Poslovni broj Gž Ovr-359/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Raiffeisenbank Mittlere Sudoststeiermark Egen sa sjedištem u Paldau 40, A-8341 Paldau, Austrija, [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz OD Remenar Remenar j.t.d. u Zagrebu, protiv ovršenika 1. OE, OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. UE, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Jeleni Demetrović, odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr-231/2022-52 (ranije Ovr- 3119/2009) od 24. ožujka 2025., 29. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ovrhovoditelj te se ukida rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr-231/2022-52 (ranije Ovr-3119/2009) od 24. ožujka 2025. i predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je odlučeno:

„Odgađa se ovrha u ovom ovršnom predmetu do pravomoćnog dovršetka parničnog postupka radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe koja se vodi pod poslovnim brojem: Ovr-231/2022 od 18.11.2009. (ranije Ovr-3119/2009).“

2. Protiv citiranog rješenja ovrhovoditelj je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/24, u daljnjem tekstu: OZ-a) te predložio da se isto preinači i odbije prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. U žalbi ovrhovoditelj u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno tumačio i primijenio Zaključak VSRH, Direktivu kao i odluku Suda Europske unije C- 407/2018 jer da istima nije naloženo domaćim sudovima automatski odgađati ovrhu u situaciji kada je podnesena tužba radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, već je potrebno razmotriti koliko je prema ovršeniku pravično provesti ovrhu u situaciji kada je podnesena tužba radi utvrđenja ništetnom ovršne isprave, a ovršni sud nema instrumente pomoću kojih bi se ovrha mogla odgoditi do okončanja postupka utvrđenja ništetnosti ovršne isprave. Smatra da se za odgodu ovrhe prije meritornog odlučivanja o ništetnosti ovršne isprave trebaju kumulativno ispuniti zakonske pretpostavke iz odredbe članka 61. stavka 1. OZ-a, a koje u konkretnome nisu ispunjene.

3. Žalba je osnovana.

4. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a kao niti apsolutno bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire žalitelj, jer prvostupanjska odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi i sadržaja isprava i zapisnika te je odluku moguće valjano pravno ispitati.

5. Sud prvog stupnja utvrđuje:

-da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-3119/2009 (sada Ovr-231/2022) od 18.11.2009. određena ovrha na nekretninama ovršenika upisnim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (ranije [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina] na temelju ovršne isprave - Ugovora o jednokratnom kreditu br. [broj kredita] od 8.11.2007. i ovršne javnobilježničke isprave - javnobilježničkog očitovanja od 21.11.2007. sastavljenog kod javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, pod poslovnim borjem OU-1152/07,

- da je navedeni Ugovor o kreditu javnobilježnički akt koji nije prošao sudsku kontrolu provjere eventualno nepoštenih ugovornih odredaba,

- da je Zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11.3.2022. utvrđena obveza ovršnog suda da u postupku ovrhe na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe pa u sumnji jesu li pojedine odredbe ništetne sud će ovršenika uputiti u parnicu radi nedopustivosti ovrhe, a dok se ne odluči je li ovrha nedopuštena, sud će odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti,

- da je Ugovor o kreditu sklopljen između prednika ovrhovoditelja s jedne strane i prvoovršenik i drugoovršenika kao založnih dužnika s druge strane, za iznos od 139.174,04 eur u kunskoj protuvrijednosti, a kao sredstvo osiguranja zasnovano je založno pravo na predmetnim nekretninama u vlasništvu ovršenika,

- da je predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor,

- da u konkretnom slučaju postoji sumnja jesu li pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, a ovršni sud ovrhu provodi u skladu s ovršnom ispravom bez mogućnosti ocjenjivanja sadržaja ovršne isprave te je na prijedlog ovršenika sud zaključkom uputio ovršenike da u roku od 15 dana pokrenu parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-3119/2009 (sada Ovr-231/2022) od 18.11.2009.,

- da se ovrha vodi na nekretnini – obiteljskoj kući u kojoj ovršenik stanuje te bi u slučaju eventualnog uspjeha u parnici, protuovrha bila nepotpuna i nedovoljna pravna zaštita jer bi ovršenik ostao bez imovine koja mu je nužna za život i egzistenciju.

6.1. Sukladno prednjim utvrđenjima te u skladu sa Zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su IV – 87/2022 od 11. ožujka 2022. i sukladno odluci Suda Europske unije C-407/18 tumačeći Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima prvostupanjski sud je odgodio ovrhu do pravomoćnog dovršetka parničnog postupka radi proglašenja nedopuštenosti predmetne ovrhe.

7. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je za sada pogrešno primijenio materijalno pravo mada ne iz razloga koje navodi ovrhovoditelj u žalbi.

8. Naime, presudom Suda Europske unije broj C-407/18 od 16. lipnja 2019. utvrđeno je da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva) treba s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka (u kojem predmetu je bankarska institucija pokrenula ovršni postupak protiv korisnika kredita na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu, kao javnobilježničkog akta, a u odnosu na koji je ovršenik prigovarao njegovoj ništetnosti), na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te Direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. Dakle, sukladno pravnom shvaćanju izraženom u navedenoj presudi, u situaciji kada je ovršenik podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, ovršenik ne bi bio dužan u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Stoga su žalbene tvrdnje ovrhovoditelja o tome da sud može donijeti rješenje o odgodi ovrhe samo uz kumulativno ispunjenje uvjeta iz prednje citirane zakonske odredbe neosnovane.

8.1. Međutim, prema pravnom shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud nije mogao po službenoj dužnosti ovrhu odgoditi do okončanja parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u vrijeme kada parnica, na koju je ovršenik upućen zaključkom, još nije niti pokrenuta i pritom ne navodeći pod kojim brojem se ta parnica vodi. Naime u rješenju o odgodi ovrhe sud mora jasno navesti do kojeg vremena odgađa ovrhu kako bi stranke znale do kada će ovrha biti odgođena, odnosno kada će se nastaviti u smislu odredbe članka 71. OZ-a. Tek kada parnica bude pokrenuta, tada je moguće po službenoj dužnosti odgoditi ovrhu, jer prema Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zbog obveze kontrole nepoštenih uvjeta u potrošačkim ugovorima sud po službenoj dužnosti može donositi i druge mjere kada je to potrebno za djelotvornost zaštite od nepoštenih uvjeta u potrošačkim ugovorima.

9. Iz navedenih razloga žalbu ovrhovoditelja trebalo je uvažiti, a rješenje suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

10. U ponovnom postupku sud prvog stupnja utvrdit će je li ovršenik pokrenuo parnicu na koju je upućen zaključkom od 24.3.2025. nakon čega će ponovno ocijeniti jesu li ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe po službenoj dužnosti u smislu pravnih stavova iznesenih u ovoj odluci.

U Rijeci 29. kolovoza 2025.

Sutkinja

Nataša Peršić Brleković