REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: K-473/2019-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marijane Perišić kao zapisničara, po naredbi predsjednika Općinskog suda u Splitu broj 48 Su-50/2025-47 od 11. srpnja 2025. kojom je na temelju članka 61. Sudskog poslovnika („Narodne novine” broj: 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 2/23, 122/23, 55/24, 136/24) naređeno sucu Danielu Banu izraditi i potpisati otpravak objavljene odluke u predmetu poslovnog broja K-473/2019 te kojom naredbom je predmet poslovnog broja K- 473/2019 raspoređen u rad iz referade 27K sutkinje Mirjane Stolić referadi 29K suca Daniela Bana, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika UŽ i okrivljenika VŽ, zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" bro: 110/97, 27/98 – ispravak, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-2133/17, nakon javne rasprave održane i zaključene 27. lipnja 2025. u nazočnosti prvookrivljenika UŽ, drugookrivljenika VŽ, branitelja prvookrivljenika, JŽ, odvjetnika u [adresa], branitelja druggokrivljenika NŽ, odvjetnika u [adresa], oštećenice GŽ, punomoćnice oštećenice, Marije Kos, odvjetnice u Zagrebu, zastupnika optužbe, CŽ, državnoodvjetničkog savjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, 2. srpnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, dalje: ZKP/08),

prvookrivljeni ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. U i pok. ČŽ rođene V, rođen **.**.1952. u mjestu [adresa], Bosna i Hercegovina, s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, strojobravar, sa završenom srednjom školom, nezaposlen, bez primanja, oženjen, otac troje djece, s vojnim činom desetara, neodlikovan, lošeg imovnog stanja, neosuđivan,

drugookrivljeni VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok.J i pok.ŠŽ, rođen **.**.1964. u mjestu [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, stolar i kuhar, sa završenom srednjom školom, nezaposlen, bez primanja, oženjen, otac četvoro djece, kazneno osuđivan, nalazi se na izdržavanju kazne u Kaznionici u Glini

oslobađaju se od optužbe

da bi u razdoblju od svibnja 2010. do 14. srpnja 2010. na području Splita i Trogira, zajednički i dogovorno, u nakani da se neosnovano materijalno okoriste u znatnom iznosu, naveli GŽ na kupnju nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] za iznos od 130.000,00 eura, i to u naravi stana ukupne površine 74,1 m[2] s pripadajućom spremom i parking mjestom u zgradi u [adresa], pri čemu joj se VŽ predstavio kao punomoćnik UŽ kao prodavatelja u pravnom poslu kupoprodaje a pritom neistinito prikazujući da će joj po isplati kupoprodajne cijene biti omogućen prijenos prava vlasništva na navedenoj nekretnini bez opterećenja upisanim teretima i pravima trećih osoba, pa kada im je GŽ povjerovala i **.**.2010. sa UŽ sklopila ugovor o kupoprodaji navedene nekretnine sukladno tako prikazanim joj uvjetima kupoprodaje te neposredno predala VŽ iznos kupoprodajne cijene, isti su novac zadržali za sebe bez da su joj omogućili upis prava vlasništva nekretnine zbog odbijanja sklapanja aneksa ugovora o kupoprodaji radi ispravka podataka o točnom opisu nekretnine iz sklopljenog ugovora o kupoprodaji koji su neophodni za uknjižbu prava vlasništva na ime GŽ, slijedom čega je po sklapanju ugovora o kupoprodaji prvookrivljeni ZŽ kao formalni vlasnik nekretnine naknadno dopustio upis više zabilježbi ovršnih postupaka pokrenutih protiv njega a u kojima je predmet ovrhe bila navedena nekretnina, čime su oštetili GŽ za iznos od 130.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti,

dakle, s ciljem da sebi pribave znatnu protupravnu imovinsku korist doveli nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveli da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i počinitelji su postupali s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi,

pa da bi time počinili kazneno djelo protiv imovine – prijevaru – djelo opisano po članku 224. stavku 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj:

110/97, 27/98 – ispravak, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, dalje: KZ/97), a kažnjivo po članku 224. stavku 4. KZ/97.

II. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. oštećena GŽ se sa imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 130.000,00 EUR upućuje u parnicu.

III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je 2. siječnja 2019. podiglo kod Općinskog suda u Splitu optužnicu pod brojem K-DO-2133/17 protiv okrivljenog UŽ i okrivljenog VŽ, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare, opisanog u čl. 244. st. 4. u vezi st. 1. KZ/97, kažnjivog po čl. 244. st. 4. KZ/97.

2. Optužno vijeće suda je rješenjem poslovnog broja Kov-3/2019 od 9. travnja 2019 potvrdilo optužnicu kao osnovanu.

3. Prvookrivljeni ŽŽ, pozvan da se očituje o optužnici, navodi da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

4. Drugookrivljeni VŽ, pozvan da se očituje o optužnici, navodi da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

5. Prvookrivljeni ŽŽ u obrani navodi da je 2007. i 2008. sagradio objekt na otoku [adresa] na kojem je bila upisana hipoteka od 135.000,00 eura sa kojom je objekt bio opterećen. U to vrijeme da je nastupila kriza na tržištu i nije mogao vraćati kredit. HŽ da je upoznao nedugo nakon toga na [adresa] preko zajedničkog poznanika i da mu je HŽ rekao da ima jednoga poznanika iz Nove Gradiške koji je zainteresiran za kupnju stana u [adresa]. Navodi da je osobno razgovarao sa tim čovjekom koji se zove OŽ. Morao je naći način kako vratiti kredit, jer ga je banka neprestano zvala pa mu je svaki novac bio potreban. Sa OŽ su dogovorili kupnju nekretnine od cca 60-ak m2 u tom njegovom objektu, a on se obvezao da će dignuti kredit za isplatu kupoprodajne cijene. Ugovor o prodaji nekretnine je sastavio čovjek za kojeg pretpostavlja da je pravnik u agenciji. Navodi da je to pročitao, a ugovor je trebao kupcu kako bi na osnovu njega mogao podignuti kredit kod banke. Misli da je sa HŽ potpisao ugovor o posredovanju za sve nekretnine u tom stambenom objektu kojih je bilo šesnaest, a ne samo stan koji je predmet postupka. Stan da se prodavao za 135.000,00 eura. Gospodina OŽ da je vidio onaj dan kada mu je dao ključeve i kada su išli vidjeti nekretninu, misli da mu je tada bila prisutna i supruga i neki N sa [adresa]. Ne sjeća se je li bila prisutna i gospođa GŽ. Tada su dogovorili uvjete kupoprodaje, a gospodin OŽ rekao da će mu isplatiti novce kada riješi kredit. Sa HŽ da je dogovorio da ga nazove kada je OŽ donio novce. Isplata da je trebala biti vjerojatno u "Galebu" i to njemu na ruke, nakon što mu se HŽ javi, zato što je morao banci dati novce. Od toga da ga HŽ nikada nije nazvao vezano za isplatu novca. Poznato mu je da je bilo problema u vezi ugovora i da je trebao potpisati nekakav aneks, a to je odbio, jer mu nikada kupci nisu isplatili novce. Jedini kontakt sa kupcima da je bio HŽ, da ga je zvao pitati što je sa novcima, a on je rekao da mu nisu donijeli. Dalje navodi da je sa bankom koja je digla hipoteku na cijeli njegov objekt, imao ugovor po kojem im je trebao vraćati kredit. 35.000,00 eura predujma da je trebalo ostati njemu, a ostatak novca kupoprodaje je trebao ići banci. To da je mogao uplatiti on ili kupac. Sa OŽ je ugovorio da plati njemu, pa bi taj novac uplatio banci. Osim 35.000,00 eura da mu HŽ nije ništa više uplatio. Provizija sa HŽ je ugovorena od nekih 2-3%. On da je sa više agencija za nekretnine imao sklopljene ugovore o proviziji. Potpisao je ugovor o kupoprodaji nekretnine u kojemu je stajala odredba da je kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena, jer je vjerovao na riječ OŽ, a uostalom on je sam rekao da mu nije isplatio odmah. Prilikom pregovaranja o kupoprodaji stana rekao je kupcima da je stan u objektu, kao i svi drugi opterećen hipotekom. Dopušta mogućnost da je ugovor potpisan kod javne bilježnice u [adresa], da je puno vremena prošlo. Dopušta mogućnost da je gospođa GŽ kupac nekretnine i da je ona bila prisutna prilikom potpisivanja ugovora, a sa tom gospođom nikad nije razgovarao, niti pregovarao, pa tako niti o načinu isplate ostatka kupoprodajne cijene. Moguće je da je nakon potpisivanja ugovora bio sa roditeljima oštećene i G na piću, ali da od toga ima petnaest godina. Nije G ovlastio da za njega primi novce za kupoprodajnu cijenu.

5.1. Na upit zašto je 35 000,00 eura išlo G, a ne direktno njemu na ruke, prvookrivljeni ZŽ odgovara da je G imao neke kombinacije sa OŽ vezano za stan u [adresa], a taj iznos mu je dao s osnove kapare za stan, tako mu je G rekao. Navodi da je bio prinuđen bilo što primiti od novaca vezano za hipoteku. Sa HŽ je bio u korektnim odnosima, misli da mu je ovaj samo želio pomoći.

5.2. Na upit branitelja drugookrivljenika, je li on kao prodavatelj imao vlasnički list prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora, prvookrivljeni misli da je G imao isto, samo ne zna je li u originalu ili kopiji. Na upit vezano za sklapanje pravnog posla, jesu li se kupci zainteresirali za zemljišnoknjižni izvadak i je li im pokazao, okrivljenik navodi da je, da je bio izvadak koji nije mogao biti star, jer je zgrada tek izrađena, a u njemu je bila upisana hipoteka.

5.3. Na upit punomoćnice oštećenice, zbog čega nije iznos od 35.000,00 eura koji je primio na ime kapare platio banci, odgovara da je to bilo svega 5% a banci je trebalo platiti 60-70% od prodaje stana. Zgrada da je svaki mjesec imala po nekoliko tisuća eura troškova, režija i sl. koje nije mogao pokriti, jer nije imao nikakvih primanja, radi čega ih je zadržao.

6. Sud utvrđuje da prvookrivljenik i svjedoci u svojim iskazima drugookrivljenika VŽ nazivaju imenima „ C ili „ G te se u stvarnosti radi o istoj osobi.

7. Drugookrivljeni VŽ u obrani navodi da je u predmetno vrijeme sa suprugom IŽ imao agenciju za prodaju nekretnina „Galeb” i da su imali oglašen stan u predjelu Splita od nekih 28 m2. Na oglas da se javio potencijalni kupac OŽ i da su dogovor oko pregleda stana izvršili putem telefona. Stan da su došli pogledati gospodin OŽ, njegova kćerka i supruga i da su rekli da će ga kupiti. Sve oko prodaje stana da je pregovarao samo sa OŽ. Svi papiri za taj stan da su bili "čisti". OŽ da je tada rekao da kod sebe ima u gotovini oko 18,000,00 eura, a cijeli stan se prodavao za 25.000,00 eura. Ostatak do 25.000,00 eura je planirao dopuniti tako što bi podigao kredit. Nakon nekoliko dana da ga je putem telefona nazvao OŽ i rekao da mu je taj stan premali i da bi on kupio neki veći stan, požalio se i da nema parkirnog mjesta. Dalje navodi da mu je tada ponudio stan od UŽ koji se nalazio u sklopu zgrade na [adresa]. Za taj stan da su svi papiri bili uredni, a u zemljišnim knjigama je bila zabilježba kredita Reiffeissen banke. Tada je nazvao UŽ i rekao da možda ima kupce za njegov stan. UŽ da je došao kod njega u agenciju u Split i donio papire koji se odnose na stan: vlasnički list, posjedovnu dozvolu, građevinsku i uporabnu dozvolu. Isti taj dan da su on, UŽ, OŽ, njegova supruga i kćer otišli na [adresa] pogledati taj stan, a ključ od stana je bio kod UŽ. Z da su bili zadovoljni sa stanom, radi čega je OŽ rekao da će raskinuti ugovor o kupoprodaji onog stana u [adresa] i rekao da novce koje je predao drugookrivljeniku za onaj stan u [adresa] ne vrati, nego da ih da UŽ kao kaparu za taj stan. OŽ je tražio da mu da potvrdu o predaji o primitku novca. Ostatak novca je rekao da će predati kada dobije kredit. Z da su se vratili u Novu Gradišku, da bi ga opet nakon nekog vremena nazvao telefonom i tražio da mu pripremi ugovor o kupoprodaji, jer mu treba za podići kredit. Sve papire koji su se odnosili na taj stan da je OŽ imao kod sebe, dakle, prije nego li je sastavljen i potpisan ugovor o kupoprodaji kojeg je radio tada sada pokojnim odvjetnikom Deanom Prelevićem, odvjetnikom u Splitu, koji sa njegovom agencijom imao sklopljen ugovor o zastupanju u pravnim stvarima. Dalje navodi da se sjeća da je prilikom pregleda stana, OŽ tražio da mu UŽ ostavi ključ kako bi izvršio mjerenje namještaja za stan. Sjeća se i to da ih je UŽ tada pitao hoće li prespavati u tom stanu, na što su oni rekli da hoće, ako to njemu nije problem i da će kupiti madrace za napuhivanje. UŽ da im je ostavio ključ, međutim, tražio je da mu ga vrate kada budu odlazili za Novu Gradišku. Pojašnjava da su ključeve trebali vratiti njemu po Stipinom naputku, jer je živio bliže [adresa], nego on, međutim, ovi mu se nisu javljali, niti ključ nisu vratili. Nakon 1-3 mjeseca od tada, ne može se sjetiti, da su došli pred stan, ali nisu mogli ući u stan, jer je UŽ promijenio bravu od ulaznih vrata i od stana, jer Z nisu ispoštovali dogovor oko predaje ostatka novca i nisu vratili ni ključ. Ne zna jeli UŽ tada zvao policiju.

7.1. Drugookrivljeni VŽ dalje navodi, da je kupoprodajna cijena za stan na [adresa] bila 135.000,00 eura, da je 85.000,00 eura kupac trebao platiti banci zbog upisane hipoteke na tom stanu, a ostatak do 135.000,00 eura je kupac trebao direktno platiti UŽ. Drugookrivljeni da je osobno UŽ predao 18.000,00 eura, koje je OŽ njemu platio za onaj stan od prije. U tim pregovorima bio posrednik na strani prodavatelja. Njegova provizija kao posrednika o kupoprodaji da je iznosila dva posto od ukupne cijene prodaje nekretnine. Nikada da mu to nije isplaćeno, nije to tražio ni sudskim putem, jer postupak nije okončan kako je bilo dogovoreno.

7.2. Drugookrivljeni na upit odgovara da misli da je rađen i aneks kupoprodajnog ugovora, ali se to odnosilo na parkirno mjesto, jer je nešto bilo krivo upisano na papirima. Navodi da je odvjetnik Josip Filipović isto povremeno radio za agenciju Galeb. Ne može se izjasniti je li ugovor sastavio odvjetnik Prelević ili odvjetnik Filipović, jer su oba radila za agenciju pa je moguće da je i Filipović sastavio ugovor o kupoprodaji.

7.3. Na upit svog branitelja, drugookrivljeni odgovara da je sve ugovore za agenciju radio odvjetnik, a da nije bilo potrebe da osobno piše takav ugovor, jer su upravo ti odvjetnici radili za agenciju i bili plaćeni po paušalu. Što se tiče UŽ, da se provizija odnosila na njegov stan u iznosu od dva posto, a što se tiče OŽ odnosilo na onaj stan u [adresa]. Odgovorno tvrdi da UŽ nije primio ništa više od 19.000,00 eura koje je primio od njega. Pojašnjava da je do aneksa došlo iz razloga, jer je nešto bilo pogrešno upisano u samom ugovoru, ali se to nije odnosilo na stan, nego na parkirno mjesto.

7.5. Na upit suda, drugookrivljeni navodi da je gospodinu OŽ prezentiran od strane UŽ original vlasničkog lista na kojemu je bila upisana hipoteka banke te da je on isti kopirao u agenciji i kopirao OŽ. Ne može se izjasniti zašto je OŽ iskazao da hipoteka nije bila vidljiva na zemljišnoknjižnom izvatku, smatra da je lagao. U ugovoru, isključivo na traženje OŽ stajala naznaka da je kupoprodajna cijena plaćena u cijelosti, iako to nije bilo tako, a to je naznačeno jer je OŽ tražio radi dobivanja kredita. Navodi da nije uobičajeno da u ugovor o kupoprodaji nekretnine stave da je kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena, a da je u ovom slučaju to stavljeno, jer se išlo na povjerenje.

7.6. Na upit zastupnice optužbe, drugookrivljeni navodi da je sa UŽ sklopio ugovor o posredovanju u vidu šprance i to za cijeli objekt za nekretninu na otoku [adresa] koju je on prodavao, dakle ne zasebno za svaki stan. Ugovor o posredovanju da nije sklopio sa GŽ, niti sa OŽ. Za stan u [adresa] da je sklopljen kupoprodajni ugovor. Puna cijena od 25.000,00 eura da nikada nije isplaćena u cijelosti, isplaćeno je samo onih 19.000,00 eura kako stoji u priznanici. Za taj pravni posao da mu je OŽ trebao isplatiti proviziju od dva posto. OŽ da ga je nazvao i rekao da odustaje od tog stana, ali da taj iznos od 19,000,00 eura bude kapara za drugi stan. Proviziju za taj posao mu OŽ nije nikada platio. Na daljnji upit, drugookrivljeni navodi da je on OŽ želio vratiti iznos od 19.000,00 eura, međutim, OŽ mu je rekao da mu ne treba vraćati, nego da ostane kapara za kupnju drugog stana. Na daljnji upit zastupnice optužbe da pojasni što je onda htio reći kada je u obrani prilikom prvog ispitivanja rekao da mu je OŽ u međuvremenu ponovno dao kaparu od 19.000,00 eura koju je on OŽ prethodno vratio, drugookrivljeni navodi da je točno ono što je rekao danas na raspravi. Nikakve druge novce, osim onih 19.000,00 eura, njemu OŽ nije platio.

7.7. Na upit suda, drugookrivljeni navodi da se ne sjeća zašto je državnom odvjetniku rekao da je OŽ vratio novce, a da mu je onda on ponovo uplatio kaparu za drugi stan. Na daljnji upit, okrivljenik navodi da su za agenciju radila dva odvjetnika i to Dean Prelević i Josip Filipović, ali da se ne može izjasniti koji od njih je radio kupoprodajni ugovor, koji od njih aneks ugovora, jer bi oni uskakali kako je tko bio slobodan. Misli da je aneks napravljen, ali da UŽ nije želio isti potpisati. Ne sjeća se je li imao potpisan ugovor o posredovanju sa Č. Njegova agencija da je proviziju uzimala samo od onoga tko bi je angažirao i da je za kupnju nekretnine u [adresa] proviziju trebao platiti samo ZŽ. Na predočenu priznanicu na listu 142 spisa, drugookrivljeni navodi da je riječ o priznanici koju je on osobno potpisao i odnosi se na garsonijeru u Splitu.

7.8. Na upit zastupnice optužbe da pojasni iznos koji je naznačen na toj priznanici, a koji se odnosi na ime ukupne cijene za kupoprodaju nekretnine u odnosu na ono što je iskazao na raspravi, drugookrivljeni navodi da je to očito pogrešno navedeno, jer je nelogično da cijena garsonijere proglašena i oglašena na 19.000,00 eura, a da je kupoprodajna cijena garsonijere bila 25.000,00 eura. Baš tu garsonijeru da je platio i kupio od Č za iznos od 13,000.00 eura, ali je prethodno Š istu proširio i uredio. Priznanica da je potpisana pod osobnim imenom ĐŽ, jer je tada podnio zahtjev za promjenu prezimena, sebe i cijele obitelji. Promjena da nije prihvaćena za njega, ali djeca i supruga su dobili. Njegova promjena nije uvažena zbog sudskih postupaka koji su tada bili u tijeku.

7.9. Na upit punomoćnice oštećene, drugookrivljeni navodi da se prodajom nekretnina bavio od 2006. godine, a supruga bila samo vlasnica agencije za nekretnine. UŽ došao sa svim papirima koji se odnose na stan. Ponavlja da se ne sjeća tko je njegovim odvjetnicima dao papire za konkretni stan na [adresa]. Nema nikakvih daljnjih saznanja vezano za stanove u zgradi na [adresa] u kojoj je i predmetni stan. Dalje navodi da je RBA banka imala upisanu hipoteku na nekretnini na [adresa].

7.9.1. Na upit branitelja prvookrivljenika, drugookrivljeni iskazuje da ZŽ nije želio potpisati aneks ugovora jer mu nikada nije isplaćena u cijelosti kupoprodajna cijena. na daljnji upit navodi da je pregovore oko kupoprodaje stana na [adresa] vodio sa OŽ isključivo. Zna i to da se pokušao uknjižiti na predmetnu nekretninu, ali da je bio odbijen zahtjev zbog pogreške u ugovoru, to je bilo na sreću UŽ.

8. U daljnjem tijeku raspravljanja drugookrivljeni VŽ dodatno navodi da je kupoprodajni ugovor napravljen kako bi OŽ riješio kredit za kupoprodaju stana. Iznos od 35.000,00 eura je dao kao kaparu, jer su to bili novci kojeg je on trebao dati za stan u [adresa]. Taj iznos je on predao na osnovu kapare za stan u [adresa]. Bilo je izračunato da je 85.000,00 eura i još ostatak do 135.000,00 eura trebalo isplatiti UŽ.

9. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao u svojstvu svjedoka GŽ i OŽ. Dalje su pročitani i pregledani javnobilježnički ovjeren ugovor o kupoprodaji nekretnine između UŽ kao prodavatelja i GŽ kao kupca broj: OV-2958/10 i OV-2959/10 od 14. srpnja 2010. (list 6-8 spisa), prijedlog za ovrhu trgovačkog društva Ekspert plus d.o.o. Zagreb kao ovrhovoditelja protiv UŽ kao ovršenika od 5. rujna 2010. podnesenog Općinskom sudu u Trogiru (list 9-13), prijedlog za ovrhu trgovačkog društva Final connection d.o.o. Zagreb kao ovrhovoditelja protiv UŽ kao ovršenika od 19. rujna 2016. podnesenog Općinskom sudu u Splitu, Stalnoj službi u Trogiru (list 14-18), presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gžst-48/14 od 19. ožujka 2015. u pravnoj stvari između GŽ kao tužitelja i UŽ kao tuženika radi utvrđenja, predaje isprave te predaje nekretnine (list 19-21), tužbu GŽ kao tužitelja protiv UŽ kao tuženika podnesena Općinskom sudu u Trogiru radi utvrđenja, predaje isprave te predaje nekretnine (list 22-24), javnobilježnički ovjeren ugovor o zajmu između AŽ kao zajmodavca i BŽ kao zajmoprimca broj: OV-13086/11 od 31. listopada 2011. (list 25-26), ugovor o namjenskom kreditu Zagrebačke banke d.d. s GŽ kao korisnicom kredita od 14. svibnja 2010. (list 27-32), zapisnik o ispitivanju svjedoka BŽ (list 87-89), rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru broj: Z-16384/16, Z-29538/17 i Z-11303/18 od 12. travnja 2018. (list 90-91), elektronički izvadak iz zemljišnih knjiga za nekretninu koja je predmet ugovora o kupoprodaji nekretnine između UŽ i GŽ (list 92-95), zapisnik od 20.veljače 2025. o ispitivanju svjedoka-žrtve GŽ (list 210-213, 81-83), zapisnik od 24.listopada 2023. o ispitivanju svjedoka OŽ (list 136-140, 84-86), priznanica od 17.veljače 2010.(l.s.142.), povijesni ZK izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5429 k. o. [katastarska općina] (list 216-266), dopis Zagrebačke banke od 6. ožujka 2025. i 11. lipnja 2025.(list 268 i 298) i podnesak opunomoćenika oštećene od 10. lipnja 2025., rješenje Vrhovnog suda broj Rev- 1558/2015-2 od 12.prosinca 2018. iz spisa P-324/2019 te zapisnik od 30 svibnja 2019. predmeta P-324/2019-8 gdje je raspravnim rješenjem utvrđen prekid parničnog postupka.

10. Stranke nisu imale primjedbi na provedeni postupak, niti kakvih daljnjih dokaznih prijedloga.

11. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvatci iz kaznene evidencije za okrivljenika UŽ (list 54) prema kojoj nije osuđivan i izvadak iz Kaznene evidencije za okrivljenika VŽ prema kojoj je kazneno osuđivan.

12. Oštećenica GŽ, ispitana u svojstvu svjedoka opisuje kako su se roditelji i ona 2010. upoznali sa Ž koji ima agenciju za nekretnine. Njen otac da je telefonski kontaktirao sa Ž i dogovorili su sastanak, našli se u agenciji Galeb u Splitu, a tome sastanku bila prisutna i njena majka. ĐŽ im je pokazao nekretnine koje je imao u Splitu, međutim njima je sve bilo preskupo, a potom ĐŽ predložio nekretninu na otoku [adresa] pa su se zajedno odvezli u Okrug. Tamo su upoznali i UŽ koji im je pokazao dva stana, jedan manji, jedan veći. Manji stan je bio za njih bolji, jer je bio i jeftiniji. Roditelji da su rekli da će razmisliti o kupnji manjeg stana nakon konzultiranja sa njom. Navodi da su nakon tri- četiri tjedna otac i on došli u [adresa]. ZŽ im je pokazao zk izvadak manjega stana i ugovor sa agencijom "Galeb". ZŽ je tražio kaparu u iznosu od 35.000,00 eura za taj manji stan, zbog čega su se ona i otac vratili u Novu Gradišku kako bi ona digla kredit. Iznos od 35.000,00 eura predala je na ruke ĐŽ u agenciji Galeb, a tamo su i potpisali potvrde, ona zadržala potvrdu za sebe. ĐŽ je rekao da će ugovor o kupoprodaji napraviti, pa im se javio za nekih tri do četiri tjedna kada su došli ugovor potpisati i donijeti ostatak od kupoprodajne cijene 95.000,00 eura. Ugovor su potpisali u [adresa] kod javne bilježnice Željene Biuk. Ugovor su potpisali ona i ZŽ. Kod javne bilježnice je pitala ZŽ kada će mu isplatiti ostatak kupoprodajne cijene, na što je rekao da dogovore sve sa ĐŽ u njegovoj agenciji. Nakon potpisivanja ugovora da im je ĐŽ rekao da dođu pogledati stan, zaključaju i da dođu u njegovu agenciju kako bi mu predali ostatak kupoprodajne cijene. Rekao je i da je ZŽ žurio za Švicarsku. Nakon što su pregledali stan, u agenciji su njeni roditelji i ona isplatili 95.000,00 eura i nisu tražili potvrdu. Ona je smatrala da je ugovor potpisan, predan na gruntovnicu i da nema potrebe za potvrdom. U trenutku predaje ostatka novca H je rekao da više nije potrebna potvrda na 35.000,00 eura i ona ju je vratila, jer je smatrala da nema potrebe za istom kada je sve realizirano. Nakon četiri tjedna od ZK odjela u [adresa] je dobila odbijenicu upisa stana na njeno ime te da naprave aneks ugovora, jer je došlo do zamjene čestica parking mjesta i ostave. ĐŽ je upoznat sa tim jer ga je njen otac nazvao, nazvao je i ZŽ. ĐŽ je napravio dodatak ugovoru i išli su ga potpisati kod javnog bilježnika Ivana Bradarića u Splitu, međutim ZŽ se nije pojavio, pa je ĐŽ rekao da će on naknadno potpisati. Javni bilježnik da mu je rekao da se ne dogodi kao svaki put da ostavi aneks, a ne dođe po njega. Dan-dva nakon toga njen otac je ponovno nazvao ZŽ i on mu je rekao da neće potpisati ništa, jer nije dobio novce. Misli na cijeli iznos kupoprodajne cijene. Ona da je zbog toga bila prisiljena uzeti odvjetnika u Splitu i vodila je sudski postupak pred sudom u [adresa] i taj postupak su izgubili jer je odvjetnica Vernea Caktaš pogriješila u tužbi neke čestice. U tom postupku uključio se njen novi odvjetnik iz Zagreba te je dobila parnicu i upisana je kao vlasnica u zemljišnim knjigama. Nakon nekog vremena banka je uzela cijelu zgradu ZŽ, pa tako i njen stan te je naknadno u dražbi otkupila stan u iznosu od 70.000,00 eura. Vezano za njen stan da je imala još jedan sudski spor, da je vodila sutkinja Nana Čatipović, a ovrhu je vodio O. Ne može se sjetiti za što je bio vezan postupak koji je vodila Nana Čatipović. Saznali su i da je ZŽ na cijelu nekretninu digao krediti da ga nije plaćao, a susjeda stana u zgradi rekla da je ĐŽ prevario tri obitelji, a oni sui bili četvrta.

12.1. Na upit branitelja prvookrivljenika, svjedokinja GŽ izjavljuje da je iznos od 35.000,00 eura imala, jer je digla stambeni kredit kod Zagrebačke banke. Potvrde o isplati da nisu trebale iz razloga jer u kupoprodajnom ugovoru piše da je isplaćeno u cijelosti, da na nekretnini nema tereta što nije istina. Osim toga, da nisu isplatili kaparu, ZŽ se ne bi pojavio kod potpisivanja ugovora, a bio je i kad je nosila ugovor u zemljišnik. Nije joj tada bilo ništa sumnjivo. I je imao punomoć za primitak kupoprodajne cijene, jer joj je ZŽ pokazao ugovor između njega i agencije "Galeb". Ugovor je pročitala, ali se ne može sjetiti detalja ugovora. Ne može se sjetiti šta je pisalo na potvrdi o isplati 35.000,00 eura. Na daljnji upit prvookrivljenika svjedokinja iskazuje da je ključeve uzela baš od njega, kako bi ušla u posjed svoje nekretnine. Na upit kojim novcima je kupila na dražbi, svjedokinja iskazuje da je digla stambeni kredit u OTP banci te da sada otplaćuje dva kredita. Zk izvadak koji je donio i pokazao ZŽ da je bio čist, nije bilo napisanih nikakvih tereta.

12.2. Na upit suda svjedokinja iskazuje da su prilikom predaje ostatka novca u agenciji Galeb bili prisutni ona, njezini roditelji i Ž.

12.3. U daljnjem tijeku raspravljanja svjedokinja GŽ iskazuje da je 2010. podigla stambeno poslovni kredit kod Zagrebačke banke na iznos od 30.000,00 eura, od toga joj je 5.000,00 eura isplaćeno na ruke, a ostatak od 25.000,00 eura isplaćen je obrtu [obrt] i noćni club u vlasništvu njenog oca koji joj je bio jamac. Njen otac je predigao te novce i dao joj ih je na ruke kako bi platila TŽ za kupnju predmetnog stana, kojeg je dala zajedno sa roditeljima u agenciji Galeb.

13. Svjedok OŽ,otac oštećenice, opisuje kako je upoznao drugookrivljenika, da je u ožujku ili travnju 2010. stupio u kontakt sa TŽ i znao ga je samo pod tim imenom. TŽ mu je rekao da njegov prijatelj ZŽ ima nekretnine na prodaju i da on radi takve poslove oko prodaje nekretnina za njega. On i njegova obitelj su u više navrata dolazili u agenciju "Galeb" u Split kod TŽ, pa ih je njegov šofer odveo na [adresa] baš na nekretninu ZŽ u kojoj je prodavao stanove. Svjedoku su tada uz prisustvo ZŽ pokazana dva stana, veći i manji. Zgrada ima ukupno 16 stanova, a njemu je odgovaralo uzeti manji stan. Tu sa njim je bila i njegova supruga. Stan se prodavao za 130.000,00 eura. Nije dao odgovor tada, jer je morao provjeriti sa svojom kćerkom odgovara li joj stan, budući su ga kupovali za nju. Sljedeći put u agenciji Nediljka su bili on, njegova kćerka i supruga. Sve bitne sastojke oko kupoprodaje dogovarali su baš s TŽ i to najviše on i supruga, pa je tako usmeno dogovoreno da će na ime kapare isplatiti 35.000,00 eura, a prethodno je otišao sa kćerkom na [adresa] pregledati stan. Tada su sa njima bili TŽ i njegov šofer. U agenciji Nediljka kćer je predala 35.000,00 eura i za to im je TŽ ispisao potvrdu o primitku kapare u dva primjerka, od čega je jedan zadržao TŽ, a jednu potvrdu je njima dao. Rekao im se javiti kada napravi pisani ugovor. Za izradu ugovora nisu trebali ništa platiti. On, supruga i kćer su se našli sa TŽ i ZŽ kod javnog bilježnika gdje su GŽ i ZŽ potpisali ugovor. Nakon tog potpisivanja, Nediljkov vozač je rekao da će on sa GŽ prošetati do zemljišnika u Trogirskom sudu radi predaje ugovora na uknjižbu, jer on tamo već zna proceduru kako se to radi. Zahtjev za uknjižbu stana je i predan. ZŽ da im je još dok su sjedili u kafiću rekao da ostatak kupoprodajne cijene od 95.000,00 eura isplate TŽ, jer se on žurio negdje, misli da je trebao za Švicarsku, jer je tamo nešto radio, a svjedoku da je to bilo malo čudno kako nije zainteresiran primiti ostatak novaca. Prije nego li su dogovorili sve oko potpisivanja ugovora, da mu je TŽ prezentirao zk izvadak spornog stana i po tom izvatku nije bilo upisano nikakvih tereta niti plombi, zk izvadak bio čist. Prije nego li su isplatili ostatak kupoprodajne cijene TŽ je otišao po ključeve stana, predao im četiri ili pet ključeva i rekao da ponovo pogledaju nekretninu, poslije zaključaju i da dođu kod njega u Split u agenciju radi ispl,ate ostatka kupoprodajne cijene. Ne može se sjetiti je li ZŽ uvijek još bio tada s njim u [adresa], ili je već bio otišao. Potom su on i kćerka otišli u Split u agenciju, kćer isplatila 95.000,00 eura u gotovini. Potvrdu o primitku, tj. isplati kapare na iznos 35.000,00 EUR, ostavila je u agenciji, jer je TŽ rekao da im to više ne treba, budući je ugovor predan sudu na uknjižbu i da ona nema više smisla. Svjedok i GŽ da su također razmišljali na isti način, nisu u tome vidjeli ništa neobično, jer je ona predala ugovor na uknjižbu. Nakon nekog vremena dobili smo dopis sa ZK odjela da se ne može provesti uknjižba na stanu na ime GŽ, jer da u ugovoru ima nekakvih nepravilnosti, nešto nije bilo u redu napisano u pogledu podruma i parkinga. O tom problemu je obavijestio TŽ, nakon čega je ovaj rekao nema problema i da će napraviti dodatak ugovora. Dodatak su trebali ponovo ovjeriti kod javnog bilježnika i to napravili kod javnog bilježnika u Splitu, međutim, tada nije došao ZŽ. Kćer je potpisala dodatak, TŽ je inzistirao da ugovor ostane kod javnog bilježnika, da će ZŽ doći naknadno, međutim javni bilježnik se sa tom idejom nije složio, rekao je da je već jednom to napravio tj.ostavio ugovore koje nije potpisao. Ne zna na koga je javni bilježnik to mislio. Svjedok navodi da sve što je rekao vezano za "aneks" zna po priči njegove kćerke, jer su u Splitu tada bili samo njegova supruga i kćerka. ZŽ da nije potpisao ugovor, jer je rekao njegovoj kćerki, a i njemu, da nije primio nikakve novce od TŽ. Ne zna odnosi li se to na cijelu kupoprodajnu cijenu. Cijeli proces dogovora kupnje nekretnine u većem dijelu pregovarao je sa TŽ i ZŽ osobno. Prije nego li su napravili aneks, a nakon što su obaviješteni da sa ugovorom nije nešto u redu, osobno sa suprugom je otišao na ZK odjel u [adresa]. Referentica im je rekla da je ta zgrada pod hipotekom. Navodi da primjerak zk izvatka prije potpisivanja ugovora nije imao, već mu je od strane TŽ samo predočen. Prije potpisivanja ugovora nije bio na ZK u [adresa]. Vjerovao je TŽ koji ima agenciju za nekretnine. Bilo mu je malo čudno što ZŽ traži isplatu novca na ruke,a ne preko računa, ali je njemu bilo svejedno uplaćuje li preko banke ili na ruke. Poslije su čuli da su i drugi kupci bili na isti način "prevareni". Za isplatu 95.000,00 eura nisu dobili nikakvu priznanicu, niti su je tražili. Nije gledao datum na prezentiranom zk izvatku.

13.1. Na upite branitelja prvookrivljenika, svjedok odgovara da nikada nije niti jedan euro predao na ruke ZŽ. Sa ZŽ je oko kupnje stana pregovarao u vezi cijene stana, ZŽ im je pokazao stan i sa njim je dogovarao kada će dati polog. Cijena stana je ugovorena na 130.000,00 eura, a ništa se nije govorilo o pdv- u. Stan je bio u novogradnji. Nije zatražio od TŽ potvrdu o isplati kupoprodajne cijene za stan nakon što ZŽ nije potpisao aneks ugovora. Nije provjerio stanje stana u ZK, jer mu je to TŽ u svojoj agenciji pokazao. Navodi da tada u agenciji nije bio prisutan ZŽ.

13.2. Nakon što je svjedoku predočena priznanica od 17. veljače 2010. svjedok izjavljuje da nije to ta priznanica koju je njegova kćer potpisala, jer su oni ugovor sklopili sredinom srpnja 2010. a nekih 15-ak dana prije su dali kaparu od 35,000,00 eura. Ne zna je li potpis na predočenoj priznanici od njegove kćerke. Navodi da nikada nije UŽ pitao ima li stan kakva opterećenja.

13.3. Na upit branitelja drugookrivljenika, svjedok potvrđuje da je njegova kćerka ušla u posjed stana, da su dobili ključeve od TŽ, ali da mu kćerka nije uselila u stan jer je bio prazan. Nitko ih nije sprječavao na useljenje. Navodi da niti UŽ, niti TŽ nisu tužili njega niti njegovu kćerku za ništa u vezi toga stana, pa tako niti za isplatu. Nije mu poznato da je UŽ tražio protutužbom raskid ugovora. Njegova kćer da je uknjižena kao vlasnica stana. Od trenutka kada je njegova kćer ušla u posjed stana, da nije imala nikakvih problema u vezi korištenja istoga, to zna i osobno, jer je i on imao ključeve od stana i mogao je neometano koristiti. Njegova kćer možda ima više saznanja u vezi hipoteke na stanu, zna je da je cijela zgrada išla na dražbu, ali za daljnje činjenice oko toga se neće izjasniti.

13.4. Na upit prvookrivljenika, svjedok odgovara da nikada nije nasilno ušao u stan.

13.5. Na upite drugookrivljenika, svjedok odgovara da je on pregovarao s njim, on i njegova supruga BŽ oko kupnje nekretnine. Zk izvadak koji mu je bio predočen je bio čist, zna čitati zk izvatke, jer mu to nije prva kuća koju je kupovao. Navodi da je pomislio da je zk izvadak, krivotvoren, jer mu je tek na ZK odjelu referentica rekla da ima hipoteka.

13.6. Na upit punomoćenice oštećenice, svjedok odgovara da novac nije isplatio direktno na ruke UŽ, jer mu je UŽ u [adresa] u kafiću rekao da sve to s TŽ dogovara i da njemu isplati sve.

14. Na temelju provedenog postupka i izvedenih dokaza, sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da bi okrivljenici ili neki od okrivljenika ostvario obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 na način kako im se to optužnicom stavlja na teret.

15. Odredbom čl. 224. st. 1. KZ/97, važeće u vrijeme počinjenja djela koje se okrivljenicima stavlja na teret je propisano da će se, tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

16. Odredbom čl. 224. st. 4. KZ/97 je propisano da će se, ako je počinjenjem kaznenog djela iz stavka 1. toga članka pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzročenja takve štete, počinitelj kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

17. Na temelju izvedenih dokaza sud kao nesporno utvrđuje da su okrivljenik ZŽ u svojstvu prodavatelja i GŽ u svojstvu kupca **.**.2010. sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnine identificirane u članku 1. ugovora, koji ugovor je ovjeren u potpisu prodavatelja po javnom bilježniku Željeni Biuk u [adresa] pod brojem OV-2958/10.

18. Dalje nije sporno da je GŽ podnijela prijedlog za upis prava vlasništva nekretnine koja je predmet ugovora o kupoprodaji na temelju tog ugovora, koji prijedlog je odbijen rješenjem Općinskog suda u Trogiru, Zemljišnoknjižnog odjela poslovnog broja Z-1847/10 zbog pogrešne identifikacije nekretnine koja je predmet kupoprodaje u dijelu koji se odnosi na površinu.

19. Nesporno je da je okrivljeni UŽ odbio sklopiti aneks ugovora o kupoprodaji čime bi se sačinila isprava podobna za upis prava vlasništva kupca na nekretnini koja je predmet kupoprodaje.

20. Dalje kao nesporno proizlazi da je oštećenica GŽ u svojstvu tužitelja pred Općinskim sudom u Trogiru 27. siječnja 2012. pokrenula parnični postupak protiv tuženika UŽ podnošenjem tužbe radi utvrđenja, predaje zk isprave i predaje u suposjed, u kojem postupku je donijeta presuda poslovnog broja P-43/12 od 20. prosinca 2013. potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gžst-48/14 od 20. prosinca 2015, a kojom je utvrđeno što je predmet kupoprodajnog ugovora od 14. srpnja 2010. nadalje naloženo tuženiku da preda tužiteljici valjanu ispravu za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, a koje pravo će tužiteljica moći ostvariti na temelju te presude. Dalje je naloženo tuženiku predati tužiteljici ključeve ulaznih vrata zgrade u kojoj se nalazi stan. Opisane presude su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev 1558/2015-2 od 12. prosinca 2018. ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te se dalje vodi postupak vodi pred Općinskim sudom u Splitu, Stalnoj službi u Trogiru pod poslovnim brojem P-324/2019 po tužbi tužiteljice i protutužbi tuženika- tužitelja UŽ.

21. Dalje je nespornim utvrđeno da je 8. rujna 2011. ovrhovoditelj Ekspert plus d.o.o. Zagreb Općinskom sudu u Trogiru podnio prijedlog radi provedbe ovrhe protiv ovršenika UŽ s tim da je predmet ovrhe i nekretnina koja je predmet ugovora o kupoprodaji sklopljenog između prodavatelja UŽ i kupca GŽ.

22. Nespornim je utvrđeno da je 23. rujna 2016. ovrhovoditelj Final Connection d.o,o. Zagreb Općinskom sudu u Splitu, Stalnoj službi u Trogiru podnio prijedlog radi provedbe ovrhe protiv ovršenika UŽ s tim da je predmet ovrhe i nekretnina koja je predmet ugovora o kupoprodaji sklopljenog između prodavatelja UŽ i kupca GŽ.

23. Nespornim je utvrđeno i da je GŽ na temelju rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovnog broja Z-16384/16, Z.29538/17 i Z-1130/18 od 12. travnja 2018. u pojedinačnom ispravnom postupku ishodila u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva nekretnine koja je predmet ugovora na svoje ime, uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena UŽ.

24. Sporni su navodi iz činjeničnog opisa djela koje se stavlja na teret okrivljenicima da bi zajednički i dogovorno, u nakani da se neosnovano materijalno okoriste u znatnom iznosu, naveli GŽ na kupnju predmetne nekretnine, u naravi stana, neistinito prikazujući da će joj po isplati kupoprodajne cijene biti omogućen prijenos prava vlasništva na navedenoj nekretnini bez opterećenja upisanim teretima i pravima trećih osoba, pa kada je sa GŽ sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnine i VŽ predan iznos kupoprodajne cijene, okrivljenici novac zadržali za sebe bez da su joj omogućili upis prava vlasništva nekretnine, pa dalje prvookrivljenik ZŽ kao formalni vlasnik nekretnine naknadno dopustio upis više zabilježbi ovršnih postupaka pokrenutih protiv njega, u kojima je predmet ovrhe bila navedena nekretnina, pa time oštetili GŽ za iznos od 130.000,00 eura. Sporna je i okolnost isplate ugovorene kupoprodajne cijene kupcu u cijelosti po kupcu.

25. Naglasiti je da je sud vezan činjeničnim opisom kaznenog djela kako se optužnicom stavlja na teret okrivljenicima i može odlučivati samo u okviru istog.

26. Da bi se ostvarila obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 244. st. 1. i 4. KZ/97, počinitelj mora u trenutku sklapanja pravnog posla postupati prijevarno, odnosno, već tada lažno prikazivati neke činjenice da bi doveo oštećenika u zabludu, tako da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini, pa dalje i da to počinitelj kaznenog djela čini isključivo s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist.

26.1. Odredbom čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05, 41/08, dalje: ZOO) je propisano da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu, dok je odredbom čl. 377. st. 2. ZOO propisano da ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku.

27. U pogledu isplate kupoprodajne cijene u cijelosti, čitanjem ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između prodavatelja UŽ i kupca GŽ od 14. srpnja 2010. ovjerenog u potpisu prodavatelja po javnom bilježniku Željeni Biuk u [adresa] pod brojem OV-2958/10 i čl. 3. točke 3.1. ugovora, proizlazi da stranke ugovaraju kupoprodajnu cijenu za nekretninu iz čl 2. u iznosu od 130.000,00 eura te je u ugovoru u članku 3. točki 3.5. potvrđeno da je kupac u trenutku potpisivanja tog ugovora u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu, što prodavatelj potvrđuje svojim potpisom.

28. Ugovor je potpisan po prodavatelju i prodavateljev potpis ovjeren po javnom bilježniku, slijedom čega proizlazi da je prodavatelj, prvookrivljeni ZŽ potvrdio primitak kupoprodajne cijene u iznosu od 130.000,00 eura u cijelosti, što predstavlja okolnost koja se ne može zanemariti, jer je u protivnom imao mogućnost da kao ugovorna stranka u suglasnosti sa kupcem kao drugom ugovornom strankom označiti da kupoprodajna cijena nije isplaćena, ili je isplaćen samo jedan dio, pa dalje i ugovori rok isplate cijene u cijelosti, što nije učinjeno, pa odredba čl. 3. ugovora upućuje da je kupac izvršio ugovornu obvezu isplate kupoprodajne cijene u cijelosti.

29. Dalje proizlazi i da je oštećenica kao kupac po sklapanju predmetnog ugovora stupila u posjed kupljene nekretnine u kojem posjedu se nalazi i u trenutku zaključenja raspravljanja. U tom smislu nije od odlučnog značaja kasnija izmjena brave ulaznih vrata zgrade i stana po prvookrivljeniku, jer isto nije spriječilo posjed oštećenice kao kupca. S tim u vezi, nakon izvršenog uvida u spis predmeta Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovnog broja P-324/2019 proizlazi da je prvookrivljeni ZŽ u tom postupku u svojstvu tuženika protutužitelja 6. veljače 2019. postavio protutužbeni zahtjev protiv tužiteljice – protutuženice GŽ za utvrđenjem raskida predmetnog ugovora o kupoprodaji te brisanja prava vlasništva nekretnine sa imena GŽ i upisa prava vlasništva na ime UŽ, dakle zatražio sudsku zaštitu nakon proteka vremenskog razdoblja duljeg od osam godina, koji postupak nije dovršen.

30. U dijelu činjeničnog opisa kaznenog djela u vidu onemogućavanja upisa prava vlasništva nekretnine po okrivljenicima, zbog odbijanja sklapanja aneksa ugovora o kupoprodaji radi ispravka podataka o točnom opisu nekretnine iz sklopljenog ugovora o kupoprodaji koji su neophodni za uknjižbu prava vlasništva na ime oštećenice, čitanjem članka 2. ugovora u kojemu se opisuje nekretnina koja je predmet prodaje i usporedbe sa identifikacijom nekretnine u zemljišnim knjigama k. o. [katastarska općina] ZU 5429, doista proizlazi greška u opisu, vjerojatno zbog greške u pisanju. Dalje proizlazi da zbog takve greške, oštećenica nije mogla u zemljišnim knjigama ishoditi upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime te je rješenjem Općinskog suda u Trogiru Zemljišnoknjižnog odjela poslovnog broja Z-1847/10 odbijen njen prijedlog za uknjižbu.

31. Opisana okolnost, po stajalištu suda zbog greške u pisanju i zamjene oznake površine parking mjesta i ostave ne upućuje sa sigurnosti, tada na postojanje namjere prvookrivljenika UŽ kao prodavatelja onemogućiti upis prava vlasništva oštećenice na temelju ugovora koji bi bio ishođen da takva greška u ugovoru nije postojala. Okolnost tko bi sastavio ugovor u pisanom obliku, bilo prvookrivljeni ili drugookrivljeni ili netko od odvjetnika koji su poslovno vezani sa agencijom „Galeb” za koju rade takve poslove, nije od odlučne važnosti.

32. U tom smislu, prilikom sklapanja ugovora koji se sklapa suglasnom voljom ugovornih stranaka i oštećenica kao kupac je trebala pročitati ugovorne odredbe, time imala i mogućnost utvrditi grešku u identifikaciji nekretnine u ugovoru, što je očigledno propustila.

33. Daljnja okolnost koja se isticala tijekom postupka, je li prije sklapanja kupoprodajnog ugovora bilo upisano kakvo založno pravo na predmetnoj nekretnini nije od odlučnog značaja, niti se takvo što stavlja na teret okrivljenicima, niti ta okolnost ukoliko je i postojala sprječava upis prava vlasništva kupca nekretnine. Naglasiti je i da je savjestan kupac dužan, a i u mogućnosti je prije sklapanja kupoprodajnog ugovora provjeriti u javno dostupnim zemljišnim knjigama zemljišnoknjižno stanje nekretnine koja je predmet kupoprodaje te se stoga ne može kasnije pozivati na okolnost da mu ne bi bilo poznato postojanje založnog prava, ovrhe ili kakvog drugog prava trećih osoba na toj nekretnini, a iz izvedenih dokaza proizlazi da oštećenica kao kupac to nije napravila, pa niti njen otac koji je u stvarnosti pregovarao sa prvookrivljenikom i dogovarao detalje vezane uz kupoprodaju sa drugookrivljenikom, već provjeru u zemljišnoknjižnom odjelu suda otac oštećenice radi kasnije, nakon sklapanja ugovora.

34. Sporno je, da li je oštećenica kao kupac isplatila prvookrivljenom UŽ kao prodavatelju iznos od 130.000,00 EUR, budući isti poriče primitak tog iznosa kao kupoprodajne cijene u cijelosti, što ističe kao razlog zbog kojeg je odbio sklopiti aneks predmetnog ugovora o kupoprodaji, a sporno je i je li isplata kupoprodajne cijene po oštećenici kao kupcu ili po njenim roditeljima u cijelosti ili u dijelu izvršena drugookrivljenom VŽ koji sudjeluje u svojstvu posrednika i koji je imao ovlaštenje za zastupanje prodavatelja, u smislu je li isti od kupca primio novac na ime kupoprodajne cijene.

35. Iz obrane prvookrivljenika SŽ proizlazi da je primio iznos od 35.000,00 eura, a ostatak kupoprodajne cijene od 95.000,00 EUR da ne bi primio, niti od kupca-oštećenice, niti od njenog oca, niti od drugookrivljenika VŽ, s tim da prvookrivljeni SŽ navodi da drugookrivljenika nije ovlastio da za njega primi novac za kupoprodajnu cijenu, da je sa ovim dogovorio da ga nazove kada otac oštećenice donese novce i da je isplata trebala biti prvookrivljeniku na ruke.

36. Obrana prvookrivljenika se potvrđuje i navodima iz obrane drugookrivljenika VŽ koji je u pregovorima bio posrednik na strani prodavatelja, a da je kupoprodajni ugovor napravljen kako bi OŽ riješio kredit za kupoprodaju stana. Iznos od 35.000,00 eura je dao kao kaparu, a da je ostatak do 135.000,00 eura, kako drugookrivljeni navodi, trebalo isplatiti UŽ.

37. Protivno iskazima oba okrivljenika oštećenica GŽ iskazuje da su nakon pregleda stana u agenciji, njeni roditelji i ona isplatili 95.000,00 eura i nisu tražili potvrdu i da je smatrala da je ugovor potpisan i da nema potrebe za potvrdom pa i da je vratila potvrdu o isplati 35.000,00 eura. Svjedok OŽ iskazuje da im je prodavatelj ZŽ još u kafiću rekao da ostatak kupoprodajne cijene od 95.000,00 eura isplate drugookrivljeniku, jer se žurio negdje, a svjedok i oštećenica otišli u Split u agenciju drugookrivljenika i oštećenica isplatila 95.000,00 eura u gotovini. Potvrdu o isplati kapare na iznos 35.000,00 EUR da je ostavila u agenciji, smatrali su da im više ne treba, jer je ugovor predan sudu na uknjižbu. Iz iskaza oba svjedoka proizlazi da bi iznos od 95.000,00 predali u agenciji VŽ.

38. Spisu prileži ugovor o zajmu sklopljen između AŽ kao zajmodavatelja i BŽ, majke oštećenice, kao zajmoprimatelja, od 2. srpnja 2010. ovjeren po javnom bilježniku Draženu Zimi u Novoj Gradišci pod brojem OV-13086/11 od 31. listopada 2011. dakle, potpisan i ovjeren nakon proteka razdoblje duljeg od godine dana od datuma sklapanja označenog u ugovoru, uz napomenu suda da se za takvu vrstu ugovora ne propisuje obvezna ovjera potpisa ugovornih stranaka, na temelju kojeg ugovora zajmodavatelj predaje na ime zajma zajmoprimatelju iznos od 90.000,00 eura, a zajmoprimatelj se obvezuje taj iznos vratiti zajmoprimatelju u roku od pet godina.

39. Spisu prileži i ugovor o namjenskom kreditu između kreditora Zagrebačke banke d.d. i GŽ kao korisnika kredita, ĆŽ kao sudužnika, OŽ kao sudužnika od 14. svibnja 2010. kojim se korisniku kredita isplaćuje iznos od 30.000,00 eura.

40. Sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da je prvookrivljeniku isplaćen cjelokupan iznos ugovorene kupoprodajne cijene nekretnine u iznosu od 130.000,00 EUR. Dakle, iako je u ugovoru u čl. 3. t. 3.5. opisano da je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti, a prodavatelj ZŽ to potvrdio svojim potpisom, pored takve isprave, ne postoji kakav drugi dokaz isplate u vidu priznanice, potvrde, budući bi proizlazilo da bi se isplata vršila neposredno "na ruke" a ne uplatom na račun prodavatelja, pa dalje proizlazi i da oštećenica nije niti tražila takvu potvrdu. Ugovor o zajmu i ugovor o namjenskom kreditu, opisani pod točkama 38. i 39. obzirom na novčane iznose koji su predmet ugovora upućuju da bi zajam i kredit bio radi ishođenja potrebnog iznosa za kupnju predmetne nekretnine, ali u konkretnom slučaju predstavlja samo indicije tome, a ne dokaze koje nesporno potvrđuju isplatu tog novca UŽ.

41. Dalje, budući oštećenica i svjedoci iskazuju da bi isplatili iznos od 95.000,00 eura u agenciji u Splitu drugookrivljeniku VŽ, niti takva okolnost nije mogla biti utvrđena kao nesporna činjenica, slijedom izvedenih dokaza. Dalje, sud ne raspolaže ugovorom o posredovanju između UŽ i VŽ, odnosno njegove agencije na temelju kojeg bi se mogle utvrditi ovlasti drugookrivljenika, pa i moguća ovlast da primi od kupca novčani iznos na ime kupoprodajne cijene u ime i za račun prodavatelja UŽ, niti moguću punomoć prodavatelja drugookrivljeniku za takvu radnju. Kako prvookrivljeni i drugookrivljeni poriču da bi iznos od 95.000,00 eura kao preostali iznos kupoprodajne cijene bio isplaćen od oštećenice kao kupca drugookrivljeniku, dalje, prvookrivljeni navodi da je novac trebao biti isplaćen njemu, a drugookrivljeni da mu je trebao javiti kada otac oštećenice donese novac, odnosno kad novac stigne, to sud nije mogao sa sigurnosti utvrditi da bi predmetni iznos bio predan drugookrivljeniku, niti je mogao utvrditi ovlasti istoga da primi novac od oštećenice ili članova njene obitelji.

42. Da bi se ostvarila obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ/97, počinitelj mora u trenutku sklapanja pravnog posla postupati prijevarno, odnosno već tada lažno prikazivati neke činjenice da bi doveo oštećenika u zabludu, tako da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini, pa dalje i da to počinitelj kaznenog djela čini isključivo s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist.

43. Opisana obilježja predmetnog kaznenog djela, sud na temelju izvedenih dokaza nije mogao nedvojbeno utvrditi, a u smislu postojanja prijevarnog i zajedničkog postupanja oba okrivljenika pri sklapanju pravnog posla ugovora o kupoprodaji sa oštećenicom.

44. Kako je naprijed opisano, sud smatra da je greškom u pisanju pri sklapanju ugovora između prvookrivljenika i oštećenice došlo do pogrešne identifikacije nekretnine onako kako je to opisano u zemljišnim knjigama, zbog čega oštećenica nije mogla ishoditi na temelju ugovora upis prava vlasništva kupljene nekretnine u zemljišnim knjigama, a ne da se radi o namjernom pogrešnom opisu nekretnine koja je predmet ugovora u ugovoru o kupoprodaji, što da bi bilo obuhvaćeno prijevarnom namjerom oba okrivljenika, jer relevantnih izvedenih dokaza koji bi upućivali na postojanje takve prijevarne namjere nema.

45. Slijedom toga moglo bi se govoriti o postupanju oba okrivljenika i o prijevarnoj namjeri tek u vrijeme odbijanja prvookrivljenika sklopiti aneks ugovora o kupoprodaji i zadržavanja novčanog iznosa na ime kupoprodajne cijene, međutim, u postupku nije nedvojbeno utvrđeno niti da bi oštećenica kao kupac prvookrivljeniku kao prodavatelju isplatila prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji iznos od 95.000,00 eura na ime ostatka kupoprodajne cijene, niti da bi taj iznos isplatila drugookrivljeniku kao posredniku.

46. Nesporno je dakle, da je prvookrivljeni ZŽ odbio sklopiti aneks ugovora o kupoprodaji sa oštećenicom GŽ, ali sud nije mogao kao neosnovane otkloniti navode iz obrane oba okrivljenika da cjelokupan novčani iznos od oštećenice kao ugovorne stranke i kupca nije isplaćen prvookrivljeniku kao prodavatelju, se iz naprijed opisanih razloga, slijedom čega se ne mogu utvrditi sva zakonska obilježja kaznenog djela prijevare onako kako se to okrivljenicima stavlja na teret, jer bi takva okolnost predstavljala kazneno djelo prijevare tek, ako bi se nedvojbeno dokazalo da je prvookrivljeni već prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji sa oštećenicom imao namjeru ne ispuniti svoju ugovornu obvezu i zajedno sa drugookrivljenim VŽ zadržati primljeni novac na ime kupoprodajne cijene, ali zadržati i vlasništvo nekretnine koja je predmet kupoprodaje, kako je to naprijed opisano, koje sve radnje oba okrivljenika nisu nedvojbeno utvrđene.

47. Bitna okolnost na koju sud upućuje je i da je oštećenica GŽ u zemljišnim knjigama na temelju rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Z- 16384/16. Z-29538/17. Z-11303/18 od 12. travnja 2018. u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku ishodila upis prava vlasništva nekretnine koja je predmet ugovora o kupoprodaji na svoje ime, uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena UŽ. S tim u vezi istaknuti je da se to rješenje u postupku pokrenutom po prijedlogu oštećenice donosi na temelju njenog posjeda predmetne nekretnine i valjane osnove stjecanja prava vlasništva te nekretnine, a to bi proizlazilo na temelju predmetnog ugovora o kupoprodaji sklopljenog sa prodavateljem UŽ od 14. srpnja 2010. Opisani upis ukazuje da je oštećenica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju ugovora o kupoprodaji, sva kao protuvrijednosti kupoprodajne cijene u iznosu od 130.000,00 eura, slijedom čega se može zaključiti da ista nije oštećena za taj iznos po prvookrivljeniku.

48. Navodi oštećenice GŽ i svjedoka OŽ, a da bi predmetnu nekretninu kasnije kupili na dražbi za cijenu od 70.000,00 eura nisu potvrđeni od istih, nisu priložili kakav dokaz da bi se provodila dražba i po čijem prijedlogu, niti u zemljišnoknjižnom povijesnom izvatku postoje kakvi upisi za predmetnu nekretninu koji bi to potvrdili ili na to upućivali.

49. Kako je sud vezan činjeničnim opisom djela koje se stavlja na teret okrivljenicima predmetnom optužnicom, a koji opis ne sadrži moguću daljnje nanošenje štete GŽ u smislu opisanih navoda, isto nije predmet postupka, jer nije obuhvaćeno opisom djela.

50. Zaključno, kako sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da bi okrivljenici ili neki od okrivljenika ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijevare na način kako im se optužnicom stavlja na teret, dakle, nije dokazano da je počinio djelo za koje se optužuje, to je sud okrivljenika UŽ i okrivljenika VŽ na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08 oslobodio optužbe i odlučio kao u izreci pod I.

51. U pogledu postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenice GŽ u iznosu od 130.000,00 eura prema okrivljenicima, kako nije utvrđeno da bi okrivljenici počinili kazneno djelo uslijed kojeg bi nastala šteta oštećenici, to se ista na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08. upućuje da zahtjev prema okrivljenicima može ostvarivati u parnici, kako je to pod II. izreke. .

52. Kako su okrivljenici oslobođeni od optužbe za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, to na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava, kako je to pod III. izreke.

U Splitu, 2. srpnja 2025.

S U D A C

Daniel Ban

Pouka o pravnom lijeku: Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Dostaviti:

-prvookrivljeni ZŽ

-drugookrivljeni VŽ

-branitelj prvookr., JŽ, odvj.

-branitelj drugookr., NŽ, odvj.

-ODO Split

-oštećenica GŽ

-punom. ošt., Marija Kos, odvj.

-u spis