REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-889/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivani Čuk Prpić, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREPČANKA – POSLOVNI OBJEKTI d.d., OIB 38911589285, [adresa]., kojeg zastupa punomoćnica Marija Erdelez, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Matijević, Jakirčević i Malkoč d.o.o., u Zagrebu, Zavrtnica 28, protiv tuženika MAGURO d.o.o., OIB 755600230902, [adresa], kojeg zastupa Davor Stanić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stanić i Radelić j.t.d., u Zagrebu, Gradišćanska ulica 34, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odvjetnice Livije Petričić, zamjenice punomoćnika tuženika, 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Kristiana Hukelja, iz Zagreba poslovni broj Ovrv-67724/2023, UPP/OS-Ovrv-979/2023 od 2. listopada 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 23.950,58 EUR sa zateznim kamatama na iznos od:

- 1.664,41 EUR od 12. srpnja 2022. do isplate,

- 2.195,29 EUR od 12. srpnja 2022. do isplate,

- 2.195,29 EUR od 12. kolovoza 2022. do isplate,

- 1.664,41 EUR od 12. kolovoza 2022. do isplate,

- 1.664,41 EUR od 12. rujna 2022. do isplate,

- 2.195,29 EUR od 12. rujna 2022. do isplate,

- 2.195,29 EUR od 14. listopada 2022. do isplate,

- 1.664,41 EUR od 14. listopada 2022. do isplate,

- 2.060,60 EUR od 13. studenog 2022. do isplate,

- 2.195,29 EUR od 13. studenog 2022. do isplate,

- 2.195,29 EUR od 12. prosinca 2022. do isplate,

- 2.060,60 EUR od 12. prosinca 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 863,77 EUR uvećanim za zatezne kamate koje teku od 2. listopada 2023. pa do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodištu za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.571,92 EUR, sa zateznim kamatama od 29. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. s rpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR.

r i j e š i o  j e

I. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 23.950,58 EUR s zateznim kamatama na iznos od:

- 1.664,41 EUR od 12. srpnja 2022.,

- 2.195,29 EUR od 12. srpnja 2022.

- 2.195,29 EUR od 12. kolovoza 2022.

- 1.664,41 EUR od 12. kolovoza 2022.,

- 1.664,41 EUR od 12. rujna 2022.,

- 2.195,29 EUR od 12. rujna 2022.

- 2.195,29 EUR od 14. listopada 2022.

- 1.664,41 EUR od 14. listopada 2022.

- 2.060,60 EUR od 13. studenog 2022.

- 2.195,29 EUR od 13. studenog 2022.

- 2.195,29 EUR od 12. prosinca 2022.

- 2.060,60 EUR od 12. prosinca 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodištu za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

te radi osiguranja tražbine troškova ovršnog postupka u iznosu od 863,77 EUR sa zateznim kamatama od 2. listopada 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodištu za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, određuje se

p r e t h o d n a m j e r a

zabranom bankama kod kojih tuženik ima otvorene bankovne račune da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.

II. Nalaže se Financijskoj agenciji (FINA) provedba zabrane iz točke 2. ovog rješenja.

III. Provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

IV. Iznos novčanih sredstava tuženika za koji je određena prethodna mjera ne smije se prenijeti s računa tuženika dok prethodna mjera traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

V. Prethodna mjera trajati će do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. kolovoza 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, odnosno računa te je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 23.950,58 EUR i troškova postupka.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je osporio aktivnu legitimaciju tužitelja, kao i naveo da nije jasno na što se utuženi računi odnose, da osporava površine poslovnih prostora koje su navedene u tim računima, s obzirom na to da je on korisnik poslovnih prostora površine 298,80 m (a ne 387,67 m2) i 165,51 m2 (a ne 190,60 m2), kao što to proizlazi iz rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet i rješenjem Hrvatskih voda te da nije jasno na temelju čega se tuženiku naplaćuju energetski troškovi, budući da je odlukom suvlasnika zgrade određeno da se tuženiku za vrijeme radnog vremena neće isporučivati energenti, tako da je tuženik morao osigurati vlastite izvore grijanja i hlađenja.

3. Općinski građanski sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj Povrv- 137/2024-2 od 6. ožujka 2024. oglasio stvarno nenadležnim te je po pravomoćnosti tog rješenja spis dostavljen Trgovačkim sudu u Zagrebu kao stvarno nadležnom sudu.

4. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Povrv-889/2024 od 6. veljače 2025 stavio van snage rješenje o ovrsi, ukinuo provedene radnje i postupak je nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je u podnesku od 12. ožujka 2023. istaknuo da je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan. Istaknuo je da je tužitelj prvotno izabran za privremenog upravitelja zgrade poslovni toranj [adresa], Međuvlasničkim ugovorom kojeg su 18. prosinca 1997. sklopili suvlasnici predmetne zgrade čiji suvlasnički dijelovi čine većinu svih suvlasničkih dijelova pa stoga odluke koje iz tog ugovora proizlaze obvezuju i one suvlasnike koji ga nisu potpisali, da bi potom suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi čine većinu svih suvlasničkih dijelova (80,594%) na skupštini održanoj 6. travnja 1998. prihvatili prijedlog povjerenstva Poslovnog tornja te za upravitelja imenovali tužitelja i ovlastili povjerenstvo Poslovnog tornja da, u ime svih suvlasnika, s tužiteljem sklopi ugovor o međusobnim pravima i obvezama, što da je i učinjeno 29. srpnja 1998. kada je sklopljen Ugovor o upravljanju i održavanju predmetne zgrade pa da je on kao upravitelj predmetne zgrade ovlašten i sukladno navedenim ugovorima i sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,152/14, dalje: ZV) zastupati suvlasnike predmetne zgrade u postupcima pred sudom koji se tiču upravljanja predmetnom zgradom, a time i u postupcima radi naplate zajedničke pričuve i troškova održavanja predmetne zgrade, stoga da je aktivno legitimiran u ovom postupku. Ukazao je na to i da je ujedno i vlasnik posebnih dijelova E-282 i E-579 predmetnog Poslovnog tornja, dakle, da je jedan od suvlasnika, a da je zajednička pričuva zajednička imovina svih suvlasnika pa da je on kao zajedničar ovlašten, sukladno odredbi čl. 62. st. 1. ZV-a (zajedničar je ovlašten prema ostalim zajedničarima postavljati zahtjeve koji proizlaze iz njegovog zajedničkog vlasništva), u ime i za račun drugih suvlasnika, pokretati protiv suvlasnika sudske postupke radi naplate zajedničke pričuve i energetskih troškova. U odnosu na tuženikove navode kojima prigovara površini, odnosno ističe da je stvarna površina poslovnih prostora manja, tužitelj navodi da su površine tih poslovnih prostora preuzete iz zemljišnih knjiga, a da su izvatci iz zemljišne knjige javne isprave. Vezano uz to navodi da je tuženik vlasnik poslovnog prostora površine 281,82 m2 (E -512), poslovnog prostora površine 105,85 m2 (E-513), poslovnog prostora površine 190,60 m2 (E-514), skladišta površine 29,04 m2 (E-266), garažnog mjesta površine 11,65 m2 (E-134) i garažnog mjesta površine 11,65 m2 (E-135), upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Površina poslovnih prostora koja se navodi u zemljišnim knjigama da je upisana u svim ugovorima koji su bili pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na tim poslovnim prostorima pa tako i u ugovorima o kupoprodaji koje je tuženik sklopio sa svojim singularnim sukcesorima, društvom Metropolis Plan d.o.o. i BŽ. Napominje da je tuženik stekao poslovne prostore oznake E-512 i E-513 od društva Metropolis Plan d.o.o., na temelju ugovora o kupoprodaji od 11. srpnja 2018., a Metropolis Plan d.o.o. da ih je stekao od društva Astra-Agrimex d.o.o., na temelju ugovora o kupoprodaji od 8. studenog 2010., dok je tuženik poslovni prostor oznake E-514 stekao od prodavatelja OŽ, na temelju ugovora o kupoprodaji od 29. studenog 2019., a BŽ da je tu nekretninu stekao od društva Kapital d.o.o. u stečaju na temelju Ugovora o prodaji nekretnine od 20. siječnja 2016., sklopljenog tijekom stečajnog postupka St-1060/14, da je navedeni stečajni dužnik tu nekretninu stekao od društva Mura d.d. na temelju kupoprodajnog ugovora od 4. lipnja 2001., a da ju je društvo Mura d.d. steklo na temelju kupoprodajnog ugovora od 19. travnja 1976. i njegova aneksa od investitora Poslovnog tornja, Građevinskog poduzeća Vranica. Ukazuje na to da je društvo Mura d.d. 3. studenog 1997. dala suglasnost na izmjeru posebnih dijelova Poslovnog tornja za potrebe etažiranja te je Diobenim elaboratom od 28. kolovoza 1997., izrađenim za potrebe etažiranja Poslovnog tornja, utvrđena, izmjerom na terenu, površina svih posebnih dijelova pa tako i površina poslovnog prostora E-514 od 190,60 m2. Tužitelj napominje kako je Diobeni elaborat, na temelju kojeg je izvršeno etažiranje predmetnog poslovnog tornja, potvrđen od strane Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu čovjekovog okoliša i graditeljstvo, potvrdom od 11. ožujka 1998., a kojom potvrdom da se potvrđuje da sadržaj i prikaz diobenog elaborata odgovara zatečenom stanju u naravi utvrđenom očevidima obavljenim u veljači i ožujku 1998., u prisutnosti GŽ, stalog sudskog vještaka za graditeljstvo. Navedeni Diobeni elaborat da je, pored ostalih isprava, bio temelj za donošenje rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Z-39530/17 od 31. svibnja 2017., u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku, na temelju kojeg da su prednici tuženika, Metropolis Plan d.o.o. i BŽ upisani kao vlasnici navedenih posebnih dijelova te da su upravo prijave navedenih tuženikovih singularnih sukcesora u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku bile temelj za upis navedenih površina u zemljišnu knjigu. koji da nisu imali nikakvih prigovora na tako utvrđenu površinu njihovih poslovnih prostora, a bili su zastupani i po punomoćniku odvjetniku, pri čemu ističe da je i direktor društva Metropolis Plan d.o.o., RŽ, ujedno jedini član društva i direktor tuženika. Kako se prema odredbi čl. 6. Međuvlasničkog ugovora pričuva obračunava prema površini utvrđenoj zemljišnoknjižnim izvatkom, to da je i u konkretnom slučaju postupljeno na taj način, dok rješenja o plaćanju naknade za uređenje voda i komunalne naknade ne smatra mjerodavnima za utvrđenje površine tuženikovih nekretnina, a niti da je iz istih jasno kako je ta površina utvrđena, ali da je sigurno da tuženik nije obavijestio tijela nadležna za obračun tih naknada o točnoj površini predmetnih poslovnih prostora, iako je to bio dužan učiniti. U odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelj navodi da u ovom postupku potražuje od tuženika plaćanje 23.950,58 EUR na temelju nepodmirenih računa za zajedničku pričuvu i energetske troškove za razdoblje od srpnja do prosinca 2022. Navodi da se visina pričuve i naknade za energetske troškove utvrđuje na temelju programa rada kojeg predlaže tužitelj kao upravitelj, a prihvaćaju suvlasnici Poslovnog tornja svojom odlukom na skupštini suvlasnika , da je Program rada za 2022. usvojen na skupštini od 15. prosinca 2021., većinom od 78,504% svih suvlasničkih dijelova. Tim programom da je određena mjesečna visina zajedničke pričuve u iznosu od 3,63 EUR po m2 te mjesečna cijena energetskih troškova u iznosu od 2,72 EUR po m2 bez PDV-a odnosno 3,41 EUR po m2 s PDV-om te su sukladno tom programu obračunavani utuženi računi za razdoblje od siječnja do lipnja 2022. Zapisnik sa skupštine od 15. prosinca 2021. da je verificiran na sljedećoj skupštini od 21. rujna 2022., odlukom suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine 72,167% svih suvlasničkih dijelova, s time da su suvlasnici Ljubljanska banka d.d., Hostin d.o.o., Croatia Airlines d.d., Croatia osiguranje d.d., Hrvatska elektroprivreda d.d., Hrvatske šume d.o.o., Graditelj Svratišta d.o.o. i Udruga poslodavaca u zdravstvu Hrvatske glasovali putem svojih punomoćnika, s time da su izdane punomoći čine sastavni dio zapisnika s te skupštine. Pričuva za svaki prostor u vlasništvu tuženika da je utvrđena množenjem ugovorene pričuve po m2 površine prostora s tom površinom i korektivnim koeficijentom, koji za poslovne prostore iznosi 1,00, za skladišni prostor 0,6, a za garažni prostor 0,4 (čl. 6. Međuvlasničkog ugovora). Energetski troškovi da su se obračunavali množenjem površine prostora i visine utvrđenih iznosa energetskih troškova po m2, uz primjenu korektivnih koeficijenata utvrđenih odredbom čl. 6. Međuvlasničkog ugovora. Nadalje, razdoblju od 1. svibnja do 1. listopada svake godine da je tuženiku odobreno umanjenje iznosa energetskih troškova za 30%, sukladno zahtjevu njegova prednika, Metropolis Plan d.o.o., od 9. ožujka 2012., budući da tuženik u tom razdoblju izvan radnog vremena poslovnog tornja, utvrđenog kućnim redom te vikendom, u svom ugostiteljskom objektu u predmetnim poslovnim prostorima koristi vlastiti sustav hlađenja, koji je odvojen od sustava hlađenja cijele nekretnine. Navodi da visina mjesečne pričuve za razdoblje od srpnja do prosinca 2022. za predmetne poslovne prostore tuženika (E-512 i E-513) iznosi 1.406,72 EUR/10.598,90 kn (387,67 (281,82 m2 + 105,85 m2) x 27,34 x 1,00), za poslovni prostor (E-514) iznosi 691,62 EUR/ 5.211,00 kn (190,60 x 27,34 kn x 1,00), za skladišni prostor 63,12 EUR/ 475,60 kn (29,00 x 27,34 kn x 0,6) te za garažna mjesta 33,83 EUR/ 254,90 kn (23,30 x 27,34 kn x 0,4). Visina mjesečnih energetskih troškova za 2022. za predmetne poslovne prostore tuženika (E-512 i E-513) iznosi 1.056,32 EUR/ 7.958,86 kn (387,67 (281,82 +105,85) x 20,53 kn x 1,00) za poslovni broj (E-514) 519,35 EUR/3.913,02 kn 190,60 x 20,53 kn x 1,00), za skladišni prostor 47,42 EUR/ 357,28 kn (29,00 x 20,53 kn x 0,6), a za garažna mjesta 25,39 EUR/ 191,29 kn (23,30 x 20,53 kn x 0,4). Pri tom ukazuje na to da s obzirom na umanjenje energetskih troškova od 30% visina mjesečnih energetskih troškova za razdoblje od srpnja do listopada 2022. za poslovne prostore E-512 I E-513 iznosi 739,38 EUR/ 5.570,82 kn (387,67 (281,82+105,85) x 14,37 (30% od 20,53 kn) x 1,00) umjesto 1.056,32 EUR/ 7.958,86 kn koliko iznose u ostatku godine.

6. Podneskom od 20. ožujka 2025. tužitelj se očitovao na tuženikov navod iz prigovora kojim tuženik osporava obvezu plaćanja energetskih troškova ukazujući na to da se energetski troškovi odnose na troškove električne i toplinske energije, troškove vodoopskrbe i odvodnje i troškove odvoženja komunalnog otpada za cijeli poslovni toranj te da se visina tih troškova u sljedećoj godini formira temeljem poznatih stvarnih troškova u tekućoj godini (za razdoblje od siječnja do rujna), uz razmjerno povećanje za posljednji kvartal, uz uzimanje u obzir eventualnih promjena cijene energenata i sl. Napominje da je jedino na takav način moguće osigurati da će upravitelj poslovnog tornja Zagrepčanka raspolagati s dovoljno novaca za podmirenje energetskih troškova, budući da bi u slučaju da se isti podmiruju tek naknadno, po njihovom nastanku, svi suvlasnici bili u opasnosti da im se obustavi isporuka energenata zbog neplaćanja nekolicine njih, kao što primjerice tuženik već više od četiri godine nije podmirio energetske troškove, iako koristi isporučene mu energente. Tužitelj navodi da posebni etažni dijelovi predmetnog poslovnog tornja nemaju izdvojena, odnosno svoja zasebna brojila, jer da imaju, tada da bi isporučitelji energenata ispostavljali posebne račune svakom od suvlasnika nekretnine, a kako nemaju, to da isporučitelji energenata mogu mjeriti isključivo ukupnu potrošnju cijele zgrade te za istu ispostavljaju mjesečni račun upravitelju zgrade. Tužitelj je dostavio sudu sve račune koje su mu u utuženom razdoblju ispostavili isporučitelji energenata te dodatno pojasnio da njemu, kao upravitelju poslovnog tornja Zagrepčanka, račune ispostavljaju:

- HEP – Toplinarstvo d.o.o. - jedan račun za toplinsku energiju isporučenu cijeloj zgradi s obzirom da za cijelu zgradu postoji samo jedno brojilo (šifra kupca 1054408),

- Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća - jedan račun za odvoz komunalnog otpada, s obzirom da se za cijeli poslovni toranj nalazi jedan spremnik otpada na istočnom dijelu parkirališta poslovnog tornja,

- HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. - tri računa za naknadu za korištenje mreže, po jedan za svako od tri brojila poslovnog tornja (za obračunsko mjesto 71670090/0171670090 – poduzetništvo, tarifni model crveni – naknada za ostvarenu količinu električne energije i snage za rad dizala poslovnog tornja, za obračunsko mjesto 71670105/0171670105 – srednji napon, tarifni model bijeli – naknada za ostvarenu količinu električne energije i snage za cjelokupni pogon poslovnog tornja /grijanje, hlađenje, rad vodnih pumpi, stubišna rasvjeta, rasvjeta i priključci za vodu za vanjske dijelove poslovnog tornja/ te za obračunsko mjesto 82362664/0182362664, poduzetništvo, tarifni model bijeli – naknada za ostvarenu količinu električne energije i snage za zajedničke dijelove poslovnog tornja koji se nalaze na 11. katu),

- E-ON energija d.o.o. ili HEP – Opskrba d.o.o. - jedan račun za isporučenu električnu energiju za sva prethodno navedena tri obračunska mjerna mjesta,

- Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. –račun za vodne usluge pružene svim korisnicima predmetnog poslovnog tornja s obzirom da za cijelu zgradu postoji samo jedan vodomjer koje mjeri potrošnju. Naveo je da tuženik nije podmirio dio troškova, koji prema ispostavljenim računima od strane tužitelja na ime energetskih troškova otpada na njegov suvlasnički dio, a sve sukladno odredbi čl. 89. i 90. ZV-a, stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

7. U dokaznom postupku sud je pročitao račune (str. 27. do 50. spisa), izvadak iz sudskog registra (str. 51. do 53. spisa), rješenja (str. 74. do 77. spisa), međuvlasnički ugovor (str. 153. do 179. spisa), odluku, zapisnik, zaključak (str. 179. do 182. spisa), Ugovor o upravljanju (str. 182. do 188. spisa), zatim daljnje isprave koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 12. ožujka 2024. na str. 189. do 1228. spisa (točnije: sudske odluke, zamolbu društva METROPOLIS PLAN d.o.o., povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo METROPOLIS PLAN d.o.o., povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika, Izvansudsku nagodbu, aktivni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], E-282 i E-579, povijesni i aktivni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], aktivni i povijesni zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-134, E-135, E-266, E- 512, E-513, E-514), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 11.07.2018., Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 29.11.2019., Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 08.11.2010., Kupoprodajni ugovor od 04.06.2001., Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora od 19.04.1976., Aneks Ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora od 19.08.2002., rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Z-39530/17 od 31.05.2017., Potvrdu Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, zaštitu čovjekovog okoliša i graditeljstvo, Šestog područnog odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo – Trešnjevka, KLASA: 360-01/98-01/12, UR. BROJ: 251-05-19-98-03/ZA/LG od 11.03.1998., grafički prikaz prizemlja Poslovnog tornja, koji je sastavni dio Diobenog elaborata, uz opis i prikaz obračuna površine za poslovni prostor E-514, Suglasnost društva „MURA“ d.o.o. od 03.11.1997., Opomenu pred ovrhu, uz povratnicu, Zapisnik sa Skupštine suvlasnika od 15.12.2021., Zapisnik sa Skupštine suvlasnika od 21.09.2022., punomoći za predstavnike suvlasnika, aktivni i povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja, sudske odluke), zatim isprave koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 20. ožujka 2024., str. 1250. do 1660. spisa (točnije račune, financijske kartice, Promet konta za energetske troškove za 2022., Rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Ovr- 2796/2024 od 23.07.2024. s prijedlogom za ovrhu, Očitovanje šefa strojarskog servisa od 26.01.2022).

8. Sud je odbio tužiteljev dokazni prijedlog za izvođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, kao i prijedloge stranaka za saslušanje svjedoka te zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika, budući da se sve odlučne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava u spisu.

9. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet spora je plaćanje doprinosa za sredstva zajedničke pričuve i troškova električne energije, toplinske energije, vodoopskrbe i odvodnje i odvoza komunalnog otpada za zgradu u [adresa] (poslovni toranj Zagrepčanka), u kojoj je tuženik vlasnik poslovnog prostora površine 281,82 m2 (E- 512), poslovnog prostora površine 105,85 m2 (E-513), poslovnog prostora površine 190,60 m2 (E-514), skladišta površine 29,04 m2 (E-266), garažnog mjesta površine 11,65 m2 (E-134) i garažnog mjesta površine 11,65 m2 (E-135), upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za razdoblje od srpnja do prosinca 2022.

11. Između stranaka je nesporno da je tuženik vlasnik navedenih posebnih etažnih dijelova predmetne nekretnine.

12. Sporna je osnova i visina potraživanja, aktivna legitimacija, kao i površina tuženikovih poslovnih prostora na temelju koje se ti doprinosi i troškovi obračunavaju.

13. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacija ističe se da je neosnovan.

14. Naime, uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor, čl. 375. st. 1. ZV-a).

15. Međuvlasnički ugovor sadrži osobito: veličinu suvlasničkih dijelova nekretnine, uvjete i način upravljanja nekretninom, pobliže podatke o osobi koja će upravljati nekretninom, opseg poslova koje će obavljati ta osoba, odgovornost za obavljanje poslova i sl., uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve, ime suvlasnika ovlaštenoga za predstavljanje i zastupanje suvlasnika prema upravitelju, odnosno trećim osobama i granice njegovih ovlasti, uvjete i način korištenja zajedničkih prostorija, uključujući i stan namijenjen za nadstojnika zgrade, te uređaja i zemljišta koje pripada određenoj nekretnini (čl. 375. st. 2. ZV-a). Odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (čl. 375. st. 3. ZV-a).

16. Suvlasnici predmetne zgrade (Poslovnog tornja Zagrepčanka) sklopili su 18. prosinca 1997. Međuvlasnički ugovor. Iz potpisa koji se nalaze na popisu suvlasnika (str. 174. spisa), u prilogu Međuvlasničkog ugovora, proizlazi da su ugovor sklopili suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi čine 50,683% svih suvlasničkih dijelova predmetne nekretnine, slijedom čega taj ugovor, kao i odluke koje iz njega proizlaze, obvezuju sve suvlasnike.

17. U osnovnom tekstu Međuvlasničkog ugovora ne nalaze se podaci o osobi koja će upravljati predmetnom nekretninom, već u spisu prileži odluka, za koju se navodi da ju je donijela skupština suvlasnika 18. prosinca 1997., dakle, istog dana kojeg je sklopljen i Međuvlasnički ugovor, a kojom se za privremenog upravitelja predmetne zgrade određuje tužitelj, uz napomenu da dotadašnji Ugovor o međusobnim pravima i obvezama koji je sklopljen između suvlasnika predmetne zgrade i tužitelja ostaje na snazi do 31. ožujka 1998., da je ta odluka sastavni dio Međuvlasničkog ugovora, a primjenjuje se od 1. siječnja 1998.

18. U spisu se ne nalaze potpisi suvlasnika iz kojih bi se moglo utvrditi točno koji suvlasnici su glasovali za donošenje te odluke te koliko iznose njihovi suvlasnički udjeli, a sve s obzirom na to da je posao imenovanja zajedničkog upravitelja nekretnine u suvlasništvu na kojoj je uspostavljeno posebno (etažno) vlasništvo, posao redovite uprave, u smislu odredbe čl. 86. al. 5. ZV-a, za poduzimanje kojeg je potrebna većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine većinu svih suvlasničkih dijelova (čl. 40. st. 1. i 2. ZV-a).

19. Spisu, s druge strane, prileži zapisnik sa sjednice skupštine suvlasnika predmetne nekretnine održane 6. travnja 1996., kojeg potpisuju predsjednik skupštine suvlasnika i zapisničarka, u kojemu se utvrđuje da su na skupštini prisutni suvlasnici čiji suvlasnički udjeli čine 80,594% svih suvlasničkih dijelova te da popis prisutnih predstavnika suvlasnika, vlastoručno potpisan, prileži tom zapisniku, mada taj popis sudu nije dostavljen. Dakle, u zapisniku se navodi da su svi prisutni suvlasnici jednoglasno donijeli odluku kojom se potvrđuje prijedlog Povjerenstva Poslovnog tornja te se za upravitelja određuje tužitelj, ovlašćuje Povjerenstvo na sklapanje novog ugovora s tužiteljem, s primjenom od 1. travnja 1998., na razdoblje sukladno odredbi čl. 45. st. 1. al. 1. ZV-a, uz ugovaranje naknade upravitelju za njegov rad u iznosu od 220.000,00 kn, bez PDV-a.

20. Iako sudu nije dostavljena potpisna lista koja je sastavni dio tog zapisnika, s obzirom da su suvlasnici predmetne nekretnine, zastupani po Povjerenstvu (odabranih pet najvećih suvlasnika), sklopili s tužiteljem Ugovor o upravljanju dana 29. srpnja 1998. sa sadržajem kako se to navodi u odluci suvlasnika sadržanoj u zapisniku skupštine suvlasnika od 6. travnja 1996. (na neodređeno vrijeme s otkaznom rokom od 3 mjeseca, sukladno odredbi čl. 45. st. 1. al. 1. ZV-a, s primjenom od 1. travnja 1998., uz mjesečnu naknadu u iznosu od 220.000,00 kn uvećano za PDV), a što je i sukladno odredbi čl. 12. Međuvlasničkog ugovora, da tuženik ne tvrdi da bi neka druga osoba, umjesto tužitelja, bila odabrana za upravitelja predmetne zgrade te da nije sporno da isključivo tužitelj faktično obnaša dužnost upravitelja zgrade od stupanja na snagu ZV-a do danas, što uključuje i predlaganje godišnjeg programa rada, koji je redovno izglasavan od strane suvlasnika, te fakturiranje suvlasnicima računa za zajedničku pričuvu i za energetske troškove, koje većina suvlasnika uredno plaća, to se može zaključiti da je tužitelj zakonito izabrani (natpolovičnom većinom suvlasničkih dijelova) upravitelj predmetne zgrade.

21. Upravitelj nekretnine u suvlasništvu na kojoj su formirani posebni dijelovi u zasebnom vlasništvu upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom (čl. 93. st. 1. ZV-a), a u upravljanju nekretninom ovlašten je voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka (čl. 93. st. 2. ZV-a).

22. Upravitelj zastupa suvlasnike u vezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom u upravljanju nije drukčije određeno (čl. 378. st. 5. ZV-a).

23. Dakle, upravitelj nekretnine u suvlasništvu na kojoj su uspostavljeni posebni dijelovi nekretnine u zasebnom vlasništvu ima zakonsko ovlaštenje zastupati suvlasnike pred sudom, ako u ugovoru o upravljanju nije određeno drugačije.

24. U Ugovoru o upravljanju kojeg su suvlasnici predmetne nekretnine sklopili s upraviteljem, Zagrepčanka – poslovni objekti d.d., izričito je navedeno da je upravitelj dužan zastupati suvlasnike pred sudom u postupcima koji proizlaze iz upravljanja, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za obavljanje tih poslova (čl. 2. al. 4. Ugovora o upravljanju).

25. Dakle upravitelj u konkretnom slučaju ima ovlaštenje samostalno pokretati postupke radi naplate pričuve, bez naznake pojedinih suvlasnika kao tužitelja, s time da to čini u ime i za račun suvlasnika te tako prikupljena imovina ne predstavlja imovinu upravitelja, već zajedničku imovinu svih suvlasnika (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama U-III-3671/2003 od 28. lipnja 2006. i U-III-2771/2005 od 20. studenog 2008.).

26. S druge strane, nesporno je da je tužitelj ujedno i jedan od suvlasnika predmetne zgrade, kako to proizlazi iz aktivnog zemljišnoknjižnog izvatka za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (primjerice suvlasnik etažnog dijela E-3, str. 257. spisa, E-14 str. 262. spisa, E-282 str. 296. spisa).

27. S obzirom na to da su suvlasnici nekretnine na kojoj je uspostavljeno etažno vlasništvo dužni osnovati zajedničku pričuvu (čl. 85. st. 2. ZV-a), da je zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova (čl. 90. st. 1. ZV-a), da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno (čl. 89. st. 2. ZV-a) te da svaki zajedničar ima pravo glede zajedničke stvari postavljati ostalim zajedničarima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova zajedničkoga vlasništva (čl. 62. st. 1. ZV-a), to proizlazi da svaki suvlasnik nekretnine na kojoj je uspostavljeno etažno vlasništvo može zahtijevati od svih ostalih suvlasnika plaćanje doprinosa za sredstva zajedničke pričuve pa tako i tužitelj, pod uvjetom da se naplata potražuje u korist sredstava zajedničke pričuve, a nesporno je da je na takav način tužbeni zahtjev postavljen u ovom postupku. Stoga je istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

28. U odnosu na tuženikov prigovor kojim osporava u računima naznačene površine poslovnih prostora u vlasništvu tuženika jer smatra da je korisnik površine poslovnog prostora od 290,80 m2 i 165,51 m2 (a ne 387,67 m2 i 190,60 m2 kako je navedeno u računima) u prilog kojih tvrdnji je dostavio rješenje Grada Zagreba , kao i rješenje Hrvatskih voda (u kojima je navedena površina poslovnih prostora od 290,80 m2 i 165,51 m2), ističe se da je tužitelj u prilog svojim tvrdnjama o površini poslovnih prostora u vlasništvu tuženika dostavio isprave (Međuvlasnički ugovor, kao i izvatke iz zemljišnih knjiga te kupoprodajne ugovore, suglasnost na izmjeru prema Diobenom elaboratu). Tužitelj je tvrdio da je površine obračunao upravo na temelju javnih isprava, izvatka iz zemljišnih knjiga, kao i na temelju Međuvlasničkog ugovora, a da je tuženik Gradu Zagrebu i Hrvatskim vodama očito propustio prijaviti da površina obračunata u rješenjima tih pravnih osoba ne odgovara stvarnoj površini poslovnih prostora u vlasništvu tuženika.

29. Odredbom čl. 3. Međuvlasničkog ugovora, koji obvezuje sve suvlasnike predmetne nekretnine, ugovoreno je da su suvlasnički udjeli utvrđeni Diobenim elaboratom iz 1997., izrađenim od strane Tehnoinženjering, Zagreb, koji čini privitak tog ugovora. Radi se o Diobenom elaboratu koji je potvrđen od strane Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet, potvrdom od 11. ožujka 1998. i na temelju kojeg je u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku izvršeno etažiranje predmetne zgrade.

30. Tuženik nije na pravno relevantan način doveo u pitanje površine posebnih dijelova predmetne nekretnine kako su te površine utvrđene tim Diobenim elaboratom te kako su upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

31. Naime, prema odredbi čl. 6. st. 2. Međuvlasničkog ugovora sredstva za pokriće zajedničkih rashoda poslovnog tornja (pri čemu se prvenstveno misli na sredstva zajedničke pričuve) uplaćuju se mjesečno i to za poslovni prostor 100%, za Anekse 70%, za arhivski, skladišni i radionički prostor u podzemnim etažama 60% i za garažni prostor 40% od po upravitelju poslovnog tornja obračunatog iznosa po m2 prostora.

32. Pod pojmom ''m2 prostora'' podrazumijeva se površina posebnog dijela nekretnine koja je bila temelj za utvrđenje veličine suvlasničkog dijela konkretnog suvlasnika (a ne neto korisna površina koja tijekom vremena preostane nakon građevinskih preinaka koje bi određeni suvlasnik na svom posebnom dijelu nekretnine izvršio, s obzirom na to da bi se time odstupilo od zakonskog ključa raspodjele navedenih troškova prema veličini suvlasničkih dijelova, a koje odstupanje mora biti jasno i izričito, a takvu odredbu predmetni Međuvlasnički ugovor ne sadrži).

33. Odredbom čl. 9. Međuvlasničkog ugovora određeno je da ako se tijekom godine utvrdi da su nepodmirene obveze po osnovi troškova upravljanja i održavanja predmetnog poslovnog tornja veće od raspoloživih sredstava da će suvlasnici osigurati nedostatna sredstva razmjerno svojim suvlasničkim udjelima.

34. Dakle, kada se u odredbi čl. 6. st. 2. Međuvlasničkog ugovora govori o plaćanju doprinosa za pokriće rashoda poslovnog tornja prema ''m2 prostora'', pod time se podrazumijeva ona površina etažnih dijelova koja je bila podloga za utvrđenje veličine suvlasničkih dijelova, a to je upravo ona koja je utvrđena Diobenim elaboratom iz 1997., na temelju kojeg je provedeno etažiranje predmetne nekretnine , a koja je i upisana u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (izvadak iz zemljišne knjige, str. 322. i 323. spisa).

35. Iz navedenog proizlazi da je površina poslovnih prostora tuženika upravo ona navedena od strane tužitelja u utuženim računima, točnije površina poslovnog prostora (E-512) 281,82 m2 i poslovnog prostora (E-513) 105,85 m2, ukupno 387,67 m2, poslovnog prostora (E-514) 190,60 m2, skladišta (E-266) 29,04 m2, garažnog mjesta (E-134) 11,65 m2 i garažnog mjesta (E-135) 11,65 m2 jer odgovara površini tih poslovnih prostora upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 322 .i 323. spisa), stoga je taj tuženikov prigovor neosnovan.

36. U odnosu na tuženikov prigovor da nije razvidno na što se odnose energetski troškovi navedeni u računima ističe se da u troškove održavanja i upravljanja predmetnom nekretninom, prema odredbi čl. 1. st. 3. Ugovora o upravljanju (str. 182. spisa), ulaze doprinosi za sredstva zajedničke pričuve, kao i troškovi redovnog održavanja (kao što su troškovi električne energije, grijanja, hlađenja, vode, čistoće te naknada upravitelju). Radi se kako o troškovima koji se tiču korištenja zajedničkih dijelova nekretnine, tako i o troškovima koji se tiču korištenja posebnih etažnih dijelova, a sve te troškove je prema isporučiteljima tih usluga prema Ugovoru o upravljanju bio dužan podmiriti tužitelj kao upravitelj iz prikupljenih sredstava suvlasnika.

37. Prema računima koje je tužitelju kao upravitelju zgrade ispostavljalo društvo HEP Toplinarstvo d.o.o., poslovni toranj Zagrepčanka nalazi se u samostalnom toplinskom sustavu, u smislu odredbe čl. 3. st. 2. t. 31. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj: 80/13, 14/14, 102/14, 115/14, 95/15, 102/15, 76/18, 96/18, 86/19, 118/19, dalje: ZTTE), dakle, u toplinskom sustavu preko kojeg se jednoj zgradi/građevini koja se sastoji od više samostalnih uporabnih cjelina isporučuje toplinska energija radi obračuna toplinske energije. Samostalni toplinski sustav sastoji se od kotlovnice, mjerila toplinske energije i unutarnjih instalacija, a kojim upravlja i održava ga kupac toplinske energije (čl. 12. st. 1. ZTTE-a).

38. Kod samostalnih toplinskih sustava ugovor o potrošnji toplinske energije sklapa kupac toplinske energije (u konkretnom slučaju HEP Toplinarstvo d.o.o.) s ovlaštenim predstavnikom suvlasnika, temeljem odluke donesene glasovima suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine većinu svih suvlasničkih dijelova, a tako sklopljeni ugovor smatra se sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine (čl. 11. st. 3. i 5. ZTTE-a).

39. Ovlašteni predstavnik suvlasnika, u smislu odredbe čl. 3. st. 2. t. 26. ZTTE - a, jest fizička ili pravna osoba koju su suvlasnici samostalnih uporabnih cjelina unutar jedne zgrade/građevine ovlastili za zastupanje u postupcima koji proizlaze iz upravljanja, na temelju ugovora o upravljanju, odnosno međuvlasničkog ugovora. Dakle, u konkretnom slučaju to je tužitelj, na kojega i glase predmetni računi.

40. Prema odredbi čl. 11. st. 4. ZTTE-a, ako suvlasnici ne mogu postići odluku o odabiru i sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s određenim kupcem toplinske energije, takvu odluku će donijeti sud, na zahtjev bilo kojeg od suvlasnika, u izvanparničnom postupku, ako nema spora tko su suvlasnici ili o veličini njihovih suvlasničkih dijelova sukladno zakonu kojim se uređuje vlasništvo. U konkretnom slučaju nitko ne tvrdi da suvlasnici u tom pogledu nisu mogli donijeti odluku, tako da je očito tužitelj, kao ovlašteni predstavnik svih suvlasnika, sklopio, temeljem odluke suvlasnika donesene većinom suvlasničkih dijelova, s HEP Toplinarstvom d.o.o. ugovor o potrošnji toplinske energije za cijeli poslovni toranj Zagrepčanka, na temelju kojeg je cijelom poslovnom tornju pa tako i tuženiku u utuženom razdoblju isporučivana toplinska energija po ugovorenoj cijeni, a tuženik nije platio dio koji otpada na njega .

41. Nadalje, u svrhu preuzimanja električne energije iz energetske mreže potrebno je da korisnik mreže (a to je pravna ili fizička osoba koja s operatorom sustava sklopila ugovor o korištenju mreže u svrhu predaje električne energije u prijenosnu mrežu ili distribucijsku mrežu ili u svrhu preuzimanja električne energije iz prijenosne mreže ili distribucijske mreže– čl. 3. st. 1. t. 38. Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine, broj: 111/21, dalje: ZTEE) sklopi s operatorom distribucijskog sustava (u konkretnom slučaju to je HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o.) ugovor kojim mu se omogućuje pristup toj mreži i u tu svrhu je dužan plaćati operatoru distribucijskog sustava naknadu (tzv. mrežarinu) za svako obračunsko mjerno mjesto s kojeg preuzima električnu energiju iz mreže, ali, ako je korisnik mreže ujedno i krajnji kupac, u smislu odredbe čl. 3. st. 2. t. 20. ZTEE-a, tada je isti dužan sklopiti i ugovor o opskrbi električnom energijom s opskrbljivačem kojeg slobodno odabire, kojemu će plaćati cijenu isporučene mu električne energije (čl. 62. ZTEE-a).

42. S obzirom na to da za predmetni Poslovni toranj Zagrepčanka postoje tri zajednička brojila tj. mjerna mjesta za preuzimanje električne energije iz mreže (za dizala, za zajedničke dijelove i za sve posebne dijelove), to je tužitelj kao upravitelj zgrade, sukladno dužnosti i ovlaštenju iz Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju da zastupa suvlasnike u svim ''postupcima'' koji se tiču upravljanja predmetnom zgradom, u ime svih suvlasnika sklopio potrebne ugovore te su na njegovo ime ispostavljani svi računi za mrežarinu od strane HEP – ODS d.o.o. te računi za isporučenu električnu energiju od strane opskrbljivača E-ON energija d.o.o. i HEP - Opskrba d.o.o., a tuženik nije platio dio koji otpada na njega.

43. U odnosu na korištenje vodnih usluga javne vodoopskrbe i javne odvodnje napominje se da se tuženik, kao i svi ostali suvlasnici poslovnog tornja Zagrepčanka, smatra korisnikom vodnih usluga, u smislu odredbe čl. 3. st. 1. t. 6. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine, broj: 66/19, dalje: ZVU), da se ugovor o isporuci vodnih usluga između isporučitelja vodnih usluga i korisnika vodnih usluga smatra sklopljenim na dan početka korištenja vodne usluge i traje do isteka dana prestanka korištenja vodne usluge (čl. 37. ZVU-a), da su korisnici vodnih usluga dužni isporučitelju plaćati cijenu vodnih usluga (čl. 42. st. 1. ZVU-a), a kako iz dostavljenih računa isporučitelja (Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o., Zagreb) proizlazi da se cjelokupna potrošnja vode za poslovni toranj Zagrepčanka mjeri samo jednim vodomjerom te da u pogledu potrošnje na tom vodomjeru nije sklopljeno nikakvo utanačenje kojim bi se odredio udio sudjelovanja svakog pojedinog suvlasnika u navedenoj potrošnji, to se, s obzirom da se radi o poslovnim korisnicima, opravdanim ukazuje jedino obračunavati vodne usluge razmjerno veličini suvlasničkih dijelova pojedinih suvlasnika odnosno razmjerno površini posebnih dijelova nekretnine temeljem koje su ti suvlasnički udjeli utvrđeni.

44. u odnosu na odvoz komunalnog otpada ističe se da je tuženik, kao i svi ostali vlasnici posebnih dijelova predmetnog poslovnog tornja, korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, koju na području Grada Zagreba pruža Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, koju je tuženik dužan koristiti i za istu plaćati naknadu (čl. 70. st. 4. t. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj: 84/21 dalje: ZGO), a kako je iz dostavljenih računa Zagrebačkog holdinga d.o.o. vidljivo da za cijeli poslovni toranj postoji isključivo zajednički spremnik za otpad kojeg davatelj usluge prikuplja prešama zapremnine 10 m3 te u tu svrhu naplaćuje naknadu za svaku korištenu prešu te po preuzetoj cjelokupnoj količini otpada, to, bez postojanja dodatnog ugovora, preostaje jedinio raspodijeliti navedeni trošak na pojedine suvlasnike prema njihovim suvlasničkim dijelovima odnosno razmjerno površini posebnih dijelova nekretnine na temelju koje su ti suvlasnički udjeli utvrđeni.

45. S obzirom na to da svi ti računi glase na tužitelja kao upravitelja predmetne zgrade, budući da je prema Ugovoru o upravljanju bio dužan iste podmirivati iz sredstava uplaćenih od strane suvlasnika, to je podmirivanjem tih troškova iz sredstava uplaćenih od strane ostalih suvlasnika i u odnosu na dio koji po prethodno citiranim propisima tereti tuženika došlo do zakonske subrogacije, sukladno odredbi čl. 91. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, dalje: ZOO).

46. Naime, odredbom čl. 91. ZOO-a propisano je da kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima. Ostali suvlasnici predmetnog Poslovnog tornja Zagrepčanka imali su pravni interes da se iz sredstava kojeg su oni uplatili za podmirenje navedenih troškova plati i dio koji tereti tuženika, jer bi u protivnom bilo dovedeno u pitanje pružanje navedenih usluga svima njima, budući da ne postoji tehnička mogućnost da se mjeri potrošnja svakog od njih, već isključivo potrošnja cijelog poslovnog tornja, a u njihovo ime te troškove iz njihovih sredstava platio je tužitelj kao upravitelj zgrade (a podredno i kao jedan od suvlasnika koji faktično obavlja radnje upravljanja i održavanja predmetne zgrade).

47. Činom plaćanja ostali suvlasnici stupili su u pravnu poziciju vjerovnika isporučitelja navedenih usluga prema tuženiku te su ovlašteni u ovoj parnici, zastupani po upravitelju, zahtijevati od tuženika plaćanje tih troškova u dijelu koji ga tereti (podredno, tužitelj je kao jedan od suvlasnika koji su stupili u pravnu poziciju vjerovnika isporučitelja navedenih usluga prema tuženiku, ovlašten zahtijevati zahtijevati plaćanje u korist zajedničkog računa svih suvlasnika).

48. Visina doprinosa za zajedničku pričuvu i visina ostalih troškova zgrade (voda, odvoz otpada, električna i toplinska energija) određena je od 1. siječnja 2022. odlukom suvlasnika donesenoj na skupštini od 15. prosinca 2021.

49. Prema odredbi čl. 4. st. 2. al. 1. i 4. Međuvlasničkog ugovora suvlasnici donose odluku o visini zajedničke pričuve i o utvrđivanju godišnjeg programa održavanja zajedničkih dijelova, uređaja i opreme poslovnog tornja, kojim programom su se utvrđivali i predvidivi doprinosi za ostale troškove, donosili natpolovičnom većinom glasova suvlasničkih udjela, a iz zapisnika sa skupštine od 15. prosinca 2021. i 21. rujna 2022. (str. 1028. do 1038. spisa) proizlazi da je tako i učinjeno.

50. Iako navedeni zapisnici nisu potpisani od strane svih suvlasnika koji su za te odluke glasali, već isključivo od strane predsjednika skupštine suvlasnika, koji prema Međuvlasničkom ugovoru rukovodi radom skupštine i izabran je od strane suvlasnika čiji suvlasnički udjeli čine natpolovičnu većinu svih suvlasničkih udjela (čl. 5. st. 3. Međuvlasničkog ugovora), u konkretnom slučaju IŽ, koji je ujedno i punomoćnik jednog od suvlasnika, Hostin d.o.o., te od strane zapisničara, u konkretnom slučaju ĆŽ, koja je ujedno zastupnica po zakonu tužitelja, kao upravitelja zgrade i jednog od suvlasnika, u tim se zapisnicima navode suvlasnici koji su prisutni na skupštini, njihov predstavnik, činjenica da su za te predstavnike dostavljene punomoći te da su iste deponirane u arhivi upravitelja i da će činiti sastavni dio verificiranog zapisnika i suvlasnički udio pojedinog prisutnog suvlasnika, tako da se jasno može utvrditi da su odluke koje se odnose na prihvaćanje predmetnih programa rada donesene glasovima suvlasnika čiji suvlasnički udjeli čine natpolovičnu većinu.

51. U zapisniku sa skupštine suvlasnika održane 15. prosinca 2021. proizlazi da su za prihvaćanje predloženog Programa rada Poslovnog tornja za 2022. glasovali svi prisutni suvlasnici, izuzev Graditelja svratišta d.o.o. i Udruge poslodavaca u zdravstvu Hrvatske, iz čega proizlazi da je za tu odluku glasovala većina koja ima 78,504% udjela, slijedom čega je predmetna odluka donesena, a program za 2022. je mjerodavan za određivanje visine pričuve i naknade za zajedničke troškove.

52. Iz zapisnika sa skupštine suvlasnika održane 21. rujna 2022. proizlazi da su za verifikaciju zapisnika s prethodno navedene skupštine glasovali svi prisutni suvlasnici, dakle, suvlasnici s natpolovičnom većinom svih suvlasničkih dijelova.

53. Programom rada za 2022. predviđena je visina naknade za energetske troškove u iznosu od 20,53 kn/m2 (bez PDV-a) ili 25,66 kn/m2 (s PDV-om) te visina doprinosa za sredstva zajedničke pričuve u iznosu od 27,34 kn/m2 .

54. Iz utuženih računa proizlazi da su tuženiku zajednička pričuva i energetski troškovi obračunati uzimajući u obzir površinu svakog od tuženikovih prostora, koeficijent koji je dodijeljen svakom od njih (poslovni prostori 1,00, skladišni prostor 0,6 i garažno mjesto 0,4), primjenjivi iznos naknade po m2 površine te odobreno umanjenje od 30% za energetske troškove za poslovne prostore E-512 i E-513 ukupne površine 387,67 m2 u razdoblju od svibnja do listopada svake godine.

55. Dakle tužitelj je utuženim računima, kao i ostalim ispravama u spisu dokazao način obračuna i visinu utuženog potraživanja, dok tuženik nije dokazao da je utužene račune podmirio, stoga je valjalo održati platni nalog na snazi pa je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

56. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO -a i stopi za ostale odnose. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na utužene iznose od prvog dana nakon dospijeća označenog na svakom od tih računa, pri čemu je dan dospijeća označen sukladno odredbi čl. 8. st. 1. Međuvlasničkog ugovora prema kojoj zajednička pričuva i naknade za troškove održavanja dospijevaju do desetog u mjesecu za tekući mjesec (u računima se navodi da su dospjeli nakon toga, dakle, 11., 12. ili 13. u mjesecu za tekući mjesec pa se zatezne kamate potražuju od 12., 13. ili 14. u mjesecu za tekući mjesec pa se po toj osnovi potražuje i manje od onoga što bi suvlasnicima pripadalo).

57. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pripada mu pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

58. Tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava prijedloga za ovrhu od 497,50 EUR, uvećano za PDV od 25%, ukupno 621,88 EUR te trošak javnog bilježnika od 241,89 EUR, ukupno 863,77 EUR (točka I. izreke ove presude).

59. Tužitelj ima pravo na trošak parničnog postupka i to:

- zastupanja na ročištu 23. srpnja 2025. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa) za svako u iznosu od 500,00 EUR,

- zastupanja na ročištu za objavu presude prema Tbr. 9. t. 3. Tarife u iznosu od 100,00 EUR,

-sastava podneska od 12. ožujka 2025. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife u iznosu od 500,00 EUR,

-sastava prijedloga za prethodnu mjeru prema Tbr. 11. t. 1. Tarife u iznosu od 500,00 EUR,

-PDV od 25% u iznosu od 400,00 EUR,

-sudske pristojbe za presudu prema Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23, dalje: Uredba), te za prijedlog i rješenje za prethodnu mjeru prema Tbr. 1. st. 2. i Tbr. 2. st. 5. Uredbe u iznosu od 285,96 EUR, ukupno 2.571,92 EUR (točka II. izreke ove presude).

60. Tužitelju ne pripada pravo na trošak sastava podneska od 20. ožujka 2025. od 500,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, ukupno 625,00 EUR jer predstavlja nastavak očitovanja na tuženikov prigovor, koje očitovanje je moglo biti iznijeto u podnesku tužitelja od 12. ožujka 2025., za koji mu je u cijelosti priznata naknada troška, slijedom čega trošak sastava posebnog podneska od 20. ožujka 2025. nije bio potreban za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a (točka III. izreke ove presude).

61. Budući da tuženik nije uspio u sporu nema pravo ni naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

62. Podneskom od 12. ožujka 2025. tužitelj je predložio odrediti prethodnu mjeru sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a radi osiguranja njegove novčane tražbine po osnovi glavnice utuženog potraživanja u iznosu od 23.950,58 EUR i pripadajućih zateznih kamata te troška ovršnog postupka.

63. Odredbom čl. 501.a ZPP-a određeno je da će u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

64. Iz navedene odredbe proizlazi da sud može odrediti predmetnu mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: a) parnični postupak se vodi pred trgovačkim sudom, b) postupak se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i c) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera - osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

65. Iz isprava u spisu proizlazi da je postupak započeo na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te je javni bilježnik Kristian Hukelj iz Zagreba donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-67724/2023, UPPS/OS-Ovrv-979/2023 od 2. listopada 2023. protiv kojeg je tuženik podnio prigovor te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Dakle, ispunjena je prva pretpostavka propisana odredbom čl. 501.a ZPP-a.

65. Druga pretpostavka je da iz navoda u prigovoru protiv rješenja o ovrsi i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu, a koja je također ispunjena.

66. Naime, u prigovoru na rješenje o ovrsi tuženik je osporio osnovu i visinu potraživanja pa je tužitelj radi dokazivanja da postoji nepodmireno dugovanje u utuženom iznosu dostavio isprave (račune, međuvlasnički ugovor, ugovor o upravljanju, izvatke iz sudskog registra, kupoprodajne ugovore, opomenu), čime je dokazao vjerojatnost postojanja svoje tražbine.

67. Tuženik koji je navedene isprave uredno zaprimio, nije osporio njihov sadržaj, a nije dostavio ni predložio dokaze (isprave) iz kojih bi proizlazilo suprotno, odnosno da ne postoji njegova obveza plaćanja. Pri tom se ističe da je tuženik stranka koja mora u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i podnošenjem isprava dokazati veću vjerojatnost da će uspjeti u sporu, a u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da postoji veća vjerojatnost da će upravo on uspjeti u sporu.

68. Također, ovaj sud je utvrdio ne samo da postoji veća vjerojatnost da će tužitelj uspjeti u sporu, već je tužitelj i uspio u sporu u pogledu navedene glavnice u iznosu od 23.950,58 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose i troškova ovršnog postupka u iznosu od 863,77 EUR s zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je u odnosu na navedeni prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva, koji je sadržan u platnom nalogu, u pogledu kojeg se zahtijeva određivanje osiguranja, valjalo odrediti prethodnu mjeru sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a.

69. S obzirom na to da se na postupak osiguranja, a u ovom dijelu radi se o adhezijskom postupku osiguranja, na odgovarajući način primjenjuje odredbe o ovrsi (čl. 290. st. 1. Ovršnog zakona "Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 13120, 114/22, 6/24, dalje: OZ), a prema odredbi čl. 14. st. 7. OZ-a ovrhovoditelj može u ovršnom prijedlogu zahtijevati da se odredi ovrha i u pogledu troškova ovršnog postupka, to i predlagatelj osiguranja/tužitelj može zahtijevati u prijedlogu za osiguranje da se osiguranje odredi i u pogledu njegove tražbine po osnovi troškova osiguranja, slijedom čega je prijedlog za osiguranje valjalo prihvatiti i u pogledu tražbine troškova osiguranja u iznosu od 863,77 EUR s zateznim kamatama od donošenja predmetnog rješenja o osiguranju do isplate, po stopi koja je jednaka stopi po koju su obračunate zatezne kamate na glavnicu.

70. Slijedom navedenog, na temelju odredbi čl. 501.a ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 335. st. 3. i 4. te 337. st. 2. Z-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. kolovoza 2025.

SUDAC

Ivana Čuk Prpić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest (15) dana od dostave presude, a izjavljuje se putem ovog suda u dva (2) primjerka. Žalba protiv rješenja o prethodnoj mjeri ne zadržava njegovu ovrhu.

DNA:

- e- Oglasna ploča

- kal. 30 dana