Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-433/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice- specijalistice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja C.I.O.S. Grupa d.o.o., Zagreb, Josipa Lončara 15, OIB: 32900007680, kojeg zastupa punomoćnica Željka Pokupec, odvjetnica u Zagrebu, Gradišćanska 34/II, protiv tuženika JĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. Krešimir Škarica, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Krešimir Škarica & partneri d.o.o, Zagreb, Petrova 120/I, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1612/2021-23 od 23. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženikova se žalba djelomično uvažava kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1612/2021-23 od 23. ožujka 2023. u dijelu pod točkom I.:

- potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 1.000,00 (tisuću) eura sa zateznim kamatama od 23. lipnja 2021. do isplate,

- preinačava u preostalom dijelu, te se kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev za iznos od 5.636,14 (pet tisuća šesto trideset i šest eura i četrnaest centi) eura s pripadajućim kamatama (preko iznosa od 1.000,00 eura).

II. Preinačava se odluka o trošku sadržana pod točkom II. izreke Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1612/2021-23 od 23. ožujka 2023. te svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

Prvostupanjski je sud donio presudu kojoj izreka glasi:

" I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu, zbog povrede prava osobnosti, u iznosu 6.636,14 eur / 50.000,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23. lipnja 2021. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022., po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 1.451,66 eur / 10.937,50 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23. ožujka 2023. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tuženik i pobija ju u cijelosti ističući sve žalbene razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP-a). Žalbenom sudu predlaže preinaku presude u skladu sa žalbenim navodima, podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Tužitelj se u odgovoru na žalbu usprotivio tuženikovim žalbenim navodima i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev spram tuženika za isplatu iznosa od 6.636,14 eura (50.000,00 kuna) na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, činjenično utemeljen na tužiteljevoj tvrdnji da mu je tuženik kao zastupnik ... izjavama danim u programu zagrebačkog Radija 101, u emisijama "Tema dana" i "Aktualni 101" povrijedio pravo osobnosti na čast i profesionalni ugled.

6. Nije sporno da je tuženik kao 23. ožujka 2021., u intervjuu u podnevnoj emisiji Radija 101 "Tema dana", kao i u popodnevnoj "Aktualni 101" izjavio da:

- "je gradonačelnik mimo natječaja i dodijelio posao svom prijatelju ZĐ odnosno njegovim tvrtkama koje su tada zbrinjavale otpad. Evo tada se i kroz tu aferu može jasno iščitati na koji način su dodjeljivani poslovi i tko je imao profit ", te da je o tužitelju rekao:

- "C.I.O.S. grupa je praktički bila jedini ponuđač i zajedno sa partnerskim tvrtkama dobivala je poslove za zbrinjavanje odnosno uporabu svih vrsta otpada-od plastike, papira, stakla, otpada sa groblja, otpada sa ulica i tako dalje. Dakle radi se o monopolistu koji je zapravo kroz ugovore s Gradom stvorio jednu kvalitetnu tvrtku koja je pobjeđivala na svim natječajima'', kao i da je naveo:

- "nekada smo sami kao Grad to radili dok evo nije došla naredba da se svi poslovi prebace C.I.O.S. grupi".

7. Nije sporno da je tuženik intervjuiran kao nezavisni zastupnik u ... koji je često skretao pozornost javnosti na komunalna pitanja u gradu. Predmetni intervjui su vođeni i emitirani u vrijeme tzv. "afere ..., koja je medijski bila izuzetno praćena jer su u njoj bili optuženi tadašnji gradonačelnik Grada Zagreba i nekolicina njegovih suradnika, među kojima je i PĐ, jedini osnivač tužitelja, da bi nezakonitim poslovanjem oštetili Grad Zagreb i Zagrebački Holding.

8. I u žalbenoj fazi sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Tužitelj smatra da predmetne izjave predstavljaju štetnu radnju koja je za cilj imala isključivo difamiranje tužitelja i narušavanje njegova ugleda u poslovnom svijetu. Tvrdi da su te tuženikove izjave utjecale na percepciju poslovnih partnera o tužitelju, te je tužitelj tim povodom od suradnika imao učestale, negativno intonirane, upite o njegovom poslovanju i odnosima i tadašnjim zagrebačkim gradonačelnikom.

10. Osobito naglašava tužitelj da su navedene izjave neistinite. Navodi, naime, da se bavi poslovima zbrinjavanja otpada od 1991. godine, a prvi ugovor s Gradom Zagrebom je sklopljen 2013. godine, dakle nakon 22 godine uspješnog poslovanja. Nadalje, da ukupan profit od ugovora sklopljenih sa Gradom Zagrebom u razdoblju od 2013. do veljače 2021. čine neznatnih 0,55 % njegova profita. Konačno, da su svi ugovori sklapani putem javne nabave. Ističe da je sve navedeno tuženiku bilo poznato jer je tužitelj u srpnju 2018. uputio poziv svim zastupnicima gradske Skupštine da izvrše uvid u ugovore sklopljene s Gradom Zagrebom, na koji se poziv od svih zastupnika odazvao samo tuženik i izvršio uvid, pa mu točni podaci nisu mogli ostati nepoznati.

11. Tuženik smatra da nije odgovoran za štetu te se i u žalbi poziva na pravo izražavanja zajamčeno odredbom čl. 38. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/91, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) i čl. 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10; dalje: EKLJP).

12. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik odgovoran za naknadu neimovinske štete tužitelju.

13. Tuženikova je odgovornost utemeljena na odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), kojom je propisano tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

14. Sukladno odredbama čl. 1100. st. 3. ZOO-a, za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

15. Svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti u koje spada i pravo na ugled (čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a), što ujedno predstavlja i Ustavom zaštićeno pravo tužitelja (čl. 35. Ustava), dok je istodobno riječ i o konvencijskom pravu u smislu odredbe čl. 8. st. 1. EKLJP-a.

16. Nasuprot ovom tužiteljevu pravu stoji tuženikovo pravo na slobodu izražavanja koje mu jamči odredba čl. 38. st. 1. i 2. Ustava i odredba čl. 10. st. 1. EKLJP-a. Međutim, ta tuženikova prava nisu bez ograničenja, već su podvrgnuta ograničenjima koja su nužna, među ostalim, i radi zaštite ugleda ili prava drugih (st. 2. čl. 10. EKLJP).

17. U konkretnom se slučaju radi upravo o sukobu između tuženikova prava na slobodu izražavanja s jedne strane i tužiteljeva prava na zaštitu prava osobnosti na dobar poslovni ugled s druge; koji je sukob potrebno razriješiti uspostavljenjem pravične ravnoteže između suprotstavljenih prava. Pri razrješenju tog sukoba potrebno je imati na umu jedno od temeljnih pravnih načela, a to je da se upotrebom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda.

18. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako su predmetni navodi tuženika iznijeti u radijskim emisijama, usmjereni na narušavanje tužiteljeva poslovnog ugleda, osobito stoga što su te izjave u suprotnosti sa svim javno dostupnim podacima, koji su tuženiku bili poznati, odnosno nisu mu mogli ostati nepoznati. Štoviše, tuženik ne poriče da je u više navrata javno objavljivao ugovore i podatke o poslovanju privatnih subjekata koji su poslovali sa gradom Zagrebom, pa tako i ugovore sa C.I.O.S. grupom d.o.o. Zagreb.

19. Predmetne su izjave podobne ugroziti tužiteljev poslovni ugled jer se njima stvara krivi dojam da je tužitelj privilegiran, da ima monopol, iako su, prema iskazivanju svjedoka ĆĐ, rijetki postupci javne nabave u kojima je jedini ponuditelj; kao i pogrešna slika da je tužitelj, zahvaljujući poslovanju s Gradom Zagrebom, "stvorio" uspješnu tvrtku, premda tužitelj uspješno posluje od 1991. godine, a prvi ugovor s Gradom Zagrebom je sklopio 2013.

20. S druge strane, nesumnjivo je da je tuženiku zajamčena sloboda izražavanja. Tako mu je, osobito u obnašanju uloge skupštinskog zastupnika, dopušteno javno kritizirati i ukazivati na eventualne nepravilnosti u radu Grada Zagreba kao i svih njegovih poslovnih partnera. Ipak, takvo postupanje zahtijeva odgovoran pristup koji podrazumijeva iznošenje argumentiranih, a ne paušalnih i nepotkrijepljenih tvrdnji koje sadrže ozbiljne optužbe protiv poimence određene osobe.

21. Po mišljenju ovog suda, za pravilno odmjeravanje primjerene novčane naknade iz čl. 110. st. 3. ZOO-a na strani tužitelja treba uzeti sve okolnosti odlučne za tu odluku: da je tužitelj poslovni subjekt koji obavlja poslove od javnog interesa zbog čega mora preuzeti "teret" interesa javnosti, da je u vrijeme štetnog događaja bio "na meti" šire javnosti, a ne samo tuženika, da se šteta očituje u upitima suradnika, ali nije prouzročila daljnju štetu u smislu otkazivanja suradnje ili nesklapanja budućih ugovora.

22. Međutim, budući da je očito kako su informacije koje je tuženik iznosio u konkretnom slučaju bile neistinite, a provjerljive; neke i javno dostupne, mišljenje je ovog suda da je upravo naknada od 1.000,00 eura primjerena za okolnosti ovog slučaja. Ne može se, naime, zanemariti da je tuženik političar i da naknada ne smije imati takav karakter da bi ga odvratila od budućeg političkog slobodnog djelovanja.

23. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a. Brižljivo cijeneći sve okolnosti slučaja, u kojem je tužitelj uspio s osnovom u cijelosti, a s visinom tek u neznatnom dijelu, ovaj sud drži primjerenim odrediti da svaka stranka snosi svoj trošak postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a.

32. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 9. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Dragica Samardžić