Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Povrv-81/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Kameliji Matijašević, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika – specijalista Marijana Šakote, u pravnoj stvari tužitelja Osenfora d. o. o. iz Osijeka, OIB 36470500923, Ivana Gundulića 5, koga zastupa Marko Markić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, bez održavanja rasprave 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Osenfora d. o. o. Osijek te se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Hrvatina Šustića iz Osijeka, poslovni broj: Ovrv-16898/2024 od 11. prosinca 2024. (javnobilježnički predmet broj: UPP/OS-Ovrv-1078/2024), kojim je naloženo tuženiku SĆ plaćanje 7,83 eura (sedam eura osamdeset tri centa) sa zateznim kamatama od 1. kolovoza 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i plaćanje troškova ovršnog postupka.

II. U cijelosti se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja Osenfora d. o. o. Osijek za naknadu troškova postupka.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženika SĆ za održavanje rasprave.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, Osenfor d. o. o. Osijek podnio je 16. studenoga 2024. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga broj: 12731 od 28. listopada 2024. protiv ovršenika, sada tuženika, SĆ. Javni bilježnik Hrvatin Šustić iz Osijeka izdao je rješenje o ovrsi, poslovni broj: Ovrv-16898/2024, kojim je naloženo plaćanje novčane tražbine i troškova ovršnoga postupka te je određena ovrha općenito na imovini. Tuženik je pravodobno izjavio prigovor protiv rješenja kojim u cijelosti pobija rješenje o ovrsi, odnosno iz sadržaja se može utvrditi da pobijan pravnu osnovu i iznos tražbine te odluku o troškovima. Prigovorom osporava valjanost ugovora o prijenosu tražbine jer smatra da je tužitelj prijenos tražbine morao dokazati odgovarajućom ispravom i da zbog toga prijedlog za ovrhu nije dopušten. Isto tako, smatra da je novčana tražbina iz rješenja o ovrsi ugovorna kazna, a ugovornu kaznu nije dopušteno naplaćivati kada je predmet ispunjenja novčana obveza. Osporava i iznos troškova ovršnog postupka, odnosno navodi kako se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za ovrhu jer se radi o troškovima izdavanja uvjerenja o vlasništvu vozila.

2. Rješenjem ovoga suda, poslovni broj: Povrv-81/2025-2 od 25. lipnja 2025., stavljen je izvan snage platni nalog iz rješenja o ovrsi te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Stranke su na temelju članka 461. a stavaka 6. i 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/2019., 80/2022. i 114/2022. – u nastavku: ZPP) upozorene da su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za dokazivanje tih činjenica te da su dužne predložiti održavanje rasprave. Upozorene su i da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak te da će se ročište održati radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

3. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Tužiteljev opunomoćenik, odvjetnik Marko Markić, dostavio je 30. lipnja 2025. podnesak u kojem, između ostalog, navodi da je pravna osnova na temelju koje je izdano rješenje o ovrsi i Pravilnik o organizaciji i načinu naplate parkiranja, KLASA: 340-03/13- 01/29, URBROJ: 2158/01-02-13-2 od 18. prosinca 2013. („Službeni glasnik Grada Osijeka”, broj 19/2013. – u nastavku: Pravilnik/13). Navodi da je zaustavljanjem i parkiranjem vozila na javnoj parkirališnoj površino sklopljen ugovor o korištenju parkirališnog prostora i da su prihvaćeni Opći uvjeti isporuke komunalne usluge parkiranja. Smatra da je odgovorna osoba za plaćanje komunalne usluge parkiranja, odnosno za plaćanje dnevne parkirališne karte, ona osoba koja je kao vlasnik vozila navedena u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova ili korisnik vozila. Iz podneska proizlazi da je tuženik SĆ vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka], a koje je bilo zaustavljeno na javnom parkirališnom prostoru bez kupljene parkirališne karte. Zbog toga je izdana dnevna parkirališna karta koja nije plaćena, zbog čega je pokrenut ovršni postupak.

5. Podnesak je dostavljen tuženiku SĆ **.**.2025. radi očitovanja te je određen rok od 15 dana. Tuženik je 19. srpnja 2025. dostavio podnesak kojim predlaže održavanje rasprave na kojoj bi se raspravljalo o navodima iz prigovora. Tuženik nije obrazložio zašto je nužno održati raspravu, odnosno koje odlučne činjenice bi se na raspravi trebali utvrditi, a ne mogu se utvrditi iz dostavljenih dokaza.

6. Na temelju članka 461. a stavka 4. ZPP-a odlučeno je prijedlog za održavanje ročišta odbiti kao neosnovan jer nije potrebno provođenje dokaznog postupka s obzirom na to da se odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva mogla donijeti na temelju dokaza koji se nalaze u spisu predmeta. Isto tako, radi se o sporu male vrijednosti jer se zahtijeva isplata 7,83 eura, a tuženik nije obrazložio zbog čega smatra da je potrebno održati ročište.

7. Radi odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitani su sljedeći dokazi: prijedlog za ovrhu od 16. studenoga 2024. s privitcima, rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-16898/2024 od 11. prosinca 2024., prigovor od 17. prosinca 2024., tužiteljev podnesak od 8. travnja 2024. s privitcima, kao i podnesak od 30. lipanja 2025. s privitcima te tuženikov podnesak od 19. srpnja 2025.

8. Tužitelj Osenfor d. o. o. Osijek potražuje novčanu naknadu za dnevnu parkirališnu kartu, a pravna osnova za izdavanje parkirališne karte su odredbe Pravilnika/13, stoga je bilo potrebno prvo obrazložiti razloge o pravnoj osnovi tužbenoga zahtjeva. Tuženik je kao dokaz na temelju kojeg potražuje naplatu dostavio i Pravilnik/13. Taj podzakonski propis predstavlja opći akt na temelju kojeg jedinica lokalne samouprave uređuje poslove koji su vezani za promet na gradskom području, odnosno organizaciju i način naplate parkiranja osobnih vozila na javnim parkiralištima. Čitanjem odredaba Pravilnika/13 utvrđeno je da je gradonačelnik OĆ taj akt donio na temelju članka 34. stavka 1. točke 5. i 6. Statuta grada Osijeka i članka 3. Odluke o održavanju javnih parkirališta za osobna vozila komunalnom djelatnošću 18. prosinca 2013. Iz općeg akta proizlazi da ranije navedenu komunalnu djelatnost obavlja pravna osoba na temelju ugovora o koncesiji, a gradonačelnik utvrđuje način i uvjete obavljanja, između ostaloga, gradonačelnik daje suglasnost za opće uvjete ugovora o korištenju parkirališta, utvrđuje iznos dnevne parkirališne karte i dr. 9. U skladu s člankom 35. stavkom 2. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine”, broj 33/2001., 60/2001., 125/2005., 109/2007., 125/2008., 36/2009., 150/2011., 144/2012. i 19/2013. – u nastavku: ZLPS), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja Pravilnika/13, predstavničko tijelo donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave. U smislu navedene odredbe tijelo nadležno za donošenje općeg akta, odnosno Pravilnika/13 bilo je Gradsko vijeće Grada Osijeka, a ne gradonačelnik. Na temelju članka 27. u svezi s člankom 19., člankom 19. a i člankom 35. ZLPS-a, Pravilnikom/13 se uređuju poslovi koji se odnose na promet na gradskom području pa tako i poslovi vezani za naplatu dnevne parkirališne karte, a Gradsko vijeće donosi odluke i druge opće akte kojima se uređuju ti poslovi. Zbog toga se odredbe Pravilnika/13 ne mogu primijeniti jer nisu u skladu sa zakonskim odredbama, odnosno zbog toga što opći akt nije donijelo nadležno tijelo. Iz navedenog općeg akta proizlazi da je sve te poslove obavljao gradonačelnik, kako je to navedeno po točkom 8. obrazloženja, a ne predstavničko tijelo.

10. Polazeći od toga da se odredbe Pravilnika/13 u ovome postupku ne mogu primijeniti jer su nezakonite, bilo je potrebno primijeniti zakonske odredbe. Niti jednom zakonskom odredbom nije propisana obveza vlasnika ili korisnika motornog vozila da plati dnevnu parkirališnu kartu u slučaju korištenja javnog parkirališta. Nije niti propisano da je sklopljen ugovor između vlasnika odnosno korisnika vozila i koncesionara, ako je vozilo zaustavljeno bez parkirališne karte. Zbog toga se ne može smatrati da je tuženik SĆ dužan platiti sporni novčani iznos jer je koristio javno parkiralište bez kupljene parkirališne karte. Budući da je opći akt na temelju kojeg je izdana dnevna parkirališna karta nezakonit, smatra se da ne postoji valjana pravna osnova na kojoj je utemeljen tužbeni zahtjev.

11. Nije sporno da je trgovačko društvo Elektromodul d. o. o. Osijek ustupilo novčanu tražbinu tužitelju Osenforu d. o. o. Osijek na temelju pravnoga posla. Tužitelj nije mogao steći novčanu tražbinu na temelju pravnoga posla jer se radi o tražbini koja je nastala na temelju općeg akta koji nije u skladu sa zakonom. Primjenom članka 84. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine”, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – u nastavku: ZOO) tužitelj Osenfor d. o. o. Osijek nema pravo zahtijevati prisilnu naplatu sporne novčane tražbine jer to pravo nije imao niti Elektromodul d. o. o. Osijek, a kako je već navedeno, s obzirom na to da je pravo na naplatu dnevne parkirališne karte utemeljeno na nezakonitom općem aktu. Sud nije posebno obrazlagao činjenice vezane za iznos tužbenog zahtjeva i korištenje javnog parkirališnog prostora, kao niti tuženikove prigovore vezane za valjanost ugovora o ustupu i naplati novčane kazne kada je predmet ugovorne obveze novčana tražbina, jer je utvrđeno da ne postoji valjana pravna osnova za naplatu spornog novčanog iznosa.

12. Na temelju članka 154. ZPP-a odlučeno je u cijelosti odbiti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka jer je u cijelosti izgubio parnicu.

13. Slijedom navedenog, a na temelju članka 325. u svezi s člancima 451. stavka 3. i 461. a ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 29. kolovoza 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u tri istovjetna pisana primjerka. U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem opunomoćenika

2. Tuženiku