Poslovni broj: P-1126/2021-30

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužiteljice LP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nikolini Mijolović Jakšetić odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 20. ožujka 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika NP, odvjetničkog vježbenika iz Rijeke, te objave 2. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 204/05 od dana 20.06.2005. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja glasi: Članak 2.

...u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d...."

2. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 204/05 od dana 20.06.2005. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja glasi: Članak 7.

...sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora..."

3. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 204/05 od dana 20.06.2005. u kojima je ugovorena valutna klauzula CHF, a koji glasi: Članak 2.

...63.900,00 CHF (šezdesettritisućedevetsto)... sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja..."

4. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 204/05 od dana 20.06.2005. u kojoj je ugovorena valutna klauzula CHF, a koji glasi:

Članak 7.

...u kunskoj protuvrijednosti 351,91 CHF (slovima:tristopedesetjedan i 91/100) obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja..."

5. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 204/05 od dana 20.06.2005. u kojoj je ugovorena valutna klauzula CHF, a koji glasi:

Članak 23.

...Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. i pristaju na njihovu primjenu te izrijekom potvrđuju da im je pri sklapanju ovog Ugovora uručen primjerak istih..."

6. Nalaže se tuženiku da tužiteljici s osnove plaćene razlike u kamatama isplati ukupan iznos od 3.228,32 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu

za 3 postotna poena, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 1,60 eur, počam od 01.09.2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,51 eur, počam od 01.10.2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,22 eur, počam od 01.11.2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,29 eur, počam od 01.12.2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,04 eur, počam od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,42 eur, počam od 01.1.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,30 eur, počam od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,24 eur, počam od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,99 eur, počam od 1.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,67 eur, počam od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,15 eur, počam od 01.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,04 eur, počam od 01.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,08 eur, počam od 01.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,33 eur, počam od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,05 eur, počam od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,80 eur, počam od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,68 eur, počam od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,40 eur, počam od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,27 eur, počam od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,52 eur, počam od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,36 eur, počam od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,12 eur, počam od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,55 eur, počam od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,26 eur, počam od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,15 eur, počam od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 37,86 eur, počam od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 31,69 eur, počam od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,06 eur, počam od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 41,20 eur, počam od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,95 eur, počam od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,62 eur, počam od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,57 eur, počam od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,02 eur, počam od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 41,44 eur, počam od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,95 eur, počam od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 59,15 eur, počam od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 77,17 eur počam od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,89 eur, počam od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,09 eur, počam od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 60,85 eur, počam od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 59,80 eur, počam od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,39 eur, počam od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,34 eur, počam od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,47 eur, počam od01.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,02 eur, počam od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,05 eur, počam od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,54 eur, počam od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,97 eur, počam od 01.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,13 eur, počam od 01.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,68 eur, počam od 01.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,66 eur, počam od 01.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,25 eur, počam od 01.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,36 eur, počam od 01.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,28 eur, počam od 01.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,96 eur, počam od 01.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,72 eur, počam od 01.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,00 eur, počam od 01.04.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,07 eur, počam od 01.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,28 eur, počam od 01.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,63 eur, počam od 01.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,84 eur, počam od 01.08.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,10 eur, počam od 01.09.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,90 eur, počam od 01.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,04 eur, počam od 01.11.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,68 eur, počam od 01.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,01 eur, počam od 01.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,94 eur, počam od 01.02.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 72,94 eur, počam od 01.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,94 eur, počam od 01.04.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,95 eur, počam od 01.05.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,95 eur, počam od 01.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,96 eur, počam od 01.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,96 eur, počam od 01.8.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,96 eur, počam od 01.09.2015. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

7. Nalaže se tuženiku da tužiteljici s osnove valutne klauzule isplati ukupan iznos od 3.267,26 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 1,30 eur, počam od 01.01.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,12 eur, počam od 01.02.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,47 eur, počam od 01.03.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,76 eur, počam od 15.05.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,67 eur, počam od 15.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,87 eur, počam od 16.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,47 eur, počam od 17.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,86 eur, počam od 18.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,75 eur, počam od 28.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,72 eur, počam od 15.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,63 eur, počam od 17.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,40 eur, počam od 20.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,86 eur, počam od 21.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,02 eur, počam od 21.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,50 eur, počam od 14.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,30 eur, počam od 16.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,46 eur, počam od 14.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,04 eur, počam od 18.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,41 eur, počam od 16.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,39 eur, počam od 17.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,49 eur, počam od 16.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,44 eur, počam od 15.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,76 eur, počam od 16.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,02 eur, počam od 16.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,86 eur, počam od 16.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,75 eur, počam od 17.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 30,92 eur, počam od 12.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,28 eur, počam od 12.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 42,72 eur, počam od 16.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 42,58 eur, počam od 17.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,38 eur, počam od 15.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 41,22 eur, počam od 09.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 41,24 eur, počam od 18.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 46,92 eur, počam od 16.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 57,83 eur, počam od 16.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,93 eur, počam od 18.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,78 eur, počam od 16.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,24 eur, počam od 12.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 55,11 eur, počam od 15.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 57,11 eur, počam od 15.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,22 eur, počam od 17.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,36 eur, počam od 17.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,60 eur, počam od 13.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,77 eur, počam od 19.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,31 eur, počam od 17.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,68 eur, počam od 16.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,71 eur, počam od 15.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,28 eur, počam od 16.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,34 eur, počam od 14.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,07 eur, počam od 10.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,28 eur, počam od 14.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,68 eur, počam od 14.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,35 eur, počam od 03.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,23 eur, počam od 03.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,90 eur, počam od 05.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,75 eur, počam od 06.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,74 eur, počam od 09.04.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,37 eur, počam od 09.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,39 eur, počam od 06.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,91 eur, počam od 09.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,50 eur, počam od 06.08.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,06 eur, počam od 05.09.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,05 eur, počam od 09.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,05 eur, počam od 07.11.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,25 eur, počam od 09.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,59 eur, počam od 09.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,78 eur, počam od 10.02.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 73,78 eur, počam od 12.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,78 eur, počam od 13.04.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,78 eur, počam od 11.05.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,78 eur, počam od 15.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,78 eur, počam od 13.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,78 eur, počam od 12.8.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,78 eur, počam od 14.09.2015. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

8. Nalaže se tuženiku da tužiteljici s osnova razlike glavnice nastale konverzijom isplati ukupan iznos od 2.645,86 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja teče na navedeni iznos od 30.09.2015. godine pa do isplate, sve u toku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

9. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 20. lipnja 2005.g. s tuženikom sklopila ugovor o namjenskom kreditu na iznos od 63.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke važeći na dan korištenja kredita te uz promjenjivu redovnu kamatnu stopu koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 4,50 % godišnje. Ugovorena je otplata kredita kroz 300 mjeseci. Za vrijeme otplate kredita tuženik da je u više navrata jednostranim odlukama mijenjao i povisivao kamatnu stopu te je mijenjao srednji tečaj za CHF. O povećanju kamatnih stopa stranke nisu pregovarale niti je tuženik ishodio suglasnost tužiteljice za svako pojedino povećanje kamatnih stopa. Plaćanjem otplatnih rata prema planovima otplate jednostrano izmijenjenih od strane tuženika, zbog promjene kamatnih stopa te zbog promjene deviznog tečaja CHF u razdoblju otplate kredita, tužiteljica je isplatila tuženiku iznos od 6.837,37 CHF više nego što je to bilo ugovoreno i predviđeno inicijalnim otplatnim planom. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013.god. utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana. Istom presudom utvrđeno je također da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima u kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluke tuženika o sklapanju pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Dakle, navodi tužiteljica, da je pravomoćnom presudom po kolektivnoj tužbi radi zaštite prava potrošača utvrđeno da su ništetne odredbe u ugovorima o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa, stopa koju kreditor tijekom otplate kredita mijenja jednostranim odlukama, a o kojim promjenama stopa ugovorne stranke nisu pregovarale, te isto tako, da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kojima je CHF ugovoren kao valuta uz koju se veže visina glavnice kredita i visina anuiteta, radi primjene kojih ugovornih odredbi su korisnici kredita zbog promjene deviznog tečaja i kamatnih stopa plaćali povećane iznose anuiteta kredita. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom br. Rev-249/14 od 09.04.2015.god., odlučujući o izvanrednoj reviziji, potvrdio pravomoćnu gore citiranu odluku u dijelu koji se odnosi na ništetnost kamatne stope. Nadalje je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj:

Pž-6632/17, od 14.4.2018., u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj: P-1401/12 od 4.7.2013. o ništetnosti valutne klauzule. U slučaju ništetnosti, sukladno odredbi članka 323. Zakona o obveznim odnosima, svaka je ugovorna stran dužna drugoj vratiti sve što je temeljem takvog ugovora stekla i stoga je tuženik dužan vratiti tužiteljici sve što je temeljem ništetnih odredaba stekao, iako je između istih stranaka zaključen dodatak ugovoru o kreditu 18. veljače 2016. Tužiteljica potražuje i zakonsku zateznu kamatu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je netočno da je nezakonito stavljanje u opticaj iznosa kredita u valuti CHF, ali prvenstveno ističe da su stranke svoj ugovorni odnos razriješile sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu koji je zaključen 18. veljače 2016. čime je izvršena konverzija sukladno Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 dalje: ZPK). Ističe prigovor zastare u odnosu na potraživanje tužiteljice s osnove promjene kamatne stope obzirom da je tužba podnesena 30. lipnja 2021. po proteku zastarnog roka. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a nakon što je tužiteljica podneskom od 28. lipnja 2024. dijelomično povukla tužbeni zahtjev u odnosu na potraživanje s osnova promjenjive kamatne stope tuženik se je takvom djelomičnom povlačenju tužbe protivio te je predložio da sud odluči i u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka proveden je dokaz uvidom u ugovor o namjenskom kreditu zaključen između stranaka 20. lipnja 2005., dodatak ugovora o kreditu zaključen između stranaka 18. veljače 2016., dopise tuženika od 12. studenog 2015. i 19. siječnja 2016., obavijest o izračunu efekata konverzije od 26. siječnja 2016., otplatnu tablicu, otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice, potvrdu o zatvaranju računa, pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7102757535, izračun konverzije na 30. rujna 2016., financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Tomislavu Prpiću i saslušanjem tužiteljice.

4. Nesporna je činjenica da su tužiteljica, kao korisnica kredita i tuženik, kao davatelj kredita sklopili 20. lipnja 2005. namjenski ugovor o kreditu za kojim se tuženik obvezao staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 63,900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, dok se tužiteljica obvezala isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom u 300 jednakih mjesečna anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja. Nije sporno da se radilo o tipskom ugovoru, kakav je tuženik u to vrijeme sklapao s većim brojem korisnika kredita, te da je ugovoreno da će tužiteljica plaćati redovnu kamatu koja je tijekom obveze po ugovoru promjenjiva, a temeljem Odluke banke o kreditiranju građana a koja kamatna stopa je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,50%, te da je određeno da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos aunuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, o čemu će ga banka pisano obavijestiti.

5. Ugovoreno je da će tužiteljica plaćati mjesečno iznos od 351,91 CHF obračunato po srednem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja na koji način će tuženiku vraćati dobiveni iznos kredita u iznosu od 63.00,00 CHF uz primjenu valutne klauzule.

6. Temeljem odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, te temeljem čl. 327. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka, a tužiteljica ima pravni interes za vođenje ovog postupka, iako je kredit otplatila, jer istim uz utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, traži vraćanje iznosa koje je preplatila temeljem ništetnih odredbi ugovora. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja ugovora, pri čemu ništetne odredbe ugovora niti ne postoje, te otplatom kredita ništetne ugovorne odredbe nisu postale valjane, a kako tužiteljica uz zahtjev za utvrđenje ništetnosti postavlja i zahtjev za isplatu, zbog ništetnih odredbi ugovora, to on ima pravni interes za vođenje ovog postupka.

7. Prigovor zastare je djelomično osnovan i to u odnosu na potraživanje tužiteljice s osnove promjenjive kamatne stope obzirom da je presuda po podnesenoj tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a primjenjujući zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a potraživanje tužiteljice je u zastari obzirom da je tužba podnesena 30. lipnja 2021. U preostalom dijelu prigovor zastare je neosnovan jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018., koje pravno stajalište prihvaća i ovaj sud, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, odnosno od 14.06.2018.g, za zahtjev zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Kako je predmetna tužba podnesena 30. lipnja 2021., a tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača podnesena je 4. travnja 2012., došlo je do prekida zastare. Presuda je pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske potvrđena u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi u dijelu koji se odnosi na ništetne i nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli 14.06.2018.g., pa kako se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina, to je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka, uslijed čega se istaknuti prigovor zastare ima smatrati neosnovanim.

8. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012, kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P- 1401/2012, od 4. srpnja 2013. godine, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Nakon što je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), Vrhovni sud Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženi postupio protivno odredbama, tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 12/15, 75/09, 79/09, 89/09, 33/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojim je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, te je u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta , uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

11. Odlučujući o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti i isplatu valja imati na umu da je Dodatak Ugovora o kreditu između stanaka sklopljen na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj temelju 102/15 - dalje: ZID ZPK/15). Ovaj je Zakon donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

12. Treba kazati da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut niti prekomjerni teret kreditnim institucijama kao adresatima.

13. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se je Vrhovni sud u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. Naime, VS RH je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

14. U konkretnom slučaju između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu. S tim u vezi, valja istaći, da se odredbe glave II. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP) koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to priječi odredba članka 49. stavka 5. ZZP. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba stavka 1. članka 49. ZZP prema kojoj se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. U naprijed opisanim okolnostima, posebno imajući na umu da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.

16. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovoru o kreditu, treba kazati da, sukladno odredbi članka 19.c stavka 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u €, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZID ZPK/15.

17. Međutim, to ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti.

18. Konverzija obuhvaća otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer na činjenicu da izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi kamatne stope sasvim jasno i nedvosmisleno upućuje sadržaj odredbe članka 19.c stavka 1. točaka 2., 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe članka 19.c stavka 1. točaka 4. i 5. istog Zakona koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, u skladu s točkama 1. i 2. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15, kamate i početno odobrena glavnica kredita koje su plaćene temeljem kredita u CHF pretvaraju se u kamate i glavnicu plaćenu u € u skladu s tečajem koji je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik (banka) na dan uplate primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u €. Naprijed navedene uplate su korištene, u skladu s točkom 4. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15, za namirenja anuiteta po osnovi konvertiranog kredita u €, uz iznimku uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije. To znači da je povrat preplaćenih iznosa ostvaren putem korištenja izvršenih uplata za otplatu dospjelih anuiteta kredita u €, koji je zamijenio kredit u CHF, na način da je, u ovisnosti o visini preplate, iznos preplate korišten za otplatu budućih obroka kredita u € u slučaju da preplata nije dovoljna za zatvaranje kreditnih obveza prema novom otplatnom planu ili je vraćen potrošaču u slučaju da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka u valutnoj klauzuli u € prema novom otplatnom planu (točke 4. i 5. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15). Na taj su način nakon konverzije uplate koje je izvršila tužiteljica kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegova kredita u € i to radi nemirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF.

19. U vezi s pitanjem jesu li, inače prilično stroga i detaljna, pravila o konverziji i načinu njezina izračuna uspostavila narušenu ravnotežu između korisnika kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, od odlučnog je značenja i da je potrošač, u skladu s odredbom članka 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

20. Imajući na umu sve naprijed navedeno, sud ocjenjuje da je sklapanjem predmetnog Dodatka Ugovoru o kreditu na način propisan odredbom člana 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u € koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

21. Kada su, dakle, iznosi koje je tužiteljica platila više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorišteni u njezinom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. stavka 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK/15. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK/15 je imala za posljedicu prestanak obveze tuženice kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnim ugovornim odredbama o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita i valutne klauzule, jer su te odredbe zamijenjene novim koje nemaju obilježja nepoštenosti, a time posljedično ni ništetnosti.

22. Zaključno se ističe da tužiteljica koja je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatila konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate. Stoga sud neće posebno obrazlagati provedene dokaze saslušanjem tužiteljice i financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Tomislavu Prpiću obzirom na stav suda da zaključenjem dodatka ugovora o kreditu od 18. veljače 2016. tužiteljica nema pravo na utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te isplate s ovih osnova kao niti razlike glavnice u iznosu od 2.645,86 Eur. Tužiteljica u tijeku postupka ne tvrdi da bi konverzija bila nepravilno provedena odnosno da bi tuženik pogrešno obračunao iznos pretplate, a tužiteljici bi eventualno pripadalo pravo na isplatu zatezne kamate na svaki preplaćeni iznos od dana izvršene pretplate do dana konverzije. Međutim tužiteljica tu kamatu ne potražuje te to nije predmet tužbenog zahtjeva pa je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen u cijelosti.

23. Imajući na umu činjenicu da je tužiteljica u ovom sporu zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, i to u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena, revizijski sud, naslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice L i N, zahtjev broj 72152/13 presuda od 6. rujna 2016.) ocjenjuje da je, u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu, usprkos činjenici da je tužiteljica izgubila u cijelosti, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. To stoga, što tužiteljica, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena pred drugostupanjskim sudovima, a o spornom se pitanju revizijski sud još nije izjašnjavao. U takvim okolnostima tužiteljica nije mogla biti svjesna da njezin zahtjev nema razumne izglede za uspjeh.

U Opatiji, 2. svibnja 2025.

Sudac:

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženog