REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-641/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici po zaposlenju PP, dipl. iur., protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćnici po zaposlenju PPV, dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 2. travnja 2025., poslovni broj: P-2332/2020-30, u sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 2. travnja 2025., poslovni broj: P-2332/2020-30.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., iz Zagreba, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, isplati na ime naknade štete svotu od 101.278,94 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 07.02.2020. godine do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 437,98 eura u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno je žalbu podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. U žalbi navodi da pobijana presuda nije na zakonu osnovana, te da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo slijedom činjenice da je štetni događaj bio 6. srpnja 1982., dok je šteta nastala isplatom mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2019., pa da je bilo potrebno primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 18/18, 102/19, 84/21, 119/22). Poziva se na odredbu članka 164. stavka 1. i članka 161. navedenog Zakona, prema kojem potražuje naknadu štete izravno od društva osiguranja. Navodi da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, po načelu da kasniji zakon derogirira raniji (lex posterior derogat priori), što obrazlaže, te citira odredbu članka 27. stavka 3. ZOOP-a. Ističe i da je visina invalidske mirovine zbog ozljede na radu koju isplaćuje uvijek jednaka invalidskoj mirovini zbog ozljede na radu te da i prema izračunu vještaka uvijek ispada kako nema razlike i kako ne trpi ne štetu tako da vještačenja ne mogu rezultirati razlikom koju bi mu tuženik bio u obvezi isplatiti s osnova naknade štete.

2.2. Slijedom navedenog predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu te da preinači pobijanu presudu, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Trošak ne traži.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka prema članku 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19; - dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da u postupku nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a. Na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

6. U prvostupanjskom postupku kao nesporno je utvrđeno:

- da je za prometnu nezgodu koja se dogodila 6. srpnja 1982. odgovoran osiguranik tuženika RP vozač motornog vozila reg. oznake [registarska oznaka], a u kojoj je osiguranik tužitelja ŠP zadobio tjelesne ozljede-ozljede vratne kralježnice,

- da je rješenjem tužitelja od 9. studenog 1984., broj: IN-582878 od 9. studenog 1984., osiguraniku tužitelja BP, počevši od 18. listopada 1984., priznato pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od tadašnjih 23.382,00 dinara, počevši od 22. studenog 1984., a kao razlog se navodi nesreća na poslu,

- da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2019., isplatio svom osiguraniku invalidsku mirovinu u iznosu od 101.278,74 kn, koji iznos potražuje od tuženika na ime naknade štete.

6.1. Prvostupanjski sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku mr.sc Zrinku Ručeviću koji je u vještačkom nalazu naveo da između pretpostavljene invalidske i isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2019., nema razlike, te je proveo i medicinsko vještačenje po vještaku dr. Azri Huršidić Radulović koja je u nalazu navela da postoji uzročno- posljedična veza između ozljeda koju je zadobio osiguranik tužitelja ŠP u štetnom događaju 6. srpnja 1982. i njegovog umirovljenja, te da su posljedice ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju isključivo utjecale na njegovo umirovljenje.

6.2. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva, te je li se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19; - dalje ZOMO) ili odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; - dalje: ZOOP).

7. Prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev uz obrazloženje da su za pravni odnos parničnih stranaka mjerodavne odredbe ZOOP-a, a ne odredbe ZOMO- a, pri čemu se poziva i na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

8. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Naime, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode), a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda (Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev-206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev- 12/2022 od 12. siječnja 2022., te Rev-444/2023 od 20. rujna 2023).

10. Odredbom članka 27. ZOOP-a propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

11. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-174/2022-3 od 6. srpnja 2022. navedeno je: "Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, a koje odlučne činjenice sud drugog stupnja prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir, te je stoga trebalo odlučiti kao pod I izreke, a temeljem čl. 395. st. 2. ZPP.“

11.1. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-954/2022-2 od 25. siječnja 2023. navedeno je: "Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova invalidske mirovine, kako što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj od 12. lipnja 2008., za koji je isključivo odgovoran osiguranik tuženik."

12. Slijedom navedenoga suprotno žalbenim navodima, obvezu tuženika treba prosuđivati prema članku 27. ZOOP-a, koji regulira konkretan ugovor o osiguranju pa je materijalno pravo u ovom predmetu pravilno primijenjeno. Obveza tuženika postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Obzirom da je tužitelj osiguraniku isplaćivao invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu takva razlika ne postoji pa je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženik kao osiguravatelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je odredbama ZOOP-a na temelju kojeg je zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila, imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe, odnosno štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti. Stoga, ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključke prvostupanjskog suda, te ističe da pozivanje tužitelja na suprotnu sudsku praksu nije relevantno.

13. Naposlijetku se ističe da je sukladno odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a na tužitelju teret dokaza činjenice o postojanju razlike između iznosa mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi mu bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a tužitelj postojanje te razlike tijekom postupka nije dokazao.

14. Stoga je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo pa je žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

15. Budući da tužitelj u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavka 2. ZPP-a), a niti su u tom dijelu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba tužitelja u odnosu na odluku o parničnom trošku nije osnovana.

15.1. Odluka o parničnom trošku u stavku II izreke presude sukladna je odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, te je tuženiku osnovano dosuđen trošak u iznosu od 437,98 eura primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; - dalje: OT) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

Slavonski Brod, 29. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić