Poslovni broj: 20 Pr-94/2022-28
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Stalna služba u Ivanić-Gradu
Ivanić Grad, Športska 2
Poslovni broj: 20 Pr-94/2022-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu po sucu tog suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Sanji Radolović Kuprešak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane iz Zagreba, OIB 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu iz Velike Gorice, Građansko-upravni odjel, po zamjeniku Općinskog državnog odvjetnika Krešimiru Balogu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 7. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zamjenika ODO Velika Gorica Krešimira Baloga, temeljem čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 2. svibnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, da u roku od 15 dana tužitelju DJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 8.984,98 EUR bruto, za rad dulji od 40 sati tjedno za koji nije izvršena preraspodjela niti su sati kompenzirani slobodnim danima, uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dobodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje glavne opreracije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi:
na iznos od 743,19 EUR od 16.09.2017. pa do isplate
na iznos od 85,57 EUR od 16.10.2017. pa do isplate
na iznos od 595,65 EUR od 16.11.2017. pa do isplate
na iznos od 45,27 EUR od 16.12.2017. pa do isplate
na iznos od 1.124,93 EUR od 16.01.2018. pa do isplate
na iznos od 769,73 EUR od 16.02.2018. pa do isplate
na iznos od 10,06 EUR od 16.04.2018. pa do isplate
na iznos od 580,64 EUR od 16.05.2018. pa do isplate
na iznos od 138,31 EUR od 16.09.2018. pa do isplate
na iznos od 159,54 EUR od 16.11.2018. pa do isplate
na iznos od 96,03 EUR od 16.12.2018. pa do isplate
na iznos od 74,13 EUR od 16.01.2019. pa do isplate
na iznos od 253,96 EUR od 16.02.2019. pa do isplate
na iznos od 498,20 EUR od 16.03.2019. pa do isplate
na iznos od 798,98 EUR od 16.04.2019. pa do isplate
na iznos od 452,91 EUR od 16.05.2019. pa do isplate
na iznos od 398,36 EUR od 16.06.2019. pa do isplate
na iznos od 823,42 EUR od 16.07.2019. pa do isplate
na iznos od 319,92 EUR od 16.08.2019. pa do isplate
na iznos od 448,17 EUR od 16.10.2019. pa do isplate
na iznos od 524,48 EUR od 16.12.2019. pa do isplate
na iznos od 43,53 EUR od 16.01.2020. pa do isplate.
II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, da u roku od 15 dana tužitelju DJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.426,96 EUR bruto, na ime neisplaćenih dnevnica, uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata i to po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje glavne opreracije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske seredišnje banke, na iznose kako slijedi:
na iznos od 45,13 EUR od 16.07.2017. pa do isplate
na iznos od 27,87 EUR od 16.08.2017. pa do isplate
na iznos od 273,41 EUR od 16.09.2017. pa do isplate
na iznos od 220,98 EUR od 16.11.2017. pa do isplate
na iznos od 10,62 EUR od 16.12.2017. pa do isplate
na iznos od 182,49 EUR od 16.01.2018. pa do isplate
na iznos od 170,55 EUR od 16.02.2018. pa do isplate
na iznos od 2,65 EUR od 16.03.2018. pa do isplate
na iznos od 5,31 EUR od 16.04.2018. pa do isplate
na iznos od 128,08 EUR od 16.05.2018. pa do isplate
na iznos od 47,78 EUR od 16.06.2018. pa do isplate
na iznos od 21,90 EUR od 16.10.2018. pa do isplate
na iznos od 39,82 EUR od 16.11.2018. pa do isplate
na iznos od 23,23 EUR od 16.12.2018. pa do isplate
na iznos od 55,74 EUR od 16.01.2019. pa do isplate
na iznos od 58,40 EUR od 16.02.2019. pa do isplate
na iznos od 18,58 EUR od 16.03.2019. pa do isplate
na iznos od 226,29 EUR od 16.04.2019. pa do isplate
na iznos od 153,29 EUR od 16.05.2019. pa do isplate
na iznos od 146,00 EUR od 16.06.2019. pa do isplate
na iznos od 233,59 EUR od 16.07.2019. pa do isplate
na iznos od 238,24 EUR od 16.08.2019. pa do isplate
na iznos od 263,45 EUR od 16.10.2019. pa do isplate
na iznos od 238,90 EUR od 16.12.2019. pa do isplate
na iznos od 53,09 EUR od 16.01.2020. pa do isplate
na iznos od 132,72 EUR od 16.04.2020. pa do isplate
na iznos od 106,18 EUR od 16.05.2020. pa do isplate
na iznos od 132,72 EUR od 16.06.2020. pa do isplate
na iznos od 79,63 EUR od 16.08.2020. pa do isplate
na iznos od 132,72 EUR od 16.09.2020. pa do isplate
na iznos od 53,09 EUR od 16.11.2020. pa do isplate
na iznos od 53,09 EUR od 16.02.2021. pa do isplate
na iznos od 398,17 EUR od 16.05.2021. pa do isplate
na iznos od 132,72 EUR od 16.10.2021. pa do isplate
na iznos od 79,63 EUR od 16.11.2021. pa do isplate
na iznos od 106,18 EUR od 16.04.2022. pa do isplate
na iznos od 132,72 EUR od 16.06.2022. pa do isplate
III Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, da u roku od 15 dana tužitelju DJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak postupka u iznosu od 2.831,83 EUR.
Obrazloženje
1.1 Tužitelj DJ podnio je u ovom radnom sporu tužbu protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, te u tužbi navodi da je kao djelatna vojna osoba zaposlen u Ministarstvu obrane, sa sjedištem zapovjedništva ustrojstvene jedinice u Velikoj Buni kod Velike Gorice, sa redovnim radnim vremenom u pravilu u trajanju od 8,00 do 16,00 sati, kroz 5 radnih dana u tjednu. Tijekom utuženog razdoblja od 5. lipnja 2017. do 5. lipnja 2022. zbog čestog boravka na putu nije mogao koristiti dnevnu stanku u trajanju od 30 minuta, pa traži isplatu novčane naknade za neiskorištene dnevne stanke u dane kada je prema putnom nalogu i nalogu vozača bio na putu. Isto tako, temeljem naloga tužitelj je tijekom utuženog razdoblja povremeno radio 12 i više sati dnevno, dok mu je tuženik isplaćivao 8 sati rada dnevno bez prava na slobodne dane, pa potražuje naknadu za više odrađene sate preko 40 sati tjedno, kao i naknadu za subote i nedjelje koje je tuženik evidentirao kao slobodne dane a ne kao neradne dane. Dalje, kada je tužitelj obnašao 24-satno dežurstvo unutarnje službe tuženik mu nije isplaćivao cjelokupno dežurstvo, pa tužitelj potražuje neplaćenu razliku, kao i naknadu za slobodni dan u vrijeme kad je nakon dežurstva unutarnje službe petkom umjesto neradnog dana tuženik evidentirao tužitelju slobodan dan. Za vrijeme rada na terenu tuženica tužitelju nije isplaćivala putne troškove, dio dnevnica i terenski dodatak sukladno činu, pa potražuje isplatu putnih troškova, dnevnica i terenskog dodatka. Zatim, tužitelj tvrdi da mu tuženik u utuženom razdoblju nije omogućio korištenje dnevne stanke i slobodnih dana, pa potražuje naknadu i za ove neiskorištene dnevne stanke i slobodne dane. I konačno, tužitelj tvrdi kako je na temelju naloga svakodnevno sa radnim angažmanom započinjao pola sata prije početka radnog vremena radi pripreme vozila za vožnju, pa potražuje naknadu i za 30 minuta rada svakog radnog dana od ponedjeljka do petka, u utuženom razdoblu od 5. lipnja 2017. do 5. lipnja 2022. Tužbeni zahtjev tužitelj je u tužbi formulirao u približnom iznosu, pridržavajući pravo definitivno ga u pogledu visine formulirati naknadno tijekom postupka, nakon financijskog vještačenja.
1.2 Konačnim tužbenim zahtjevom nakon vještačenja (list 623-625) tužitelj potražuje samo naknadu za rad dulji od 40 sati tjedno za koji nije izvršena preraspodjela niti su odrađeni sati kompenzirani slobodnim danima za razdoblje od kolovoza 2017. do prosinca 2020. u iznosu od 8.984,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos, i neisplaćene dnevnice za razdoblje od lipnja 2017. do svibnja 2022. u iznosu od 4.426,96 EUR također sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova postupka.
2.1 U odgovoru na tužbu (list 24-27) i tijekom cijelog postupka tuženica je osporavala osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja i, kazano u najkraćem, tvrdi kako je tužitelju isplaćivala plaću suglasno odredbama svih podzakonskih akata donesenih temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama RH, kao lex specialis za djelatne vojne osobe. Pri tome tuženica u primjeni relevantnih propisa upućuje na dva različita razdoblja.
2.2 U prvom razdoblju od 26. lipnja 2013. na snazi je Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15), koji člankom 136 propisuje da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dalje, odredbe čl. 155 Zakona decidirano propisuju da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, rad u smjenama, turnusima, za dežurstvo, za stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću prema Pravilniku o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15). U pogledu djelatnih vojnih osoba ovi propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na opće propise o radu i kolektivne ugovore.
2.3 Drugo pak razdoblje odnosi se na vrijeme važenja novog Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 30/18) koji je stupio na snagu 7. travnja 2018. I ovaj Zakon u čl. 155 izričito propisuje da da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, rad u smjenama, turnusima, za dežurstvo, za stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu propisane istim već spomenutim Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19, 87/19). Potraživanje tužitelja po osnovi neiskorištene dnevne stanke tuženica osporava pozivajući se na Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 32/15, 97/15, 73/17), čije odredbe ne predviđaju evidentiranje korištenja dnevnog ili tjednog odmora. Tuženica drži da osim toga i odredbe Pravilnika o prehrani pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske (NN 131/13, 36/15, 51/15, 121/16, 38/18) neizravno ukazuju na neosnovanost ovog zahtjeva tužitelja. Ovo stoga što taj Pravilnik propisuje da se djelatnim vojnim osobama za 8 sati rada osigurava jedan obrok, a za radno vrijeme duže od 8 sati tri obroka, pa odatle svakako proizlazi i korištenje dnevnog odmora. Što se tiče radnog vremena, čl. 153 ovog Zakona propisuje da je služba u Oružanim snagama regulirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, dok raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane. Tuženica je uputila i na sudsku praksu, dostavila na uvid kartice djelatnika za tužitelja, i predložila presudom tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
3.1 Saslušan kao stranka, tužitelj DJ iskazao je (list 627-628) da je u Ministarstvu obrane zaposlen od 2015. godine. Radio je kao vozač u vojarni Croatia do 2020. kada je premješten u vojarnu Doljani kraj [adresa], gdje je radio na raznim ustrojbenim mjestima, a najviše kao vozač kamiona sa streljivom. Bio je raspoređen u bojnu za opskrbu sa radnim vremenom od 8,00 do 16,00 sati, od ponedjeljka do petka. Gotovo svakog dana išao je na vožnje, a nalog za vožnju dobivao je u pravilu dan ranije. Polazak je redovito bio u 6,00 sati ili u približno isto vrijeme, ali budući je prije polaska potrebno pregledati i pripremiti vozilo to znači da je morao dolaziti 30 minuta prije polaska. Sa vožnje bi se vraćao ponekad istog dana nakon 16,00 sati, a ponekad i slijedećeg dana. U takovim slučajevima ti sati mu nisu plaćeni već mu je ponekad bila isplaćena dnevnica, a ponekad su se ovako odrađeni prekovremeni sati zbrajali pa mu je odobreno korištenje slobodnih dana. Kada bi na kraju mjeseca potpisivao šihtericu vidio je da su mu evidentirani neki sati prekovremenog rada, ali nikada nije dobio neki obračun iz kojeg bi se vidjelo koliko je ostvario sati prekovremenog rada, i koliko mu je po toj osnovi odobreno slobodnih dana. Korištenje slobodnih dana odobreno mu je svega nekoliko puta, uz obrazloženje da manjka ljudi. Dnevnice su mu isplaćene samo u manjem broju slučajeva, od zgode do zgode. Terenski dodatak uopće nije primao.
3.2 Svjedok Petar Rođak (list 38-39) je vozač pa tako poznaje tužitelja, s kojim je često vozio na istim relacijama sve do 2021. kada je tužitelj premješten u Doljane kraj [adresa]. Kao vozači na terenu nisu koristili dnevnu stanku jer je uvijek bilo nekog posla, a vozači su stalno bili „na cesti“. Pri odlasku na teren u nekim slučajevima pisao se putni nalog, a u nekim slučajevima nije se pisao. Ako je putni nalog napisan, u nalogu se evidentirala činjenica da nije osiguran nikakav obrok, pa je bila isplaćena dnevnica. Odlazak na teren ponekad je trajao 13-14 sati dnevno, a ljeti u sezoni požara bilo je terena u Dalmaciji koji su trajali i do dva tjedna, što je doista evidentirano kao rad na terenu. Ne zna kako je obračunat i plaćen takav teren. Ne zna da li je tužitelj koristio slobodan dan nakon dežurstva i ne zna što je dežurstvo unutarnje službe. Ne zna da li su tužitelju isplaćeni putni troškovi, ali poznato mu je da tužitelju nije isplaćivan terenski dodatak. U razdoblju od lipnja 2017. do lipnja 2022. jednako kao i tužitelj išao je na teren obično tri puta tjedno, a odlazilo se uvijek na samom početku radnog vremena. Zbog toga su vozači morali približno 30 minuta prije početka radnog vremena doći na svoja radna mjesta i pripremiti vozila za polazak na teren.
3.3 Svjedok FJ (list 39-40) zaposlen je u Ministarstvu obrane od 2017. kao vozač pa mu je poznato da je tužitelj radio kao vozač, sve do njegovog premještaja u Doljane kod Daruvara 2021. godine. U razdoblju od lipnja 2017. do lipnja 2022. radili su u radnom vremenu od 8.00 do 16.00 sati, od ponedjeljka do petka. Često se išlo na teren i tri do četiri puta tjedno. Tereni su u nekim slučajevima trajali 12 sati dnevno, a bilo je i višednevnih terena. Na terenu nije bilo moguće koristiti dnevnu stanku, izuzev ako bi se zatekli u nekoj vojarni gdje su imali mogućnost koristiti stanku i eventualno nešto pojesti. U svim ostalim slučajevima to nije bilo moguće jer su vozači cijelo vrijeme morali biti uz svoja vozila. Ljeti u požarnoj sezoni bilo je terena u Dalmaciji koji su trajali tjedan dana ili dva tjedna, ali u takvim slučajevima organiziran je smještaj u vojarni, pa je bilo mogućnosti korištenja dnevne stanke. Uobičajeno su vozači ostvarivali i do 60 radnih sati, a ponekad su radili i u dane vikenda. Poznato mu je da je tužitelj ponekad radio u dežurstvu unutarnje službe, ali nije koristio slobodan dan nakon toga. Po osnovi rada duljeg od 8 sati dnevno uglavnom su im priznavani slobodni dani, ali ne uvijek. Za rad na terenu isplaćivane su im dnevnice u slučajevima kada im nije osigurana prehrana. Putni troškovi i terenski dodatak nisu im isplaćivani.
4.1 Po viđenju ovoga suda, prije svega potrebno je utvrditi kojim je propisima regulirana plaća i radno vrijeme odnosno služba djelatnih vojnih osoba, u konkretnom slučaju tužitelja. Uzimajući u obzir iskaze tužitelja i svjedoka, predmet spora i vremensko razdoblje na koje se odnosi tužbeni zahtjev, u konkretnom slučaju proizlazi da je u tom pitanju temeljni pravni akt za razdoblje počev od 26. lipnja 2013. pa na dalje Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16 u daljnjem tekstu: Zakon) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013.
4.2 Radno vrijeme Zakon definira u čl. 153 kao razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba dužna obavljati poslove dužnosti koju obnaša, prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i prema nalozima nadležne osobe, time da raspored radnog vremena određuje svojom odlukom ministar obrane. Služba u Oružanim snagama organizirana je na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan.
4.3 Odredbama čl. 154 Zakona puno radno vrijeme utvrđeno je u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno, raspoređeno u pet dana. Zbog specifičnosti vojne službe radno vrijeme može biti preraspodijeljeno na način da nije raspoređeno ravnomjerno po tjednima, ali unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca i ne smije biti dulje od 48 sati tjedno.
4.4. Prema odredbama čl. 154 st. 4 i st. 5 Zakona propisi o punom radnom vremenu i preraspodjeli radnog vremena ne primjenjuju se u (među ostalim) slučaju obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe, u kojem slučaju rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. Dakle, ako djelatna vojna osoba zbog potreba službe radi u režimu obaveznog smještaja u vojnoj lokaciji i vojnoj građevini, u tom slučaju rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i u turnusima.
4.5 Prema izloženom, u pitanju radnog vremena, plaće odnosno dodataka na plaću, i na koncu za razrješenje ovog spora mjerodavni su isključivo podzakonski akti ministra obrane, kao lex specialis u konkretnom slučaju i kako to osnovano ističe tuženica u odgovoru na tužbu.
4.6 Koristeći ovlaštenja Zakona o službi u oružanim snagama RH, ministar obrane donio je Odluku o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18 – u daljnjem tekstu: Odluka) s primjenom od 1. lipnja 2014. Odluka razlikuje redovno radno vrijeme, radno vrijeme prema posebnom rasporedu, radno vrijeme djelatnih vojnih osoba u operacijama potpore miru, pravo na slobodne dane, radno vrijeme djelatnih vojnih osoba na službenom putovanju u zemlji i inozemstvu, radno vrijeme pirotehničara, i evidenciju radnog vremena. Uzimajući u obzir iskaz tužitelja i navode odgovora na tužbu proizlazi da je rad tužitelja bio organiziran u redovnom radnom vremenu od 40 sati tjedno, i to od 8,00 do 16,00 sati od ponedjeljka do petka. Prema odredbama toč. V. st. 3 Odluke, kad djelatna vojna osoba radi u redovnom radnom vremenu, samo iznimno zapovjednik samostalne bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine (uz odobrenje nadređenoga) može zbog potreba službe odrediti drugačiji početak i završetak redovnog radnog vremena. Tijekom ovog postupka tuženica se nije pozivala na takovu odluku. Prema odredbama toč. VI. Odluke zapovjednik samostalne bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine može redovno radno vrijeme pisanim nalogom preraspodijeliti, ali tijekom postupka tuženica se nije pozivala niti na odluku o preraspodjeli radnog vremena. Dakle, tužitelj je radio u redovnom radnom vremenu iz toč. V. Odluke o rasporedu radnog vremena.
4.7 Također koristeći ovlaštenja iz Zakona o službi u oružanim snagama, ministar obrane donio je Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 71/15, 5/17, 116/17, u daljnjem tekstu: Pravilnik) koji je stupio na snagu 1. travnja 2014. Pravilnik poznaje dodatak na vojnu službu, dodatak za otežane uvjete rada, i dodatak za deficitarna zvanja i struke. Propisano je više osnova za dodatak za otežane uvjete rada, pa tako djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjete rada ako su raspoređene na letačke, roniteljske, padobranske, plovidbene, pirotehničke dužnosti, ako su raspoređene u specijalne i zaštitne postrojbe, vojnopolicijske postrojbe, ili na dužnosti štetne za zdravlje, time da može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji od ovih dodataka, i samo uz ispunjavanje propisanih kriterija zdravstvene sposobnosti. Međutim u konkretnom sljučaju predmet spora nije niti jedan od ovih dodataka.
4.8 Kako je gore pod 1.2 već navedeno, u konkretnom slučaju predmet spora prema tužbenom zahtjevu tužitelja od 18. veljače 2025. (list 623-625) je naknada za rad dulji od 40 sati tjedno, za koji nije izvršena preraspodjela niti su odrađeni sati kompenzirani slobodnim danima, i to za razdoblje od kolovoza 2017. do prosinca 2020. Ovo potraživanje tužitelja je osnovano stoga što je rad tužitelja nesporno bio organiziran u redovnom radnom vremenu od 40 sati tjedno, i to od 8,00 do 16,00 sati od ponedjeljka do petka, a tužitelj je u utuženom razdoblju radio je više od 40 sati tjedno. Ove više odrađene sate utvrdio je vještak, o čemu će još biti riječi.
4.9 Predmet spora su i neisplaćene dnevnice za razdoblje od lipnja 2017. do svibnja 2022. Tužbeni zahtjev tužitelja po ovim osnovama temelji se i osnovan je prema odredbama čl. 55 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/2013), odnosno čl. 49 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/2017), i čl. 48 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 56/2022). Naime, tijekom utuženog razdoblja na snazi su bili upravo ovi Kolektivni ugovori.
5.1 Tuženica je dostavila u spis predmeta radnopravnu dokumentaciju za tužitelja radi vještačenja odnosno izračuna pojedinih potraživanja tužitelja koja su predmet spora, a dio ove dokumentacije tuženica je dostavila i na zahtjev samog vještaka naknadno. Vještačenje je povjereno Vatroslavu Zovku, vještaku za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku.
5.2 U pisanom nalazu i mišljenju od 5. rujna 2024. vještak Vatroslav Zovko prvo nabraja (list 164-171) dokumentaciju koju je analizirao i pri vještačenju uzeo u obzir, i to odluku o rasporedu u ustrojbenu cjelinu, dnevne evidencije radnog vremena, IP1 obrasce (obračune plaće), i knjigovodstvenu karticu za službena putovanja u zemlji i inozemstvu. Zatim je vještak naveo pravne akte koje je pri vještačenju primjenio, i to Zakon o službi u Oružanim snagama RH, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, Uredba o izmjeni Uredbe o vrijednosti koeficijenata osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe, te na koncu u pitanjima koja nisu regulirana podzakonskim aktima ministra obrane Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike i Odluku o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike.
5.3 Radi izračuna potraživanja tužitelja vještak je morao prvo izračunati osnovnu plaću tužitelja u bruto iznosu po mjesecima koju je prikazao u tablici 1 (list 169), uzimajući u obzir odluku o rasporedu u ustrojbenu cjelinu, obračune plaće (IP1 obrasce) i koeficijent za obračun plaće. Koeficijent je primjenjen u skladu s odredbama čl. 137 Zakona o službi u Oružanim snagama RH, i Uredbom o izmjeni Uredbe o vrijednosti koeficijenata osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe (NN 25/13). Isto tako, vještak je obračunao dodatak za minuli rad primjenom čl. 137 Zakona o službi u Oružanim snagama RH. Iznos bruto plaće vještak je izračunao umnoškom koeficijenta s vrijednosti osnovice urtvrđene Odlukom o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike (NN 40/09). Zatim je u tablici 2 (list 170) vještak prikazao izračun više odrađenih sati preko 40 sati tjedno, za koje nije izvršena preraspodjela niti su kompenzirani slobodnim danima, u razdoblju od lipnja 2017. do lipnja 2020. godine u ukupnom iznosu od 8.984,98 EUR. Vještak je do ovog izračuna došao nakon analize dnevne evidencije radnog vremena, naloga vozača i naloga zapovjednika za korištenje slobodnih dana. Vještak je dostavio i tablicu 3 (list 171) sa izračunom naknade za neiskorištene dnevne stanke, ali ovo potraživanje nije predmet konačnog tužbenog zahtjeva od 18. veljače 2025. (list 623-625), pa nije niti odlučno kod presuđenja. Neisplaćene dnevnice i putne troškove vještak nije izračunao, jer spisu ne prileže putni nalozi niti zapovjedi iz kojih bi se moglo utvrditi pravo tužitelja na isplatu dnevnica i putnih troškova. Isto tako, nakon uvida u dnevne evidencije radnog vremena vještak je utvrdio da je tuženica korektno tužitelju priznala slobodne dane po osnovi rada subotom i nedjeljom u dežurstvu.
5.4 U dopunskom pisanom nalazu i mišljenju od 11. veljače 2025. (list 617-621) vještak je u tablici prezentirao potraživanja tužitelja po osnovi neisplaćenih dnevnica u razdoblju od lipnja 2017. do svibnja 2022. godine u ukupnom iznosu od 4.426,96 EUR. Za potrebe izračuna vještak je izvršio uvid u odluku o rasporedu u ustrojbenu cjelinu, dnevne evidencije radnog vremena, IP1 obrasce (obračune plaće), knjigovodstvenu karticu za službena putovanja u zemlji i inozemstvu, kartice djelatnika i zapisnik s ročišta 25. studenoga 2024.(list 613). Zatim vještak ponovo nabraja pravne akte koje je pri vještačenju primjenio, i to Zakon o službi u Oružanim snagama RH, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, Uredba o vrijednosti koeficijenata osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe, Uredba o izmjeni Uredbe o vrijednosti koeficijenata osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe, Odluka o rasporedu radnog vremena, a u pitanjima koja nisu regulirana podzakonskim aktima ministra obrane Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike i Odluku o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike.
5.5 Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Vatroslava Zovka kao istinito, jer je vještak svaki svoj izračun obrazložio, ispravno primjenivši pravne akte koji u konkretnom slučaju dolaze do primjene, a na temelju analize nesporne radnopravne dokumentacije tužitelja koju je dostavila tuženica.
6.1 O troškovima postupka sud je odlučio primjenom čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku, jer je tužitelj u sporu uspio u cijelosti. Tužitelj je troškovnikom (list 641) potraživao trošak u ukupnom iznosu od 2.831,83 EUR, od čega se 331,83 EUR odnosi na trošak vještačenja, dok se 2.500,00 EUR odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik, prema odrebama odvjetničke Tarife, sa porezom.
6.2 Zastupanje se sastojalo od sastavljanja zahtjeva za mirno rješenje spora po Tbr. 32.1 odvjetničke Tarife 250,00 EUR, sastavljanja tužbe po Tbr. 7.1 odvjetničke Tarife 250,00 EUR, sastavljanja tri obrazložena podneska po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife 250,00 EUR (za svaki podnesak) i zastupanja na pet ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi po Tbr. 9.1 odvjetničke Tarife 250,00 EUR (za svako ročište). Svi navedeni iznosi sadrže porez na dodanu vrijednost po Tbr. 46 odvjetničke Tarife, i svi navedeni troškovi učinjeni su izravno u toku i u povodu ovog spora te su u smislu čl. 151 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku bili potrebni za uspjeh tužitelja u sporu.
U Ivanić-Gradu, 2. svibnja 2025.
Sudac:
Nenad Tudor
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nazadovoljna stranka može žalbenom sudu podnijeti žalbu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana računajući od dana dostave presude.
