REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5074/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica UV, radi tjelesnog oštećenja, 29. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/22-01/03486839885, URBROJ: 341-99-05/3- 22-001683 od 16. ožujka 2022.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dostave presude donese odluku o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, KLASA: UP/I 141-06/21-01/03486839885, URBROJ: 341-15-05/3-21-17718 od 24. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, KLASA: UP/I 141-06/21-01/03486839885, URBROJ: 341-15-05/3-21-17718 od 24. siječnja 2022. u postupku po zahtjevu podnesenom 16. prosinca 2021. tužitelju je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 60% koje je nastalo 21. rujna 2015. zbog bolesti i odbijen je zahtjev za naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

2. Rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/22-01/03486839885, URBROJ: 341-99-05/3-22-001683 od 16. ožujka 2022. u postupku po žalbi tužitelja poništeno je prethodno navedeno prvostupanjsko rješenje od 24. siječnja 2022. (točka I. izreke), tužitelju je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 80% od 25. studenoga 2020 (točka II. izreke) i odbijen je zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja (točka III. izreke).

3. Tužitelj je podnio tužbu osporavajući rješenje tuženika u bitnome navodeći kako je postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pozivom na pojedinačno naznačene presude ovog suda u predmetima tužitelja, ističući kako nije u cijelosti uzeta u obzir medicinska i druga dokumentacija spisa te cijenjene sve okolnosti koje utječu na stupanj oštećenja. Tužitelj smatra da mu u predmetnom postupku treba utvrditi i invaliditet sukladno odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja kao i postojanje radne nesposobnosti jer je u svim predmetima potrebno provesti vještačenje.

3.1. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže prekid spora, uz obrazloženje kako tužitelj pred pravnim sudom vodi više sporova u predmetu tjelesnog oštećenja.

5. U predmetnom upravnom sporu rješenjem suda poslovni broj: UsI-1074/2022- 17 od 2. siječnja 2024. prekinut je spor, uz određenje da će se isti nastaviti nakon pravomoćnog okončanja sporova koji se vode pred ovima sudom pod brojevima: 32 UsI-1158/2022, 32 UsI-3775/2022, 32 UsI-1362/2022, UsI-1259/2022 i UsI-476/2023.

5.1. Presudom Visokog upravnog suda poslovni broj: Usž-613/2024-3 od 20. studenog 2024. poništeno je rješenje ovog suda poslovni broj: UsI-1074/2022-17 od 2. siječnja 2024. uz obrazloženje kako nije bilo mjesta prekidu predmetnog spora do pravomoćnog okončanja upravnih sporova koji se vode pred Upravnim sudom u Zagrebu radi ocjene zakonitosti rješenja upravnih tijela kojima je odlučivano o drugim zahtjevima tužitelja, u smislu odredaba na koje se poziva taj Sud.

6. Presuda u ovom sporu donosi se nakon rasprave održane na ročištima 9. svibnja 2025. i 22. kolovoza 2025. godine u prisutnosti opunomoćenika tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24, dalje: ZUS), budući da Sud nije cijenio opravdanim odgoditi raspravu u predmetnom upravnom sporu iz razloga na koje ukazuje tužitelj u podnescima.

6.1. Prijedlog tužitelja za odgodom ročišta 9. svibnja 2025. uz obrazloženje kako istom ne može pristupiti, sud nije cijenio osnovanim niti odgađanje ročišta opravdanim. Ovo zato, jer je tužitelj neposredno pred održavanje ročišta zakazano za 9,20 sati pristupio osobno u sudsku pisarnicu i predao podnesak u kojemu se očitovao na dotadašnji tijek postupka, uz dostavu daljnje dokumentacije koja je na ročištu predana tuženiku. Dakle, tužitelj je pristupio u sud pred održavanje ročišta, pa sud nema osnova za zaključak da istome ne bi mogao pristupiti.

6.2. Medicinska dokumentacija koju je tužitelj priložio uz podnesak od 27. lipnja 2025. kojim predlaže odgodu ročišta zakazanu za dan 22. kolovoza 2025. je od 29. studenoga 2023. i na istoj je navedeno da tužitelj uz brojnu terapiju koristi i FO (vjerojatno fiziološka otopina), međutim, prema ocjeni suda ta dokumentacija nije dostatna za zaključak da tužitelj ne bi mogao pristupiti raspravi zakazanoj u kolovozu 2025. Odgoda ročišta prema ocjeni suda bila bi odugovlačenje postupka, u situaciji kada su sve relevantne činjenice koje su od utjecaja na odluku u cijelosti utvrđene te kada izvođenje daljnjeg dokaza nije svrhovito niti opravdano, iz razloga koje će sud nastavno u presudi obrazložiti.

7. Proveden je dokazni postupak na način da je izvršen uvid u sudski spis, te spis tuženika dostavljen sudu.

7.1. Od svog raspravnog rješenja o provođenju daljnjeg dokaznog postupka sudsko medicinskim vještačenjem (str. 139. spisa), sud je odustao u skladu s odredbom članka 93. stavka 3. ZUS-a. Tom je odredbom propisano da sud nije u daljnjem tijeku spora vezan za svoje prijašnje rješenje o izvođenju dokaza. Izvođenje predloženog dokaza u konkretnoj upravnoj stvari sud je cijenio nepotrebnim i izvođenje neekonomičnim, budući da je utvrđeno kako postoje razlozi na poništenje navedenog osporenog rješenja, stoga je rasprava zaključena jer je prema ocjeni suda predmet dovoljno raspravljen da se može donijeti presuda, u skladu s odredbom članka 96. stavka 1. ZUS-a.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev radi poništenja osporenog rješenja osnovan.

9. Prvostupanjsko rješenje od 24. siječnja 2022. doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja podnesenim 16. prosinca 2021., a donošenju istog prethodilo je vještačenje te je pribavljen nalaz, mišljenje i ocjena ovlaštenog vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Područnog ureda u Zagrebu, KLASA: 141-06/21-01/9659, URBROJ: 426-04-08/16-22- 9, evidencijski broj vještačenja: 706491 od 4. siječnja 2022. prema kojemu kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje od 60% (oštećenje pluća srednjeg stupnja, poglavlje D potpoglavlje II LOO iz Uredbe o metodologijama vještačenja) nastalo 21. rujna 2015., zbog bolesti, na temelju članka 61. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje: ZOMO).

10. Tuženik je osporenim rješenjem poništio rješenje iz točke 9., na temelju nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, KLASA: 141-06/21-01/9659, URBROJ: 426-04-01/13-22-13, evidencijski broj vještačenja: 729613 od 25. veljače 2022., sadržaj kojega se citira u obrazloženju rješenja, a kojim se kod tužitelja utvrđuje postojanje oštećenje organizma 80% radi teškog oštećenja plućne funkcije, prema poglavlju VI točka 1c Liste oštećenja organizma, počevši od 25. studenog 2020., uzrok je bolest. Navedeno se utvrđuje uvažavajući činjenicu da se prema Listi oštećenja respiratorne funkcije (točka 11 Napomene uz Listu I) podrazumijeva trajno smanjenje respiratorne funkcije mjereno bilo kojim od parametara – FVC, FEV i FEV1/FVC, a kako u nalazu od 25. studenog 2020. FEV1 iznosi 38%, isto se priznaje kao teško oštećenje plućne funkcije, dok je u nalazu od 26.02.2019. iznosio 53%.

11. Člankom 61. stavkom 1. ZOMO propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika.

11.1. Prema stavku 2. članka 61. ZOMO pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

11.2. Prema stavku 3. članka 61. ZOMO vrste tjelesnih oštećenja i postoci tih oštećenja, na osnovi kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju se posebnim propisom.

12. Člankom 125. stavkom 2. ZOMO propisano je da se vještačenje u prvom stupnju u postupku utvrđivanja smanjenja radne sposobnosti, odnosno preostale radne sposobnosti, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti i tjelesnog oštećenja osiguranika te potpunog gubitka radne sposobnosti člana obitelji, obavlja na temelju medicinske dokumentacije iz stavka 1. ovoga članka Zavod za vještačenje o čemu donosi nalaz i mišljenje.

13. Člankom 133. stavkom 3. ZOMO ako se žalbom pobija rješenje iz članka 125. stavka 3. ovoga Zakona koje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje, središnja ustrojstvena jedinica Zavoda dužna je prije donošenja rješenja o žalbi pribaviti nalaz i mišljenje središnjeg ureda Zavoda za vještačenje iz članka 125. stavka 4. ovoga Zakona.

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, utvrđeno je da je navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja dovedena u pitanje, a time i primjena materijalnog prava.

15. Uvidom u priležeću dokumentaciju spisa tuženika utvrđeno je kako su, u sadržajno bitno istoj činjeničnoj i pravnoj stvari utvrđivanja tjelesnog oštećenja i priznavanja prava na naknadu, upravna tijela postupajući po zahtjevu tužitelja donijela između ostaloga, slijedeće odluke:

- o zahtjevu od 13. ožujka 2020. tuženik je rješenjem KLASA: UP/II 141-06/23- 01/03486839885, URBROJ: 341-99-05/3-23-001517 od 10. srpnja 2023. poništio prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I 141-06/20-01/03486839885, URBROJ: 341-15- 05/3-20-9050, broj: 133559 od 13. rujna 2020. (utvrđeno 60% tjelesnog oštećenja) i tužitelju je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 80% počevši od 25. studenoga 2020., uzrok bolest i odbijen je zahtjev za naknadu zbog tjelesnog oštećenja;

- zahtjevu od 23. ožujka 2021. tuženik je rješenjem KLASA: UP/II 141-06/22- 01/03486839885, URBROJ: 341-99-05/3-22-1742 od 29. ožujka 2022. poništio prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I 141-06/21-01/03486839885, URBROJ: 341-15- 05/3-21-8865, broj: 133559 od 18. siječnja 2022. (utvrđeno 60% tjelesnog oštećenja) i tužitelju je utvrđeno počevši od 25. studenoga 2020. postojanje tjelesnog oštećenja od 80% uzrok bolest, odbijen je zahtjev za naknadu zbog tjelesnog oštećenja;

- zahtjevu od 13. kolovoza 2021. tuženik je rješenjem KLASA: UP/II 141-06/22- 01/03486839885, URBROJ: 341-99-05/3-22-621 od 24. ožujka 2022. poništio prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I 141-06/21-01/03486839885, URBROJ: 341-15- 05/3-21-13737, broj: 1333559 od 19. siječnja 2022. (utvrđeno 60% tjelesnog oštećenja) i tužitelju je utvrđeno počevši od 25. studenoga 2020. postojanje tjelesnog oštećenja od 80% uzrok bolest, odbijen je zahtjev za naknadu zbog tjelesnog oštećenja;

- zahtjevu od 13. ožujka 2020. (u ponovljenom postupku nakon presude ovog suda poslovni broj: UsI-3296/20-24 od 11. studenog 2021.) tuženik je rješenjem

KLASA: UP/II 141-06/23-01/03486839885, URBROJ: 341-99-05/3-23-001517, broj spisa: 602263 od 10. srpnja 2023. poništio rješenje KLASA: UP/I 141-06/20- 01/03486839885, URBROJ: 341-15-05/3-20-9050, broj spisa: 133559 od 13. rujna 2020. (utvrđeno 60% tjelesnog oštećenja) i utvrđuje postojanje tjelesnog oštećenja od 80% počevši od 25. studenoga 2020., uzrokovano bolešću, te je odbijen zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

16. Presudom ovog suda poslovni broj: UsI-3775/21-27 od 18. travnja 2023. poništava se točka II. izreke rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/21-01/03486839885, URBROJ: 341-99-05/3-21-7842 od 2. veljače 2022. i tužitelju utvrđuje postojanje tjelesnog oštećenja u omjeru od 90% trajno, počevši od 25. studenog 2020., a uzrok je bolest (točke I. i II. izreke).

16.1. Uvidom u citiranu presudu utvrđeno je da su razlozi poništenja rješenja tuženika nađeni u pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a u tom su sporu relevantne činjenice utvrđene provođenje sudsko medicinskog vještačenja po ovlaštenom stalnom sudskom vještaku specijalistu medicine rada Mariji Zavalić.

16.2. Citirana presuda potvrđena je u točkama I., II. i IV. presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2181/23-3 od 17. siječnja 2024.

17. Presudom ovog suda poslovni broj: UsI-1362/2022-16 od 1. lipnja 2023. poništava se točka II. izreke rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/22-01/03486839885, URBROJ: 341-99-05/3-22-1742 od 29. ožujka 2022. (točka 15. alineja 2.) te se tužitelju utvrđuje postojanje tjelesnog oštećenja u omjeru od 90% trajno, počevši od 25. studenog 2020., a uzrok je bolest.

17.1. Uvidom u citiranu presudu utvrđeno je da je u tom sporu Sud obavijestio stranke da se u predmetu poslovni broj UsI-3775/21 vodi spor između istih stranaka oko iste upravne stvari te da je u tom sporu provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Mariji Zavalić, specijalistu medicine rada, te je u tom sporu radi poštivanja načela svrhovitosti i ekonomičnosti kao dokaz korišten nalaz i mišljenje vještaka Marije Zavalić iz predmeta UsI-3775/21 (pisani nalaz i mišljenje od 13. veljače 2023. i usmena dopuna nalaza i mišljenja od 12. travnja 2023.).

17.2. Citirana presuda bila je predmet razmatranja u postupku pred Visokim upravnim sudom te je presudom tog suda poslovni broj: Usž-3303/2023- 2 od 11. rujna 2024. koji je poništio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužitelju priznato i utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 90% počevši od 25. studenog 2020., uzrok bolest uz obrazloženje navedeno pod točkom 14. u kojemu se navodi: „Međutim, ovdje treba imati na umu da je u istoj upravnoj stvari (utvrđivanje postojanja i stupnja tjelesnog oštećenja, zbog smanjenja funkcije pluća teškog stupnja) presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-3775/21 od 18. travnja 2023., donesenom u sporu pune jurisdikcije, koja je potvrđena presudom ovoga Suda poslovni broj: Usž-2181/23-3 od 17. siječnja 2024., meritorno i pravomoćno utvrđeno da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje u omjeru 90% trajno počevši od 25. studenog 2020., a uzrok je bolest (polazeći od stava da su pluća parni organ), na temelju istog činjeničnog stanja (iste medicinske dokumentacije). Stoga, neovisno o tome što su javnopravna tijela rješavala o odvojenim zahtjevima tužitelja, prema stavu ovoga Suda, radi se o presuđenoj stvari pa u ovom upravnom sporu nije bilo mjesta ponovnom utvrđivanju već pravomoćno utvrđenog postotka tjelesnog oštećenja tužitelja.“

18. Nadalje, presudom ovog suda poslovni broj: UsI-3551/2023-14 od 28. svibnja 2024. poništava se točka II. izreke rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/23-01/03486839885, URBROJ: 341-99-05/3-23-001517, broj spisa: 602263 od 10. srpnja 2023. (točka 15. alineja 1 obrazloženja ove presude), a uvidom u istu utvrđeno je da je razloge poništenja sud obrazložio pod točkom 15. obrazloženja navodeći da budući da je pravomoćnom presudom ovoga suda, poslovni broj: UsI-3775/21-27 od 18. travnja 2023., tužitelju utvrđeno tjelesno oštećenje od 90% trajno, počevši od 25. studenoga 2020., uzrokovano bolešću te da je naknadno donesenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-06/24-01/03486839885, URBROJ: 341-99-05/3-24-473, broj spisa: 602263 od 27. ožujka 2024., tužitelju utvrđeno tjelesno oštećenje od 100%, uzrokovano bolešću, a tuženik je osporenim rješenjem od 10. srpnja 2023. tužitelju utvrdio tjelesno oštećenje od 80% počevši od 25. studenoga 2020., uzrokovano bolešću, sud ocjenjuje da je točkom II. izreke osporenog rješenja povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

18.1. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2435/2024-2 od 20. studenog 2024.

19. Tužitelj je tijekom spora dostavio dokumentaciju iz koje je vidljivo da mu je priznato tjelesno oštećenje od 100%, bez prava na naknadu. Navedeno proizlazi iz rješenja tuženika (str. 108. i 110. spisa):

- KLASA: UP/II 141-06/24-01/03486839885, URBROJ: 341-99-05/3-24-473 od 27. ožujka 2024. kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I 141-06/23- 01/03486839885, URBROJ: 341-15-05/3-23-22560, broj: 133559 od 11. prosinca 2023. i utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100% uzrok bolest i

- KLASA: UP/II 141-06/24-01/03486839885, URBROJ: 341-99-05/3-24-469 od 11. lipnja 2024. kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I 141-06/23- 01/03486839885, URBROJ: 341-15-05/3-23-19794, broj: 133559 od 13. prosinca 2023. i utvrđeno tužitelju postojanje tjelesnog oštećenja od 100% uzrok bolest.

19.1. Uvidom u citirana rješenja utvrđeno je da su ista donesena nakon provedenog vještačenja i pribavljenih nalaza, mišljenja i ocjene nadležnog tijela vještačenja u drugom stupnju (nalaz KLASA: 141-06/23-01/12761, URBROJ: 426-04-03/40-24-9, evidencijski broj vještačenja: 1032413 iz ožujka 2024. i KLASA: 141-06/23-01/11918, URBROJ: 426-04-03/40-24-11, evidencijski broj vještačenja: 1072806 od 11. lipnja 2024., a istima se na identičan način utvrđuje kod tužitelja postojanje od ranije 80% tjelesnog oštećenja i:

-30% radi torakalne kifoze, prema poglavlju X točka 2 LOO, od 13. lipnja 2013., uzrok bolest,

-40% radi trajnog poremećaja ličnosti, prema poglavlju V točka 4 LOO, od 10. svibnja 2011., uzrok bolest,

-po presudi ovog suda, potvrđeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 17. siječnja 2024. utvrđuje i tjelesno oštećenje 10% radi parnog organa od 15 studenog 2020., uzrok bolest, stoga ukupno tjelesno oštećenje iznosi 100%, od toga na donje ekstremitete 0%.

20. Imajući u vidu navedeno prema ocjeni suda naprijed navedena dokumentacija daje osnova za zaključak da tjelesno oštećenje tužitelja u postupku vještačenja pred nadležnim tijelima u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu nije u potpunosti i pravilno utvrđeno. Ovo zato, jer iz pregledane dokumentacije proizlazi da je tužitelju temeljem ranije medicinske dokumentacije koja je bila predmet razmatranja u predmetnom u upravnom postupku (iz razdoblja 2011., 2013. i 2020.) utvrđeno postojanje dodatnog tjelesnog oštećenja, dakle drugog tjelesnog oštećenja u odnosu na ono koje je utvrđeno osporenim rješenjem, te da mu je temeljem vještačenja u upravnom sporu utvrđeno povećanje tjelesnog oštećenja od 10% s osnova oštećenja parnog organa, a u sporu ocjene zakonitosti rješenja tuženika koje je u potpunosti na identičan način riješilo o jednom od zahtjeva tužitelja radi utvrđivanja tjelesnog oštećenja.

21. Budući da je odlukama upravnih tijela i ovog suda tužitelju pravomoćno utvrđeno tjelesno oštećenje od 90%, odnosno 100% (dodatna tjelesna oštećenja u odnosu na ono utvrđeno rješenjem tuženika), a oštećenja utvrđena s ranijim (ili istim) datumom od onog utvrđenog pobijanim rješenjem za nastanak pojedinog tjelesnog oštećenja, to sud nema osnova za zaključak da bi nalaz, mišljenje i ocjena nadležnog drugostupanjskog tijela vještačenja bio potpun i u cijelosti pravilno utemeljen na medicinskoj dokumentaciji tužitelja, pa takav nalaz, mišljenje i ocjena nije mogao poslužiti tuženiku za donošenje pravilne i zakonite odluke.

22. Kako su utvrđeni razlozi nezakonitosti pobijanog rješenja, to sud nije cijenio opravdanim provoditi daljnji dokazni postupak radi provođenja sudsko medicinskog vještačenja. Ovo posebno stoga, što je pred ovim sudom već provedeno sudsko medicinsko vještačenje medicinske dokumentacije tužitelja, te bi i u ovom sporu da je sud prihvatio prijedlog tužitelja sudsko medicinsko vještačenje bilo provedeno temeljem iste medicinske dokumentacije i na iste okolnosti, odnosno radi utvrđivanja postotka tjelesnog oštećenja, a koje je između ostaloga, tužitelju u većem postotku utvrđeno i ranije naznačenim odlukama tuženika. Izvođenje daljnjeg dokaznog postupka sud je cijenio nepotrebnim i izvođenje neekonomičnim. Odluka o dokaznom prijedlogu za neprovođenjem sudsko-medicinskog vještačenja, temelji se na odredbi članka 49. stavka 4. ZUS-a prema kojoj stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi ali sud nije vezan tim prijedlozima, imajući u vidu i načelo učinkovitosti spora propisano člankom 8. ZUS-a.

23. Neosnovani su navodi tužitelja kojima zahtjeva da mu se uz priznato tjelesno oštećenje prizna i najveći stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti te naknada zbog ozljede na radu. Ovo zato, jer navedeno nije predmet ovog spora. Naime, upravni je postupak pokrenut zahtjevom za utvrđivanjem tjelesnog oštećenja, pa su za konkretan predmet relevantne odredbe glave IV. Vještačenje stupnja oštećenja organizma – tjelesnog oštećenja, članka 20. stavka 2. Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ broj: 67/17 i 56/18, dalje: Uredba) kojim je propisano je da se tjelesno oštećenje prema propisima o mirovinskom osiguranju vještači sukladno Listi oštećenja organizma (LOO, Lista I) koja je sastavni dio Uredbe.

23.1. Napominje se tužitelju da se postupak radi utvrđivanja vrste i težine invaliditeta

- oštećenja funkcionalnih sposobnosti provodi pred drugim nadležnim tijelom prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj: 18/22, 46/22, 119/22, 71/23 i 61/ 25), a radi ostvarivanja prava iz sustava socijalne skrbi. S navedenim je tužitelj upoznat i kroz odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-283/25-2 od 21. svibnja 2025., kojom je odbijena njegova žalba na presudu ovog suda poslovni broj: UsI-6259/2023-20 od 13. prosinca 2024., također u predmetu tjelesnog oštećenja.

23.2. Nadalje, pretpostavka utvrđenju tjelesnog oštećenja zbog ozljede na radu, jest utvrđena/priznata ozljeda na radu, koji postupak se vodi pred Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13, 137/13, 98/19, 33/23 i 105/25), a tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da bi pred nadležnim tijelom pokrenuo odgovarajući postupak radi priznavanja ozljede na radu odnosno ne dostavlja dokaz o priznatoj ozljedi na radu.

24. Imajući u vidu navedeno, sud nije cijenio opravdanim prijedlog tužitelja za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka na način kako je predložio izvođenjem vještačenja na okolnosti utvrđenja i postojanja ozljede na radu (u tom smislu predloženo je i saslušanje vojnog liječnika), odnosno utvrđenja postojanja stupnja oštećenja funkcionalnih sposobnosti.

24.1. Ukoliko i kada tužitelj ishodi pravomoćnu odluku nadležnog javnopravnog tijela kojim mu se priznaje ozljeda na radu na temelju okolnosti koje navodi tijekom spora, ima mogućnost pred nadležnim prvostupanjskim tijelom podnijeti zahtjev radi utvrđenja/promjene uzroka nastanka tjelesnog oštećenja.

24.2. Pri tom se napominje kako tužitelj iako se sam zastupa, prema ocjeni suda nije neuka stranka u smislu članka 9. ZUS-a. Tužitelj je pred ovim sudom do sada vodio brojne sporove iz područja mirovinskog i socijalnog prava, u slučajevima kada mu je odobrena besplatna pravna pomoć istu koristi uglavnom radi podmirivanja troškova spora, ali otkazuje imenovanim opunomoćenicima punomoć te se u pravilu sam zastupa (str. 28. i 121. spisa). S tijekom upravnog postupka i potrebom vještačenja u svakom predmetu (imajući u vidu pojedinačna prava i mjerodavne propise) tužitelj je upoznat i kroz odluke koje je zaprimio.

25. Slijedom navedenog, navode tužbe sud je prihvatio osnovanima.

26. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti zakonito.

26.1. Razlozi ništavosti pojedinačnog akta, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 47. stavka 3. ZUS-a nisu utvrđeni.

27. Slijedom navedenog, na temelju ovlaštenja iz članka 117. stavka 1. ZUS-a sud je poništio osporeno rješenje i vratio predmet tuženiku na ponovni postupak radi odluke u žalbi.

27.1. U postupku nakon ove presude tuženik će donijeti novo rješenje imajući u vidu primjedbe i stajališta suda iznesena u presudi, imajući u vidu i stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž- 3303/2023-2 od 11. rujna 2024. u predmetu tjelesnog oštećenja tužitelja.

U Zagrebu, 29. kolovoza 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Dna:

1. EV, [adresa]

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, [adresa] Zagreb, Mihanovićeva 3, uz spis

3. U spis