REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž Ob-51/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić, predsjednice vijeća, Draženke Ilak, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IČ iz [adresa], Hrvatskog. časnika [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada u Njemačkoj, zastupane po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Ogulinu, protiv tuženika VČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Rauch Resanović, odvjetnici u Karlovcu, radi razvoda braka, povjeravanja na skrb mlt. ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica iz [adresa], sada u Njemačkoj, obojica zastupana po posebnoj skrbnici IČĐ, Centar za posebno skrbništvo Zagreb, Oreškovićeva 25, Zagreb, odvijanja osobnih odnosa i plaćanja uzdržavanja, uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Gospić, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 8. svibnja 2025., poslovni broj: P Ob-50/2024-22, u sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika VČ kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu od 8. svibnja 2025., poslovni broj: P Ob-50/2024-22., u pobijanim točkama III. i IV. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Razvodi se brak zaključen dana 23. ožujka 2007. u [adresa] između tužiteljice IČ, rođene **.**.1984. u [adresa], BiH i tuženika VČ, rođenog **.**.1980. u [adresa], Njemačka.
II. Djeca stranaka, mlt. DČ, rođen **.**.2012. u [adresa] i mlt. ĆČ, rođen **.**.2007. u [adresa] će stanovati s majkom IČ.
III. Majka djece IČ će djelomično samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad mlt. ŠČ i mlt. FČ i to za odlučivanje o zdravlju i o školovanju djece, a u svemu ostalom će roditelji zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb.
IV. Osobni odnosi mlt. ŠČ i mlt. FČ s ocem BČ će se odvijati na sljedeći način:
- jedan tjedan zimskih školskih praznika i mjesec dana ljetnih školskih praznika, a prema prethodnom dogovoru roditelja i djece
- razgovor mobitelom svake srijede od 19:30 do 20:00 sati.
V. Nalaže se tuženiku ČČ da doprinosi za uzdržavanje mlt. ŠČ i mlt. FČ po 150,00 EURA mjesečno za svako dijete, odnosno ukupno 300,00 EURA mjesečno za obojicu maloljetnih sinova, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, počevši od 01. studenog 2023. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na tekući račun majke djece IČ, kod Sparkasse Dietburg, broj računa: DE06 5085 2651 0060 7028 91, a na dospjele iznose je dužan platiti zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća pa do isplate svakog mjesečnog iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.
VI. Odbija se tužiteljicu s prijedlogom za izdavanje privremene mjere koja glasi:
"1. Određuje se privremena mjera na način da će:
- ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] rođ. **.**.2007. godine
-DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] rođ. **.**.2012. godine
stanovati s majkom IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] s boravištem [adresa], 64832 Babenhausen, dok se ostvarivanje osobnih odnosa mlt. djece s ocem BČ, [adresa], Hrv. Časnika [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] određuju u obliku boravka mlt. djece kod protivnika osiguranja tijekom državnih praznika, blagdana, školskih praznika i to od 23. ožujka do 12. travnja tekuće godine, od 13. srpnja do 25. kolovoza tekuće godine, od 21. listopada do 28. listopada tekuće godine te 23. prosinca do 12. siječnja tekuće godine dok će preostalo vrijeme mlt. ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] provoditi s roditeljem s kojim stanuje odnosno sa majkom IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj].
2.Nalaže se protivniku osiguranja da predlagateljici osiguranja odmah po primitku rješenja preda mlt. Djecu:
-ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] rođ. **.**.2007. godine
-DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] rođ. **.**.2012. godine, pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 500,00 eur za svaki dan zakašnjenja.
3. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pod posl.br. P Ob-50/2024.
4. Nalaže se protivniku osiguranja da predlagateljici osiguranja naknadi troškove ovog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."
VII. Svaka stranka snosi svoje troškove.”
2. Tuženik je podnio pravodobnu žalbu protiv točke III. i IV. izreke prvostupanjske presude i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 dalje ZPP), zatim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako je prvostupanjski sud propustio navesti valjane razloge zbog kojih smatra da je djelomično samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi na strani tužiteljice za odlučivanje o zdravlju i školovanju djece svrsishodno i za dobrobit maloljetne djece. Ističe kako smatra da moraju postojati pravi dokazi koji nedvojbeno ukazuju na zaključak da zajednička roditeljska skrb nije u interesu djece, a da u konkretnom slučaju takvi dokazi ne postoje. Dalje, u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud propustio od nadležnog Hrvatskog centra za socijalnu skrb zatražiti mišljenje u vezi naprijed navedenog radi utvrđenja jesu li ispunjene pretpostavke koje opravdavaju takav prijedlog. Što se tiče odluke kojom je odlučeno o osobnim odnosima maloljetne djece i oca, tuženik smatra kako je donesenom odlukom sud smanjio njegovu mogućnost ostvarivanja osobnih susreta sa sinovima. Smatra da se prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa sa djecom nije trebao rukovoditi brojem školskih praznika u Republici Hrvatskoj, već brojem školskih praznika u Njemačkoj. U konačnici ističe da je dao svoju suglasnost za razvod braka i da djeca stanuju sa majkom, da je tužiteljici dao punomoć temeljem koje ju je ovlastio da poduzima sve radnje koje se odnose na njihovo dvoje djece, da na svaki pokušaj komunikacije sa tužiteljicom nije našao razumijevanje, da je za dobrobit djece da oba roditelja odlučuju o zdravlju djece, odnosno da tužiteljica temeljem punomoći donosi odluke o zdravlju djece i da ga o tome pravovremeno izvijesti, da tužiteljica nije prošla obradu stručnog tima nadležnog centra i da sud nije zatražio podatke od nadležnog tijela SR Njemačke o roditeljskim kompetencijama tužiteljice, kao i da sud nije tražio od nadležnog centra za socijalni rad da dopuni nalaz i mišljenje na način da stručni tim da mišljenje o osnovanosti prijedloga o samostalnom djelomičnom ostvarivanju roditeljske skrbi, zbog čega predlaže da se njegova žalba uvaži i da se preinači pobijana prvostupanjska presuda ili da se pobijana presuda ukine te da se predmet vrati na ponovno suđenje. Trošak žalbe ne traži.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je dao za svoje pravne stavove jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati i nema proturječja između izreke i razloga presude, pa prilikom donošenja prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje žalbom. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitne povrede odredbi parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, kao niti konvencijske i ustavne povrede.
6. Prvostupanjski je sud, pobijanom odlukom, razveo brak parničnih stranaka, te odlučio da će zajednička maloljetna djeca nastaviti živjeti sa majkom, da će tužiteljica djelomično samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad maloljetnom djecom i to za odlučivanje o zdravlju i školovanju djece, dok će u svemu ostalom roditelji zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Istom odlukom odlučeno je da će se osobni odnosi oca i maloljetne djece odvijati jedan tjedan tijekom zimskih školskih praznika i mjesec dana tijekom ljetnih školskih praznika, prema prethodnom dogovoru roditelja i djece. Osobni odnosi održavat će se i razgovorom putem mobitela svake srijede od 19,30 do 20,00 sati. Tuženik je obvezan na ime uzdržavanja mjesečno doprinositi iznosom od 150,00 eura za svako dijete.
7. U žalbenoj fazi postupka sporna je samo odluka o roditeljskoj skrbi i vremenu održavanja osobnih odnosa između oca i maloljetne djece.
8. Donoseći odluku o roditeljskoj skrbi, te održavanju osobnih odnosa, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje navodima žalbe nije dovedeno u sumnju.
9. Naime, nesporno je da tužiteljica zajedno sa djecom živi u [adresa] od sredine 2023., dakle skoro dvije godine. O upisivanju djece u školu i svim pitanjima u vezi sa djecom odlučivala je samostalno na temelju punomoći kojom ju je tuženik opunomoćio da o svim pitanjima u vezi sa djecom samostalno odlučuje, a koju punomoć joj je dao prilikom njihova odlaska u Njemačku. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tuženik danu punomoć opozvao.
9.1. Prema članku 104. stavku 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015, 98(2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023 dalje: OBZ) roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Za suprotnu odluku potrebno je postojanje izuzetnih i opravdanih razloga, a i pri tome potrebno je uvažavati najbolji interes djece. Oboje roditelja odgovorni su za odgoj djece, za njihov budući život i emocionalni razvoj, pa svoje ponašanje moraju uskladiti s najboljim interesima djece, te izbjeći sve nesuglasice i probleme do kojih dolazi zbog njihovih emocionalnih stanja, inata i bilo kojih razloga koji nisu primjereni pri skrbi o djeci.
9.2. Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da je svrsishodno i u skladu sa dobrobiti djece da tužiteljica djelomično samostalno ostvaruje roditeljsku skrb i to za odlučivanje o njihovom školovanju i zdravlju, a u svemu ostalom roditeljsku skrb tužiteljica i tuženik ostvarivat će zajednički i sporazumno. Naime, nesporno je da djeca, kako je već i naprijed navedeno, sa majkom žive u [adresa] u gradu Babenhausenu gdje pohađaju školu, a mlt. ĆČ povremeno i radi. S obzirom na znatnu udaljenost između mjesta stanovanja tuženika i djece, pravilno je prvostupanjski sud smatrao da je u situacijama kada je potrebna suglasnost oba roditelja otežano pribavljanje suglasnosti od strane tuženika (npr. prilikom upisa u određene školske i izvan školske aktivnosti, prilikom izleta u sklopu održavanja nastave, zatim u slučaju potrebe hitnog medicinskog zbrinjavanja i drugim sličnim situacijama). Na takav će se način, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, olakšati svakodnevni život maloljetne djece, a time i ostvarenje njihova najboljeg interesa. Nije realno očekivati da bi tuženik, u svakoj situaciji kada je nužan i njegov pristanak otišao u Njemačku potpisati određene suglasnosti kako to navodi u svom iskazu. Svakako treba navesti da je majka na temelju punomoći koju joj je izdao tuženik i do sada samostalno rješavala pitanja u vezi sa školovanjem i zdravljem djece, a iz iskaza tuženika ne proizlazi da bi u vezi s istim imao ozbiljnih primjedbi, niti da joj je danu punomoć opozvao. U svakom slučaju skreće se pozornost tužiteljici da je dužna tuženika izvijestiti o svim donesenim odlukama u vezi sa maloljetnom djecom.
10. Što se tiče odluke o vremenu održavanja osobnih odnosa između oca i djece, napominje se da je tuženik u svom iskazu (strana 112. i 113. spisa) naveo kako prihvaća prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad da se osobni odnosi između njega i djece održavaju tjedan dana tijekom zimskih školskih praznika i mjesec dana tijekom ljetnih školskih praznika. Također, prihvatio je i prijedlog da se sa djecom čuje svake srijede od 19,30 do 20,00 sati. Stoga su žalbeni navodi u kojima se ističe kako se sud prilikom donošenja odluke trebao rukovoditi brojem školskih praznika u Njemačkoj, a ne u Republici Hrvatskoj, bespredmetni.
11. Što se tiče održavanja osobnih odnosa između roditelja i djece isti se mogu održavati i mimo ove odluke, ali samo uz suglasnost oba roditelja. Pri tome su roditelji dužni voditi računa o najboljem interesu djece, a najbolji interes djece je emocionalna povezanost djece kako sa majkom, tako i sa ocem sa kojim ne žive i kojega će, s obzirom na prostornu udaljenost, viđati manje nego je to uobičajeno. Stoga se skreće pozornost majci da djecu potiče i podsjeća na kontakt sa ocem, jer je za njihov daljnji psihološki razvoj bitna povezanost sa oba roditelja.
12. Zbog navedenog je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u pobijanim točkama III. i IV. izreke. Ova se odluka temelji na članku 368. stavku 1. ZPP-a.
13. U nepobijanom dijelu, u točkama I., II., V., VI. i VII. izreke, prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.
Slavonski Brod, 29. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
