REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-1073/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vedranu Marcanu, odvjetniku iz Umaga, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857757, zastupanog po punomoćniku Antoniu Šćulcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Rijeke, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie od 30. kolovoza 2024., poslovni broj: P-334/2023-37, u sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuju se presuda i rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama- Buie od 30. kolovoza 2024., poslovni broj: P-334/2023-37., u pobijanoj točki I. izreke presude, te točki II. izreke rješenja.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, OIB 22694857747, naknaditi tužiteljici CO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.537,00 eura (dvije tisuće petsto trideset sedam eura) sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 8. srpnja 2022. pa do isplate, i to do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 31. prosinca 2023. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena a od 01.01.2024. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana. II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužiteljica zatražila zateznu kamatu na iznos od 2.537,00 eura tekuću od 12. travnja 2022. do 7. srpnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao naknadu imovinske štete isplatom iznosa od 215,86 eura (dvjesto petnaest eura i osamdeset šest centi) sa pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 12. travnja 2022. pa do isplate, i to do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 31. prosinca 2023. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena a od 01.01.2024. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka isplatom 2.127,20 eura (svije tisuće sto dvadeset sedam eura i dvadeset centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. kolovoza 2024. do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu od 2.000,02 (dvije tisuće eura i dva centa).

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti."

2. Tuženik je protiv prvostupanjske odluke podnio prijedlog za donošenje dopunske presude i žalbu. Žalbom pobija točku I. izreke presude i točku II. izreke rješenja i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U prijedlogu za donošenje dopunske presude, koji je sastavni dio žalbe, navodi kako je tužiteljica podnijela tužbu radi isplate iznosa od 2.752,86 eura sa zateznom kamatom od 12. travnja 2022. do isplate, da je u tijeku glavne rasprave podneskom od 6. ožujka 2024. smanjila iznos koji potražuje na način da umjesto iznosa od 2.752,86 eura, potražuje iznos od 2.537,00 eura. Ističe kako je na glavnoj raspravi koja je održana 12. ožujka 2024. pristao na povlačenje dijela tužbenog zahtjeva te je ujedno potraživao trošak postupka. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je sud donio odluku kao da je tužiteljica uspjela u cijelosti sa svojim zahtjevom, a da pri tome nije odlučio o zahtjevu za trošak kojega je tuženik postavio i odnosu na povučeni dio pa predlaže donošenje dopunske odluke u tom dijelu. Dalje, u žalbi navodi kako je tužbeni zahtjev trebao biti u cijelosti odbijen. To zato što iz dopisa Lovačkog društva „Patka“ Novigrad proizlazi da u vrijeme štetnog događaja nije održavan lov na divljač, pa budući da Zakona o lovstvu kao lex specialis nije propisao tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta na divljač na vozilo u području u kojem gospodari osiguranik tuženika, u vrijeme kada se nije provodio lov odnosno kada šteta nije nastala uslijed istjerivanja divljači zbog lova, tada, prema navodima žalbe treba primijeniti Zakon o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome ističe kako prije svega smatra da je osnovan njegov prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je do štete došlo na cesti, a cesta nije dio lovišta. Što se tiče odluke o troškovima postupka, ističe kako je izostalo obrazloženje razloga zbog kojeg je tuženik odbijen sa potraživanjem troškova postupka u odnosu na dio tužbenog zahtjeva u odnosu na kojega je tuženik uspio u cijelosti, odnosno u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva. Nadalje, prvostupanjski je sud odluku o parničnom trošku donio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023 dalje: Tarifa/23) računajući vrijednost jednog boda od 2,00 eura, a trebalo je za radnje poduzete prije stupanja na snagu navedene Tarife primijeniti odredbe Tarife koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje. Predlaže njegovu žalbu uvažiti i preinačiti pobijanu presudu, podredno predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano poziva tuženik, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi imovinsku štetu koja je nastala na njezinom vozilu 12. travnja 2022. u prometnoj nezgodi naletom vozila na divljač.

7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju.

7.1. Tako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno:

- da se prometna nezgoda, naletom na divljač-srnu na kolniku ceste Ž5070 – Buje(D200) – Bužinija (D301), dogodila 12. travnja 2022. kada je na snazi bila polica osiguranja od odgovornosti broj 804271894 kojom je lovačko društvo „Patka“ osigurano od odgovornosti i da je osiguravatelj tuženik;

- da Lovačko društvo „Patka“ Novigrad kao lovoovlaštenik prava na lov u zajedničkom otvorenom lovištu broj: XVIII/103 „Novigrad“ 12. travnja 2022. nije održavalo lov na divljač uslijed kojega bi divljač istrčala na prometnicu na kojoj se dogodio nalet vozila na divljač;

- da na mjestu događaja divljač nije pronađena;

- da je provedenim vještačenjem dlake po Centru za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenje „Ivan Vučetić“ iz Zagreba utvrđeno da se radi o dlakama životinjskog podrijetla i da iste prema morfološkim karakteristikama pripadaju porodici jelena, odnosno odgovaraju dlakama srne ili jelena;

- da je provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno da se u trenutku naleta divljač kretala trčanjem sa lijeve na desnu stranu kolnika gledajući smjer kretanja vozila tužiteljice, zbog čega su na njezinom vozilu nastala oštećenja u visini od 2.537,00 eura sa uključenim PDV-om;

- da se u trenutku naleta vozilo tužiteljice kretalo brzinom od oko 25,6 km/h, dok je maksimalna dopuštena brzina na tom dijelu ceste 90 km/h, što znači da se tužiteljica kretala u skladu s ograničenjem brzine na cesti, ali je nalet na divljač bio neizbježan;

- da je u vrijeme nezgode na predmetnoj dionici bio postavljen prometni znak opasnosti „divljač na cesti“.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud usvojio tužbeni zahtjev navodeći da se odgovornost osoba koje gospodare lovištem, a time i tuženika, utvrđuje prema propisima Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/2018, 32/2019, 32/2020 dalje: ZOL), a u slučaju kad nije bilo nepravilnog postupanja vozača i kada šteta nije nastala zbog provođenja lova, na rješenje upućuje odredba članka 76. stavak 2. ZOL-a odnosno primjena odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 12520/11, 78/2015, 29/2018, 126/2021 - dalje: ZOO) prema kojoj se divljač na javnoj cesti smatra opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, sukladno članku 1064. ZOO-a.

9. Pravni stav prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Naime, člankom 76. stavkom 2. ZOL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

11. Prema članku 80. stavku 6. ZOL-a za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

12. Budući da odredbama Zakona o lovstvu kao lex specialis nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, sukladno odredbi članka 76. stavak 2. ZOL valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se određuje odgovornost za štetu.

13. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.) divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom.

14. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu članka 964. stavka 1. ZOO- a ) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063.-1067. ZOO-a u vezi članka 76. stavka 2. ZOL-a.

15. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu odredbe članka 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno morao je dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, pa kako to nije dokazao, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je tužbeni zahtjev tužitelja usvojio. Žalbeni navodi tuženika glede osnovanosti istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije su neosnovani, jer je nesporno da je upravo tuženik osiguravatelj lovoovlaštenika, što tijekom prvostupanjskog postupka nije niti bilo sporno, a na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje se isključivo članak 80. stavak 6. ZOL-a, kako to u žalbi smatra tuženik, već se na njegovu odgovornost primjenjuje i Zakon o obveznim odnosima kao lex generalis u skladu s člankom 76. stavka 2. ZOL, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači. (tako i VSRH, Rev-166/2024)

16. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika glede odluke o troškovima postupka, kao i njegov prijedlog za donošenje dopunske presude glede istih. Naime, nesporno je da je tužiteljica tužbom potraživala isplatu iznos od 2.752,86 eura i da je nakon provedenog vještačenja smanjila tužbeni zahtjev na iznos od 2.537,00 eura. Odlučujući o troškovima postupka sud prvog stupnja je pravilno tužiteljici za sve poduzete radnje priznao naknadu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu sukladno članku 154. ZPP-a.

17. Naime, prema shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva, iako nije preinaka tužbe, djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a.

18. Stoga o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe.

19. Prema odredbi članka 158. stavak 1. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Dakle, tužitelj, osim iznimno, nema pravo na naknadu troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe, odnosno, kod djelomičnog povlačenja tužbe, za iznos smanjenog zahtjeva.

20. Budući da u ovoj pravnoj stvari do smanjenja tužbenog zahtjeva nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužiteljice, to nema mjesta primjeni iznimke iz članka 158. stavka 1. ZPP-a, te tužiteljica za radnje poduzete prije smanjenja zahtjeva nema pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, već upravo prema vrijednosti predmeta spora smanjenog zahtjeva, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud. Pri tome, ovaj drugostupanjski sud ima u vidu, da je prilikom određivanja troškova postupka potrebno uzeti u obzir okolnost da je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva u potpunosti, pa izraz „djelomični uspjeh“ treba ocjenjivati ne samo kvantitativno, već i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu usvojenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva. Stoga, a kako je tužiteljica u stadiju postupka nakon smanjenja tužbenog zahtjeva uspjela u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva 100%, dok u odnosu na visinu nije uspjela samo neznatno u pogledu dijela tijeka zatezne kamate, to je pravilno prvostupanjski sud tužiteljici dosudio zatražene troškove. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno imao u vidu i odredbu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

21. Nadalje, što se tiče odluke o troškovima postupka valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno tužitelju dosudio troškove postupka sukladno članku 155. stavak 1. ZPP- a, i to na način da su dosuđeni samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, te prema vrijednosti boda od 2,00 eura za sve poduzete radnje, jer je odluku o troškovima postupka sadržanu u pobijanoj presudi donio 30. kolovoza 2024., a odredbom Tbr. 52. stavkom 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok je u odredbi Tbr. 54. Tarife označena vrijednost boda u visini od 2,00 eura.

22. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

23. Budući tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku, ovaj sud je na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbio njegov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

Slavonski Brod, 29. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić