Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-165/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sudcu dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Irini Daskal, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika „Hrvatske autoceste“ d.o.o. iz Zagreba, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radog suda u Zagrebu, poslovni broj: PR -1099/2020-36 od 20. ožujka 2025., dana 29. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: PR -1099/2020-36 od 20. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 562,86 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Žalitelj posebno ističe kako je prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer da je prvostupanjska presuda nerazumljiva. Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 562,86 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i to za razdoblje od kolovoza 2017. do prosinca 2020., a s osnova naknade plaće za dane blagdana i neradnih dana, u kojima tužitelj, kao smjenski radnik zaposlen kod tuženika, prema rasporedu radnog vremena nije radio. Tužitelj se pri tome poziva na odredbe članka 73. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste održavanje i naplatu cestarine d.o.o. („Narodne novine“ br. 85/14., dalje KU/14) i članka 74. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb („Narodne novine“ br. 22/18., dalje KU/18). Konkretno sporno je ima li tužitelj za predmetno razdoblje pravo na naknadu plaće za vrijeme blagdana i neradnih dana, koji su padali od ponedjeljka do petka, a na koje dane tužitelj nije radio. Tužitelj navodi kako radnici koji rade u prvoj smjeni od ponedjeljka do petka primaju naknadu plaće kao da su radili na dane blagdane iako nisu radili. Stoga smatra da je tuženik stavio radnike u smjenskom radu (pa tako i njega - tužitelja) u neravnopravan položaj u odnosu na radnike koji rade samo u prvoj smjeni.
6. Između parničnih stranaka nije sporno da je u predmetnom razdoblju tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu blagajnik naplate cestarine. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke „Tkalec“ d.o.o., koje je izrađeno za potrebe ovog parničnog postupka, proizlazi kako bi tuženik za predmetno razdoblje bio u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 562,86 eura, ovo pod pretpostavkom da tužitelj ima pravo na naknadu plaće za vrijeme blagdana i neradnih dana koji su padali od ponedjeljka do petka, a na koje dane tužitelj nije radio.
7. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude u bitnome navodi kako za sve blagdane u odnosu na koje tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu plaće, su njegovi neradni dani/dani tijekom tjednog odmora koji da su u evidenciji radnih sati evidentirani kao „slobodan dan iz smjene“. Stoga prvostupanjski sud zaključuje kako ne postoji pravna osnova iz koje bi proizlazilo pravo tužitelja na potraživanje naknade plaće za sporne dane. Prvostupanjski sud također navodi kako su neosnovani navodi tužitelja vezani za fond sati. Naime da se fond sati tužitelja koji radi od ponedjeljka do petka temelji na četrdesetsatnom radnom vremenu, a ovo u suglasju sa odredbama članka 61. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje ZR), te da kao takav predstavlja temelj za obračun plaće i naknadu plaće svim radnicima. Prvostupanjski sud dalje pojašnjava kako u fond sati radnika ulaze svi odrađeni sati, kao i sati koje bi radnik po rasporedu radio, ali iz opravdanih razloga nije radio. Nadalje, prvostupanjski sud ističe kako neradni dani, odnosno dani koje radnik koristi kao dnevni ili tjedni odmor, nisu dani na koje je radnik trebao raditi i da zbog toga ne ulaze u fond sati niti jednog radnika. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
8. Iako tužitelj posebno u žalbi ne navodi razloge pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja za reći je kako u sporu male vrijednosti kakav je ovaj, na što upućuju odredbe članka 458 st. 1. i 460. ZPP-a, presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbe članka 467 st. 1. i 2. ZPP-a). Dakle, drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne ispituje je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje budući u sporu male vrijednosti žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena u smislu označene odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a.
9. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također nije počinjena ni povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se tužitelj u žalbi posebno poziva, jer pobijana presuda suprotno mišljenju tužitelja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Ona je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima za presudu te su u njoj dani razlozi o odlučnim činjenicama.
10. U odnosu na žalbene navode tužitelja za reći je i to kako i prema pravnoj ocjeni ovog drugostupanjskog suda, radnici koji rade u smjenama nemaju pravo na naknadu plaće za blagdane koji padaju u njihov neradni dan jer za isplatu te naknade ne postoji pravna osnova kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.
11. Posebno je za istaknuti kako navedeno proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 1261/2024 -2 od 8 listopada u kojoj je navedeno i slijedeće:
„ Odredbu čl. 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj koja glasi: "Zaposlenici u dane iz članka 1. i 3. ovoga Zakona imaju pravo na naknadu plaće" u primjeni tumačiti na način da je za isplatu naknade plaće za rad blagdanom preduvjet da je radnik po svom radnom rasporedu na taj dan bio dužan raditi (u kojem bi, u slučaju da je radio, ostvario plaću), jer prema unaprijed određenom mjesečnom rasporedu rada tužitelj na utužene blagdane nije imao obvezu rada, već je te dane koristio kao tjedni odmor, neovisno što je u čl. 95. Zakona o radu propisano: "Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće", jer se ne radi o situaciji iz citirane zakonske odredbe.“
12. To što bi Županijski sud u Bjelovaru u jednoj odluci od 5. prosinca 2024. u činjenično i pravno usporedivom slučaju sa predmetnim, iskazao shvaćanje da tužitelju pripada naknada plaće za vrijeme blagdana i neradnih dana koji su padali od ponedjeljka do petka, a na koje dane tužitelj nije radio, (na koju se odluku u žalbi poziva tužitelj), ni na koji način ne obvezuje ni prvostupanjski ni ovaj drugostupanjski sud. Za navesti je i to kako pobijana prvostupanjska presuda nije u suprotnosti ni sa odredbama članaka 14. i 55. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 85/10. – pročišćeni tekst i oduka Ustavnog suda Republike Hrvatske „Narodne novine“ br. 5/14.) kako to u žalbi sugerira tužitelj.
13. Slijedom navedenog žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo u suglasju sa odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao izreci ove drugostupanjske presude.
U Splitu 29. kolovoza 2025.
Sudac:
Dr. sc. Ivan Tironi
