplate
447,73 EUR-a počevši od 07. travnja 2014 do isplate
443,14 EUR-a počevši od 08. svibnja 2014 do isplate
443,14 EUR-a počevši od 08. svibnja 2014 do isplate
443,14 EUR-a počevši od 08. svibnja 2014 do isplate 10237,12 EUR-a počevši od 11. srpnja 2014 do isplate
344,45 EUR-a počevši od 20. kolovoza 2014 do isplate
344,45 EUR-a počevši od 20. kolovoza 2014 do isplate
351,15 EUR-a počevši od 01. listopada 2014 do isplate
352,14 EUR-a počevši od 02. listopada 2014 do isplate
350,43 EUR-a počevši od 06. listopada 2014 do isplate 10636,16 EUR-a počevši od 21. listopada 2014 do isplate
240,20 EUR-a počevši od 10. studenog 2014 do isplate
242,25 EUR-a počevši od 12. prosinca 2014 do isplate 18576,27 EUR-a počevši od 12. prosinca 2014 do isplate
3036,10 EUR-a počevši od 15. prosinca 2014 do isplate
sve po kamatnoj stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15, 114/22, 156/22 I 155/2023).
III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana, u visini od 22.073,36 eur-a , dok je za više zatraženi iznos od 11.432,50 eur-a, dakle za iznos preko iznosa od 22.073,36 eur-a do iznosa od 33.505,86 eur-a (33.505,86 – 22.073,36=11.432,50) trošak odbijen, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika ustao tužbom 14. lipnja 2019. radi utvrđenja isplate, činjenično navodeći da je kao korisnik kredita 29. travnja 2008. sa tuženom bankom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu broj 2402006 - 1031262160/51401652 - 5103938505 (dalje Ugovor) uz valutnu klauzulu CHF ( te da je isti tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 276.345.00 CHF (Švicarski franak, valuta Švicarske Konfederacije), koji će se isplatiti u protuvrijednosti u kunama po srednjem deviznom tečaju tužene poslovne banke kao kreditora, na dan korištenja kredita, na rok otplate od 18 godina, odnosno 216 mjeseci. Predmetnim Ugovorom i to baš člankom 8. da je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva, a da se utvrđuje jednostrano, Odlukom o kamatnim stopama banke, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promijene kamatne stope. Prilikom sklapanja Ugovora tužitelju da nije uručena nikakva daljnja dokumentacija – Opći uvjeti banke Odluke o načinu obračuna – izračuna kamatne stope, niti mu je objašnjen mehanizam promijene kamatne stope, odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanje razdoblja otplate kredita. Tijekom razdoblja otplate kredita tužena Banka da je značajno povećavala predmetnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bez da je omogućila tužitelju da pregovara o visini iste, a niti su tužitelju razjašnjeni objektivni parametri usred promijene do kojih bi eventualno došlo do opravdane promijene – povećanja kamatne stope. Naprotiv, da je tužitelju slana samo jednostrana obavijest tužene Banke da je došlo do povišenja kamatne stope i koliko mu zbog toga iznosi nova – veća visina anuiteta otplate kredita. Zbog naprijed navedenoga, tužitelj smatra da je odrednica o promjenjivoj kamatnoj stopi i način promijene iste sadržana u Ugovoru neodređena odnosno neodrediva te kao takva ništetna, kao i da nema pravni učinak na obvezno pravni odnos stranaka. Tužitelj se pozvao na odluke Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 , presudu Vrhovnog suda Revt-249/14 -2 od 9. travnja 2015. godine te odluku Ustavnog suda broj U-3-2521/15. Slijedom zauzetog stava u tim odlukama, imajući u vidu sklopljeni Ugovor i odnos banke prema njemu koji je naprijed opisan, tužitelj potražuje od tuženika povrat svih preplaćenih iznosa koje je pretplatio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a njegov konačno uređeni tužbeni zahtjev sadržan je u podnesku od 8. svibnja 2024. Pored izloženog zahtjeva da sud donese i odluku kojom se nalaže tuženiku da mu isplati parnični trošak ovog postupka.
2. Odgovorom na tužbu od 28. studenog 2019. (l.s. 22-81). tuženik je prigovorio mjesnoj nenadležnosti ovog suda, usprotivio osnovanosti tužbe, postavljenog tužbenog zahtijeva, tvrdeći da tužitelj nije potrošač u smislu odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju, kao i da su obje odluke na koje se tužitelj poziva (Rev 2221/18 i Pž-6632/2017) nepravilne i nezakonite, te da je tužitelj i profitirao na povećanju tečaja CHF budući je s tuženikom imao zaključen i Ugovor o oročenom depozitu. Tuženik tvrdi i da nije postojao ekstra profit, a da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim propisima. Istaknuo je i prigovor zastare cjelokupnog potraživanja tužitelja, u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva i donošenja deklaratorne odluke o ništetnosti odredbe Ugovora, kao i prigovor radi prebijanja kojeg konačno uređuje na ročištu dana 30. studenog 2021. godine.
3. Tijekom ovog postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledom Ugovora izračuna razlike više plaćenih anuiteta kojeg je sačinio Tomislav Borković dipl. oec. Stalni sudski vještak za računovodstvo financije i bankarstvo, potom nalaza i mišljenja sudske vještakinje Ines Lozić sudskog vještaka iz Centra za vještačenja d.o.o. – stalna sudska vještakinja za financije, računovodstvo i poreze. kao i dopune istog, čitanjem povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] upisano u ZU 2044 k. o. [katastarska općina]. Brošure tuženika vezane uz podizanje kredita, pregled prometa po partiji kredita iz Ugovora, Ugovor o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom broj 2402006-1031262160/85406010-8301392064., iskaza tužitelja, svjedoka ČĐ, SĐ, VĐ dok je pozivom na članak 10 ZPPa odustao o predloženih ali neizvedenih dokaza pa tako i pribavi podataka Turističke zajednice te Ureda državne uprave. dok se dokumentacija priložena nakon zaključenja prethodnog postupka, nije uzela u obzir jer je riječ o dokumentaciji koju je stranka imala mogućnosti ranije priložiti sukladno članku 299a ZPP-a.
3.1. U svezi navedenog je za istaknuti i obvezu suda za poštivanje načela ekonomičnosti postupka sadržano u odredbi čl. 10. st. 1. ZPP prema kojem je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku kao i poštivanja načela koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave (čl. 298. i čl. 311. stavak 2. ZPP) koje zahtijeva da se predmet spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši što prije
3.2. Nadalje, za kazati je i kako kreditni zahtjev koje je kao pismeno dostavljeno u spis po zaključenju prethodnog postupka, nije razmatran upravo pozivom na članak 299 stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), jer ga je tuženik imao u posjedu, obzirom da je prema navodima stranaka riječ o zahtjevu kao preteči realizacije predmetnog kredita, dakle svojevrsnoj arhivskoj građi tuženika, pa ne stoje zaključci istog da ga nije mogao ranije dostaviti. Uostalom predočavanje tog zahtjeva svjedoku, također djelatniku banke, nije nađeno ispravnim kad je svjedok pozvan iskazivati o svojim neposredenim saznanjima, odnosno o činjenicama o kojima se sjeća u svezi obavljanja svog posla upravo kao zaposlenika ovdje naznačenog tuženika, pa da bi se ionako postojeći subjektivni dojam iz iskaza tog svjedoka (tuženikovog zaposlenika), sveo na minimalnu mjeru bez predočavanja ponuđenog mu dokumenta od tuženika- poslodavca.
4. U ovom predmetu u prethodnom postupanju ovog suda donesena je prvostupanjska presuda, posl.br.P-3625/2019 od 13. siječnja 2022. kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na Zakon o zaštiti potrošača i utvrđenja da su ništetne ugovorne odredbe rezultirale pravom tužitelja na povrat neosnovano preplaćenog, a koja presuda je po žalbi tuženika, ukinuta rješenjem Županijskog suda u Osijeku posl.br: Gž- 425/2022 od 18. siječnja 2024. u toč I i II. kojima je utvrđena obveza tuženiku na isplatu iznosa na ime neosnovanog stečenog zbog ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a u kojem je drugostupanjski sud dao uputu ovom sudu da u nastavku postupka raspravi tuženikov prigovor, ima li tužitelj svojstvo potrošača, upotpuni dokazni postupak saslušanjem predloženih svjedoka po tuženiku; SĐ i VĐ, eventualno tužitelja.
4.1. Nadalje, drugostupanjskom odlukom, potvrđena je toč II izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen kao neosnovan prigovor radi prijeboja uređen na ročištu dana 30. studenog 2021. a kojim je tuženik predložio utvrditi postojanje tražbina tuženika prema tužiteljici i to 1.373,22 kn od 26. 07. 2012. do isplate, - 4.529,31 kn od 27. 10. 2012. do isplate, - 18,16 kn od 28. 11. 2012. do isplate, - 3.133,20 kn od 27.7. 2013. do isplate, - 3.327,06 kn od 29.01. 2014. do isplate, - 2.757,46 kn od 1.4.2014. do isplate, - 26.596,28 od 16.12.2014 do isplate, - 29,47 kn od 16.12. 2014. do isplate, sa kamatama po stopi određenoj čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i toč I rješenja kojom je prvostupanjski sud odlučio o odbijanju prigovora mjesne nadležnosti iz podneska tuženika od 25. studenog 2019. godine.
4.2. Rješenjem ovog suda obzirom da je po ukidnom drugostupanjskom rješenju predmet vraćen u postupak glavne rasprave, sukladno uputi drugostupanjskog suda, sud je izveo dokaze saslušanjem svjedoka ČĐ, SĐ, VĐ te ponovnim saslušanjem tužitelja.
5. U ovom postupku mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03), Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19 –dalje u tekstu ZZP/14).
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Predmet spora, nakon odluke drugostupanjskog suda, zahtjev je tužitelja za isplatom novčanog iznosa stečenog bez osnove, a sve temeljem ništetnosti ugovornih odredbi o kreditu.
8. Sukladno odredbi članku 7. st. 1., članku 219. st. 1., članku 221.a i članku 220. st. 2. ZPP-a prikupljanje i izvođenje dokaza je na strankama, sud nema inkvizitornih ovlaštenja.
9. Stoga, na temelju navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u smislu članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio i zaključio kako u nastavku slijedi.
10. Među parničnim strankama utvrđene su već u ranijem stadiju postupka sljedeće nesporne činjenice:
- da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom dana 29. travnja 2008. godine zaključio Ugovor (Ugovor o kreditu broj 2402006 - 1031262160/51401652 - 5103938505), temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 276.345,00 CHF, a isplaćen u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan puštanja kredita u tečaj, po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika (Banke), a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 8,25 %.
- da je kredit isplaćen 23.svibnja 2008. godine,
-da je bila ugovorena otplata u 216 jednakih anuiteta po srednjem tečaju kreditora za devize na dan plaćanja, te da je prvi anuitet dospio na naplatu 01. srpnja 2008. godine.
- da je tužitelj prijevremeno dana 15. prosinca 2014. godine otplatio kredit po Ugovoru.
11. Spornim se nalaze prigovor zastare potraživanja, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva na ime isplate zbog ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, kao i status tužitelja kao potrošača.
12. S ovim potonjim, ovaj sud je čitanjem priložene dokumentacije iz spisa predmeta utvrdio kako predmetni ugovor predstavlja potrošački ugovor, da se tijekom trajanja kredita kamatna stopa mijenjala odlukom tuženika, da su se zbog te jednostrane i netransparentne promjene ugovorne kamatne stope i valutne klauzule, posljedično mijenjali iznosi mjesečnih anuiteta . Naime, pregledom sadržaja Ugovora utvrđeno je da isti ne sadrži ni informacije o specifičnosti i mogućim rizicima valutne klauzule ugovorene u CHF te da je riječ o tipskom ugovoru u kojem je unaprijed izrađen model. Dakle tužitelj ugovor nije sklopio za potrebe poslovne djelatnosti ili obrta već za vlastite potrebe kao fizička osoba. Stoga njegov položaj kao ugovorna strana, (neovisno o poslu s kojim se bavi), ovo jer je sklopljen u svrhu zadovoljenja njegovih privatnih potreba, kao hipotekarni kredit koji banka sklapa s fizičkim osobama, a kao instrument osiguranja je ugovorena hipoteka na nepokretnoj imovini i položaj tužitelja, slabiji je u odnosu na drugu ugovornu stranu -instituciju koja se bavi prometom novčanih usluga kao primarnim poslovanjem. Definicija potrošača zakonom je utvrđena na način da je riječ o fizičkoj osobi koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu u svrhu koja nije namijenjena njegovoj poslovnoj djelatnosti slobodnog zanimanja . Konkretno proizlazi iz članka 3. Ugovora kojim je ugovoreno da se kredit sklapa kao hipotekarni a iskazom tuženika izrijekom je navedeno da mu je trebao za osobne potrebe i podmirenje novčanih dugova, dakle ne za ulaganje u nekretninu. Instrumente osiguranja tužitelj je dao kao fizička osoba na nekretnini , koja nije dakle u vlasništvu pravne osobe.
12.1. Stoga čak i u situaciji da je kredit bio dijelom utrošen za potrebe poslovne djelatnosti, a pretežito potrošen na osobne potrebe tužitelja kao fizičke osobe , ona profesionalna, bila bi zanemarena u smislu definicije potrošačkog ugovora jer bi kao takav i dalje bio potrošački, prvenstveno jer je ugovorom o kreditu tužitelj naveden kao fizička osoba da kao takav podiže isti, ne kao nositelj OPG-a ili obrta ili zakonski zastupnik pravne osobe.
12.2. Tu je za kazati i na stav suda Europskog suda prema kojem čak i da je tužitelj sklopio ugovor s dvostrukom svrhom, a što konkretno ne proizlazi iz sadržaja ugovora i u ovom slučaju, ukoliko je veza između ugovora i profesionalne djelatnosti slaba, a u toj transakciji je zanemariva, i dalje bi se radilo o potrošačkom ugovoru.
12.3. Naime, praksa EU suda ukazuje da Sud primjenom instituta „legitimnog očekivanja“ zaštićuje konvencijska prava od potencijalnih povreda kojima su izložene fizičke osobe u primjeni nacionalnog zakonodavstva. Jedna od temeljnih doktrina europskog prava koju je postavio Sud EU u Luksemburgu je doktrina izravnog učinka, prema kojoj se smatra da pravo EU-a (bilo ono primarno ili sekundarno), stvara subjektivna prava pojedincima, ako su njegove odredbe dovoljno jasne, precizne i bezuvjetne tako da se mogu smatrati pravičnima, odnosno učinka tumačenja tog prava kao prvenstvenog, u odnosu na primjenu nacionalnog .
12.4. Dakle Europski sud nalaže širi pristup stvari i okolnostima svrhe ugovora te ukoliko ona nije gospodarska, odnosno ugovor nije sklopljen za uporabu proizvodnih resursa, obavljanje zanimanja, status takvog ugovora je protrošački. Tu je za kazati da ni činjenica što eventualno Republika Hrvatska u vrijeme sklapanja ugovora nije bila članicom Europske unije nije od važnosti jer je dužna primjenjivati nacionalno pravo u duhu europskog pa tako i u skladu s Direktivom vijeća 93/13 EEZ. -a. Naime, Republika Hrvatska obvezala se na primjenu stečevina EU, sklapanjem Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske s jedne strane, i Europskih zajednica i njihovih država članica, s druge strane (Narodne novine 1/05. i SL L 2005/26.; dalje: SSP) koji je bio u primjeni od 2005. - čl. 74. SSP-a.
12.5. U tom smislu ukazuje se i kako primjerice Europski sud, kao sud Europske unije u Luksemburgu u odluci C-630/17 obrazlaže da čak i ako se ugovori sklapaju na način da su jednim dijelom za privatne svrhe, a jednim dijelom za profesionalne djelatnosti, ocijenio je kako je tužitelj kao ugovorna strana imala status potrošača jer je veza između navedenog ugovora i profesionalne djelatnosti te osobe tako slaba da je marginalna i ima zanemarivu ulogu u kontekstu transakcije. Stoga uzimajući pobudu sadržaj i svrhu ugovora te objektivne okolnosti koje su pratile sklapanje ovaj sud zaključka je kako je riječ o potrošačkom ugovoru
13. Kako bi se obrazložio meritum postupka, treba I kronološki prikazati događaje i sudske odluke vezane uz kreditiranje potrošača u valuti CHF na području RH.
14. Potrošači koji u sklapali kredite u CHF su se našli u lošijoj financijskoj situaciji u odnosu na one koji su u isto vrijeme podignuli kredit u EUR jer tečaj EUR se, kako proizlazi iz podataka na mrežnoj stranici HNB-a, u razdoblju od 1.1.2004. do 1.1.2014. (na prvi radni dan u svakoj kalendarskoj godini) kretao između 7,29 i 7,64 kuna za 1 EUR. S druge strane, u istom razdoblju tečaj CHF se kretao između 4,42 i 6,24 kuna za 1 CHF s tim da je od 2004. do 2008. tečaj CHF bio u padu, a potom je uslijedio rast tečaja.
15. Dana 4. travnja 2012. je Trgovačkom sudu u Zagrebu podnesena tužba udruge potrošača protiv 8 banaka (među kojima je i tuženik u ovom predmetu) te je 4. srpnja 2013. donesena presuda br. P-1401/12 kojom je utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača u svezi kreditiranja u CHF, a ta presuda je dijelom (u pogledu promjenjivih kamatnih stopa) postala pravomoćna donošenjem drugostupanjske odluke 15. srpnja 2014. Stranke te parnice su dalje nastavile koristiti izvanredni pravni lijek reviziju (predmeti Revt-249/14 i Revt-575/16), podnositi ustavnu tužbu (predmet U-III2521/2015) te se o valutnoj klauzuli pravomoćno presudilo tek 14. lipnja 2018. (predmet Pž-6632/17).
16. Što se tiče utvrđenja nišetnosti ugovornih odredbi u pogledu promjenjivih kamatnih stopa, valja reći sljedeće Ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastaje ugovaranjem takve odredbe, ona je ništava od svog početka (ex tunc).Institut ništetnosti, kao i sam ugovor o kreditu, reguliran je odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 323. toga Zakona, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvoga ugovora a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Imajući u vidu pravno pravilo o ex tunc učincima utvrđenja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe, utvrđenje ništetnosti ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. U konkretnom slučaju to znači da potrošač kao korisnik kredita ima pravo na punu restituciju svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora, temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, dakle sve što je naplaćeno povrh iznosa glavnice i kamatne stope utvrđene u trenutku sklapanja ugovora. te da konkretno konačna ukupna razlika novčane tražbine na ime stjecanja bez pravne osnove , odnosno resitucije, iznosi 13.818,06 eur-a s kamatama.
17. Prema članku 81.ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, smatra se da je ugovorna odredba o kojoj se nije pregovaralo nepoštena, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
18. Prema članku 81.stavak 4.ZZP/03 na tuženiku je teret dokaza da se pojedinačno pregovaralo o odredbama čl.1. i čl. 4. Ugovora (odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi) u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru, što bi predstavljao I konkretni ugovor. U ovom postupku tuženik nije predlagao saslušanje djelatnika banke, odnosno odgovorom je paušalno predložio tek po potrebi saslušanje u svojstvu svjedoka djelatnika banke bez specificiranja koja bi to bil osoba, a na pripremnom ročištu na kojem se zaključio prethodni postupka i odredili dokazi koje je sud namjeravao izvoditi ovo po prijedlogu stranaka, tuženik je dao izjašnjenje da ne ustraje u saslušanju djelatnika banke, slijedom čega je za zaključiti kako je takav prijedlog od početka bio postavljen tek paušalno. Zbog navedenog, zaključuje se da tuženik ničim nije dokazao svoje navode da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi slijedom čega je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna (članak 81.stavak 1. i članak 82.alin.11. u svezi s člankom 87.stavak 1.ZZP/03). Posebno treba naglasiti da tuženik nije dokazao da je postojao "valjan, ugovorom predviđen razlog" za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen vrlo šturo i apstraktno te ne sadrži uopće objašnjenje kako i zašto bi se mogla mijenjati kamata nakon sklapanja ugovora.
19. U presudi Suda Europske unije broj C-26/13 od 30.4.2014. navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Nadalje, treba istaknuti da je odredbom članka 4.ZOO propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.
20. Također, prema odredbi članka 322.stavak 1.ZOO-a proizlazi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke. U konkretnom slučaju to znači da su u ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ovisna je isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa ta odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Ni ZZP/03 ni ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4.ZOO kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Imajući u vidu da je kamata cijena, I kao takva bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristio tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja. Tužitelj je kao potrošač jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora te do prve sljedeće promjene kamatne stope do koje dolazi, u konkretnom slučaju, bez pojedinačnog pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i banke kao kreditora, već do promjene dolazi jednostranom odlukom banke, što posljedično dovodi do toga da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, odnosno potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku, odnosno trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, a prije svega se misli na načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a posljedično tome da je takva ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP/03.
21. Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome s tužiteljem kao korisnikom kredita su nepoštene te stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz članka 81.stavak 1.ZZP/03 u svezi člankom 322.stavak 1. i člankom 324.stavak 1.ZOO-a, a kako proizlazi i iz odluke VSRH broj Revt-249/14 gdje je navedeno da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora.
22. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva – načela savjesnosti i poštenja te je banka, kao savjesni gospodarstvenik trebala odrediti elemente za koji se veže promjena kamatne stope i način primjene. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
23. Na okolnost pregovaranja i razumljivosti objašnjenosti odredbi sadržaja ugovora pa saslušan je u svojstvu parnične stranke na ročištu 27. svibnja 2020 tužitelj ĐĐ koji je opisao način na koji je dobio kredit u banci; iskazao da je kredit podigao kod tuženika iz razloga što je bio u financijskim problemima, da je imao određeno dugovanje i da je tražio način da ga riješi na najbrži i najbolji način da riješi ;nitko da mu nije objasnio rizik podizanja kredita u valuti koja nije valuta Europske unije već je to CHF, tako da nije znao ni da postoji mogućnost promjene kamate; da nikada nije mijenjao u mjenjačnici novac u valuti CHF, ali da mu je bilo poznato da se tečaj CHF nije mijenjao; da je očekivao da će mu anuitet biti malo veći ili malo manji, ali ne i da će zbog rasta tečaja CHF morati prodavati nekretnine po značajno nižoj cijeni; da predmetni kredit nema nikakve veze sa njegovom gospodarskom djelatnošću, a da je novcem od kredita samo podmirio dugove.
23.1. Saslušan ponovno na ročištu 25. lipnja 2024.tužitelj je dodao kako je prije potpisivanja predmetnog ugovora u dva navrata dolazo u banku na razgovor, da mu je jedan djelatnik banke objasnio razliku namjenskog i nenamjenskog kredita pa da je za njega nenamjenski kredit bio, ne samo nepovoljan zbog velikih kamata, već i jer se nalazio u dugovima. No da mu nitko nije objasnio prije potpisa ugovora da postoji mogućnost povećanja stopa od otplate Objasnio je da obrt koji da je imao da se bavio pakiranjem šećera i dugovi su nastali zbog toga njemu osobno, ali da sene zna kada točno misli da je riječ o 2006 2007 g.,da je riječ je o pozajmnicama međutim da se dio dugova pa tako i pozajmica odnosio uvelike i na plaćanje školovanja djeci , ali da kredit nije podigao za opremu niti gradnju apartmana već da je apartmane imao i prije ugovornog odnosa i nalaze se u sklopu obitlejske kuće u [adresa], no i da isto nema veze s podizanjem kredita, niti ih je po stjecanju novčanog iznosa na ime kredita uređivao . Na upit tuženika, odgovorio je da u sklopu podizanja kredita nije navodio da bi isti bio potreban za pizzeriu niti da bi on takav zahtjerv potpisao.Od djelatnika banke da je on, koliko se sjeća, kontaktirao s muškarcem, djelatnikom banke, dakle ne i s djelatnicama.
23.2. Dakle iz tužiteljevog iskaza proizlazi da ga nitko nije upozorio o promjeni kamatne stope, kao i da je do iste došlo jednostranom odlukom banke o kojoj je samo izviješten "post festum", a da sama odredba kojom je ugovorena kamatna stopa nije bila jasna i tužitelj nije imao mogućnost provjere u njoj danih podataka.
Sud poklanja povjerenje iskazu tužitelja smatrajući ga logičnim i neposredno uvjerljivim, a kojim se potvrđuju i činjenični dio tužbe o formaliziranom, standardiziranom Ugovoru sa promjenjivom kamatnom stopom koja ovisi o samo jednoj strani Ugovora.
24. U sklopu dopune dokaznog postupka, sukladno uputi drugostupanjskog suda u nastavku postupnja saslušani su i svjedoci, djelatnici tuženika .
25. Na ročištu 18. ožujka 2025, saslušan je svjedok ČĐ, koji je u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora radio za tuženika i poznat mu je dobro predmet spora poznato jer je radio kao voditelj poslovnice banke na Firulama u Splitu upravo poslovnice u kojoj je tužitelj sklopio ugovor s tuženikom. Taj svjedok u bitnom iskazao je kako je konkretno riječ o nenamjenskom kreditu uz hipoteku, što znači da banka ne traži namjenu već isplaćuje novac na račun klijentu. Potpisu ugovora prethodilo je više sastanaka s klijentom. Svjedok nije osobno obrađivao kredita, zbog položaja voditelja poslovnice dok da su dva savjetnika iz te poslovnice VĐ i KĐ vršile obradu kredita, a u konkretnom slučaju predmetni kredit je obradila VĐ. U pogledu samog ugovora, svjedok je istaknuo kako oni u poslovnici ne izrađuju sadržajno ugovor, jer svaki ugovor je tipiziran ovisno o vrsti kredita, a u takvom obliku pravna služba dostavlja ugovor poslovnicama, tako da njima preostaje popuniti, odnosno ubaciti zaglavlje, članke, dostavljenog tipiziranog obrasca ugovora. U poslovnici kod sklapanja ugovora s klijentima, nisu izmjenjivali dostavljene tipizirane ugovore, posebno ne bez pravne službe i službe rizika, a eventualno je to moguće kod akvizicije ugovoriti u pogledu niže kamate i niže naknade. U konkretnom slučaju pregovaranja s ĐĐ u pogledu niže kamate ili naknade da nije bilo. Na upit pun tuženika svjedok se nadalje očitovao i u pogledu kreditnog zahtjeva pa je tako kazao da su kolegica VĐ I on navedeni kao predlagatelji I potpis bi trebao kao takav na tom obrascu i biti, jedino u slučaju da je on taj dan, kad je bilo slanje prijedloga, bio na godišnjem odmoru, tada na takvom prijedlogu odnosno zahtjevu, treba biti potpis nekog drugog direktora. Nije mu poznato, koliko se sjeća, da bi na takvom zahtjevu bila spominjana namjena za turističke svrhe. Koliko se mogao sjetiti, iskazao je kako je možda tužitelj je tad I imao imao obrt, ali da nije siguran čime se bavio.Svjedok je kazao I kako je 2016 promijenio rando mjesto unutar banke, prešao u investicijsko bankarstvo te da misli da je zadnji put 1. studenog 2015. ili 2016. kontaktirao tužitelja, odnosno tužitelja ga je nazvao vezano za nekakvu dokumentaciju, pa ga je on uputio na novog direktora, odnosno voditelja poslovnice Firule. Prije potpisivanja ugovora o kreditu, nije se mogao sjetiti je li tužitelj imao kakva pitanja generalno vezano za ugovor ili kakav prigovor na sadržaj ugovorne odredbe niti je li tužitelj njemu ili VĐ, postavljao pitanja o promjenjivosti kamatne stope. No da oni kao predstavnici banke nikada nisu nagovarali klijente za kredit u kojoj drugoj valutu, imali su ponudu u CHF i EUR, a klijent je taj koji odlučuje, a konkretno iznos koji je klijentu trebao, isti nije mogao dobiti u EUR-ima.
26. Sud je na ročištu 27. kolovoza 2024 izveo dokaz saslušanja svjedokinje djelatnice banke VĐ, koja je kazala kako je djelatnica i danas tuženika, a u tom periodu u odnosu na koje se odnosi vrijeme sklapanje ugovora ona bila financijski savjetnik za građane i radila u poslovnici tuženika na “Firulama” u Splitu; pregovore s klijentima da je radio njezin direktor. Objasnila je da direktor i savjetnik rade s klijentima i to je uobičajeno poslovanje, on osobno da upozori klijente o uvjetima kreditnog financiranja. dakle i konkretno da je ona osobno kontaktirala s klijentom tužiteljem, kod obrade kredita i o uvjetima istog. Naime, tužitelj da je došao kod direktora po preporuci, podigao potrošački gotovinski kredit uz hipoteku koji nije namjenski,a da je uobičajeno da prije sklapanja ugovora ona provjerava prihode klijenta i obitelji da vidi jesu li kreditno sposobni. U svezi tužitelja sjeća se da je bio obrtnik u RH i da je imao poduzetnički posao u BiH. Istaknula je kako je prije sklapanja ugovora klijent upoznat s konačnim uvjetima I mogućnošću podizanja kredita u različitim valutama i uvjetima otplate, kamatama, ali klijent je taj koji sam odlučuje što je u konačnici prihvatljivo za njega ili ne te bira od više mogućnosti na koji način će podignuti i u kojoj valuti kredit. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li bila upoznata s namjenom kredita odnosno je li joj poznato za što točno su tužitelju trebali novci iz kredita koji mu je odobren, svjedokinja je odgovarala da konkretno nije bila presuda namjena, iako kod obrade kredita pribave sve podatke o klijentu kako bi utvrdili kreditnu sposobnost. Banka da nije uvjetovala namjenu za zaključenje kompletnog kreditnog ugovora, okvirno da su znali i misli da je cilj bio neki turistički najam u budućnosti, no to ne mora biti tako. No, koliko se sjeća plan tužitelja je bio razvijati kapacitete za najam nekretnine na Čiovu u vlasništvu klijenta, a neka pizzeria je bila u BiH. Ponavlja da kod nenamjenskih kredita banka nema obvezu utvrđivati namjenu pa se nije bavila ni detaljima o kapacitetima i troškovnicima u konkretnom slučaju. Svjedokinja je kazala da je u ponudi je banka imala više valuta, konkretno CHF i EUR. Oni kao predstavnici banke da nikada ne nagovaraju niti sugeriraju klijente koji kredit će podignuti jer je na njima da im naše predoče ponudu kako valute tako i ostalih uvjeta iz kreditnog ugovaranja, no klijent je taj koji u konačnici razmisli i na ponuđeno donese odluku što točno želio općenito klijentima ili u konkretnom slučaju tužitelju sugerirali za koju valutu da se odluči. Obrada kreditne sposobnosti ne obavlja se u jednom danu tako da klijenti imaju više vremena za odluku koja je ponuda valute odnosno uvjetima koji odgovara. Minimalna obrada kredita je 20 dana. Nije se sjetila da je tužitelj imao kakvih prigovora, upita u svezi kredita, a kod pitanja tužitelja je li klijent mogao pregovarati o kreditu, utjecati na uvjete kredita, svjedokinja je odgovorila kako oni prije potpisivanja i soleminizacije samog ugovora potvrde uvjete kredita, od valute, tipa kamate, iznos anuiteta, na koji način će se ugovoriti plaćanje kredita, efektivno ili trajnog naloga, ukoliko se radi o promjenjivoj kamati ona se plaća na datum podmirivanja anuiteta, tečaj ne mogu predvidjeti ni za jednu valutu, već da se mogu osloniti tek na povijesne podatke kretanja tečaja, a što je bilo i u konkretnom slučaju. Na upit je li tužitelj prije potpisivanja ugovora o kreditu imao bilo kakvih nedoumica, dodatnih pitanja vezano za ugovorne odredbe, je li imao ikakvih prigovora općenito na ugovor o kreditu, odgovorila je kako klijent ima mogućnost izraziti svoj zahtjev, ali banka je ta koja prezentira uvjete, ako je moguće odstupiti od kojih uvjeta, ali ako to nema u ponudi to ne radi banka, pa da ona može kazati da banka pregovara s klijentom prilikom sklapanja ugovora. Kod upita je li mogao tužitelj prigovarati o uvjetima promjene valutne klauzule odnosno kamate, svjedokinja je odgovorila da je klijent taj koji bira valutu uz koji se veže kredit odnosno kamata, ali ako klijent ima primjedbi na neku stavku iz ugovora banka će razmotriti isto i ukoliko je to moguće, ukoliko je u sklopu bankine ponude, prihvatiti zatraženu izmjenu, primjerice da su imali situaciju da je klijent tražio izmjenu godina otplate i tada se sagledavaju sve njegove osobne financijske karakteristike i platežne, i eventualno se može odlučiti otplata u kraćem roku. Na upit je li tužitelj mogao primjedbom promijeniti valutnu klauzulu te je li prije bio upozoren na sadržaj i značenje termina promjenjiva valuta odnosno valutna klauzula, svjedokinja je odgovorom ponovila kako je klijent taj koji bira valutu uz koju se veže kredit, a na značaj termina promjenjiva kamatna stopa valutna klauzula, da upozore klijente jer dođu s neznanjem istih pa je njihovo kao predstavnika banke da im objasne i naglase tip kredita te kamatu koja se vezuje, ali da rizik postoji generalno, međutim postoji upozorenje u obrascima ugovora kao napomena jer da ne znaju kako će se mijenjati stopa. Njima, kao banci, bitno je da klijent zna da će se kamata mijenjati, a to je bitno radi njihove otplate jer klijent mora znati što plaća i kada, radi njihove sigurnosti.Na poseban upit jesu li valutni krediti u valutnoj klauzuli u CHF povoljniji od ostalih kredita i je li banka nudila te druge, odgovorila je kako banka nije nikada nudila druge kredita s drugim valutnim klauzulama, da se klijentu predoči ponuda dostavi mu se i otplatni plan s više valuta i on je taj koji bira oni kao banka da ne nude nešto kao povoljnije. Na poseban upit je li banka u vrijeme odobrenja kredita tužitelju imala proizvod namijenjen u ulaganju u gospodarske svrhe, konkretne turističke plasmane odnosno proizvode banke, svjedokinja je odgovorila kako treba vidjeti tadašnju ponudu. Da oni kao banka provjeravaju koja je stvarna namjenama ali da se mijenja katalog ponude kreditiranja i to učestalo, ali ako klijent izrazi namjenu kataloške ponude ( za što vam kredit točno treba za koju namjenu) ukoliko vide da se radi namjenskom kreditu, prva ide ponuda takve vrste kredita, prezentiraju se uvjeti koji odgovaraju traženju klijenta i namjenu. Na upit jesu li ti gospodarski turistički dakle ciljani namjenski krediti bili povoljniji u rati i kamati u odnosu na namjenski svjedokinja je odgovorila da sada taj dio ne može potvrditi, da bi to bilo neozbiljno, jer ovisi o niz parametara o uvjetu kreditiranja. Na poseban upit je li tužitelj trebao dostavljati nekakve račune troškovnika nakon zaključenja ugovora o nenamjenskom kreditu, svjedokinja je odgovorila da ne za taj model kredita.
27. Iskaz ove svjedokinje se ne može u cijelosti uzeti istinitim i okolnostima ovo u pogledu njezinog iskazivanja o pregovaranju klijenata o sadržaju ugovora jer je riječ o djelatnici banke kao je u tom dijelu posebno, iskazivala u interesu tuženika pri čemu je koristila i zamjenicu “naše”, “mi”, za nju I tuženika, a isto proizlazi jasnim i kada se taj iskaz dovede u svezu sa materijalnom dokumentacijom, iskazom tužitelja, pa čak i svjedoka ČĐ koji je također iskazivao kao svjedok banke, a kazao je da ugovor koji su oni s klijentom pa tako I s tužiteljem sklopili, dolazi unaprijed pripremljen u obliku tipiziranog obrasca od pravne službe dakle pregovaranja o promjenjivoj kamatnoj stopi nije bilo niti se može uzeti točnim da je tužitelj kod potpisa ugovora bio na dobar način upoznat s ekonomskim učincima promjenjive kamatne stope dakle jezično gramatičko tumačenje pojma promjenjivosti nije dostatan za spoznaju klijenta pa i tužitelja o stvarnom značaju istog na promjenu u otplati kredita od one početne ugovorene. Stoga iskazi djelatnika banke samo se mogu sagledati u prilog toga da je konkretno riječ o potrošačkom ugovoru jer tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja o sadržaju prezentiranog obrasca ugovora u pogledu predmetnih ugovornih odredbi koje su ništetne .
28. Zamolbenim putem Općinski građanski sud u Zagrebu, na ročištu 5. prosinca 2024. izveo je dokaz saslušanjem svjedokinje djelatnice banke SĐ koja je kazala kako je zaposlenica tuženika na radnom mjestu voditelja službe za upravljanje iskustvom klijenata, da tužitelja ne poznaje niti je u to vrijeme kad je ugovorni odnos sklopljen, dolazila u doticaj s klijentima pa niti sa tužiteljem, da je 2008 radila na poslovima direktora direkcije podrške prodaje. Nije upoznata s konkretnim ugovornim odnosom koji je banka sklopila s tužiteljem niti s podacima o osobi djelatniku banke koji je u ime banke sudjelovao u tom poslovnom odnosu, no odjel kojim je upravljala, da je sastavljao je šprance ugovora o kreditu u suradnji s pravnom službom banke i te šprance bi službenici banke koristili u radu s klijentima. Odjel je imao protokol postupanja kod uvođenja novog proizvoda, djelatnici bi e-mailom dobili informaciju, kreiran je letak koji bi nudili klijentima, s kojima bi prolazili uvjete, potrebnu dokumentaciju koju je trebalo prikupiti od klijenata, s tim letkom bi klijenti odlazili iz banke, nadalje da je postojao još jedna letak kojim bi bilo objašnjen učinak promjene valutne klauzule s upozorenjem da nitko ne može predvidjeti promjenu tečaja , klijenti ugovorni uglavak u pogledu toga da su upoznati sa sadržajem letka, potpisali. Da 100 % sigurnošću može kazati da je i tužitelj dobio prvi letak ovo iz praktičnih razloga jer je teško zapamtiti koja je sve dokumentacija potrebna za podizanje kredita. Svjedokinja se nije sjetila da bi njezin odjel dobio kakvu protužbu od klijenata da mu neki službenik nije dovoljno objasnio uvjete kredita posljedice promjene tečaja. Proizvod kod kojeg je stanka tužitelj uveden je 2004 dok je ugovor s tužiteljem sklopljen 2008 kada je tečaj CHF porastao sa 46 kn za CHF na 62. na da ne zna koja je bila svrha ugovora ali da je prije davanja iskaza bila obaviještena da je riječ o kreditu iz 2008., hipotekarnom, kod kojeg klijenti nisu trebali navoditi namjenu, pretpostavlja da ne bi ibla stambena namjena ovo prema iznosu kredita odnosno kamatnoj stopi. Pregovori s klijentima da su bili mogući jedino oko visine kamatne stope ukoliko bi klijent upozorio da je kod druge banke niža kamatna stopa dok da je u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu navedeno da je kamatna stopa promjenjiva . Pregovaranje oko visine kamatne stope nisu bila nerijetka, uglavnom kod klijenata s dovoljno visokim primanjima. U pogledu rizika da su klijenti bili upoznati kako banka ne može predvidjeti promjenu tečaja valute a da isto utječe na visinu anuiteta. Klijenti nisu bili upozoreni na ovlast banke za jednostranu izmjenu kamatne stope jer se ni banka nije susrela s takvim trendom. Zakonska obveza javnog bilježnika je da prije solemnizacije pročita sadržaj ugovora strankama , krediti u CHF da su bili jeftiniji za klijente od eurskih, banka da nije preferirala kredite u CHF jer je banka jednako zarađivala na svim kreditima; da nije bilo moguće pregovarati oko primjene uvjeta valutne klauzule. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, da je banka i mala u ponudi i poduzetničke kredite, ali ne zna uvjete istih. U slučaj namjenskih hipotekarnih kredita banka da nije tražila dokaz u koju se svrhu troše sredstva iz tog kredita.
32.1. Iskaz navedene svjedokinje sud ne nalazi bitnim za odluku u konkretnoj stvari obzirom da nema saznanja niti o tužitelju niti o ugovornom odnosu, već generalno opisuje obrasce tipiziranog ponašanja kod kreditiranja, spominjući letke, no i tu je za kazati da letak bez obzira (ovo pod pretpostavkom istinitosti da bi baš u svakom slučaju bili uručivani klijentima) sadržajno su tek obavijesti, ali ne i potpuni, klijentu razumljivi učinci promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, pa iskaz ove svjedokinje ne potvrđuje navode tuženika da bi se u konkretnom slučaju s tužiteljem razgovaralo i objasnilo mu se za njega konkretni ekonomski učinak promjenjivosti stope na mjesečne anuitete kod otplate.
33. Dakle, izvedeni personalni dokazi samo potvrđuju da formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u konkretnom ugovoru o kreditu koji je banka sklopila s tužiteljem kao potrošačem, bila je takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nije mogao ocijeniti zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Slijedom navedenog za zaključiti je da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.
34. Posebno, što se tiče dijela tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata na ime valutne klauzule u svezi s tim navodi se kako iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i u odnosu na tuženika, kojom se utvrđuje da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora pravni prednik tuženika kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82 i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
35. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.
36. Presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
37. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.
38. Dakle, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka (među njima i tuženik) koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.
39. Valja reći i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
40. Imajući i na umu direktne učinke odredbi članka 502.a stavak 1. i članka 502.c ZPP-a za zaključiti je kako je ništetna i odredba o valutnoj klauzuli u CHF te se u pogledu tumačenja kako primijeniti navedene odredbe skreće pozornost na sudsku praksu (ŽS Zagreb: Gž-2511/2021). S tim u vezi se posebno naglašava da u prvostupanjskom postupku koji je prethodio donošenju te drugostupanjske odluke činjenice koje su temelj za utvrđenje ništetnosti (da stranke nisu pojedinačno pregovarale niti su utvrdile na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule, da odredbe o primjeni valutne klauzule za tužitelja nisu bile razumljive iz razloga jer nije obaviješten o pravom značenju švicarskog franka kao sigurne valute za ulaganje banke, a ne korisnika kredita) nisu utvrđene samo izvođenjem personalnih dokaza već učincima citirane presude donesene u kolektivnom sporu. Fizičke osobe mogu se pozvati na pravno utvrđenje iz presuda VTS Pž. 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a time I na odluku VSRH Rev-2245/17-2 od 20. Ožujka 2018. u posebnim parnicama usmjerenim protiv banaka s kompenzacijskim zahtjevom koji kao potrošač traži od trgovca, a u tom slučaju sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slijedom čega se I tužitelj ispravno pozvao na naprijed navedene presude iz tzv. "predmeta Franak".
41. Na temelju utvrđenog ovaj sud je zaključio da je Ugovor o kreditu broj 2402006
- 1031262160/51401652 - 5103938505 od 29. travnja 2008. godine ništetan i to u pogledu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (čl. 7. i 8. Ugovora), u smislu odredaba članka 87. stavak 1. ZZP-a/03 i članka 102. ZZP/07 te ZOO-a (članci 322. do 329.).
42. Što se tiče tuženikovog prigovora zastare, valja kazati da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih insteresa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241.ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te žalbe (13.lipnja 2014.g.) u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, odnosno od 14. lipnja 2018. u dijelu glede tražbine po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, a zastarni rok iznosi 5 godina po članku 225.ZOO-a.
43. Odredbom članka 20. stavak 1. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22) propisano je kako Vrhovni sud osigurava jedinstvenu primjenu zakona i jednakost svih pred zakonom, a to mu je i ustavna zadaća. Stoga neovisno što je Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP-a (NN 80/22) brisana odredba članka 394.a ZPP-a te nema vezanosti „in concreto“ s pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda RH, ovaj sud smatra kako u smislu citirane odredbe Zakona o sudovima treba primijeniti i pravno shvaćanje građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine, iz kojeg proizlazi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241.ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teči ispočetka, tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Zastarni rok u slučaju ustanovljene ništetnosti u postupku kolektivne zaštite potrošača, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju,a povodom individualnih parnica u kojoj se potrošači pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Obzirom na datum podnošenja tužbe u ovom postupku, 14.lipnja 2019., može se reći da ne postoji zastara predmetnog potraživanja, ovo računajući od 14. lipnja 2018., kao datuma od kojega je zastara individualnih zahtjeva počela teći iznova. S druge strane, tužitelj ne može ostvarivati pravo na isplatu glede novčanih iznosa koji su dospjeli i plaćeni pet godina prije podnošenja tužbe u kolektivnom sporu, odnosno prije 4. travnja 2007., tj. petogodišnjeg roka zastare (članak 225. ZOO)koje se računa za stjecanje bez osnova. Kako su u tom smislu sva potraživanja dospjela nakon tog datuma to istaknuti prigovor zastare nije osnovan. U varijanti primjene odredbe članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO), zastara restitucijskog zahtjeva bi počela teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke u predmetnom postupku, a kojom se utvrđuje nepoštenom i ništetnom ugovor o kreditu pa je očito da zastara nije nastupila, te da je prigovor tuženika neosnovan. Isto vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a, tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.
44. Odredbom članka 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, a kako je tuženik iz kolektivnog spora nepošten, jer je znao na nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi koje predstavljaju cijenu kredita (bitan element ugovora o kreditu), tuženik je obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka.
45. Zbog navedenog, tužitelju pozivom na institut stjecanja bez pravne osnove pripada povrat novčanih iznosa koje je tuženik neosnovano, na temelju ništetnih ugovornih odredbi primio, sve pozivom na članak 1111. stavak 1. i članak 1115. ZOO- a.
46. Tužitelj je u ovom postupku dokazao visinu potraživanja temeljem stjecanja bez osnove. Na okolnost utvrđivanja visine potraživanja tužitelja sud je izveo dokaz financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o.. Iz nalaza i mišljenja Ines Lozić, stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i poreze iz Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb proizlazi da:
- dana 29. travnja 2008. godine tužitelj je sklopio Ugovor s tuženikom, da je iznos kredita 276.345,00 CHF, da je tečaj CHF na dan isplate kredita 4,461900 da je rok otplate 216 mjeseci, odnosno 18 godina, da je ugovorena kamatna stopa po inicijalnom otplatnom planu 8,25%, da je anuitet prilikom ugovaranja u valuti 2,459,88 CHF, da je iznos anuiteta na dan isplate kredita 10.975,74, te da je ugovoreni tečaj za otplatu srednji tečaj tuženika na dan plaćanja,
- pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita vezano uz valutu CHF nisu mogle mijenjati kamatna stopa ni tečaj u odnosu na kamatnu stopu i tačaj koji su vrijedili prilikom realizacije kredita, tužitelj da je zbog promijene kamatne stope te tečaja, na štetu tužitelja u odnosu na kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita više platio iznos od 49.009,34 kn zbog rasta kamatne stope, te iznos od 633.421,93 zbog rasta tečaja, slijedom čega da je zbog rasta kamatne stope i tečaja u odnosu na početne vrijednosti ukupno pretplatio iznos od 682.431,27 kn, a što je prikazano u tabeli 2. nalaza i mišljenja vještaka,
- u razdoblju otplate kredita u CHF do dana otplate kredita u cijelosti zbog promijene kamatne stope te tečaja na niže u odnosu na kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita tužitelj manje platio 0,00 kuna zbog smanjenja kamatne stope , te 105,77 kn zbog nižeg tečaja, slijedom čega da je zbog primjene niže kamatne stope i tečaja u odnosu na vrijednosti prilikom isplate kredita ukupno manje platio iznos od 105,77 kuna, što je prikazano u tabeli 2 drugom stupcu /8/,
- posljedično na navedeno uzevši u obzir sve promijene kamatnih stopa i tečaja bilo u korist i na štetu tužitelja, tužitelj daje ukupno pretplatio iznos od 682.325,50 kuna , što je prikazano u tabeli 1 stupac /19/, od kojeg iznosa je 633.316,16 kuna što je prikazano u tabeli 1 stupac /18/ plaćeno ukupno više zbog promijene tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom realizacije kredita te je zbog promijene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila prilikom realizacije kredita tužitelj platio više 49.009,34 kune što je prikazano u Tabeli 1 stupac /17/,
- je dana 15. prosinca 2014 godine tužitelj prijevremeno otplatio kredit u cijelosti te mu nije obračunata naknada za prijevremenu konačnu otplatu kredita,
- je vrijednost oročenog depozita po Ugovoru, po srednjem tečaju tuženika koje je vrijedio prilikom uplata, oročenog deviznog depozita iznosila 115.793,82 kune dok je vrijednost istog depozita po srednjem tečaju tuženika na dan povlačenja oročenog depozita iznosila 142.168,34 kn te je slijedom navedenog zbog rasta tečaja iznos depozita u CHF , preračunato u kune, na dan povlačenja depozita bio veći za 26.374,52 kn što je prikazano u Tabeli 3. stupac /6/.
Što se tiče pretplaćenog iznosa kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku s naslova povrata pretplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, taj iznos vještak je izračunao s datumom dospijeća u Tablici 2, stupac /2/ i /4/. Prilikom izrade izračuna visine potraživanja vještak je utvrdio da su se promijene kamatnih stopa kretale: - 8,25 % godišnje do 01.04.2009. godine, 9,20 % godišnje do 01.09.2010. godine, 8.95% godišnje do 01.10.2011. godine, 8.60% godišnje do 01.08.2014. godine, 8.593% godišnje do prijevremene otplate kredita. Posljedično na promjenu kamatne stope da je anuitet tužitelja bio promjenjiv od 2.459,88 CHF početno do 2.617,02 CHF kao najveći iznos anuiteta.
46.1. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi, već je kako je to naprijed navedeno podneskom od 19. listopada 2021. godine uredio tužbeni zahtjev. Podneskom tuženika od 22. studenog 2021. godine tuženik je zatražio od suda da se naloži dopuna vještva vještaku, a uz podnesak je tuženik dostavio kao praksu i tri odluke prvostupanjskih sudova . U smislu odredbe čl. 260 ZPP-a sud je pozvao vještaka na ročište dana 30. studenog 2021. godine, a vještak je uoči ročišta za sud i protivne stranke postupajući po nalogu suda dostavio od tuženika traženu dopunu vještva podneskom od 24. studenog 2021. godine. Kako za vještaka Ines Lozić nije bilo pitanja od strane tužitelja, a nakon dostave dopune vještačenja ni od strane tuženika, kao ni primjedbi na pisani nalaz i mišljenje vještaka, sud nije izvodio dokaz usmenim davanjem nalaza i mišljenja po vještaku Ines Lozić.
46.2. Tu je za kazati kako je kod ništenosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, prvobitno ugovorena kamatna stopa uzima kao neizmjenjiva pa se po njoj izračunavaju i zbrajaju anuiteti u usporedi sa stvarno plaćenim anuitetima o jednostrano promijenjenoj kamatnoj stopi. Jednako tako se kod tečaja uzima početni tečaj. Takva metoda izračuna više plaćenog na ime ništetne odredbe posljedica je činjenice da u slučaju ništene odredbe svaka stranka vrača ono što je dala na ime ispunjenja te ništetne odredbe, a na temelju članka 323. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a.
46.3. Slijedom iznesenog, nalaz i mišljenje vještaka ocjenjuje se stručnim i vjerodostojnim te ga sud prihvaća kao mjerodavnim i dovoljno obrazloženo, te je stoga temeljem istog ovaj sud utvrdio da je tužitelj dokazao visinu svog potraživanja kako je to sukladno nalazu i mišljenju, precizirano u uređenom tužbenom zahtjevu, iz podneska od 29. svibnja 2024.
46.4. Značenje vještačenja za ovaj postupak ima samo ono vještačenje određeno od strane ovog suda (čl. 250 ZPP-u). Iz tog razloga sud nije uvažio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković (l.s. 17-19).
47. Odluka o zateznim kamatama se temelji se na čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO- a.
47.1. Tužitelju pripada i kamata koja na svaki pojedino isplaćeni, a preplaćeni iznos teće od dana isplate ovo iz razloga jer je tuženik nepošteni stjecatelj pa je u obvezi vratiti ono što je primio a da mu ne pripada, sve pozivom na članak 29. ZOO-a u svezi s člankom 1115. ZOO-a i članka 112. stavak 2. ZPP-a, pri čemu se stopa zateznih kamata temelji i na čl.1. Zakona o kamatama ("Narodne novine 94/04), Uredbi o visini stpe zakonske zatezne kamate ("Narodne novine br. 72/02), Uredbi o visini stope zakonske zatezne kamate ("Narodne novine 153/04), Odlukama o diskontnoj (ekontnoj) stopi HNB-a ("Narodne novine 132/07., 74/11., 83/13.,1/14,80/14.,1/15) i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima ("Narodne novine br. 85/15., 140/15.,60/16.,64/17.,1/18., 59/18., 1/19., 64/19., 1/20,75/20., 1/21,74/21.)
48. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 .i članka 155. Te 164. stavak 1 i 2. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22,138/23. dalje OT).
48.1. Tužitelju koji je bio zastupan po kvalificiranom punomoćniku priznat je trošak prema zatraženom troškovniku, prema vrijednosti predmeta spora i to za tužbu ( Tbr 7 t 1) 549 b, četiri obrazložena podneska ( Tbr 8 t 1 i Tbr 7.t.1 OT) , 8. svibnja 2024.,10. rujna 2024., 24. studenog 2021., 4. ožujka 2021. u visini svaki od po 549 b, Za podneske od 13. svibnja 2020., 12. veljače 2021., 19. listopada 2021., 20. ožujka 2024., svaki od po 50 b ( tbr 8 t. 3. u svezi s Tbr 7. t.1 OZ)
Za pristup ročištima od 12. veljače 2020., 27. svibnja 2020, 17. ožujka 2021, 8. rujna 2021, 30 .studenog 2021. 9. travnja 2024., 27. kolovoza 2024., 25. lipnja 2024.,5. prosinca 2024 i 18. ožujka 2025 svaki za od po 549 b (Tbr 9 t 1 , Tbr 7.1. OT),
48.2. Trošak pristupa ročištu od 13. studenog 2024. kao i trošak podneska od 22. svibnja 2020. te podneska od 25. studenog 2021., nisu priznati po članku 155. stavak 1. ZPP-a
48.3. Dakle sveukupno bodova 8.435 bodova koji pomnoženi s 2,00 eur-a ( članak 50 OT) daje iznos od 16.870,00 eur-a, uvećano za pripadajući PDV od 25% u iznosu od 4.217,50 eur-a daju iznos od 21.087,50 eur-a
48.4. Ovom trošku trebalo je pridodati i trošak zatražen na ime vještačenja u iznosu od 322, 25 eur-a, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 663,61 eur-a
48.5. Slijedom čega sveukupni parnični trošak tužitelja iznosi 22.073,36 eur-a , dok je za više zatraženo trošak kao neosnovan odbijen. .
48.6. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak je izostala jer nije niti zatražen, a sud odlučuje na određen zahtjev, na temelju članka 164. stavak 1. i 2. ZPP-a .
49. Radi izloženog odlučeno je kao u izreci.
Trogir, 2. svibnja 2025.
S U T K I NJ A
Mirna Veža
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude žalba je dopuštena u roku od 15 dana, putem ovog suda, odnosno e komunikacijom (članak 106 a ZPPa) za županijski sud.
DNA:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. tuženika,
3. Spis, ovdje.
