REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-42/2025-102

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužiteljice MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sonja Bulić, odvjetnica u Puli, protiv tuženika CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bruno Čohilj, odvjetnik u Puli, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 15. srpnja 2025. u prisutnosti tužiteljice i njene punomoćnice Sonje Bulić, odvjetnice u Puli te punomoćnika tuženika Bruna Čohilja, odvjetnika u Puli, 29. kolovoza 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku JT, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 22.129,65 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. kolovoza 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.649,97 eura zajedno sa zatraženim zateznim kamatama te u dijelu kojim tužiteljica potražuje isplatu zateznih kamata tekućih na dosuđeni iznos od 22.129,65 eura od 13. srpnja 2016. do 12. kolovoza 2018.

III. Nalaže se tuženiku JT, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici MT, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog parničnog postupka isplatom iznosa od 5.597,19 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa sinom tuženika AT zaključila brak 25. veljače 2006., a bračna zajednica trajala je do 13. srpnja 2016. U braku su rođene dvije kćeri i to RT **.**.2006. i DT **.**.2008. Tužiteljica i sin tuženika AT su u nekretninu tuženika uložili znatna novčana sredstva tako da su od sredine 2005. do veljače 2006. uložili iznos od 150.000,00 kuna u renoviranje i adaptaciju stana na prvom katu obiteljske kuće u vlasništvu tuženika. To su učinili u svrhu uređenja stana u kojem će živjeti po sklapanju braka. Tužiteljica je naručila i platila stolariju za stan na prvom kartu od IMTA d.o.o. Višnjan, Anžići 20, u vrijednosti od 16.277,90 kuna, dakle uložila je svoju ušteđevinu koju je imala prije braka. Ujedno je uložila i u kuhinju (namještaj s bijelom tehnikom) u vrijednosti od cca 47.000,00 kuna, koja je rađena po mjeri baš za taj prostor u "M interijeri" Nova Vas (stolarski obrt). Kuhinju su joj poklonili roditelji i sestra, dakle radi se o osobnoj imovini tužiteljice koju je unijela u brak, a koja je ugrađena u nekretninu tuženika te se i danas nalazi u istoj. Osim toga stan na prvom katu je renoviran na način da je srušen zid, izgrađena kupaona, napravljeni podovi, a tužiteljica priznaje da su u tom dijelu pomagali tuženik i njegova supruga iako su prvenstveno ona i AT uložili i rad i novčana sredstva za te radove. Tijekom trajanja braka tužiteljica i AT izvršili su daljnja ulaganja u nekretninu tuženika i to u razdoblju od veljače 2006. do 2013., sredstvima ostvarenim radom (plaća, krediti). Tužiteljica je radila u MLADOST d.o.o. Kaštelir, Kaštelir 125, kao poslovođa te se brinula o obavljanju kućanskih poslova kao i dominanto brinula o djeci tijekom svih godina bračne zajednice. AT je radio u Ministarstvu unutarnjih poslova, ranije kao pravosudni policajac. Uz to dodatno je radio kao demonstrator skijanja u Skijaškom klubu Ciko, Rijeka, Ivana Luppisa 9/416, kao instruktor ronjenja u Klubu za podvodne aktivnosti Medulin, Pomer, Pomer 1 te kao trener u Hrvačkom klubu "Istarski borac", [adresa] te na taj način ostvarivao prihode. Ujedno je i svoje slobodno vrijeme provodio u tim aktivnostima dok se tužiteljica za to vrijeme morala sama brinuti o potrebama obitelji (kućanski poslovi, briga oko djece i dr.). AT je 23. srpnja 2008. ugovorio kredit u Zagrebačkoj banci d.d. sklopivši Ugovor broj 7104272522 na iznos od 22.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti. Taj kredit je u cijelosti isplaćen zaključno do kolovoza 2010. i to iz plaće AT, sredstvima dječje štednje na ime RT i DT (kćeri), sredstvima životnog osiguranja tužiteljice i AT te sredstvima koje su podigli sa svojih tekućih računa (od plaća i drugih primanja). Novce na dječju štednju uplaćivali su tužiteljica i AT od svojih zarada. Sredstvima tog kredita financirani su građevinsko-obrtnički radovi na rekonstrukciji i nadogradnji kuće u vlasništvu tuženika. Radove je izvodilo društvo Constructa građenje d.o.o. [adresa] (izgradnja tavana i krovne ploče). Tim sredstvima financirani su radovi na uklanjanju starog krova, izgradnji drugog kata kuće, izgradnji novog krova, vanjske terase na 1. katu, vanjske terase na 2. katu, zamjena ograde na vanjskom ulazu za 1. kat, izgradnja unutarnjih stepenica sa 1. na 2. kat s uređenjem istih te fasada na cijeloj kući. Od plaće AT financirana je i ograda i oblaganje stepenica koje vode s 1. na 2. kat kuće. Tako je za drvena gazišta stepenica (15 kom.) uloženo 3.000,00 kuna. To je radio i montirao ĐT, vlasnik stolarskog obrta „ [obrt] (adresa: [adresa]). Iznos od 8.000,00 kuna uložen je u radove izrade i postavljanja ograde 1. faze izvođača Frančula iz Labina. Tužiteljica i AT kupili su i ugradili u kuću tuženika klizna vrata za kuhinju od punog drva u vrijednosti od cca 5.000,00 kuna. Vrata je izradio i ugradio ĐT vlasnik stolarskog obrta „ [obrt]" (adresa: [adresa]). Navedeno je platio AT sredstvima od plaće. AT je 20. travnja 2012. podigao još jedan kredit kod Zagrebačke banke d.d. broj 7130117802 u iznosu od 15.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti na rok od 10 godina koji je otplaćivan njegovom plaćom te je do prestanka zajedničkog života otplaćena otprilike polovica tog kredita. Sredstva tog kredita uložena su u kuću tuženika i to za uređenje dijela stana koji se nalazi na 1. i 2. katu i to za kupnju, dostavu i montažu gipsanih ploča te završne radove, kupnju instalacijskih materijala, kupnju i ugradnju PVC stolarije na 2. katu, kupnju i ugradnju klimatizacijskih uređaja na 1. i 2. katu, kupnju i ugradnju stolarije

- sobnih vrata, ugradbenih ormara i štokova, aluminijskog krovnog prozora u kupaoni na 2. katu, kupnju i ugradnju metalne ograde na stepeništu. Tako je za sanaciju gazišta i dovršetak (preinake) ograde stepeništa i ograde vanjske terase na ulazu za 1. kat, uloženo ukupno 7.975,00 kuna izvođaču Autokoming d.o.o. [adresa]. Isti izvođač je izradio i ogradu na terasi pred ulaz na 1. kat kuće. Potom su sredstva kredita korištena za kupnju i ugradnju drvenih ormara i štokova, sve prema evidenciji korištenja kredita Zagrebačke banke d.d. Tužiteljica je svjesna činjenice da je s obitelji za vrijeme trajanja bračne zajednice živjela u kući tuženika bez plaćanja najamnine. Međutim radi se o uobičajenoj pomoći roditelja djeci i nikakvo prebijanje koristi od korištenja stana s ulaganjem nikada nije dogovoreno, napose ne s tužiteljicom. Stoga smatra da ta činjenica ne može do te mjere umanjiti ulaganja koja su ona i bivši suprug izvršili u nekretninu tuženika, obzirom na vrijeme i uložena znatna sredstva. Iako su i tuženik i njegova supruga pomagali tužiteljici i svom sinu, i oni su pomagali njima, napose u poljoprivrednim radovima, a poljoprivredne i ostale proizvode koristili su minimalno. Također su im pomagali u dogradnji i rekonstrukciji garaže (dvor) i to kako financijski tako i radom. Stari dvor (lišjera) je 2011. nadograđena cca 1 metar ispred i nadograđena u visinu kako je vidljivo na priloženim fotografijama, a iz kojih je vidljivo da je AT pomagao svojim roditeljima u tim radovima. Radilo se o uobičajenom zajedničkom životu na ovim prostorima, koji međutim ne može dovesti u pitanje ulaganja koja je tužiteljica izvršila u kuću tuženika na način da iste obezvrijedi. Stoga tužiteljica predlaže da sud, po provedenom postupku, temeljem odredbe čl. 36 Obiteljskog zakona i čl. 122 Zakona o obveznim odnosima naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 80.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2016. kada je prestala bračna zajednica do isplate.

1.1. Podneskom od 17. kolovoza 2022. (list 438 spisa) tužiteljica je konačno specificirala tužbeni zahtjev uskladivši ga s nalazom i mišljenjem vještaka građevinske struke, na način da zahtijeva isplatu iznosa od 194.237,05 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2016. do isplate. Opisana specifikacija tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku, koju je sud, sukladno odredbi članka 190. stavka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), unatoč protivljenju tuženika, dopustio smatrajući da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava osnovanost tužbenog zahtjeva i sve tužbene navode. Tuženik osporava specifikacije i iznose ulaganja sačinjenog po tužiteljici, a posebno osporava navode da bi ta ulaganja činila bračnu stečevinu tužiteljice i AT i/ili posebnu imovnu tužiteljice, jer su ti navodi tužiteljice usmjereni isključivo u svrhu čim većeg povećanja ukupne sume, a time i njezinog udjela.

2.1. AT, sin tuženika, je od rođenja živio u zajednici s tuženikom i majkom KT na adresi [adresa]. AT radio je od 1999., a uzimajući u obzir da je živio u kućanstvu s roditeljima zbog čega nije imao većih životnih izdataka, do 2005. od svoje je imovine uštedio određen veći novčani iznos prije upoznavanja tužiteljice. U to vrijeme obiteljsku kuću tuženika činio je stan u prizemlju, stan na prvom katu, tavan i krov. Tužiteljica je zatrudnjela vrlo brzo nakon početka veze s AT u kojem razdoblju isti nisu niti živjeli zajedno te su se isti odlučili oženiti 25. veljače 2006. Tuženik je u to vrijeme 2005., s obzirom da je trebao ići u mirovinu početkom 2006., kao i njegova supruga KT, namjeravao iznajmljivati jedan stan u toj kući i ostvarivati prihode od iznajmljivanja. Međutim, s obzirom na dolazak unuke, kao i da AT i MT nisu imali vlastite nekretnine, tuženik je odustao od iznajmljivanja stana te je sa suprugom iselio iz stana na prvom katu, u kojem je do tada živio sa sinom HT i ženom KT, a u taj su stan tužiteljica i AT.

2.2. Netočna je tvrdnja iz točke II. tužbe da je predmetni stan trebalo adaptirati jer se radilo o namještenom i urednom stanu, a netočne su i tvrdnje o uloženim iznosima na ime adaptacije. Tuženik ne spori da je, nakon što je od svojeg sina AT saznao za namjeravanu ženidbu i dolazak prinove, a prije useljenja tužiteljice, izvršena adaptacija stana kao i određene preinake nakon useljenja tužiteljice, međutim ukazuje da sve izmjene koje su učinjene od 2005. i 2006. do 2008. nisu bile nužne niti korisne već se isključivo radilo o luksuznim ulaganjima po želji novih stanara da drugačije urede stan. Primjerice tužiteljica i AT odlučili su ukloniti 15m2 postojećih pločica koje im se nisu sviđale iako su bile kvalitetne i staviti parkete na to mjesto jer im je to bilo ljepše. Dakle, stan je imao keramičke podove koji imaju svoju vrijednost te je izvršena zamjena podloge jedne vrste za drugu pa je pitanje je li time uopće povećana vrijednost kako to navodi tužiteljica, a ne radi se o nužnim ulaganjima. Tužiteljica je osobno 10-ogodišnjim korištenjem amortizirala i to što je ugrađeno, a navedeno vrijedi i za sve ostale radove.

2.3. Sve radove izvršene 2005/2006 platio je AT iz svoje posebne imovine, a ostalo tuženik iz svoje imovine, tužiteljica u toj fazi radova nije ništa plaćala i to niti iz svoje zasebne imovine niti iz bračne stečevine s AT, stoga tužiteljica nema osnove za isplatu predmetnih ulaganja. Tako je tuženik osobno tijekom 2005./2006. neposredno prije useljenja tužiteljice sam svojim radom (po struci je vodoinstalater) i svojim novcem platio i ugradio cjelokupnu novu kupaonicu (vodovodne cijevi, pločice, sanitarije, perilica, rublja, sušilica, tuš kada, lavandin, špine, bide, ormari) te u kuhinji vodovodne cijevi i odvodnju, čime je isti uložio cca 30.000,00 kuna, a to je koristila i amortizirala upravo tužiteljica s obitelji. Tuženik je tijekom 2006. na ime otpremnine dobio 240.000,00 kuna te je imao dovoljno novaca da sam plati sve radove koji se spominju (fasade, garaže, i sva uređenja). Supruga tuženika je tijekom 2012. primila 101.361,25 kuna na ime naknade štete od Basler osiguranja. Netočna je tvrdnja tužiteljice da bi tužiteljica i/ili AT u bilo kojoj opciji izvršili navedena plaćanja. Osporava tvrdnju tužiteljice da bi ista s osnove bračne stečevine s AT uložila 150.000,00 kuna u renoviranje stana prije useljenja. U toj fazi sav uložen je isključivo novac tuženika (renoviranja kupatila) te ušteđevina AT kao njegova osobna imovina koju je zaradio prije no što je uopće upoznao tužiteljicu. Osporava se da bi novčana sredstva koja je AT uložio u I. fazi bila bračna stečevina njega i tužiteljice. Osporava navod tužiteljice da bi ona platila 16.277,90 kuna.

2.4. Kuhinja od 47.000,00 kuna bila je zajednički vjenčani dar tužiteljice i AT, stoga ne predstavlja zasebnu imovinu tužiteljice. Uzimajući u obzir 10-ogodišnju amortizaciju sporne kuhinje, pitanje je kolike je vrijednosti ista, s time da tuženik nema saznanja koliko je doista plaćena i koliko vrijedi.

2.5. Prema saznanju tuženika sama tužiteljica je po prestanku bračne zajednice izvršila podjelu brane stečevine s AT, na način da je sama izabrala koje stvari će uzeti, a koje ostaviti. Tako je ista po iseljenju iz stana uzela pokretnine kupovne vrijednosti cca 56.300 00 kuna (pozlaćeni set vilica, žlica i noževa, Zepter lonce koji su plaćeni 20 tisuća kuna, komplet posuđa za 12 osoba, mašinu za pranje rublja kupljenu 2015. za 4.800 kuna, TV, DVD player, posteljinu, ručnike, bicikl koji je bio poklonjen HT, laptop, pisač, komplet Zepter noževa, mikrovalna, komplet posuđa i dr.) pa je ostavljena kuhinja (kako tužiteljica navodi vrijednosti 47.000,00 kuna) očito dio dogovora s bivšim suprugom. Ujedno je ista zadržala Audi A4, a AT Škodu Octaviu koja oba automobila su kupljena novcem od tuženika. Stoga je pitanje kuhinje, elemenata, pokretnina te izvršena ulaganja pitanje podjele njihove bračne stečevine koje je potrebno prethodno utvrditi. Ako su tužiteljica i AT u naravi izvršili podjelu onog što oni smatraju bračnom stečevinom, to ne može tužiteljica sada za stvari koje su tim dogovorom pripale HT potraživati regres od tuženika.

2.6. Glede navoda iz točke 3. tužbe o ulaganjima iz kredita od 22.000,00€ koji je ishodovan 23. srpnja 2008., osporava se opis radova koji se navode. Kuća nema dva kata kako se to stalno napominje. Kuća je prije tog kredita imala stan u prizemlju, stan na katu, tavan i krov, a nakon tog kredita i dalje je imala stan u prizemlju, stan na katu, tavan i krov. Osporava se da bi se iz navedenog kredita gradio drugi kat kuće, vanjska terasa na I. katu, vanjska terasa na II. katu, zamjena ograde na ulazu u I. kat i svi ostali navodi.

2.7. Tužiteljica je s obitelji do ishodovanja kredita već skoro 3 godine besplatno živjela u stanu tuženika kojeg je on namjeravao iznajmljivati i nije plaćala niti najamninu niti vodu i druge izdatke čime je tuženik već pomogao tužiteljici u protuvrijednosti od cca 62.000,00 kuna, koliko bi u 2,7 godine platili najamninu i režije. AT je prethodno od tuženika posudio novce za kupovinu auta Audi A4 za iznos od 118.426,00 kuna na svoje ime te je taj auto od 2007. pa do danas vozila i koristila isključivo tužiteljica za svakodnevne potrebe odlaska na posao, dakle tekuće potrebe obiteljske i bračne zajednice pa onda taj novac za kupovinu auta isto čini dug s osnova bračne stečevine tužiteljice prema tuženiku. Dakle, tuženik je u vrijeme od 2006. do 2008. pomogao obitelj tužiteljice s više od 190.000,00 kuna.

2.8. Tuženik je i prije imao krov koji je bio dobar i on osobno nije imao razloga podizati tavan ili mijenjati krov. Kako su AT i tužiteljica željeli viši tavan da tamo naprave sobe, dogovoreno je da se isti podigne, a time se morao raditi i krov ispočetka. Upravo zato prije započete rekonstrukcije, prije ishodovanja lokacijske dozvole i ishodovanja kredita, parnične stranke jasno su dogovorile da se mogu izvesti radovi dizanja tavana radi dobivanja korisne površine, ali pod uvjetom da AT i tužiteljica neće od tuženika po toj osnovi bilo što potraživati, bilo u vlasništvu ili u novcu. To je bio uvjet koji su prihvatili. Upravo zato lokacijska dozvola glasi na tuženika. Mogla je glasiti i na tužiteljicu i/ili sina HT, ali upravo zbog dogovora parničnih stranaka da se ništa neće tražiti ili imati pravo po osnovi ulaganja glasila je na tuženika. Ujedno je tuženik bio jamac kredita koji tužiteljica spominje, a tužiteljica nije bila niti korisnik niti jamac.

2.9. Osporava navode tužiteljice o ugradnji kliznih vrata od punog drva cijene od 5.000,00 kuna, s obzirom da se radi o vratima od 500,00 kuna od iverice koja su kupljena u Pevecu.

2.10. Glede navoda o prihodima iz rada AT kao instruktora skijanja (7 dana u godini), instruktora ronjenja, trenera hrvanja, ukazuje se da se iz navedenih prihoda nije financiralo nikakvo ulaganje u kuću, već tekući životni troškovi.

2.11. Glede navoda o ulaganjima iz kredita od 15.000,00 € koji je ishodovan 20. travnja 2012. i djelomično otplaćen za vrijeme trajanja braka, ukazuje se da se osporava istinitost navoda i specifikacija tužiteljice o plaćenim stavkama, osporava se da bi iznos od 15.000,00 € predstavljao bračnu stečevinu jer je brak prestao prije otplate kredita što potvrđuje i sama tužiteljica.

2.12. Tužiteljica nije spomenula da je tijekom 2013. za vrijeme bračne zajednice kupljena Škoda Octavia 1.9 TDI dizel, 103 KS od 80.000,00 kuna koju je platio tuženik. Radi se o autu koji je, kao i AUDI A4, korišten za potrebe kućanstva tužiteljice. Između tužiteljice i AT došlo je do podjele bračne imovine na način da je MT uzela Audi A4, a HT Škodu Octaviu, a tako je bilo i s pokretninama u stanu na način da je tužiteljica ostavila kuhinju, a uzela pokretnine.

2.13. Napominje da je uvjet svih ulaganja bio da se ne traži nikakav regres na što su tužiteljica i AT pristali, niti su to tražili od 2006. do podnošenja tužbe pa nije jasna osnova zašto bi to sada imali pravo. Odnosi parničnih stranaka bili su takvi da je tužiteljica s obitelji od tuženika tijekom stanovanja kod tuženika primila imovinu u vidu izmjene postojećeg kupatila prema svojim željama u vrijednosti od 30.000,00 kuna, korištenja stana 10 godina, neplaćanja stanarinu za 10 godina što bih uzevši stanarinu od 2.000,00 kn mjesečno iznosilo preko 240.000,00 kuna, neplaćanja vode u 10 godina što za četveročlanu obitelj iznosi oko 20.000,00 kuna (200 kn mjesečno), neplaćanja komunalija, ogrjeva za drva, korištenja svih proizvoda koje je tuženik proizvodio, korištenja i amortizacije auto koji je AT kupio novcima posuđenim od tuženika cca 100.000,00 kuna, zajedno s AT posudila 80.000,00 kuna na ime kupovine Škode Octavie. Dakle, iz imovine tuženika prešlo je u imovinu tužiteljice i AT preko cca 470.000,00 kuna. Odnosi stranaka su u vrijeme ulaganja bili skladni, ulaganje od strane tužiteljice bilo je dobrovoljno i besplatno, tužitelja nije očekivala niti zahtijevala od tuženika naknadu bilo po stvarnopravnom bilo po obveznopravnom osnovu, tako je i tuženik dobrovoljno dao svoj stan na korištenje, iako ga je imao namjeru iznajmljivati. Sama tužiteljica u svojoj tužbi navodi da su si parnične strane međusobno pomagale, ali zaključuje da je pomaganje tuženika uobičajeno pomaganje, ali je zato ulaganje tužiteljice u uređenje stana u kojem je živjela besplatno i kojeg je sama amortizirala korištenjem, posebno i zaslužuje isplatu, što tuženik ne može prihvatiti. Da je tužiteljica imala namjeru tada tražiti plaćanje bilo kakvih radova, tuženik iste ne bi odobrio, niti bi tuženik ustupio na korištenje svoj stan pa se ne može sada retrogradno 10 godina unatrag tražiti nešto što nije bilo dogovoreno niti je tada postojala takva volja na strani tužiteljice. Predlaže se da sud odbije tužbeni zahtjev i obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi troškove postupka.

3. U ovom je predmetu prvostupanjska presuda posl.br. P-1385/2018-93 od 13. veljače 2024., kojom je u većem dijelu bio prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice (a u manjem odbijen), ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-1195/2024-3 od 30. listopada 2024. uz uputu drugostupanjskog suda da u ponovljenom postupku sud prvog stupnja otkloni bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja se odnosi na nedostatke presude i to proturječnosti o odlučnim činjenicama, potom da upotpuni činjenična stanja izvođenjem dokaza koje su stranke predložile te konačno da valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza uz valjanu primjenu materijalnog prava ponovno odluči o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

3.1. Drugostupanjski sud konkretnije ukazuje na tri okolnosti i to:

- da nije obrazložen prigovor tuženika istaknut u odgovoru na tužbu o tome da je tuženik tužiteljici i AT dopustio rekonstrukciju na njegovoj kući pod uvjetom da po toj osnovi niti jedan od njih ništa neće potraživati niti u vlasništvu niti u novcu,

- izostanak ocjene značaja potvrde o isplati otpremnine tuženiku s obzirom na navod tuženika o tome da je imao dostatno sredstva za plaćanje fasade,

- obvezu tuženika za isplatu vrijednosti kuhinje koju je moguće odvojiti i odnijeti, ali i amortizaciju iste od strane tužiteljice.

4. Stranke, međutim, u nastavku postupka nisu predložile izvođenje niti jednog daljnjeg dokaza pa niti dopunu vještačenja, već su izričito predložile zaključenje glavne rasprave. Valja reći i to da je u međuvremenu, sudski vještak građevinske struke Franko Kaić preminuo.

5. Stoga je u ponovljenom postupku sud donio odluku na temelju dokaza koje je proveo prije donošenja ukinute odluke pa je tako pročitana ovosudna presuda posl.br. P Ob- 47/2017, izvadak iz zemljišne knjige, ponuda društva "Imta" od 26. prosinca 2005., preslik radne knjižice, ponuda SOHA d.o.o., potvrda Zagrebačke banke, evidencija korištenja kredita, pregledane su fotografije s lista 25-83 spisa, pročitan je račun Opela, Ugovor o prodaji, lokacijska dozvola, Rješenje o izvedenom stanju, potvrda društva Mladost d.o.o., dopis OTP Banke, dopis Zagrebačke banke, podaci o primanjima tužiteljice s lista 135-152 spisa, potvrda Zagrebačke banke, Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu s prilozima, Ugovor o međufinanciranju s prilozima, promet po tekućem računu AT s lista 227-302 spisa, iskazi svjedoka AT, OT, UT, MTŽ, TT, LT, ŠT, FT, KT, iskazi parničnih stranka, nalaz i mišljenje vještaka Franka Kaića, dopuna nalaza i iskaz vještaka, dodatni iskazi stranaka te sva druga dokumentacija priležeća spisu.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice većim je dijelom osnovan.

7. U ovom predmetu između stranaka nije sporno:

- da je tužiteljica bila u braku sa sinom tuženika AT od 25. veljače 2006. do razvoda 27. listopada 2017.,

- da je bračna zajednica između tužiteljice i AT prestala prije razvoda braka i to u lipnju ili srpnju 2016. (vezano za mjesec prestanka stranke različito navode),

- da su u braku tužiteljice i AT rođene dvije kćeri i to RT **.**.2006. te DT **.**.2008.,

- da su za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljica i njen tadašnji suprug AT živjeli u kući njegova oca, ovdje tuženika, u [adresa] i to u stanu na prvom katu te kuće, u kojem su prethodno živjeli tuženik i njegova supruga KT,

- da su se tuženik i njegova supruga, preselili u stan u prizemlju iste kuće koji je do tada bio prazan odnosno nije se koristio za stanovanje, a kojeg su uredili sukladno svojim potrebama,

- da su u stanu na prvom katu 2005. i 2006. prije useljenja tužiteljice i AT izvođeni određeni radovi, a za potrebe njihove nove obitelji,

- da su slijedeću fazu radova tužiteljica i AT započeli 2008. i to s ciljem dizanja novog kata odnosno tavana (mansarde) u svrhu povećanja stambenog prostora stana na prvom katu,

- da su radovi iz druge faze prošireni i na uređenje stepeništa, rukohvata, terase, koji su u konačnici trajali nekoliko godina,

- da je za vrijeme trajanja bračne zajednice AT podigao dva kredita i to prvi 24. srpnja 2008. u iznosu od 22.000,00 eura i drugi 20. travnja 2012. u iznosu od 15.000,00 eura,

- da je tužiteljica i prije sklapanja braka, a i nakon, bila zaposlena kao voditelj trgovine u društvu Mladost d.o.o., koje je u vlasništvu njenog oca, dok je AT do kraja 2004. radio kao pomoćnik načelnika za poslove osiguranja u Zatvoru u Puli, a nakon toga u policiji,

- da je tuženik vlasnik kuće u kojoj su od sklapanja braka do prestanka bračne zajednice živjeli tužiteljica i sin tuženika.

8. Međutim, sporno je i valja utvrditi, a osobito s obzirom na prigovore tuženika, je li između tužiteljice i njenog bivšeg supruga AT došlo do sporazuma o podjeli bračne stečevine koji bi uključivao i ovopredmetna ulaganja u nekretninu tuženika. Potom je sporno je li između tužiteljice i tuženika postojao kakav dogovor vezano za predmetna ulaganja odnosno je li se tužiteljica odrekla svoje tražbine po osnovi ulaganja u nekretninu tuženika. Osim toga, potrebno je raščlaniti i točno utvrditi koji su radovi i kada izvedeni te tko je takve radove financirao, posebno iz razloga jer tuženik osporava da bi tužiteljica uopće sudjelovala u financiranju radova prije njenog useljenja (prije sklapanja braka) te ističe da je određene radove obavljene u drugoj fazi izveo on sam ili ih financirao.

9. Radi utvrđenja spornih, a relevantnih činjenica u ovom postupku proveden je vrlo opsežan dokazni postupak. Sud je izvršio uvid u mnogobrojnu dostavljenu i pribavljenu dokumentaciju, saslušano je ukupno devet svjedoka, a parnične stranke iskazivale su čak tri puta.

10. Uvidom u ovosudnu presudu posl. br. P Ob-47/2017-37 od 27. listopada 2017. utvrđeno je da je istom razveden brak tužiteljice i AT (sina tuženika), a koji brak je zaključan 25. veljače 2006. Također je utvrđeno da su na temelju predmetne odluke, njihova zajednička maloljetna djeca RT (rođena **.**.2006.) i DT (rođena **.**.2008.) nastavila živjeti s majkom uz točno određene susrete i druženja s ocem.

11. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak utvrđeno je da je tuženik u cijelosti upisan kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica], kuća [adresa], garaža, pomoćna zgrada, dvorište sa 3667 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

12. Iz ponude društva za graditeljstvo IMTA d.o.o. Višnjan od 26. prosinca 2005. proizlazi da se predmetno društvo bavi izradom i montažom alu-bravarije te da je ponuda izdana na ime naručitelja " ČT" na osnovi upita u iznosu od 16.277,90 kuna.

13. Uvidom u Ugovor o građenju kojeg je svjedok AT kao investitor sklopio s CONSTRUCTA GRAĐENJE d.o.o. [adresa] kao izvoditeljem 29. kolovoza 2008. utvrđeno je da je predmet ugovora bilo izvođenje građevinskih radova na izgradnji tavana i krovne ploče na obiteljskoj zgradi u [adresa] te je ugovorena cijena radova u iznosu od 164.518,22 kuna. U čl. 7. toga Ugovora određen je kao nadzorni inženjer ŠT, a ET kao glavni inženjer radova.

14. Iz preslike radne knjižice tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljica neprekidno od 1. listopada 1996. zaposlena kod poslodavca MLADOST d.o.o. Kaštelir.

15. Uvidom u ponudu društva SOHA d.o.o. Kastav od 14. travnja 2012. proizlazi da je ista izdana na ime investitora AT i to za rekonstrukciju i adaptaciju potkrovlja u iznosu od 118.062,50 kuna.

16. Iz potvrde Zagrebačke banke d.d. od 24. ožujka 2017. proizlazi da je AT bio korisnik stambenog kredita broj 7130117802 od 20. travnja 2012. u iznosu od 15.000,00 eura s rokom otplate od 10 godina.

17. Uvidom u evidenciju korištenja kredita koja je sastavljena na obrascu Zagrebačke banke proizlazi niz isplata koje datiraju od 17.. svibnja 2012. do rujna 2017., a izvršene su društvima Global, El-stil, IMTA d.o.o., El-stil, Polo-north, Global, In-puncto, Autokoming d.o.o., [obrt], Perfecta d.o.o, [obrt], Global, Perfecta, Autokoming.

18. Fotografije s lista 24 do 83 spisa prikazuju faze izvođenja radova na predmetnoj kući tuženika i to dizanje novog kata, izrade novog krova, unutrašnjost stana na katu, izgradnje natkrivenu terasu, unutrašnje stepenište, ogradu, konobu odnosno spremište (dvor).

19. Uvidom u račun Opel od 14. ožujka 2003. utvrđeno je da je isti izdan na ime AT za vozilo Audi A1, 1,9 TDI u iznosu od 118.426,00 kn.

20. Iz lokacijske dozvole za zahvat u prostoru koju je izdao povodom zahtjeva ovdje tuženika Upravni odjel Istarske županije za prostorno uređenje i gradnju 20. veljače 2009. proizlazi da je predmetna dozvola izdana radi rekonstrukcije postojeće stambene građevine u građevinu s jednim manjim i jednim većim stanom na kč. br. zgr. [katastarska čestica], djelu kč. br. [katastarska čestica] i djelu kč. br. [katastarska čestica] sve kao k. o. [katastarska općina]. U istoj je određeno da će građevina rekonstrukcijom prema priloženom idejnom rješenju imati tri nadzemne etaže (P+1+M). Iz obrazloženja predmetne dozvole proizlazi da je ovdje tuženik zahtjev za izdavanje ovakve dozvole podnio još 27. studenog 2006. te da je uz zahtjev priloženo, odnosno naknadno dostavljeno idejno rješenje i opis namjeravanog zahvata kojeg je u studenom 2006. izradio ovlašteni arhitekt ŠT. Predmetno rješenje postalo je pravomoćno 29. ožujka 2009.

21. Uvidom u rješenje o izvedenom stanju kojeg je 4. srpnja 2013. izdao Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju Istarske županije, odsjek [adresa], proizlazi da je isto doneseno po zahtjevu ovdje tuženika te da su tim rješenjem ozakonjene tri zgrade izgrađene na kč. br. zgr. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prikazane u parcelacijskom elaboratu ovlaštenog geodeta ST od 29. ožujka 2012. Tim su rješenjem ozakonjene stambena zgrada s tri nadzemne etaže (P+1+potkrovlje), pomoćna zgrada-konoba i pomoćna zgrada-garaža. Predmetno rješenje postalo je pravomoćno 31. srpnja 2013.

22. Uvidom u Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu (list 157 do 161 spisa) utvrđeno je da je ovdje svjedok AT **.**.2008. sa Zagrebačkom bankom d.d. sklopio Ugovor o kreditu u iznosu od 22.000,00 eura. Iz potvrde Zagrebačke banke (list 156 spisa) proizlazi da je predmetni kredit isplaćen 31. kolovoza 2010.

23. Uvidom u Ugovor o međufinanciranju (list 180 do 186 spisa) kojeg je AT sklopio s Prvom stambenom štedionicom d.d. 20. travnja 2012. proizlazi da mu je odobren kredit u iznosu od 15.000,00 eura koji se temelji na Ugovoru o stambenoj štednji. Iz članka 6. ovog Ugovora proizlazi da je namjena kredita rekonstrukcija, adaptacija, popravak te opremanje stana ili obiteljske kuće. Tom je Ugovoru priložena izjava ovdje tuženika kao vlasnika predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica]/zgr k. o. [katastarska općina] da se kreditna sredstva iskoriste za adaptaciju obiteljske kuće na toj nekretnini.

24. Iz računa broj 6/2012 (list 195 spisa) proizlazi da je isti izdan na ime AT **.**.2012. za izradu i ugradnju unutarnjih kliznih vrata izrađenih od hrastovog drva prve klase u iznosu od 6.625,00 kn. Taj račun izdao je NT, vlasnik stolarskog obrta " [obrt]" iz [adresa].

25. Potom je uvidom u račun od 20. kolovoza 2012. (list 196 spisa) utvrđeno da je istog izdao IT kao vlasnik obrta [obrt] na ime naručitelja AT za dobavu i montažu zidne obloge s postavom toplotne izolacije za obiteljsku kuću, [adresa] u iznosu od 6.198,92 kuna.

26. Uvidom u račun broj 135-2012 (list 197 spisa) utvrđeno je da je društvo Autkoming d.o.o. [adresa] AT kao naručitelju 28. kolovoza 2012. izdalo račun za izradu i montažu vanjske ograde stubišta u iznosu od 3.375,00 kuna.

27. Iz računa društva In Puncto d.o.o. (list 200 spisa) proizlazi da je **.**.2012. AT kao kupcu izdan račun za sanaciju unutarnje stolarije – prekrajanje i lakiranje u iznosu od 8.700,00 kuna.

28. Uvidom u Potvrdu OTP banke od 27. prosinca 2018. utvrđeno je da je na račun tuženika 21. veljače 2006. od strane Uljanik standard d.o.o. uplaćen iznos od 273.956,25 kuna.

29. Uvidom u Ugovor o prodaji od 23. siječnja 2002. utvrđeno je da je tuženik u svojstvu prodavatelja kupcu BT prodao nekretninu za kupoprodajnu cijenu od 46.000,00 kuna.

30. Uzimajući u obzir sva navedena utvrđenja iz opisanih isprava te posebno cijeneći iskaze svjedoka i parničnih stranaka, sud je utvrdio slijedeće relevantne, a sporne činjenice u ovom predmetu.

O odnosima tužiteljice i sina tuženika:

31. Sud je iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka utvrdio da je tužiteljica MT bila u vezi sa sinom tuženika AT koja je trajala barem dvije godine prije no što su odlučili sklopiti brak. Navedeno je utvrđeno iz iskaza tužiteljice, njene majke OT, njene sestre UT, ali i svjedoka LT, s obzirom da o navedenom suglasno iskazuju opisujući vezu tužiteljice i AT kao vezu koja je trajala određeno vrijeme mjereno u godinama. Stoga je vezano za navode tuženika iz odgovora na tužbu o tome da je tužiteljica zatrudnjela vrlo brzo nakon početka veze s AT utvrđeno da nisu istiniti, a k tome djeluju tendenciozno, iako u konačnici nisu od značaja za predmet ovog postupka. Moguće je da tuženik i njegova supruga nisu dulje vrijeme poznavali tužiteljicu prije no što im je sin obznanio da s tužiteljicom čeka dijete, međutim utvrđeno je da veza tužiteljice i HT prije trudnoće nije trajala kratko, kako to tuženik navodi.

31.1. Nadalje, iz iskaza svjedoka KT, AT, OT, UT i parničnih stranaka utvrđeno je da su MT i AT odlučili nakon sklapanja braka živjeti u kući njegovog oca, ovdje tuženika, i to u stanu na prvom katu u kojem je do tada živio AT s roditeljima. Iskazi tih svjedoka razlikuju se u dijelu koji se odnosi na razloge takve njihove odluke s obzirom da svjedokinja KT u svom iskazu navodi da nisu imali gdje drugdje živjeti pa su došli kod njih, dok svjedokinje OT i UT navode da su im i Tanjini roditelji ponudili da dođu živjeti u njihovu kuću, ali da su odlučili ići živjeti kod Ivičinih roditelja upravo zbog njegove majke koja je smatrala da bi sin jedinac trebao ostati u njihovoj kući. Svjedok AT vezano za navedeno iskazuje da im je bilo zgodnije doći živjeti u [adresa] zbog njegovog posla, dok tužiteljica MT navodi da su prethodno čak imali namjeru kupiti kuću u [adresa], ali su od toga odustali jer su im Ivičini roditelji rekli da ne moraju kupovati kuću kad već imaju mogućnost živjeti kod njih. Naime, ovaj sud smatra da su MT i AT iz određenih razloga odlučili živjeti u kući njegovih roditelja, ali da prvenstveni razlog nije bio taj da nisu imali gdje drugdje živjeti kako to želi prikazati svjedokinja KT. Iz iskaza svjedokinja OT i UT utvrđeno je da su i Tanjini roditelji ponudili da dođu živjeti u jedan stan njihove kuće. Kada je predmetni dio iskaza svjedokinje OT i UT predočen svjedokinji KT, ona navode tih svjedokinja nije osporila, međutim inzistirala je na navodu da bi u taj stan u kući Tanjinih roditelja morali ulagati i renovirati ga pa kada je suočena s time da su u konačnici i u kuću tuženika ulagali, nije imala daljnjih objašnjenja, stoga sud iskaz svjedokinje KT vezano za navedeno ocjenjuje subjektivnim i tendencioznim odnosno usmjerenim na stvaranju dojma da je tužiteljici s njihove (tuženikove i Vesnine) strane pružena pomoć radi rješavanja stambenog pitanja za njenu obitelj. Iako ta okolnost (razlog života u kuću tuženika) nije relevantna za donošenje odluke u ovom predmetu, značajno je bilo osvrnuti se na iskaze svjedoka i stranaka o navedenom radi provjere i ocjene vjerodostojnosti njihovih iskaza. Tako je sud analizirajući iskaze utvrdio da je iskaz svjedokinje KT u velikoj mjeri subjektivan. S druge strane, iskazi svjedoka OT, UT pa i AT vezano za netom obrađene činjenice sud ocjenjuje vjerodostojnima, jer su uvjerljivi i međusobno nisu proturječni. Pri tom valja reći da je iskaz svjedokinje VT (sestra tužiteljice) vrlo objektivan i jasan, a svjedokinja je sigurno iznosila činjenice koje su joj bile poznate, dok bi bez oklijevanja izjavila kada s nečime nije bilo upoznata.

31.2. Nadalje, između stranaka nije sporno da su MT i AT sklopili brak 25. veljače 2006. te da su do tada živjeli odvojeno, svatko sa svojim roditeljima, dok su zajedno počeli živjeti, i to u stanu na prvom katu kuće tuženika, dan nakon sklapanja braka. Iz iskaza stranaka te svjedoka KT, AT, LT, ŠT i ŽT utvrđeno je da je tuženik sa suprugom KT, nakon što se njihov sin AT oženio, otišao živjeti u stan u prizemlju kuće jer je taj stan bio manji, kako bi stan na prvom katu prepustili sinu i njegovoj supruzi, ovdje tužiteljici. Također je utvrđeno, i to iz iskaza tuženika i njegove supruge KT, da su tuženik i njegova supruga KT u stanu u prizemlju izveli određene radove radi prilagođavanja svog života u tom stanu i iz stana na prvom katu u stan u prizemlju preselili svoj namještaj. Tuženik u svom iskazu želi umanjiti značaj i vrijednost ulaganja u stanu u prizemlju, kako bi izbjegao dojam subjektivnosti i nevjerodostojnosti jer, s druge strane, tvrdi da nije bilo potrebno ulagati u stan na prvom katu. Međutim, ovaj je sud utvrdio da su tuženik i njegova supruga stan u prizemlju prilagodili svojim potrebama, stoga se navodi tuženika o tome da nije bilo potrebno ulagati u stan na prvom katu te da se u njemu moglo normalno živjeti, ukazuju kontradiktornim. Životno je logično i razumljivo da prilikom preseljenja obitelj želi sebi prilagoditi novi životni prostor, a osobito novi bračni par s prinovom na putu, kako je to u svom iskazu vjerodostojno iznio svjedok ŠT koji je izradio projekt za renoviranje stana na prvom katu prije useljenja tužiteljice, opisujući na koji je način došlo do odluke o izradi projekta i ulaganja u stan na prvom katu. Stoga, navodi tuženika o tome da ulaganja u stan na prvom katu nisu bila potrebna kontradiktorni su činjenici da je upravo on angažirao projektanta ŠT za izradu projekta renovacije stana na prvom katu (po željama HT i tužiteljice). Iako u konačnici navedeno nije od odlučujućeg značaja za donošenja odluke u ovom predmetu, ukazuje na vjerodostojnost tuženikova iskaza u ovom predmetu koji je u velikom dijelu subjektivan. Povrh toga, sud je iz iskaza svjedoka UT, OT, LT, ali i stranaka, utvrdio da stan na prvom katu nije nedavno renoviran, već je bio starijeg uređenja. Iskaz svjedoka ŽT, a vezano za stanje stana na prvom katu prije useljenja AT i MT nije vjerodostojan, jer je svjedok iskazivao jako subjektivno, čak i subjektivnije od samog tuženika, a povrh svega njegov je iskaz neživotan i kontradiktoran i to iz razloga jer na početku svog iskaza navodi da je u taj stan došao u nekoliko navrata, a potom toliko detaljno opisuje stanje stana godinama prije toga da njegov iskaz djeluje konstruirano. O navedenom subjektivno iskazuje i svjedokinja KT, a k tom su njen iskaz i iskaz ŽT suprotni iskazu svjedoka AT koji je potvrdio da unazad nekoliko godina njegovi roditelji nisu izvodili radove u tom stanu, a uostalom i sam je tuženik u svom iskazu to potvrdio. Iako stanje stana na prvom katu nije predmet ovog spora, sud je analizirajući navode o tome, s obzirom da su spomenuti svjedoci i stranke o navedenom iskazivali, ocjenjivao vjerodostojnost njihovih iskaza.

31.3. Nadalje, utvrđeno je da navodi tuženika o tome da je bio onemogućen ostvariti prihode od iznajmljivanja stana na prvom katu zbog useljenja tužiteljice i svoga sina, nisu osnovani. Tuženik i njegova supruga svjedokinja KT o navedenom iskazuju kontradiktorno. Naime, oboje u svojim iskazima tvrde da su imali ozbiljnu namjeru iznajmljivanja stana na prvom katu koju nisu ostvarili zbog useljenja njihova sina sa suprugom u taj stan. Međutim, tuženik potom iskazuje da je stan u prizemlju prazan od smrti njegove majke 2000. koja je tamo do tada živjela i da su ga koristili za odlaganje stvari i za povremeni smještaj tuženikove sestre ili prijatelja. Navedeno je u svom iskazu potvrdio i svjedok AT. Dakle, iz iskaza tuženika i svjedoka AT utvrđeno je da u stanu u prizemlju nitko nije živio šest godina niti je u to vrijeme iznajmljivan. Iz iskaza svjedokinje OT (majke tužiteljice) utvrđeno je da su navode o mogućem iznajmljivanju tuženik i njegova supruga iznijeli u situacijama razmirica do kojih je došlo tek naknadno. Uzimajući u obzir ovako utvrđene činjenice, sud zaključuje da tuženik nije dokazao predmetne navode, nego se nameće zaključak da je tuženik navode o izmakloj zaradi od iznajmljivanja iznio samo kako bi pojačao dojam svoje uloge u međusobnim odnosima. U konačnici, ti navodi nisu predmet ovog postupka niti mogu utjecati na ishod istog.

O isplati ulaganja tužiteljici pri podjeli bračne stečevine:

32. Na okolnost postojanja sporazuma između tužiteljice i njenog bivšeg supruga AT o podjeli bračne stečevine koji bi uključivao i pitanje ulaganja u nekretninu tuženika, saslušane su parnične stranke te svjedoci AT, KT, OT i UT.

32.1. Analizirajući njihove iskaze, sud je utvrdio da između tužiteljice i njenog bivšeg supruga AT nije sklopljen ugovor o podjeli bračne stečevine koji bi uključivao i pitanje ulaganja izvršenih u nekretnini tuženika. Vezano za to da su se između MT i AT vodili razgovori i pregovori oko sklapanja ugovora o podjeli bračne stečevine suglasno proizlazi iz njihovih iskaza. Tako u svom iskazu svjedok AT navodi da je on vezano za pitanje diobe bračne stečevine potražio savjet odvjetnika Darka Vrbanca, da je sastavio primjer ugovora kojeg je dao MT na potpis, da su se vodili pregovori oko iznosa kojeg bi se tim ugovorom HT obvezao isplatiti MT te da u konačnici pisani ugovor nije sklopljen. Iskazi tužiteljice MT i svjedoka AT o navedenom su u glavnini sukladni. Njihovi se iskazi razlikuju vezano za iznos isplate koji je bio predmet pregovora pa tako AT u svom iskazu navodi da se u tom smislu ugovor mijenjao tri do četiri puta te da su navođeni iznosi 80.000,00 kuna, 100.000,00 kuna i do milijun kuna, dok MT osporava da bi iznos od milijun kuna bila mogućnost. Međutim, iz njihovih iskaza je utvrđeno da milijun kuna nikada nije bila realna ponuda pa ta razlika u iskazima nije od značaja za utvrđenje relevantnih činjenica vezano za navedeno. Dakle, i tužiteljica i njen bivši suprug AT izričito u svojim iskazima navode da su se između njih vodili pregovori oko isplate, da je sastavljen ugovor kojeg međutim tužiteljica nije željela potpisati. O tome da je postojao pisani ugovor radi isplate ulaganja tužiteljici u svom iskazu potvrđuju i tuženik i svjedokinja KT navodeći da im je o tome govorio sin AT.

32.2. Iz njihovih je iskaza sud utvrdio da je između MT i AT izvršena djelomična dioba bračne stečevine i to vezano za pokretnine koje su obuhvaćale stvari u stanu u kojem su zajedno živjeli te vozila. Vezano za navedene okolnosti neposredna saznanja imaju isključivo tužiteljica MT i svjedok AT, a njihovi su iskazi u tom dijelu sukladni. Tako je utvrđeno da je u toj podjeli bračne stečevine MT dobila stvari iz stana koje je sa sobom ponijela i auto Audi, dok je AT dobio stvari koje su u stanu ostale i vozilo Škoda. Životno je logično i razumljivo da je došlo do djelomične podjele bračne stečevine u odnosu na pokretnine, posebice s obzirom na okolnost da je MT bila u situaciji rješavanja svog stambenog pitanja te uređenja i opremanja tog stana. Navedeno u svom iskazu potvrđuje i AT kada navodi da su postigli dogovor oko stvari koje je MT uzela kako bi imala "što joj treba za daljnji život" (poleđina lista 126 spisa). Sud nije poklonio vjeru dijelu iskaza svjedoka AT u kojem navodi da bi MT sa sobom odnijela pozlaćene vilice i gotovo sve stvari jer je taj dio njegova iskaza tendenciozan i neuvjerljiv. Iz iskaza MT utvrđeno je da je ona sa sobom uzela jednu od dviju perilica koje su imali, jednu od dviju televizija, posteljine, pribor za kuhanje i neke druge stvari. U svom iskazu svjedok AT uopće ne navodi koje su stvari njemu ostale i koja je vrijednost stvari koje su mu ostale, a iz iskaza MT utvrđeno je da su dječji namještaj i dječje stvari ostale u stanu AT kako djeca ne bi doživjela još veći šok seljenjem njihovih stvari. Okolnost da je sastavljen popis stvari koje će tužiteljica sa sobom uzeti govori u prilog njenim navodima o tome da je ona uzela dio stvari, a da je preostali dio stvari ostao AT. Da je tužiteljica uzela sve stvari ili većinu (kako to svjedok AT i tuženik impliciraju), sastavljanje popisa ne bi imalo smisla. Uzimajući sve navedeno u obzir, ovaj je sud utvrdio da je dio stvari i namještaja ostalo AT.

32.3. Valja se osvrnuti i na navode vezane za vozila. Sud neće posebno cijeniti dijelove iskaza svjedoka o tome koji je auto tko vozio odnosno koji je auto tko kupio. Navedeno nije relevantno za donošenje odluke u ovom predmetu. Činjenica je da su MT i AT suglasno odučili da nakon prestanka bračne zajednice MT ima pripasti Audi, a AT Škoda. Način na koji su ta vozila prethodno stečena nije od utjecaja na valjanost njihovog sporazuma. Naime, utvrđeno je da je AT bio formalno upisan kao vlasnik istih te mu to pravo nitko nije osporavao. Osim činjenice da je AT bio vlasnik vozila, utvrđeno je da su predmetna vozila za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice oboje koristili za svoje potrebe i za potrebe svoje zajedničke obitelji. Navodi tuženika o tome da bi on i njegova supruga CTŽ odnosno MT i CTŽ pozajmili novce za kupnju vozila nisu dokazani jer iz svih ostalih dokaza proizlazi da je bilo riječ o darovanju. Navodi o pozajmici nisu konkretizirani, a tuženik ih je iznio u fazi glavne rasprave prilikom davanja svog drugog iskaza, stoga nisu ni pravovremeno iznijeti.

32.4. Uzimajući u obzir ovako utvrđene činjenice, sud je utvrdio da nije osnovan navod tuženika da je tom podjelom razriješeno i pitanje isplate ulaganja u nekretninu tuženika. U tom dijelu sud nalazi nevjerodostojnim iskaz svjedoka AT jer je analizom njegova iskaza (kojeg je dao u dva navrata) sud utvrdio da je svjedok iskazivao kontradiktorno. Tako je svjedok u svom prvom iskazu naveo da nije bilo govora o podmirenju ulaganja u trenutku sastavljanja popisa stvari koje će tužiteljica uzeti (list 127 spisa) odnosno da toga dana nisu razgovarali o ulaganjima u nekretninu njegovog oca niti o kreditima (list 128 spisa). Međutim, potom svjedok AT navodi kako je smatrao da su tim spiskom i podjelom pokretnina riješili i pitanje ulaganja u nekretninu, jer je MT pri odlasku rekla "to je to". I u svom drugom iskazu (list 314 spisa) isto je to svjedok ponovio te nadodao da je MT rekla da više neće ništa tražiti, a on je shvatio da se to odnosi i na pokretnine i na ulaganja. Takav je iskaz svjedoka AT neuvjerljiv, naknadno konstruiran za potrebe uspjeha tuženika (njegova oca) u ovoj parnici i time nevjerodostojan. Svjedok AT je tijekom davanja iskaza iznio potpuno oprečne tvrdnje, a svoj je prvotni iskaz promijenio shvativši težinu isprav izrečenih tvrdnji uslijed reakcija punomoćnika stranaka pri postavljanju pitanja i protivljenja istima (list 127 do 129 spisa). Osim toga, njegov je iskaz kontradiktoran iskazu LT (Ivičin prijatelja i kolege) koji je iskazivao o tome da mu je poznato da se CTŽ i MT nisu mogli dogovoriti oko podjele imovine te da je CTŽ to doživljavao kao problem zbog kojeg bi "klonuo" (list 215 spisa). Uz to, vezano za navedeno, vjerodostojan je iskaz tužiteljice koja navodi da nisu postigli sporazum oko isplate zbog čega u konačnici nije htjela potpisati ugovor te da nije htjela dalje na tome inzistirati jer su počeli njihovi problemi vezani za skrbništvo djece, za što navodi da joj je tada bio prioritet. Osim što je tužiteljica vezano za navedeno iskazivala vjerodostojno i argumentirano, taj dio njenog iskaza niti tuženik nije osporio.

32.5. Stoga je, cijeneći sve naprijed navedeno, ovaj sud utvrdio da ovopredmetna tražbina tužiteljice na ime ulaganja u kuću tuženika nije namirena djelomičnom podjelom bračne stečevine u dogovoru sa sinom tuženika AT.

O dogovoru o uvjetu ulaganja odnosno odricanja tužiteljice od ove tražbine:

33. Analizirajući iskaze svjedoka AT, KT te parničnih stranaka, ovaj je sud utvrdio da između parničnih stranaka nije postojao dogovor prije samih ulaganja, niti se tužiteljica naknadno odrekla svoje tražbine na ime izvršenih ulaganja u kuću tuženika.

33.1. Navodi stranaka vezano za predmetnu okolnost su potpuno oprečni pa tako tuženik ističe da je prije rekonstrukcije i prije ishodovanja lokacijske dozvole i kredita između stranaka postignut dogovor da tužiteljica i sin tuženika mogu izvoditi radove potrebne za rekonstrukciju proširenjem njihova stana na mansardu (tavan) koji do tada nije bio stambene namjene, uz uvjet da niti ona niti njegov sin od tuženika neće ništa potraživati po toj osnovi, u vlasništvu ili novcu. Tuženik navodi da je taj uvjet tužiteljica prešutno prihvatila. S druge strane, tužiteljica inzistira na tvrdnji da s tuženikom o navedenom nije nikada razgovarala, niti je na ikakav način s njim postigla dogovor koji bi uključivao spomenuti uvjet, niti se naknadno predmetne tražbine odrekla.

33.2. Međutim, unatoč tome što svjedoci AT i KT u svojim iskazima podržavaju navod tuženika o tome da se tužiteljica odrekla tražbine na ime ulaganja, njihovi se iskazi i iskaz tuženika CT međusobno razlikuju, što pridonosi dojmu konstruiranosti njihovih iskaza u tom dijelu. Pa tako svjedokinja KT u svom iskazu isprva navodi da je njen suprug vlasnik kuće i da su njen sin i MT o svim radovima koje su na kući željeli izvesti morali razgovarati s njim te da s njom nije nitko o tome razgovarao, da bi potom u nastavku svog opsežnog iskaza govorila o razgovoru kojem su svo četvoro bili prisutni kada se MT prešutno složila s uvjetom tuženika da neće ništa potraživati na ime ulaganja. Sud je odmah ukazao svjedokinji na kontradiktornost i upitao za objašnjenje, međutim svjedokinja je navela da smatra da nije mijenjala svoje navode te je nastavila odgovarati nepovezano, a traženo objašnjenje je izostalo. Značajno je da i tuženik i svjedokinja KT na izričite upite suda iskazuju da tužiteljica nikada nije izričito navela da prihvaća uvjet za koji tuženik navodi da ga je postavio, ali tvrde da je "samo šutjela" pa da je stoga na to prešutno pristala. Iznoseći svoj slobodan iskaz svjedok AT uopće samoinicijativno ne spominje navodni dogovor o tome da je tuženik odobrio gradnju uz uvjet da tužiteljica i njegov sin po toj osnovi neće ništa potraživati. Na upit suda o tome je li postojao kakav dogovor s njegovim ocem, AT samo iznosi da je njegov otac znao za svaku pojedinost radova i da ništa nije prešućivao, dok uvjet uopće ne spominje. Svjedok samo inzistira na navodu da je tužiteljica namirena u dogovoru s njim pri podjeli bračne stečevine koji je dio iskaza mijenjao i prilagođavao uspjehu tuženika (o čemu je ovaj sud svoj stav već iznio u točki 32. obrazloženja). Svo troje (svjedoci KT i AT te tuženik) u svojim iskazima spominju da se razgovaralo o tome da tuženik prepiše dio vlasništva kuće s obzirom na planiranu rekonstrukciju svome sinu, međutim njihovi se iskazi vezano za to razlikuju. Pa tako svjedokinja KT navodi da su to njen sin i tužiteljica željeli, dok svjedok AT navodi da on to oca nije tražio niti mu je otac to nudio, a sam tuženik (u svom posljednjem iskazu) ističe da je to bila ideja njegove supruge koju on nije prihvatio jer nije htio ništa davati za života.

33.3. S druge strane tužiteljica u svom iskazu pitanje prijepisa vlasništva uopće ne spominje te izričito tvrdi da ona nije vodila nikakve posebne razgovore s tuženikom, već da je o tome mogu li pristupiti rekonstrukciji tavana sa svojim ocem ovdje tuženikom razgovarao njen tadašnji suprug AT. Također, tužiteljica navodi da se tuženik nije protivio radovima koje su tužiteljica i tadašnji suprug željeli izvesti već im je to dopustio, što potvrđuje i tuženik. Tužiteljica u svom iskazu navodi da ona s tuženikom nije nikada ništa dogovorila vezano za ulaganja u nekretninu niti prije samih ulaganja, a niti po prestanku bračne zajednice.

33.4. Nakon detaljne analize iskaza svjedoka AT i KT te parničnih stranaka ovaj je sud utvrdio da su iskazi AT, KT i tuženik CT, vezano za navedeno, konstruirani, nevjerodostojni, ali i međusobno kontradiktorni. Svjedoci AT i KT iskazivali su subjektivno, neuvjerljivo, i očito zainteresirani (kao jedini zakonski nasljednici tuženika) za uspjeh tuženika u ovom postupku, jer su iznoseći svoje iskaze i odgovarajući na pitanja punomoćnika i suda upadali u kontradikcije, na koje im je sud ukazao te unatoč tome nisu dali valjana, životno logična obrazloženja kontradiktornostima iz iskaza. Navedeno posljedično upućuje na nevjerodostojnost navoda tuženika, jer su svjedoci pokušavali svojim iskazima opravdati njegove navode iznijete tijekom postupka. I sam tuženik je iznoseći tvrdnje o prešutnom pristanku tužiteljice djelovao neuvjerljivo, a najveći značaj ima okolnost da predmetni uvjet svjedok AT uopće ne spominje. Iz svega navedenog, ovaj je sud utvrdio da prethodni dogovor oko postavljenog uvjeta nije postojao. Da je takav dogovor postojao, onda zasigurno tuženik ne bi inzistirao na tvrdnji da je tražbina tužiteljica namirena u podjeli bračne stečevine jer ta tražbina ne bi niti bila predmet diobe. Osim toga, potpuno je životno razumljivo da dogovor oko "uvjeta o odricanju" nije postojao s obzirom da su do tada stranke bile u korektnim odnosima i razvod braka tužiteljice i sina tuženika nije se očekivao, kako to obje stranke navode. Također bi logično bilo, da je dogovora kojeg opisuje tuženik zaista došlo, da je bio sastavljenom u pisanom obliku. Valja reći i to da navod tuženika iz odgovora na tužbu o tome da "njemu nije trebao novi krov ni novi kat" nije od značaja za donošenje odluke u ovom predmetu. Naime, jasno je da navedeno nije njemu trebalo, ali je on kao vlasnik nekretnine pristao na to da tužiteljica i njegov sin vrše znatna ulaganja u njegovu nekretninu kojima su promijenili identitet iste s obzirom da je za izvođenje predmetnih radova bilo potrebno ishoditi lokacijsku dozvolu i građevinu ozakoniti, a čime je konačno povećana vrijednost njegove nekretnine.

33.5. Tuženik je navod o tome da bi se tužiteljica naknadno odrekla potraživanja na ime ulaganja iznio tek u poodmakloj fazi postupka i to prilikom davanja svog drugog iskaza, stoga su isti ocijenjeni konstruiranima jer su usmjereni isključivo na postizanje uspjeha tuženika u ovoj parnici, a iznoseći takve navode tuženik je djelovao nervozno i neuvjerljivo. Takve njegove navode nisu potvrdili niti njegova supruga KT niti sin AT.

O značaju i domašaju različitih prigovora i navoda tuženika:

34. Valja reći da tuženik pokušava osporiti pravo tužiteljice na isplatu isticanjem više različitih prigovora. Međutim, analizom pravnog dosega tih prigovora zaključuje se da su isti međusobno kontradiktorni, čime tuženik dovodi u pitanje vjerodostojnost navoda iznesenih u prilog predmetnim prigovorima. Dakle, prigovori i navodi tuženika su međusobno kontradiktorni.

34.1. Tuženik prvo navodi da je uvjet ulaganja bio da tužiteljica i njegovi sin neće od njega ništa potraživati (niti vlasništvo niti novac), a potom ističe da je tražbina tužiteljice po osnovi ulaganja namirena podjelom bračne stečevine između nje i njegovog sina. Dakako da se postavlja pitanje iz kojeg bi razloga bila namirivana ta tražbina, ako se tužiteljica te tražbine unaprijed odrekla. Potpuno je nelogično da bi tuženikov sin sastavljao ugovor kojim bi se obvezao tužiteljici isplatiti određeni iznos na ime tih ulaganja, da je prethodno postojao dogovor koji je podrazumijevao da tužiteljica to neće potraživati. Dakle, navod tuženika o tome da je tražbina tužiteljice namirena pri podjeli bračne stečevine, kontradiktoran je navodu tuženika da se tužiteljica odrekla te tražbine.

34.2. Potom je navod tuženika o tome da se tužiteljica odrekla tražbine na ime ulaganja odnosno da joj je to namireno podjelom bračne stečevine kontradiktoran s navodom da ona ta ulaganja nije ni financirala pa se postavlja pitanje čega bi se to tužiteljica onda imala odreći. Pri tom tuženik potpuno zanemaruje značaj dva kredita koja je njegov sin podignuo za vrijeme trajanja bračne zajednice upravo radi ulaganja u kuću tuženika. Tuženik vezano za navedeno upada u još jednu kontradikciju i to s obzirom je u svom iskazu čak u dva navrata rekao da je dopustio rekonstrukciju kuće pod uvjetom da oni snose troškove (list 335 i 338 spisa), što je u potpunoj proturječnosti s navodima da je on financirao veći dio radova.

34.3. S obzirom da tuženik ističe više različitih prigovora koji su sami sebi kontradiktorni, upada u zamku nevjerodostojnosti. Nakon što su otklonjena prva dva prigovora (podjela bračne stečevine i odricanje), valjalo je utvrditi je li tužiteljica sudjelovala u financiranju ulaganja i kojih, s obzirom da tuženik ističe da dio radova tužiteljica nije financirala te da je određene radove financirao ili izvodio on.

Uviđaj i građevinsko vještačenje:

35. Radi utvrđenja izvedenih radova i u konačnici vrijednosti istih proveden je dokaz uviđajem na nekretnini tuženika uz sudjelovanje vještaka građevinske struke Franka Kaića. Na uviđaju održanom 23. travnja 2021. pregledana je predmetna kuća te je vještak naveo koji su radovi izvedeni u stanu na prvom katu, popisao je predmetne radove, uzimajući u obzir kazivanje stranaka, ali i zatečeno stanje kuće. Povrh toga, tuženik je po pozivu vještaka dostavio projektnu dokumentaciju (tlocrt i okončanu situaciju) za predmetnu kuću od izvođača radova CONSTRUCTA GRAĐENJE d.o.o.

35.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka Franka Kaića (list 389-397 spisa) proizlazi da je vještak ukupno izvedene radove prikazao po stavkama od 1 do 25 te je izračunao vrijednost radova uzimajući u obzir amortizaciju od 2009. Na taj način obračunao je da sveukupna amortizirana vrijednost ulaganja i izvedenih radova po svim stavkama iznosi 435.806,18 kuna. Iznio je mišljenje da je kuhinju moguće demontirati i prenijeti na drugo mjesto, ali uz napomenu da ista gubi na vrijednosti i to prije svega jer je rabljena, a potom i jer su moguća manja oštećenja prilikom transporta, ali i zbog mogućnosti neuklapanja kuhinje koja je rađena "po mjeri" u neki novi prostor. Također, u odnosu na stavku 20 (unutrašnja vrata na drugom katu), vještak je iznio svoje mišljenje da su ona postojeća, ali nanovo obrađena i oličena te ne utječu cijenu stavke 18.

35.2. Na nalaz vještaka obje su stranke imale primjedbe, stoga je vještak svoj nalaz i mišljenje iznio usmeno na raspravi i tom se prilikom očitovao o primjedbama i prigovorima stranaka. Tako je vještak otklonio određene primjedbe tužiteljice obrazlažući da je pod stavkom 9 obračunao radove na kupaoni na prvom katu vršene u prvoj fazi, dok je pod stavkom 18 obračunao radove na kupaoni na mansardi (potkrovlju), a da je vrijednost svih novih PVC prozora obračunao pod stavkom 8. Vještak je pojasnio na koji je način izračunao amortizaciju i to da ista ovisi o broju godina korištenja. Također vještak je otklonio prigovor tužiteljice vezano za elektroinstalacijske radove rađene na prvom katu u prvoj fazi navodeći da navedeno nije uzimao u obzir za vrijeme uviđaja, dok je elektroinstalacijske radove na mansardi obračunao u stavci 18. Međutim, tužiteljica na tome dalje nije inzistirala stoga u tom smislu nije rađena dopuna nalaza i mišljenja.

35.3. S obzirom na odustajanje tužiteljice od radova prikazanih u stavci 4 i s obzirom da je tužiteljica priznala tuženiku da je platio dio fasade koji otpada na prizemlje, kao i da mu priznaje radove vršene u kupaonama, ali i zbog točno definiranih godina od kada bi se trebala računati amortizacijska vrijednost, sud je naložio vještaku da izradi pisanu dopunu nalaza i mišljenja uzimajući u obzir sve navedeno kao i prigovor tužiteljice o neprocijenjenim vratima ugradbenog ormara.

35.4. Uvidom u pisanu dopunu nalaza i mišljenja (list 419-425 spisa) utvrđeno je da je vještak primijenio novu amortizacijsku vrijednost prema kazivanju stranaka i na taj način obračunao ponovno vrijednost ulaganja. Stoga je prigovor tuženika o tome da je tužiteljica eventualno izvršena ulaganja amortizirala svojim korištenjem dok je živjela u tom stanu, uzet u obzir. Osim toga, u dopuni nalaza vještak je procijenio vrijednost ugradbenog ormara (pridodao 2.500,00 kuna), vrijednost vodoinstalaterskih radova koji se imaju oduzeti (15.000,00 kuna za obje kupaone), vrijednost fasade prizemlja koja se imaju oduzeti (20.075,00 kuna) te iz nalaza izuzeo stavku 4. Dodatno, vještak nije mišljenja da postoji tražbina tužiteljice po stavci 20 (što tužiteljica nije osporila), stoga istu nije procijenio. Uzimajući u obzir gore istaknute izmjene, obračunao je da sveukupna amortizirana vrijednost ulaganja iznose 388.474,10 kuna.

35.5. Tužiteljica je u cijelosti prihvatila dopunu nalaza i mišljenja te u skladu s istom specificirala tužbeni zahtjev potražujući polovinu predmetnog iznosa (koja joj pripada kao dio bračne stečevine) i to iznos od 194.237,05 kuna zajedno sa zateznim kamatama (list 438-439 spisa). Tuženik je, s druge strane, u svom očitovanju (list 436 i 437 spisa) iznio niz prigovora (njih 16) na predmetnu dopunu nalaza i mišljenja kojima suštinski tuženik ne prigovara nalazu i mišljenju građevinskog vještaka (u smislu načina i visine procjene vrijednosti izvršenih radova), već osporava da je tužiteljica financijski sudjelovala u izvođenju radova u tim posebno osporenim stavkama ističući da je trošak tih osporenih ulaganja snosio on sam ili njegov sin AT.

35.6. Sud je cjelokupni nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke Franka Kaića, zajedno s dopunama, prihvatio u cijelosti jer je isti objektivan te je izrađen sukladno pravilima struke, a uz to niti stranke nisu imale daljnjih primjedbi i prijedloga na nalaz, već su primjedbe tuženika odnose na činjenice koje su u ovom predmetu sporne. S obzirom na to i na istaknute primjedbe tuženika kojima u konačnici osporava da bi tužiteljica financirala određene stavke iz nalaza, ali i posebno uvažavajući načelo neposrednosti (s obzirom da je došlo do promjene u sastavu suda), sud je odlučio provesti dokaz dopunskim saslušanjem stranaka.

O izvođenju i financiranju radova:

36. Na temelju vrlo opširnih i sadržajnih iskaza svjedoka i stranaka, sud je utvrdio da su ulaganja u stan na prvom katu kuće tuženika vršena u dvije faze, o čemu se tijekom postupka i govori. Prva faza uključuje radove odnosno ulaganja izvršena do 25. veljače 2006. odnosno do sklapanja braka tužiteljice i AT i njihovog useljenja u kuću tuženika, a druga faza obuhvaća radove nakon toga.

Prva faza radova:

37. Ulaganja iz prve faze vršena su u razdoblju od otprilike druge polovice 2005. do veljače 2006. Vezano za navedeno tuženik izričito navodi da su sve troškove radova i ulaganja do sklapanja braka snosili njegov sin AT i on osobno svojim radom te osporava da bi tužiteljica financijski sudjelovala u plaćanju istih, dok tužiteljica tvrdi da je financijski sudjelovala davanjem svoje ušteđevine. Činjenice vezane za prvu fazu radova obavljenih do 25. veljače 2006. sud je utvrđivao isključivo na temelju iskaza svjedoka i stranaka, s obzirom da za te radove nisu predočeni materijalni dokazi (isprave, dokumentacije, računi, ponude i slično). O prvoj fazi radova iskazivali su svjedoci AT, OT, UT, LT, ŠT, KT i ŽT te parnične stranke. Iako je utvrđeno da je tužiteljica sudjelovala u donošenju odluka oko radova koji su se obavljali u stanu prije sklapanja braka i to iz iskaza samog tuženika te svjedoka AT i KT koji navode da su preinake bile želja tužiteljice, tužiteljica ipak svoje navode o tome da je uložila svoju ušteđevinu za izvođenje radova u prvoj fazi nije dokazala. Osim tužiteljice, o ulaganju tužiteljičine ušteđevine iskazivale su svjedokinje UT i OT, međutim one nisu imale nikakva konkretnija saznanja o tome već su samo navele da im je tužiteljica rekla da je uložila svoju ušteđevinu. Navedeno ne čudi s obzirom da niti tužiteljica nije iznijela konkretnije navode o ulaganju svoje ušteđevine u prvoj fazi radova, primjerice o okvirnom iznosu uložene ušteđevine, o načinu raspolaganja tom ušteđevinom, načinu plaćanja radova ili materijala, primjerice je li svoju ušteđevinu davala AT koji bi potom plaćao obavljene radove ili je davala tuženiku ili je ona direktno plaćala radnike odnosno materijal. Dio tužiteljičinog iskaza o radovima koji su vršeni u toj prvoj fazi je mnogo šturiji od dijela njenog iskaza vezano za radove koji su obavljani kada je već živjela tamo, što je životno i logično. Dakle, tužiteljičini su činjenični navodi o ulaganju ušteđevine nepotkrijepljeni, a posebno je predmetno dovela u pitanje jer je navela da je ona kupila cijeli namještaj pa se nameće mogućnost da je uložila svoju ušteđevinu za opremanje stana namještajem (a vezano za pokretnine je utvrđeno da je izvršena djelomična dioba bračne stečevine).

37.1. S druge strane sud je, analizom iskaza stranaka te svjedoka OT, AT, KT, ŠT, LT utvrdio da je tuženik bio upoznat s radovima koji su se izvodili na kući koje je vlasnik, kako u prvoj, tako i u drugoj fazi. Tako iz iskaza parničnih stranaka te svjedoka AT i KT suglasno proizlazi da su tuženik i njegova supruga dali suglasnost za izvođenje svih radova koje su MT i CTŽ u konačnici izveli. Čak štoviše, tuženik je i sudjelovao u procesu pripreme, ali i procesu izvođenja radova. Navedeno niti tužiteljica tuženiku ne osporava pa tako priznaje vrijednost njegova vodoinstalaterskog rada i činjenicu da je tuženik pomagao pri izvođenju drugih radova. U svom iskazu i majka tužiteljice OT potvrđuje da je tuženik pomagao, samo nije znala točno u kojim radovima i na koji način, a navedeno nije čudno s obzirom da je ista u [adresa] rijetko dolazila. Iz iskaza svjedoka ŠT i LT proizlazi da je tuženik bio prisutan i sudjelovao ili popratio radove koji su se izvodili za potrebe tadašnje obitelji MT i CTŽ. Tako je utvrđeno da je tuženik dogovarao poslove s majstorima, dočekivao majstore, dočekivao dobavu materijala, bio upoznat s tijekom radova i načinom njihova izvođenja. Navedeno je i logično uzimajući u obzir više okolnosti i to da je tuženik sa svojim sinom imao prisan odnos, da je tuženik bio u mirovini, da je njegov sin radio, a snaha (tužiteljica) ili radila ili bila na porodiljnom ili s djecom u Poreču kod njenih roditelja za vrijeme izvođenja određenih radova te da je riječ o radovima koji se izvode na kući koje je on vlasnik. Osim toga, iz iskaza svjedoka ŠT, OT, LT, AT i KT, ali i stranaka, utvrđeno je da je tuženik angažirao ŠT za izradu projekta adaptacije stana 2005., supotpisao je drugi ugovor o kreditu kao vlasnik nekretnine u koju se ulažu ishođena kreditna sredstva, ishodovao je lokacijsku dozvolu te rješenje o izvedenom stanju. Sud je iz iskaza svjedoka ŠT utvrdio da ga je tuženik angažirao radi izrade projekta za obavljanje radova u prvoj fazi kako bi stan na prvom katu kuće prilagodili njegovom sinu i snahi te da je sve dogovarao upravo s tuženikom koji ga je i platio. Iako se svjedok ŠT ne sjeća koji su točno radovi bili obuhvaćeni adaptacijom u prvoj fazi, u svom iskazu vjerno govori o tome da je došao u nekoliko navrata i vidio tuženika u radnom odijelu kako nešto radi, pretpostavljajući da je CTŽ na poslu. Njegov je iskaz vjerodostojan jer je svjedok vjerno iznosio činjenice koje su mu poznate i kojih se sjeća, dok bi za one kojih se ne sjeća to naveo i ponovio u više navrata. Vjerodostojni su i iskazi ostalih saslušanih svjedoka na te okolnosti jer su iskazivali sigurno, objektivno i sukladno.

37.2. Sud je utvrdio da su ulaganja označena brojevima stavaka 1, 3, 5, 6, 7 i 9 u temeljnom, a potom i dopunskom nalazu i mišljenju vještaka Franka Kaića, obavljena u prvoj fazi izvođenja radova.

37.3. Tužiteljica nema pravo na isplatu po stavci 1 (kuhinja). Naime, utvrđeno je da je ugradbena kuhinja bila dar tužiteljičinih roditelja njoj i njenom tadašnjom suprugu. Navedeno znači da kuhinja nije u vlasništvu tuženika pa tuženik ne može niti biti u obvezi isplate tužiteljici po osnovi stjecanja bez osnove. Kuhinju je, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka fizički moguće odvojiti, stoga za vrijednost kuhinje imovina tuženika nije povećana. I sama tužiteljica navodi da je kuhinja suvlasništvo nje i bivšeg supruga, a očito (unatoč posjedu) suvlasništvo na njoj nije razvrgnuto. Slijedom navedenog, tuženik nije pasivno legitimiran u odnosu na taj dio zahtjeva pa je u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

37.4. Za stavku 3 nalaza (zatvaranje prolaza – vrata između hodnika i blagovaonice) bitno je istaknuti da, unatoč tome što se u dopuni nalaza i mišljenja vještaka za tu stavku amortizacija računa od 2008., sud je iz iskaza stranaka utvrdio da je navedeno ulaganje obavljeno u prvoj fazi. Naime, tužiteljica je iskazala da je riječ o ulaganju koje je izvedeno kao priprema za njihovo zajedničko useljenje dakle u prvoj fazi radova (list 466 spisa), stoga tuženik osnovano osporava zahtjev tužiteljice navodeći da je ovo ulaganje izveo on sam te je u svom iskazu opisao da tu nije bilo građevinskih radova.

37.5. Ulaganje pod stavkom 5 koja se odnosi na harmonika vrata učinjeno je u prvoj fazi prije useljenja stranaka i to između stranaka nije sporno. Upravo je iz tog razloga na raspravi 13. lipnja 2002. (na kojoj je saslušan vještak) u odnosu na tu korigirana amortizacija počevši od 2006. U dopuni nalaza i mišljenja navedeno je da se amortizacija računa od 2008., međutim pretpostavlja se da je navedeno omaška vještaka. U ovom je postupku sud utvrdio, i to na temelju iskaza stranaka, da je riječ o ulaganju izvršenom prije sklapanja braka, a za ta ulaganja sud je utvrdio da tužiteljica nije dokazala da je u istima financijski sudjelovala, stoga taj dio zahtjeva tužiteljice nije osnovan.

37.6. Dakle, zaključno, ovaj je sud utvrdio da tužiteljica nije dokazala da je uložila svoja novčana sredstva u ulaganja obavljena do veljače 2006. koja su prikazana u stavkama 3, 5, 6, 7 i 9 dopune nalaza i mišljenja vještaka, stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan. Nije osnovan niti dio zahtjeva po stavci 1 (kuhinja) kako je obrazloženo u točki 37.3. obrazloženja.

Druga faza radova:

38. Preostala ulaganja vršena su nakon sklapanja braka tužiteljice i AT u tzv. "drugoj" fazi.

38.1. Tuženik pri tom tužiteljici ne osporava pravo na isplatu za radove po stavkama 8 (PVC), 13 (parket), većim dijelom najizdašniju stavku 18 (rušenje krova i nadogradnja kata), stavku 19 (rekonstrukcija krova) i stavku 22 (nadstrešnica).

38.2. Tuženik ne osporava ni stavku 17 (nova stolarija), za koju je i sud iz iskaza tužiteljice utvrdio je da je obavljena tek nakon što se tužiteljica doselila u kuću tuženika s obzirom da je tužiteljica, u dva iskaza, vezano za zamjenu stolarije i plaćanje nove aluminijske, isto iskazivala i to da su odlučili stolariju zamijeniti kada su vidjeli da im jako puše i buči promet jer je u blizini cesta (list 333 spisa). Dakle, za to ulaganje utvrđeno je da je izvršeno nakon sklapanja braka i nakon useljenja tužiteljice. Demontaža stare i ugradnja nove aluminijske stolarije je jedino ulaganje za koje sam tuženik navodi da je pravo veće ulaganje (list 337 spisa). Osim toga, vezano za navedeno ulaganje postoji i materijalni dokaz i to ponuda (list 14 do 15 spisa) koja glasi na ime tužiteljice. Sve i da je po predmetnoj ponudi isplatu izvršio AT kako u svom iskazu svjedok navodi, pretpostavka je da je navedeno ulaganje financirano iz sredstava bračne stečevine s obzirom da je izvršeno za vrijeme trajanja braka, a tuženik nije dokazao suprotno (nije dokazao da bi isto bilo plaćeno iz vlastitih Ivičinih sredstava).

38.3. Ostale stavke tuženik osporava uglavnom navodeći da je radove obavio ili platio on odnosno njegov sin sam. Međutim, sud je utvrdio, unatoč navodima tuženika, da su u većem dijelu radovi izvođeni u drugoj fazi financirani sredstvima koja su predstavljala bračnu stečevinu AT i MT i to prvenstveno kreditnim sredstvima, ali i drugim sredstvima AT i MT. Nije sporno da je za vrijeme braka AT podigao dva kredita i to prvi 24. srpnja 2008. za iznos od 22.000,00 eura, koji je isplaćen 31. kolovoza 2010. te drugi 20. travnja 2012. za iznos od 15.000,00 eura. Dakle, sin tuženika je radi financiranja rekonstrukcije kuće tuženika podigao dva kredita u ukupnom iznosu od 37.000,00 eura. Prvi kredit podignut je kao nenamjenski, ali je sud iz iskaza stranaka te svjedoka KT, AT, TT, OT i UT koji su u tom dijelu sukladni, utvrdio da su se ta sredstva koristila za ulaganja u predmetnu nekretninu, a k tome je i u cijelosti isplaćen za vrijeme trajanja braka. Nadalje, člankom 6. "drugog" Ugovora o kreditu iz 2012. (list 181 spisa) određeno je da je svrha kredita rekonstrukcija, adaptacija i opremanje stana odnosno obiteljske kuće. S obzirom da i sam tuženik u svom posljednjem iskazu navodi da je AT kredite podigao jer su im trebali novci za ulaganja, sud je utvrdio da su predmetna kreditna sredstva u ukupnom iznosu od 37.000,00 eura utrošena na izvođenje radova i ulaganja u nekretninu tuženika. Iz iskaza svjedoka AT proizlazi da kreditna sredstva nisu bila dovoljna za financiranje svih radova pa da su radovi financirani i iz njihovih tekućih sredstava, a određene je stavke financirao odnosno pomogao tuženik. Takvi navodi svjedoka AT sukladni su nalazu i mišljenju vještaka koji je obračunao da je vrijednost radova veća od ishođenih iznosa kredita. Upravo je navedeno ovaj sud i utvrdio, s time da je utvrđeno da je tuženik sudjelovao u manjem obimu od onog kako to on želi prikazati. Naime, iz navoda tuženika da je financirao gotovo sve radove proizišlo bi da kreditna sredstva uopće nisu utrošena na financiranje radova. Međutim, navedeno naprosto nije istinito jer je u specifikaciji trošenja kreditnih sredstava sam AT prikazao (list 23 spisa) na koja je ulaganja i za koje radove trošio predmetna kreditna sredstva. Svi računi i ponude glase na ime AT iz čega proizlazi da je upravo on bio naručitelj i osoba obvezna na plaćanje istih. Osim toga, iz iskaza stranaka te svjedoka OT, UT, KT i AT utvrđeno je, jer o tome svi sukladno iskazuju, da je za vrijeme trajanja bračne zajednice MT i CTŽ, AT bio taj koji se bavio radovima i ulaganjima, dok je tužiteljica skrbila oko djece pa čak i s djecom dosta vremena provela kod svojih roditelja u Kašteliru za vrijeme obavljanja radova. Da su radove u drugog fazi financirali MT i CTŽ zajedno, sud je utvrdio i iz iskaza svjedokinje MTŽ, koja je u svom kratkom iskazu navela da CTŽ poznaje cijeli život kao poznanika, a da je MT upoznala preko djece koja su vršnjaci te da joj je MT, u druženjima, rekla da dižu kat na kojemu će biti sobe, a da joj je prilikom par kućnih druženja MT pokazala novi kat govoreći da su to ona i CTŽ napravili. Iskaz predmetne svjedokinje je kratak, ali objektivan, uvjerljiv i vjerodostojan.

39. Uzimajući u obzir da su radovi u drugoj fazi financirani uglavnom kreditnim, ali i drugim sredstvima za vrijeme trajanja bračne zajednice MT i AT, na tuženiku je teret dokaza da je on sam obavljao ili platio određene radove.

39.1. Pri tom se napominje da tužiteljica priznaje da je tuženik platio dio fasade koji se odnosi na prizemlje u iznosu od 20.075,00 kuna te da je doprinio izvođenjem vodoinstalaterskih radova na kupaonicama, što je vještak u dopuni nalaza i mišljenja i uzeo u obzir (umanjivši vrijednost ukupno izvršenih ulaganja s iznosom od 15.000,00 kuna na ime amortizirane vrijednosti vodoinstalaterskih radova).

39.2. Stav je ovoga suda da je tuženik uspio dokazati da je upravo on financirao stepenice (stavka 16) i kompletnu fasadu (stavka 25). Da je tuženik financirano unutarnje stepenice (stavka 16) i cijelu fasadu (stavka 25), sud je ponajprije utvrdio podrobnom analizom iskaza svjedoka AT koji je detaljno upoznat s procesom izvođenja radova i plaćanja istih. Naime, svjedok AT je čak u dva navrata izričito naveo da je unutarnje stepenice platio njegov otac (sredina lista 313 spisa i na dnu lista 315 spisa). Taj dio iskaza svjedok AT iznosio je sam, bez posebnih pitana, bez zadrške, uvjerljivo i sigurno. Na isti je način iskazivao svjedok AT i u odnosu na financiranje cijele fasade pri tom dodatno objasnivši da kreditna sredstva nisu bila dostatna za plaćanje svih radova jer su troškovnici izvođača u konačnici bili viši i probili plan zbog čega je njegov otac platio fasadu. Iako se tužiteljica vjerodostojno u svom iskazu osvrće na to da su izračunali koji dio troškova fasade otpada na koji stan, navedeno nije od utjecaja na utvrđenje da je tuženik financirao cijelu fasadu. Naime, ne čudi da je tužiteljica bila u uvjerenju da su oni (tadašnji suprug i ona) platili i stepenice i fasadu s obzirom da je iz njenog iskaza utvrđeno da je većinu vremena brinula o djeci, a da se radovima bavio njen tadašnji suprug. U namjeri da dokaže da je financirao cijelu fasadu, tuženik ističe da je imao za to dovoljno novčanih sredstva iz otpremnine koju je dobio povodom odlaska u mirovinu te iz kupoprodajne cijene koju je ostvario prodajom zemljišta, a navedeno dokazuje već spomenutim ispravama. Navedeno upućuje na to da je tuženik imao novčana sredstva kojima je mogao financirati fasadu, međutim okolnost da je tuženik bio u stanju financirati radove tužiteljica niti ne osporava. Uzimajući sve navedeno u obzir, sud je, cijeneći svaki spomenuti dokaz zasebno, ali i sve dokaze zajedno u svojoj ukupnosti, utvrdio da, u odnosu na stavku 16 – stepenice (4.750,00 kuna) i stavku 25 – fasada (12.225,01 kuna) zahtjev tužiteljice nije osnovan.

39.3. Međutim, u preostalom dijelu navodi tuženika o tome da bi on financirao i preostale izvedene radove nisu osnovani. U prilog takvim svojim navodima tuženik ne nudi dokaze niti je navedeno utvrđeno iz iskaza saslušanih svjedoka. Svoje navode o ulaganju vlastitog novca za preostale radove tuženik nije pokušao dokazati drugim odgovarajućim dokazima (primjerice saslušanjem radnika kojima je navodno obavljene usluge plaćao ili dostavio kakve dokaze o uplatama). Okolnost da je tuženik na uviđaju vještaku podastrio Okončanu situaciju izvođača Constructa građenje d.o.o. od 15. svibnja 2009. (list 364 do 378 spisa) ne mijenja na utvrđenja ovoga suda vezanim za financiranje projekta, čak štoviše u tom je dokumentu kao naručitelj naveden AT. Sam tuženik je u svom iskazu čak 2 puta izričito rekao da je svom sinu i snahi dozvolio da zidaju, ali da sami to plaćaju (list 335 i 338 spisa). Iskazi svjedoka KT i AT u tom dijelu nisu objektivni jer samo potvrđuju navode tuženika pritom ih dodatno ne obrazlažući i ne objašnjavajući, što ih čini neuvjerljivim, nepotkrijepljenim odnosno nevjerodostojnim. Uzimajući navedeno u obzir, sud je utvrdio da su tuženikovi navodi o tome da je financirao predmetne osporene stavke paušalni, nedokazani i time neosnovani. Međutim, sud će se posebno osvrnuti na one stavke koje je tuženik podneskom od 26. srpnja 2022. posebno osporio.

39.4. U odnosu na stavku 2 nalaza (zatvaranje prolaza prema tavanu – hodnik) tuženik navodi da je on sam obavio taj rad pa da nema osnova da tužiteljica ulaganje vezano za to od njega potražuje. Iskazi stranaka su u tom dijelu suprotni pa tako tužiteljica navodi da su ona i suprug zatvorili betonski predmetnu rupu koja je vodila na tavan, dok tuženik navodi da je on to zatvorio još 1968. drvenom pregradom. Sud u tom dijelu smatra vjerodostojnim iskaz tužiteljice s obzirom da je iz fotografija koje su priložene nalazu i mišljenju razvidno da je rupa u stropu zatvorena potpuno betonski, a ne drvenom pregradom koju spominje tuženik, stoga njegov iskaz vezano za navedeno nije vjerodostojan pa je utvrđeno da tužiteljica ima pravo na isplatu po toj osnovi.

39.5. Za stavku 10 (parket) sud je iz iskaza tužiteljice utvrdio da je rađena nakon što su se tužiteljica i CTŽ već oženili i uselili u stan na prvom katu. Tužiteljica je vezano za navedeno vjerodostojno iskazivala prisjećajući se da su ona i CTŽ morali ići spavati svatko kod svojih roditelja za vrijeme lakiranja parketa. S druge strane iskaz tuženika vezano za navedeno je paušalan, štur i neodređen, a povrh toga i protivan nalazu i mišljenju vještaka koji je sam, nakon obavljenog uviđaja, utvrdio površinu zamijenjenog i obrađenog podnog dijela. Stoga je utvrđeno da tužiteljica ima pravo na isplatu po toj osnovi.

39.6. Stavka 11 tuženik odnosi se na rušenje pregradnog zida od siporexa i u tom dijelu sud poklanja vjeru iskazu tužiteljice koja opisuje kada je predmetni zid srušen prisjećajući se da je radi toga došao ŠT kako bi provjerio pitanje statike. Stoga sud nije prihvatio kao vjerodostojan navod tuženika o tome da bi on financirao radove na rušenju toga zida. Iako iz iskaza tuženika proizlazi i u tom dijelu sud smatra da je njegov iskaz vjerodostojan, da je sudjelovao u postupku rušenja odnosno da je bio upoznat s radovima rušenja vezanim za to, a što je i logično s obzirom da je riječ o kući koje je on vlasnik pa uopće nije neuobičajeno da je bio prisutan i imao saznanja o tome koji su ljudi kontaktirani za obavljanje tih poslova. Međutim, sud ne poklanja vjeru dijelu njegova iskaza u kojem navodi da je on osobno rušio taj zid i da je obavio radove sve vezane za to, jer je u tom dijelu tuženik iskazivao nevjerodostojno, na način da je ostavio dojam da je tu zadnju rečenicu, izrekao samo i isključivo radi uspjeha u ovom postupku, međutim, uopće taj dio vezan za obavljanje radova nije objasnio, opisao na način na koji je opisao druge okolnosti poput kontaktiranja projektanta odnosno statičara vezano za to rušenje.

39.7. Za stavku 12 tuženik navodi da je za zatvaranje ulaznih vrata u bivšu sobu on platio i majstora i materijal i to navodeći da je angažirao tog majstora jer je radio nešto kod susjeda pa je na briznu došao kod susjeda pa je na brzinu i odradio to i kod njega, dok tužiteljica navodi da su vrata zatvorena 2010. ili 2011. i da su to financirali ona i njezin tadašnji suprug. Sud smatra da je iskaz tužiteljice za navedeno vjerodostojan, dok je iskaz tuženika vezano za navedeno vjerodostojan samo u dijelu koji se odnosi na angažiranje majstora, ali ne i na plaćanje. Tuženik nije u cilju dokazivanja svojih navoda predložio saslušanje radnika ili susjeda.

39.8. Tuženik ističe da je ulaganje pod stavkom 14 koja se odnosi na oblaganje stupa kamenom obavljeno nakon prestanka bračne zajednice i nakon iseljenja tužiteljice, dok tužiteljica to izričito opovrgava navodeći da je taj stup kamenom obložen kad se rušio pregradni zid te da su taj kamen ona i CTŽ izabrali u Pevecu. Vezano za navedeno sud poklanja vjeru iskazu tužiteljice jer je njen iskaz vezano navedeno uvjerljiv i objašnjen, a tuženik iskazuje paušalno, svoje navode ničime ne potkrjepljujući i ne obrazlažući.

39.9. Stavka 15 odnosi se na izradu spuštenog stropa na mjestu pregradnog zida. Tuženik navodi da je te radove i materijal platio on sam, da bi potom u svom iskazu o navedenom rekao da je majstore za to angažirao njegov sin. U tom dijelu iskaz tuženika nije vjerodostojan, jer nije uvjerljiv niti obrazložen, dok je s druge strane iskaz tužiteljice o navedenom konkretiziran pa tako tužiteljica objašnjava da su strop spuštali jer su htjeli ugraditi rasvjetu. Stoga su navodi tuženika vezano za navedeno nedokazani.

39.10. Stavka 18 je najizdašnija stavka koja obuhvaća radove rušenja postojećeg drvenog krova i nadogradnje mansarde (zajedno sa svim popratnim radovima). Tuženik ne osporava da je tužiteljica participirala u troškovima te stavke, ali navodi da je drveni krov rušio on sam, s time da naknadno u svom iskazu dodatno ističe da mu je nekada pomogao i sin. Tuženik je o navedenom iskazivao vrlo šturo bez ikakvih dodatnih objašnjenja, koja bi se očekivala vezano za navedeno s obzirom da je riječ o specifičnim radovima te je na pitanje punomoćnice tužiteljice sam naveo da se detalja oko toga ne sjeća. Povrh toga prikazane su mu i fotografije iz kojih proizlazi da su u tom vrijeme rušenja krova (što se vidi na fotografijama) na licu mjesta bila vozila i oprema izvođača, međutim tuženik na to nije iznio valjane argumente, a navodi o tome da su radnici donijeli samo stvari (pa da su samo zato zatečeni) bili su neuvjerljivi. Sud smatra da taj dio iskaza tuženika nije vjerodostojan niti je životno vjerojatan i logičan, stoga svoj paušalan navod o samostalnom rušenju krova tuženik nije dokazao.

39.11. Stavka 21 odnosi se na klime (jedna unutrašnja i tri vanjske jedinice) te tuženik prigovara navedenoj stavci ističući da je njegov sin sam otplatio klime tek 2022. Takav navod tuženik, međutim, ničime ne dokazuje, a s obzirom na istaknuti navod o nedavnoj otplati sud zaključuje da je u prilog navedenom bilo moguće ponuditi adekvatne materijalne dokaze. Osim toga, okolnost tko je otplatio klime i kada u ovom predmetu nije od odlučujućeg značaja s obzirom da su iste uložene u nekretninu u vlasništvu tuženika.

39.12. Tuženik navodi da je ulaganje pod stavkom 23 (dobava i postavljanje podnih keramičkih pločica na ulaznog podestu pod nadstrešnicom) platio on. U svom iskazu tuženik ističe da je njegov sin kupio pločice u Jadreškima, ali da je on sam platio majstora ZT. I tužiteljica u svom iskazu navodi da su pločice kupili CTŽ i ona u Jadreškima i prisjeća se da su im pločice dopremljene na adresu. Iskaz tuženika vezano za navedeno nije vjerodostojan jer tuženik u podnesku prvotno navodi da je on platio i same pločice da bi potom u svom iskazu naveo da je pločice u Jadreškima platio njegov sin. Tuženik mijenja svoje navode vezano za plaćanje pločica, dok navode o plaćanju majstora nije ničime dokazao.

39.13. Stavka 24 odnosi se na željeznu ogradu uzduž vanjskih stepenica. Tuženik navodi da je tu ogradu modificirao on sam, jer se njima (MT i CTŽ) nije sviđala, a uz to ističe da je sam kupio rukohvat. S druge strane tužiteljica navodi da su modifikaciju ograde izveli radnici iz Galižane te da su im isti radnici radili i rukohvat na unutarnjim stepenicama. Svoje navode tuženik nije dokazao niti jednim materijalnim dokazom.

39.14. Zaključno, uzimajući u obzir sva naprijed iznesena utvrđenja, ovaj je sud utvrdio da tužiteljica ima pravo na isplatu dijela ulaganja obavljenih u drugoj fazi radova te da tuženik navedeno pravo tužiteljice nije uspio osporiti jer nije dokazao svoje navode da se tužiteljica istih odrekla odnosno da u financiranju istih nije sudjelovala, kraj činjenice da su ulaganja vršena za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i AT i velikim dijelom financirana iz sredstava dvaju kredita koje je upravo AT podigao na svoje ime. Navodi tuženika o tome da tražbina tužiteljice ne postoji zbog amortizacije nisu osnovani s obzirom da je faktor amortizacije vještak uzeo u obzir.

Preostali dokazi i navodi:

40. Okolnost da drugi kredit nije u cijelosti isplaćen za vrijeme trajanja bračne zajednice nije od utjecaja na donošenje odluke u ovom predmetu s obzirom da se eventualni dugovi koji terete bračnu stečevinu mogu rješavati isključivo između bivših supružnika.

41. Također se ukazuje da sud neće posebno cijeniti dokaze koji se odnose na izgradnju odnosno rekonstrukciju drugih objekata (konobe, garaže, lišjera) jer navedeno nije predmet ovog postupka niti tužbenog zahtjeva, stoga nije od utjecaja na donošenje odluke o meritumu ovoga spora. Iz istih razloga sud nije posebno ocijenio preostale dokaze posebice dokumentaciju, s obzirom da iz iste nije utvrđivao relevantne, a sporne činjenice u ovom predmetu.

Pravni osnov:

42. Dakle, tužiteljica u ovom postupku zahtijeva isplatu iznosa na ime uloženih sredstava u kuću tuženika, pozivajući se pri tom na institut stjecanja bez osnove koji je reguliran odredbama članaka Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, dalje: ZOO). S obzirom da je iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je tužiteljica ulagala u nekretninu u vlasništvu tuženika kao pošteni posjednik te da je tim ulaganjima promijenjen identitet odnosno oblik stvari, u ovom se postupku imaju primijeniti odredbe ZOO-a o stjecanju bez osnove. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj je odluci od 14. studenog 2013. broj Su- IV.127/13-8 iznio shvaćanje o tome da treba primijeniti odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, samo ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku odnosno očuvanog identiteta. U ovom je predmetu utvrđeno da je stvar promijenila oblik, s obzirom da je izvršena rekonstrukcija kuće tuženika na način da je istom prostor tavana preblikovan u gornju etažu stambene namjene, za što je i ishodovana građevinska dozvola, a u konačnici i ishođeno rješenje o izvedenom stanju u kojem je navedeno da je dozidana nova etaža tako da konačno zgrada ima tri nadzemne etaže, dok je ranije imala dvije.

42.1. Tužiteljici pripada polovina iznosa utvrđene vrijednosti amortiziranih ulaganja na temelju odredbe članka 36. stavka 1. i 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 75/2014, 5/2015, 103/2015) kojima je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine te da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. U konkretnom slučaju utvrđeno je da bračni drugovi drugačije nisu ugovorili.

43. Uzimajući sve navedeno u obzir i činjenicu da tužiteljica ima pravo na polovinu iznosa vrijednosti radova jer predstavljaju bračnu stečevinu, utvrđeno je da tužiteljica ima pravo na isplatu ukupnog iznosa 166.735,82 kuna kao zbroja pojedinačnih iznosa po stavkama kako slijedi: za stavku 2 (480,00 kuna), za stavku 8 (9.192,00 kuna), za stavku 10 (2.154,22 kune), za stavku 11 (634,03 kune), za stavku 12 (529,28 kuna), za stavku 13 (1.864,56 kuna), za stavku 14 (913,20 kuna), za stavku 15 (340,42 kuna), za stavku 17 (1.025,02 kuna), za stavku 18 (129.829,87 kuna), za stavku 19 (5.508,00 kuna), za stavku 21 (3.666,66 kuna), za stavku 22 (5.062,50 kuna), za stavku 23 (1.098,56 kuna), za stavku 24 (3.187,50 kuna) te za stavku ugradbenog ormara (1.250,00 kuna, list 425 spisa, dopuna nalaza i mišljenja).

44. Valja reći da je vještak na kraju dopune nalaza i mišljenja od ukupne vrijednosti amortiziranih radova oduzeo iznos od 15.000,00 kuna na ime vodoinstalaterskog rada tuženika na dvije kupaone u dvije faze (svaka kupaona po 7.500,00 kuna). Vodoinstalaterski rad na prvoj kupaoni u prvoj fazi prikazan je stavkom 9, stoga ulaganje MT i CTŽ ne vrijedi 12.250,00 kuna nego za 7.500,00 kuna manje što iznosi 4.750,00 kuna. Međutim, u tom je dijelu, vezano za tu stavku, tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, stoga iznos za koji je tužiteljičin zahtjev odbijen iznosi 2.375,00 kuna. Vodoinstalaterski rad na drugoj kupaoni u drugoj fazi prikazan je stavkom 18, stoga je od ukupne vrijednosti radova 267.159,75 kuna valjalo oduzeti 7.500,00 kuna koliko vrijedi rad tuženika i tako dobiveni iznos od 259.659,75 kuna dijeliti na pola kako bi se utvrdio udio tužiteljice.

45. Slijedom svega navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 166.735,82 kuna te je primjenom Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj i na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj od 22. srpnja 2022., a prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna, naloženo tuženiku da iznos od 22.129,65 eura isplati tužiteljici zajedno sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 13. kolovoza 2018. do isplate.

45.1. Odluka o zateznim kamatama donesena je na temelju članka 29. ZOO-a. Stav je ovoga suda da je tuženik u trenutku stjecanja bio pošten stjecatelj, stoga, sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a, tužiteljica ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja tužbe 13. kolovoza 2018. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva tekućih od 13. srpnja 2016. do 12. kolovoza 2018.

45.2. Napominje se da su moguće razlike u zbroju prihvaćenog i odbijenog dijela s ukupnim zahtjevom (u centima) posljedica dijeljenja iznosa i potom zaokruživanja na dvije decimale te konvertiranja u novu službenu valutu.

46. S obzirom da je utvrđeno da tužiteljica nema pravo na isplatu po stavci 1 (4.800,00 kuna - kuhinja), po stavci 3 (iznos od 520,00 kuna), stavci 5 (iznos od 1.040,00 kuna), stavci 6 (1.027,75 kuna), stavci 7 (762,93 kuna) i stavci 9 (iznos od 2.375,00 kuna), stavci 16 (4.750,00 kuna - stepenice) i stavci 25 (12.225,01 kuna - fasada) što ukupno iznosi 27.500,69 kuna, u tom je preostalom dijelu (od 3.649,97 eura) tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

46.1. Napominje se da je tužiteljica odustala od potraživanja po stavci 4 te da nije utvrđeno postojanje tražbine tužiteljice po stavci 20 (što tužiteljica nije osporila), stoga navedene stavke nije potrebno posebno obrazlagati.

47. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare (list 116 spisa). Tužiteljica je do prestanka bračne zajednice s AT bila poštena posjednica nekretnine tuženika. U ovom je postupku utvrđeno da je bračna zajednica tužiteljice i sina tuženika prestala odnosno da se tužiteljica iz kuće tuženika iselila u lipnju ili srpnju 2016. Pravo zahtijevati isplatu na ime ulaganja posjednik ima nakon predaje nekretnine u posjed vlasniku i tek tada tražbina posjednika ovdje tužiteljice dospijeva jer je tek tada vlasnik nekretnine ovdje tuženik stekao mogućnost ubirati koristi od izvršenih ulaganja. Dakle, tražbina tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina shodno odredbi članka 225. ZOO-a. U smislu odredbe članka 215. stavka 1. ZOO-a zastara tražbine po osnovi stjecanja bez osnove do kojeg je došlo ulaganjem tuđih sredstava u nekretninu tuženika počinje teći od dana kada je tuženik kao vlasnik nekretnine stekao mogućnost ubirati korist od izvršenih ulaganja. Početak tijeka zastare jednako je uređen i odredbom članka 164. stavka 7. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje ZV), jer pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva od dana predaje stvari, s time da se u pretpostavkama iz odredbe čl. 164. ZV-a radi o trogodišnjem, a ne općem zastarnom roku, koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev- x-358/2011 od 20. studenog 2013.).

48. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a te na temelju odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23 dalje: Tarifa). Tužiteljica je osnovano pokrenula predmetni parnični postupak pa promatrajući uspjeh tužiteljice u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, utvrđeno je da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi troškove zastupanja u omjeru od 85,7%.

48.1. Od podnošenja tužbe do prve preinake tužbenog zahtjeva 23. prosinca 2021. vrijednost predmeta spora bila je 80.000,00 kuna, potom je do 17. kolovoza 2022. bila 200.000,00 kuna, da bi konačno podneskom od 17. kolovoza 2022. tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev potražujući 194.237,05 kuna. Sud će tužiteljici priznati trošak potrebnih radnji prema vrijednosti predmeta spora koja je bila aktualna u vrijeme poduzimanja tih radnji.

48.2. Prema vrijednosti predmeta spora od 80.000,00 kuna tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr.7.t.1. Tarife), podneska od 26. studenog 2018. (Tbr.8.t.1. Tarife) te trošak zastupanja na ročištima 7. prosinca 2018., 14. veljače 2019., 15. travnja 2019., 10. lipnja 2019., 18. srpnja 2019., 16. prosinca 2019., 21. siječnja 2021., 23. travnja 2021., (Tbr.9.t.1. Tarife), za svaku radnju po 100 bodova. Tužiteljici je priznata nagrada od po 25 bodova za zastupanje na ročištima 19. listopada 2018. i 4. studenog 2019. (Tbr.9.t.5. Tarife), koja su ročišta odgođena prije početka raspravljanja.

48.3. Potom je prema povećanoj vrijednosti predmeta spora (200.000,00 kuna pa 194.237,05 kuna) tužiteljici priznat trošak sastava podneska od 23. prosinca 2021. (Tbr.8.t.1. Tarife) te trošak zastupanja na ročištima 13. lipnja 2022., 27. ožujka 2023. i 15. srpnja 2025. (Tbr.9.t.1. Tarife) po 250 bodova. Tužiteljici je priznat trošak sastava podneska od 17. kolovoza 2022. (4. kolovoza 2022. je datum na podnesku, Tbr.8.t.3. Tarife) u visini od 125 bodova. Ukupna nagrada od sveukupno 2175 bodova, sukladno vrijednosti boda prema Tbr.54. Tarife i uz PDV od 25% prema Tbr.46. Tarife, iznosi 5.437,50 eura, a tužiteljici se, uzimajući u obzir uspjeh stranaka, priznaje 4.659,94 eura (85,7%).

48.4. Tom iznosu valja pridodati cjelokupan trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 45,79 eura (po VPS-u u vrijeme podnošenja tužbe uzimajući u obzir oslobođenje od 70% - list 125a) i na presudu u iznosu od 45,64 eura (prema konačnoj vrijednosti predmeta spora uzimajući u obzir oslobođenje tužiteljice od 70% i mogućnost plaćanja polovičnog iznosa po članku 7. stavku 3. Zakona o sudskim pristojbama cijeneći da i stranke, sukladno odredbi članka 10. stavka 1. ZPP-a, moraju nastojati da se postupak provede sa što manje troškova), kao i cjelokupan trošak predujma u iznosu od 845,82 eura, koji su troškovi, bili nužni za ovaj postupak (članak 154. stavak 4. ZPP-a).

48.5. Stoga je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka isplatom iznosa od 5.597,19 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a.

49. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka odbijen je kao neosnovan. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 8. rujna 2022. jer isti prema stavu ovog suda nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Za zastupanje na ročištima 19. listopada 2018. i 4. studenog 2019. tužiteljici je priznato 25% od pune nagrade, s obzirom da su predmetna ročišta odgođena prije početka raspravljanja. Za sastav podneska od 4. kolovoza 2022. tužiteljici je priznato 50% pune nagrade, s obzirom da je riječ o drugom obrazloženom podnesku iz kategorije Tbr.8.t.3. Tarife.

50. Posljedično navedenoj odluci o trošku, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova u cijelosti.

U Puli 29. kolovoza 2025.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve ostale stranke u postupku, u roku od petnaest (15) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.