REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-5590/2023-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Zvonimir Hrgić, odvjetnik u Ćurković i Šanjug odvjetničkom društvu, Zagreb, Maksimirska 25, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi zastare poreznog duga, 29. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II 410-23/23- 01/60, URBROJ: 513-04-23-2 od 22. rujna 2023.
II. Nalaže se tuženiku riješiti o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Službe za naplatu i ovrhu, KLASA: UP/I-416-02/2018-006/740, URBROJ: 513-07- 01/2023-20 od 31. siječnja 2023. u roku od 60 dana od dostave presude.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove spora u ukupnom iznosu od 5.000,00 (pettisuća) eura u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II 410-23/23- 01/60, URBROJ: 513-04-23-2 od 22. rujna 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Službe za naplatu i ovrhu, KLASA: UP/I-416-02/2018-006/740, URBROJ: 513-07-01/2023-20 od 31. siječnja 2023.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem djelomično je uvažen zahtjev tužitelja (točka I. izreke), utvrđeno je da je nastupila zastara prava na naplatu doprinosa poreznog obveznika – tužitelja, u ukupnom iznosu 3.919,52 eura, od čega je 1.907,25 eura glavnice i 2.012,27 eura kamate, a odnosi se na vrste prihoda pojedinačno naznačene pod točkama 1. do 8. (točka II. izreke).
2.1. Istim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem nastupa zastare prava na naplatu doprinosa koji na dan 01. siječnja 2023. iznosi ukupno 15.206,04 eura, a odnosi se na pojedinačno naznačene obveze pod točkama 1. do 8. (točka III. izreke), uz određenje da će se danom izvršnosti rešenja otpisati dug iz točke II. izreke u poreznim obvezama, te da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točke IV. I V. izreke).
3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. Smatra pogrešnim riješen prigovor zastare na način kako to čine upravna tijela, jer da je Porezna uprava u postupku trebala utvrditi kada je dug nastao te od kojeg vremena se računa zastarni rok od šest godina, a što bi bilo u skladu s odredbama članka 96. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22). Poziva se na pojedinačno naznačene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, predlaže provesti dokazni postupak knjigovodstveno financijskim vještačenjem. Nadalje navodi kako je korisnik mirovine koje je utvrđena bez godina staža za koje nije uplaćeno mirovinsko osiguranje, a koji nedostatak postoji i u odnosu na zdravstveno osiguranje. Založno pravo na koje se pozivaju upravna tijela navodi da će biti brisano s obzirom da je pokrenut odgovarajući postupak.
3.1. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje i predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troškova spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja. Predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev.
5. U upravnom sporu provedena je 4. travnja 2025., 16. svibnja 2025. i 22. kolovoza 2025. usmena i javna rasprava, sukladno odredbama članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24, dalje: ZUS) na koju su pozvane stranke spora, pa je time strankama dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5.1. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.
5.2. Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi, navodi da nije jasno na osnovu čega je utvrđena visina i dospijeće duga. Ističe da spisu tuženika nije priloženo rješenje o osiguranju poslovni broj OVR-2156/065 od 9. srpnja 2007., te se pri tom poziva na odredbe članka 48. ZUS-a. Predlaže provesti dokazni postupak izvođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja navodeći da je potrebno posebno ovlastiti vještaka da pribavi dokumentaciju jer tužitelj istom ne raspolaže.
6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis te uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.
6.1. Raspravnim rješenjem suda izvođenje dokaza financijsko knjigovodstvenog vještačenja na predložene okolnosti je odbijeno jer je izvođenje istih sud smatrao nepotrebnim i neekonomičnim za provođenje, imajući u vidu dokumentaciju dostavljenog spisa upravnog postupka.
6.2. Napominje se da je rješenjem suda poslovni broj: UsI-5590/2023-10 od 6. lipnja 2025. preotvorena rasprava u predmetnoj upravnoj stvari i naloženo tuženiku da u roku od 15 dana od dostave rješenja dostavi sudu rješenje o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-2156/06 od 9. srpnja 2007. na koje se rješenje poziva prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svoje odluke, a koje ne prileži dostavljenom spisu tuženika.
6.3. Tuženik je navedeno rješenje suda zaprimio 12. lipnja 2025. te po istome nije postupio u ostavljenom roku, a niti do ročišta koje je bilo zakazano za 22. kolovoza 2025. kojemu nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja osnovan.
8. Prvostupanjsko rješenje od 31. siječnja 2023. doneseno je u ponovljenom postupku nakon što je presudom ovog suda poslovni broj: UsI-2145/20-18 od 25. listopada 2022. poništeno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-23/19- 01/325, URBROJ: 513-04-20-3 od 5. lipnja 2020. i predmet vraćen na ponovni postupak. Razlozi poništenja prethodnog rješenja nađeni su u činjenici da nije dostavljen cjelokupan spis, odnosno dokumentacija potrebna za provođenje vještačenja, pa sud nije mogao otkloniti tužbene prigovore.
9. U postupku donošenja prvostupanjskog rješenja tijelo je izvršilo uvid u Informacijski sustav Porezne uprave i podatke kojima raspolaže je te utvrdio nastup zastare prava na naplatu u odnosu na naplatu pojedinačno naznačenih obveza (točka II. 1. do 8. izreke).
9.1. Obrazlažući svoju odluku u dijelu koji se odnosi na obveze za koje nije nastupila zastara prava na naplatu porezno tijelo ističe u odnosu na svaku od pojedinačno naznačenih obveza – označenih šifrom prihoda (točka III. 1. do 8.) kako je glavnica duga dana 27. rujna 2006. osigurana založnim pravom na nekretninama poreznog obveznika, pa se ista ne otpisuje, pozivom na odredbe članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine „ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22, dalje: OPZ), a u vezi sa člankom 233. Zakona o doprinosima („Narodne novine“ broj: 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16 i 106/18).
10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim u žalbom osporenom dijelu (odbijajući dio zahtjeva tužitelja), pa tako i zaključak prvostupanjskog tijela da nije nastupila zastara prava na naplatu utvrđenog poreznog duga.
10.1. Otklanjajući prigovore tužitelja tuženik navodi kako isti nisu osnovani i ne mogu se uvažiti jer iz spisa predmeta i priložene dokumentacije, proizlazi suprotno navodima iznesenima u žalbi.
10.2. Tuženik obrazlaže da iz spisa predmeta i obrazloženja pobijanog rješenja nesporno proizlazi da su obveze doprinosa utvrđene za razdoblje od 2000. do 2006. godine za koje je zastara počela teći od 01.01.2001. godine za najranije utvrđenu obvezu (2000.), pa nadalje do 01.01.2007. godine za najkasnije utvrđenu obvezu doprinosa (2006.) ali kako je glavnica doprinosa osigurana upisom založnog prava na nekretnini žalitelja, k. o [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], temeljem rješenja o osiguranju, Poslovni broj Ovr-2156/065 od 09.07.2007. godine, porezno tijelo se može naplatiti iz osigurane nekretnine, stoga je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je točkom III. izreke rješenja zahtjev žalitelja, kao neosnovan odbilo. Budući da iz spisa predmeta i priložene dokumentacije nesporno proizlazi da do dana upisa založnog prava u zemljišnim knjigama nije protekao rok od šest godina od kada je zastara počela teći, te kako je člankom 109. stavak 10. Općeg poreznog zakona propisano da kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, pa se porezno tijelo unatoč činjenici daje za naplatu navedenih doprinosa nastupila zastara prava na naplatu može naplatiti iz osigurane nekretnine, pravilno je, po mišljenju ovoga tijela, postupilo prvostupanjsko tijelo kada je zahtjev žalitelja, kao neosnovan odbilo jer u situaciji kada je, kao u konkretnom slučaju, potraživanje osigurano zalogom, nakon donošenja odluke o osiguranju založnim pravom više se ne može isticati prigovor nastupa zastare prava na naplatu, pa u tom slučaju ne postoji osnova za otpis toga potraživanja zbog zastare jer porezno tijelo taj dug može naplatiti iz osigurane stvari iako je proteklo vrijeme zastare. Prvostupanjsko je tijelo kod utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu u navedenom rješenju navelo iznos glavnice i godine za koje je utvrđen dug doprinosa, te kada je počela teći zastara prava na naplatu duga doprinosa, za koju je priložilo vjerodostojnu dokumentaciju za svoja utvrđenja i pri tome pravilno primijenjeno materijalno pravo, slijedom čega tuženik obrazlaže kako se ne mogu usvojiti navodi tužitelja izneseni u žalbi.
10.3. Tuženik detaljno u obrazloženju rješenja citira mjerodavne odredbe na koje se poziva.
11. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti pobijane odluke, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja, utvrđeno je kako je navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u postupku koji je prethodio ovom sporu, dovedena u pitanje, pa slijedom navedenog i pravilnost primijenjenog materijalnog prava.
12. Obrazloženje koje je dano u pobijanoj odluci ne daje razloge odbijanja tužbenog zahtjeva, a iz razloga ekonomičnosti sud predmet vraća tuženiku na ponovno odlučivanje. Uspoređujući podatke o vrstama prihoda vezano za iznos duga po pojedinoj šifri prihoda s obrazloženjem odluke, nije nesporno jasno za koja je točno dugovanja i u kojem iznosu upisana hipoteka u korist tuženika.
13. Iz stanja spisa proizlazi da je hipoteka upisana radi osiguranja novčane tražbine u iznosu 700.310,12 kuna, a dug tužitelja za koji je odbijen njegov zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga iznosi 15.206,04 eura, pri čemu nije vidljivo da bi upravo dugovi tužitelja naznačeni i nabrojani u točki III. (1. do 8.) izreke prvostupanjskog rješenja bili dugovi obuhvaćeni konačnim i ovršnim rješenjem Ministarstva financija od 20. svibnja 2006. godine.
14. Usvajajući tužbeni zahtjev kao osnovan sud se rukovodio odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.; dalje ZUP) i OPZ- a koji propisuju pravo stranaka na obrazloženu odluku iz čega će stranke moći izvesti svoje pravo na djelotvoran pravni lijek. Prema odredbi članka 98. stavka 5. OPZ-a obrazloženje poreznog rješenja mora, između ostaloga, sadržavati i utvrđeno činjenično stanje, jasan i precizan sažetak dokaznog postupka, razloge zbog kojih nije uvažen zahtjev stranke, dok je člankom 98. stavkom 5. ZUP-a propisano da obrazloženje sadrži kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključka u tijeku postupka, te propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar.
15. U novom je postupku potrebno detaljno utvrditi iznose pojedinih tužiteljevih dugovanja, kada su ista dospjela, te kada je, u kojem iznosu, temeljem koje odluke za svako pojedino dugovanje upisano založno pravo temeljem kojeg se odbija zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga.
16. Napominje se da sud prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir dokumentaciju koju je tuženik dostavio sudu nakon zaključenja rasprave. Ovo zato, jer je takvo postupanje suprotno odredbi članka 48. stavka 3. ZUS-a kojim je propisano da se u odgovoru na tužbu tuženik treba izjasniti o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti dokaze kojima potkrepljuje svoje navode, a uz odgovor na tužbu tuženik je dužan priložiti sve dokaze kojima raspolaže.
16.1. U skladu s citiranom odredbom tuženik nije postupio niti nakon što je sud preotvorio raspravu zaključenu 16. svibnja 2025. i posebnim rješenjem od 6. lipnja 2025. pozvao tuženika dostaviti dokumentaciju koja nedostaje spisu tuženika, a na koje se pozivaju upravna tijela prilikom donošenja svojih odluke. Dokumentacija nije dostavljena niti do novo zakazanog ročišta na koje tuženik nije pristupio.
16.2. Stoga, dokumentacija poslana sudu nakon zaključenja rasprave (drugi puta) nije uzeta u obzir, a sud imajući u vidu načelo učinkovitosti spora, postupanje tuženika cijeni usmjerenim odugovlačenju spora.
17. Člankom 49. ZUS-a propisano je da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (stavak 1.), uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporeno odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio (stavak 3.), a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (stavak 4.).
17.1. Sud nije cijenio opravdanim provoditi dokazni postupak na način kako je to predložio tužitelj, pa je imajući u vidu prethodna obrazloženja, kao i načelo učinkovitosti spora propisano člankom 8. ZUS-a, raspravnim rješenjem izvođenje dokaza financijskim vještačenjem odbio kao nepotrebno i neekonomično, te u suprotnosti s navedenim načelom.
18. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti zakonitim.
19. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.
19.1. U postupku nakon ove presude tuženik je dužan donijeti odluku o žalbi tužitelja imajući u vidu primjedbe i stajališta suda iznesena u presudi te novu odluku obrazložiti u skladu s odredbama ZUP-a i OPZ-a na koje ukazuje sud u ovoj presudi.
20. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojemu stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano.
20.1. Stoga, kako je sud usvojio tužbeni zahtjev te poništio osporeno rješenje, tuženik je obvezan nadoknaditi tužitelju opravdane troškove spora koji u konkretnom slučaju iznose ukupno 5.000,00 eura. Radi se o troškovima za radnje poduzete po opunomoćeniku odvjetniku i to za sastav tužbe i zastupanje na tri ročišta za svaku od navedenih radnji sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa) 500 bodova (Tbr. 27/1. i 2. Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV (Tbr. 46. Tarife), daje iznos od 5.000,00 eura (500 bodova x 2,00 eura x 4 radnje + 25% PDV-a).
20.2. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom III.
U Zagrebu 29. kolovoza 2025.
Sutkinja
Mirjana Harapin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Zvonimir Hrgić, Ćurković i Šanjug odvjetničko društvo, [adresa] Zagreb, Maksimirska 25
2 . Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43/IV
3. U spis
