Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-555/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja ĆUO, vl. obrta " [obrt]", obrt za trgovinu i upravljanje nekretninama, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Lari Denona, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika ĆU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavi Furčić, odvj. iz Rijeke, nakon održane glavne rasprave 15. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i tuženika, zaključene uz primjenu odredbe čl. 335 Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), radi isplate, objavivši 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Žakline Marinković iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-4221/2023 od 11 travnja 2023. kojim je naloženo tuženiku ČU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ĆUO, vl. obrta " [obrt]", obrt za trgovinu i upravljanje nekretninama, [adresa], Ć [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.034.46 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke., na iznose kako slijedi:

- iznos od 58,13 eura počevši od 28.03.2020. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 27.04.2020. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 28.05.2020. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 27.06.2020. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 27.07.2020. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 27.08.2020. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 27.09.2020. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 27.10.2020. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 28.11.2020. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 27.12.2020. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 27.01.2021. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 27.02.2021. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 27.03.2021. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 17.04.2021. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 19.05.2021. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 17.06.2021. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 26.07.2021. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 27.08.2021. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 26.09.2021. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 26.10.2021. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 27.11.2021. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 26.12.2021. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 28.01.2022.pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 26.02.2022. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 26.03.2022. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 26.04.2022. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 21.06.2022. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 26.06.2022. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 26.07.2022. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 26.08.2022. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 26.09.2022. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 26.10.2022. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 26.11.2022. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 26.12.2022. pa do isplate

- iznos od 58,04 eura počevši od 27.01.2023. pa do isplate

sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 857,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

IV. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Žakline Marinković iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-4221/2023 od 11 travnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku ČU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ĆUO, vl. obrta " [obrt]", obrt za trgovinu i upravljanje nekretninama, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.046,37 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- iznos od 58,13 eura počevši od 27.10.2019. pa do isplate,

- iznos od 58,13 eura počevši od 27.11.2019. pa do isplate,

- iznos od 58,13 eura počevši od 28.12.2019. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 27.01.2020. pa do isplate

- iznos od 58,13 eura počevši od 27.02.2020. pa do isplate

- iznos od 755,72 eura počevši od 11.01.2023. pa do isplate,

te se zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika dana 22. ožujka 2023. podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 3.080,83 eura s zakonskom zateznom kamatom i nastalim i predvidivim troškovima ovrhe.

2. Rješenjem o ovrsi ovoga javnog bilježnika Žakline Marinković iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-4221/2023 od 11 travnja 2023. naloženo je tuženiku ČU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ĆUO, vl. obrta " [obrt]", obrt za trgovinu i upravljanje nekretninama, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.080,83 eura s zakonskom zateznom kamatom i nastalim i predvidivim troškovima ovrhe. .

3. Tuženik je na navedeno rješenje pravovremeno podnio prigovor pa je isto rješenjem Općinskog suda u Rijeci od 15. siječanj 2024. stavljeno izvan snage te je pred ovim sudom postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga tj. kao po tužbi.

4. Tuženik u svom prigovoru osporava i osnovanost i visinu tražbine tužitelja, ,jer da nije jasno na što se odnosi predmetno potraživanje tužitelja. Nejasno da je kako je utvrđena obveza tuženika , jer da vjerodostojna isprava nema datum izdavanja, kao i da nije jasno na temelju koje dokumentacije je utvrđena obveza u rubrici „ početno stanje ili ukupno dugovanje „. Ističe prigovor zastare , odnosno iznos od 29.784,00 kn za 2019. ako je eventualno nastao prije 2019. da je u zastari, kao i za stavku iz 2020. i 2021. U izvodu otvorenih stavki za 2022. da nije jasno o kojem se ranijem periodu radi i nema isprava o dugu koji se odnosi na raniji period, , i to iznos od 5.694,00 kn s dospijećem od 10. siječanj 2023., a isto i u odnosu na izvod otvorenih stavki iz 2023. Predlaže staviti izvan snage rješenje o ovrsi.

5. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu i to izvod otvorenih stavki, rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-1842/2022 od 29. rujna 2022., ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 30. travnja 2019., ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 11. siječnja 1998., Međuvlasnički ugovor od 13. siječanj 1998., Aneks. Br. 1. od 18. listopada 1999.,, Aneks. Br. 2 od 1. ožujka 2000., Aneks. Br. 3 od 30. studeni 2000., Aneks. Br. 5. od 2. travanj 2001., Aneks. Br. 7. od 9. travanj 2008. ., izvadak iz zemljišne knjige z. k. ul br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], saslušanje z.z. tužitelja i tuženika kao stranke, dok je tužitelj odustao od saslušanja svjedoka CU i financijskog vještačenja.

6. Sud je odbio izvesti dokaz pribavom dokumentacije od ranijeg upravitelja Rumat d.o.o. kao suvišan, cijeneći da tužitelj navodi kako se dugovanje u iznosu od 755,72 eura odnosi na dug koji je postojao u trenutku kada je tužitelj preuzeo upravljanje zgradom ( svakako prije listopad 2019) , pa je prigovor zastare u odnosu na taj dio duga osnovan (prijedlog za ovrhu podnesen 22. ožujka 2023). Stoga je izvođenje dokaza radi utvrđenje visine tražbine koja je u zastari u tom dijelu valjalo odbiti kao suvišno i neekonomično.

7. Sukladno odredbi čl. 10. st. 1 propisano je da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova.

8. Ocjenom svih izvedenih dokaza ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan za iznos od 2.034.46 eura , dok da nije osnovan za iznos od 1.046,37 eura za koje je osnovan prigovor zastare

9. Potraživanje tužitelja odnosi se na neplaćenu uslugu zajedničke pričuve za stambenu zgradu u [adresa], budući da je između suvlasnika stambene zgrade kao korisnika usluge i tužitelja kao upravitelja i davatelja usluge ugovorena obveza plaćanja zajedničke pričuve, kao i na dugovanje za razdoblje prije 2019. ( tužitelj utvrdio kada je preuzeo upravljanje zgradom, svakako prije listopada 2019) .

10 . Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za plaćanje zajedničke pričuve za zgradu u [adresa]. s dospijećem od listopad 2017. do siječanj 2023. u iznosu od 2.325,11 eura (mjesečno 58,13 eura, odnosno 58,04 eura,) te iznos od 755,72 eura dugovanja u trenutku kada je tužitelj preuzeo upravljanje zgradom, dakle zaduženje zajedničke pričuve za utuženo vremensko razdoblje, Odredbom čl. 9 Zakona o obveznim odnosima, propisano je da sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

11. Temeljem tako provedenih dokaza ocjena je ovoga suda da tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.034.46 eura po osnovi troškova zajedničke pričuve i to s dospijećem od 28. ožujka 2020. do siječanj 2023., osnovan, temeljem odredbe čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV-a), dok je u preostalom dijelu uvažen prigovor zastare istaknut po tuženiku.

12. Odredbom čl. 2. st. 1. ZPP-a propisano je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

13. Odredbom čl. 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze svog protivnika.

14. Odredbom čl. 375. u st. 1 ZV-a propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju sa ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku – međuvlasnički ugovor, dok je st. 2 propisano što sadrži međuvlasnički ugovor, te st. 3 da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Stavkom 4 propisano je da odredbe međuvlasničkog ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkog ugovora.

15. Odredbom čl. 84. st. 1 ZV-a propisano je da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo Zakonom određeno.

16. Tužitelj u odnosu na visinu zajedničke pričuve poziva se na odredbu čl. 2 Aneksa br. 7 Međuvlasničkog ugovora kojim je suvlasnik obvezan uplaćivati mjesečno iznos od 4,00 kn po m2 korisne površine suvlasničkog dijela, koja za tuženika iznosi 58,13 eura mjesečno ( 109,50 put 4,00 kn = 438,00 kn) , a zahtjev ne obuhvaća tražbine iz postupka Ovrv-2658/17 i Ovrv-64/2019.

17. U svom iskazu z.z. tužitelja navodi da se tražbina u ovom postupku odnosi na neplaćene iznose mjesečne pričuve za stan u vlasništvu tuženika, s time da se bez gledanja u dokumentaciju doista ne može izjasniti koliko ona iznosi mjesečno, ali o tome postoje materijalni dokazi. Računi za pričuvu isporučuju se vlasnicima stanova za razdoblje od 6 mjeseci, pa ako isti ne budu plaćeni slijedi opomena, potom opomena pred tužbu, i ako isti ne bude podmiren kreće se u postupak prisilne naplate. U ovom slučaju osobno nije razgovarala sa tuženikom, ali ima saznanja da ovl. predstavnik zgrade jest, te je upozorio tuženika da pričuvu ne plaća i u tom slučaju postoji mogućnost da se dogovori obročno plaćanje. Međutim od strane tuženika nije bilo nikakvog pozitivnog odgovora u tom pravcu. Na može se izjasniti na što se odnosi iznos od 755,72 eura ali može samo pretpostaviti da bi se moglo raditi o dugu s osnove zajedničke pričuve, ali za razdoblje prije 2019. Koliko je upoznata protiv tuženika i njegove prednice vode se ovršni postupci za naplatu nekih ranijih dugovanja. Tužitelj je preuzeo upravljanje ovom zgradom misli 2018. Na upit pun. tužitelja zz tužitelja odg. da niti jedan iznos koji je utužen u ovom postupku nije u međuvremenu plaćen od strane tuženika. Na upit pun. tuženika zašto u izvodu otvorenih stavaka za godinu 2021. pod stavkom ukupno dugovanje nije vidljiv uplaćeni iznos na temelju ovrhe, a koji je naveden na dnu izvoda otplatnih stavaka za godinu 2020., z.z. odg. da kada su oni preuzeli upravljanje zgradom da je postojala ovrha od ranijeg upravitelja zgrade Č, pa su se zatvarali ti dugovi raniji po primopredajnom zapisniku, a to ona pretpostavlja.

18. U svom iskazu tuženik kao stranka navodi da je naslijedio stan iza smrti majke, koja je preminula u travnju 2022., te je upoznat od ovl. predstavnika zgrade da postoje određeni dugovi. Tražio je da mu se prezentira koji jer je prvo rečeno da je dugovanje oko 30.000,00 kn, da bi potom prešlo na 50.000,00 kn. Nije platio niti iznose koji su utuženi u ovom sudskom postupku budući da je isto netransparentno i da je tužitelj utužio i iznose ranijeg predstavnika Č i sve to objedinio pa zbog toga osporava i visinu i osnovanost duga. Na upit pun. tužitelja odg. da se prije ovog sudskog postupka nikada nije obratio tužiteljici sa upitom koliko iznosi dug zato što je sve vodila ovl. predstavnik C. Na upit pun. tuženika odg. da ovl. predstavnica nije predočila istome dokumentaciju već samo spomenula dugove njegove majke.

19. Budući da nema spora o tome da tuženik, zakonski nasljednik iza svoje majke, ranije vlasnice stana , a sada kao vlasnik stana u zgradi u [adresa], nije podmirio niti jedan mjesečni iznos pričuve, koji je utužen u ovom postupku, osnovano tužitelj potražuje isplatu istog u ovom sudskom postupku, i to za razdoblje s dospijećem od 28. ožujka 2020 pa do 27. siječanj 2023. Ovo jer je tužitelj priloženim dokazima, i to Međuvlasničkim ugovorom i Aneksima koje prilaže u spis , dokazao i osnovanost i visinu pričuve koju je u obvezi plaćati tužitelj (odredba čl. 2 Aneksa br. 7 Međuvlasničkog ugovora kojim je suvlasnik obvezan uplaćivati mjesečno iznos od 4,00 kn po m2 korisne površine suvlasničkog dijela, koja za tuženika iznosi 58,13 eura mjesečno ( 109,50 put 4,00 kn = 438,00 kn)

20. Kako tuženik nije dokazao da bi pričuvu za utuženo vremensko razdoblje podmirio do dana zaključenja glavne rasprave, istog je pozivom na odredbu čl. 9 ZOO- a kao sudionika u obveznom odnosu valjalo obvezati na plaćanje iznosa od 2.034.46 eura , i u kojem dijelu je rešenje o ovrsi temeljem čl. 84. st. 1 ZV-a valjalo održati na snazi i presuditi kao u točki I. izreke presude.

21. Stoga prigovor da nije jasno na što se točno odnosi izvod otvorenih stavki, ovaj sud ne prihvaća, jer upravo iz dokaza priloženih po tužitelju, proizlazi daje tužitelj dokazao i osnovanost i visinu dugovanja mjeseče pričuve, a koju tuženik nije podmirio.

22. Međutim, prigovor zastare tuženika djelomično je osnovan.

23. Osnovano tuženik ističe da se u predmetnoj pravnoj stvari ima primijeniti odredba čl. 226. st. 1 ZOO-a budući da se radi o tražbini povremenih davanja koja zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

24. Kako je prijedlog za ovrhu podnesen 22. ožujka 2023., to je tražbina tužitelja koja dospijeva u razdoblju od 27. listopad 2019. do 27. veljače 2020 u iznosu od 290,65 eura, kao i iznos od 755,72 eura, koji se odnosi na dugovanje iz razdoblja prije 2019., dakle sveukupno 1.046,37 eura u zastari, budući da je za to razdoblje prijedlog za ovrhu podnesen izvan zastarnog roka od tri godine.

25. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 1.046,37 eura valjalo odbiti kao neosnovan, i presuditi kao u točki III. izreke presude.

26. Odredbom čl. 7. st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

27. Pri tome se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP-a), međutim da se sud rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine, te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko idu za tim da raspolažu sa zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3 ZPP-a kako to propisuje odredba čl. 7. st. 2 ZPP-a.

28. Odredbom čl. 10. st. 1 Zakona o parničnom postupku propisano da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 5 ZPP-a. Tuženik je djelomično uspio u sporu pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi trošak parničnog postupka srazmjerno uspjehu u sporu od 66%, i to u visini ovršnog troška ( sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 248,75 eura, te javnobilježničke nagrade u iznos od 25,00 eura ) ukupno 273,75 eura ( Tbr. 7. toč 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak pristupa na tri ročišta u iznosu od 100,00 eura svako ( Tbr. 9 toč. 2 ) , trošak pristupa na dva ročišta u iznosu od 200,00 eura svako ( Tbr. 9 toč. 1 ) , trošak sastava podneska od 23. rujna 2025. u iznosu od 50,00 eura ( Tbr. 8 toč. 4 ) , uvećano za pdv 25 % 243,44 eura, kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 77,26 eura, odnosno ukupno 857,64 eura ( 66% od 1.299,45 eura ) , slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke presude.

30. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška kao previsoko postavljen, valjalo je odbiti i presuditi kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci 29. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika