Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1421/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Bruni Čeru, odvjetniku u Koprivnici, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-412/2023-4 od 7. listopada 2024., dana 2. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-412/2023-4 od 7. listopada 2024. i predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda kao neosnovan.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija rješenje i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14- odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i isplate iznosa (pre)plaćenog tuženici temeljem tih ugovornih odredaba. U odgovoru na tužbu tuženica je istaknula prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda navodeći da su stranke u čl. 16. ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, tj. tuženice čije je sjedište u [adresa] i da je Općinski sud u Rijeci mjesno nadležan u ovoj parnici.

6. Načinom odlučivanja o prigovoru mjesne nenadležnosti kojeg je u odgovoru na tužbu istaknula tuženica, prvostupanjski sud je počinio apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a na koje se tuženica poziva u žalbi.

6.1. Prije svega, iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da odgovor na tužbu tuženice nije dostavljen tužitelju, pa se tužitelj nije očitovao na prigovor mjesne nenadležnosti, niti pak je u tužbi iznio bilo kakve razloge na temelju kojih se opredijelio za mjesnu nadležnost Općinskog suda u Koprivnici.

6.2. Unatoč tome, prvostupanjski sud zaključuje (i obrazlaže pod toč. 3. do 8. obrazloženja) da je ugovorna odredba koja sadrži prorogacijsku klauzulu nepoštena jer protivno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama, povezujući to s mogućnošću tužitelja da pristupi sudu zbog udaljenosti mjesta prebivališta ([adresa]) i Općinskog suda u Rijeci te većim gubitkom vremena u odnosu na situaciju kada bi tužitelj pristupio na sud u mjestu svog prebivališta.

7. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.).

7.1. Dakle, da bi odredba iz čl. 16. ugovora o kreditu bila nepoštena ona mora biti unaprijed formulirana i uvrštena u ugovor od strane tuženice, da tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj i da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

7.2. Iako se u konkretnom slučaju nije pregovaralo o odredbi kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu tuženice jer se radi o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi tuženice na koju tužitelj nije mogao utjecati, tužitelj niti u tužbi, a niti povodom prigovora tuženice o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda (što nije niti bio u mogućnosti jer mu odgovor na tužbu nije dostavljen), činjenično ne navodi da ta ugovorna odredba protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu, niti obrazlaže da bi pristup sudu za koji je ugovorena nadležnost uzrokovao znatne dodatne troškove zbog udaljenosti od mjesta prebivališta do suda u [adresa] ili da bi ga onemogućio/odvratio u ostvarivanju prava pred tim sudom. S tim u vezi valja ukazati (i) na Zaključak sa sastanka Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 5. studenog 2020., poslovni broj: Su IV-308/2020, da je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.

8. Stoga tuženica pravilno ukazuje da je postupanjem na način da o prigovoru nije raspravljeno na kontradiktoran način prvostupanjski sud počinio bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 6. (jer je tuženica onemogućena u raspravljanju) i toč. 11. (jer obrazloženje nema razloga o odlučnim činjenicama) ZPP-a, posljedično čemu je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a prihvaćena je žalba tuženice, ukinuto pobijano rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene bitne povrede i utvrditi odlučne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti prigovora tuženice o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda, imajući u vidu stajalište ovog suda koje je izneseno pod toč. 7.1. i 7.2. obrazloženja.

U Varaždinu 2. svibnja 2025.

Sudac

Milko Sambolek