Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-51/2014-93

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, u pravnoj stvari tužitelja PD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Kuzmanić, odvjetnik u Splitu, Kuzmanićeva 1, protiv 1. tuženika Lika ceste d.o.o. Gospić, Smiljanska 41, OIB: 92953194406, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju ZD i 2. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju FD, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave 31. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja uz punomoćnika, punomoćnice 2. tuženika i punomoćnice umješača odvjetnice Marijane Tokić, 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku LIKA CESTE d.o.o. za održavanje, zaštitu, rekonstrukciju, izgradnju cesta i cestovnih objekata Gospić, Smiljanska 41, OIB: 92953194406 da tužitelju KD, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi iznos od 9575,49 kuna zajedno sa zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanjem za 5% poena tekućom od tekućim od dana 14.10.2013 g. pa do isplate, kao i da tužitelju naknadi trošak ovog postupka, s pripadajućom kamatom."

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885 da tužitelju ĆD iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi iznos od 9575,49 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom od utuženja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita određenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

III. Nalaže se tužitelju PD da umješaču Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 nadoknadi ukupni trošak postupka od 937,50 eura (slovima:devetstotridesetsedameuraipedeset centa), uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 29. kolovoza 2025. do isplate, a koja se izračunavaju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu se zahtjev za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. veljače 2014. podnio tužbu protiv 1. tuženika Lika ceste d.o.o. Gospić kao koncesionara za održavanje ceste D1 jer se 19. veljače 2013. na toj cesti, na 32 kilometra i 250 metara 13. dionice dogodila prometna nesreća u kojoj je stradalo tužiteljevo vozilo marke Peugeot 407 tako što je udarilo u metalni dio koji se nalazio ostavljen na cesti. Tužitelj je pretrpio štetu na vozilu u utuženom iznosu od 9.575,49 kuna, i to trošak popravka od 7.330,49 kuna, šlepanje vozila do Splita u iznosu od 1.995,00 kuna te trošak izvida štete od 250,00 kuna.

2. Tužitelj je 7. veljače 2017. podnio tužbu protiv 2. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb u kojem potražuje isplatu iste štete u istom iznosu.

3. Predmeti su spojeni raspravnim rješenjem 31. siječnja 2018. (list 39 spisa) na temelju članka 313.st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP).

4. U odgovoru na tužbu 1. tuženik (list 14-16 spisa) 1. tuženik osporava da je koncesionar na točki ceste D1 na kojoj se dogodio štetni događaj. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je u čl. 2. st. 1. toč. 18. Zakona o cestama propisano da su Hrvatske ceste d.o.o. upravitelj državnih cesta, a čl. 82. st. 1. Zakona o cestama propisuje da državnim cestama upravlja, gradi, rekonstruira i održava trgovačko društvo Hrvatske ceste. Iz navedenoga je razvidno da tuženik nije po zakonu odgovorna osoba za naknadu štete korisniku javne ceste. Činjenica je da postoji ugovor između 1. tuženika i Hrvatskih cesta d.o.o. glede održavanja predmetne javne ceste, ali postojanje takvog ugovora može biti odlučno jedino u pogledu pitanja oko (ne) ispunjenja ugovornih obveza između strana tog ugovornog odnosa, ali ne i za postojanje izvanugovorne odgovornosti za štetu. Dakle, u odnosu na tužitelja 1. tuženik nije štetnik. Osim toga štetni događaj je uzrokovao metalni predmet koji se nalazio na kolniku za kojeg je očito da je otpao s drugog vozila. Taj metalni dio na cesti je opasna stvar za koju odgovara njezin vlasnik po pravilima o objektivnoj vrijednosti. Iz zapisnika o očevidu je razvidno da je oštećeni automobil pretjecao teretni skup vozila pa je za štetni događaj isključivo odgovoran tužitelj jer je prekršio čl. 43. i čl. 66. ZSPC-a. Presudom Prekršajnog suda u Zadru br. Pp 12 P- 1003/2014 od 16. ožujka 2015. je ovdje 1. tuženik oslobođen optužbe da bi prouzročio predmetni štetni događaj.

5. 2. tuženik je u odgovoru na tužbu (list 98-101 spisa) u cijelosti osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor zastare jer odredba čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisala trogodišnji rok zastare za tražbine s osnova prouzročenja štete. Predmetni štetni događaj se dogodio 19. veljače 2013., a tužba protiv 2. tuženika je podnijeta 9. veljače 2019. izvan zastarnog roka. Osim toga 2. tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Na temelju čl. 33. Zakona o cestama 2. tuženik ne izvodi izravno radove građenja, rekonstrukcije i održavanja državnih cesta, već isključivo putem ugovornog izvođača, u konkretnom slučaju 1. tuženika Luka ceste d.o.o. Gospić na području Ličko-senjske županije. Na temelju čl. 62. ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za 2013. godinu 1. tuženik je odgovoran za štetu 2. tuženiku u vezi preuzetih radova. Osim toga na predmetnoj cesti je na dan nastanka nesreće izvršena ophodnja ceste prema planu stalne ophodnje od strane 1. tuženika u vremenu od 14 do 22 sata, a prema ophodarskom dnevniku i izjavi ophodara ŽD. Prilikom ophodnje nisu učeni nikakvi predmeti na cesti, cesta je bila čista. Štoviše predmetna se prometna nezgoda dogodila za vrijeme važenja zimskih uvjeta na cestama kad su vozila zimske službe 1. tuženika vršila posipanje ceste sa dva vozila zimske službe u jutarnjim i popodnevnim satima koja također nisu naišla na metalni predmet na kolniku. Na toj dionici DC-1 utvrđen je prosječni godišnji dnevni promet za 2013. godinu od 4143 vozila, a prosječni ljetni dnevni promet od 6233 vozila, pa se sukladno čl.11. Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnim cestama ophodnja obavlja svakim radnim danom od 14 do 22 sata, a subotom, nedjeljom i blagdanom od 0 do 24 sata. To znači da je sporni metalni predmet dospio na kolnik ceste neposredno prije nailaska tužitelja, a nakon izvršene redovne ophodnje predmetne dionice državne ceste, pa u kratkom roku cesta nije mogla biti očišćena. Osim toga 2. tuženik ukazuje na neprilagođenu brzinu kretanja vozila tužitelja posebice jer se radilo o pretjecanju drugi vozila, što ukazuje na njegov doprinos nastanku štetnog događaja. Tuženik prigovara i tijeku zateznih kamata jer se opseg štete ne može znati do donošenja prvostupanjske presude od čijeg donošenja bi kamate trebale teći.

6. Rješenjem br. P-51/2014-44 od 8. veljače 2023. je prihvaćeno sudjelovanje Euroherc osiguranja d.d. Zagreb na strani 1. tuženika kao osiguratelja 1. tuženika. U podnesku umješača od 24. siječnja 2023. (list 194-196 spisa) se umješač pridružio navodima 1. tuženika. Istaknuo je da činjenica postojanja ugovora o održavanju ceste ne oslobađa 2. tuženika Zakonske odgovornosti za štetu prema trećim osobama. U skladu s čl.61. predmetnog ugovora 1. tuženik je, kao izvođač, obvezan obeštetiti samo i isključivo naručitelja, osoblje naručitelja i njihove zastupnike u pogledu zahtjeva za potraživanje štete koji su posljedica izvođenja radova, dovršenja i otklanjanja nedostataka te zbog nemara, namjernog čina ili kršenja ugovora od strane izvođača.

7. Tijekom postupka pročitani su račun R2 br. 12/13 prijevozničkog obrta vlasnika GD iz [adresa] od 19. veljače 2013. (list 3 spisa), izvid štete br. USL 10/13 Allianz osiguranje od 20. veljače 2013. (list 4 spisa), zapisnik o očevidu PP Korenica od 19. veljače 2013. (list 5-8 spisa), odgovor na odštetni zahtjev 1. tuženika od 14. listopada 2013. (list 9 spisa), potvrda o uplati Allianz osiguranju od 20. veljače 2013. (list 10spisa), presuda Prekršajnog suda u Zadru br. Pp 12 P- 1003/2014 od 16. ožujka 2015. (list 22-27 spisa), ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za 2013. godinu (list 102-119 spisa), ophodarski dnevnik od 19. veljače 2013. (list 120 i 121 spisa), putni radni list br. 9107151 (list 124-124 spisa), putni radni list br. 4515636 (list 125 i 126 spisa), putni radni list br. 2938971 (list 127 i 128 spisa), preslika publikacije "Brojanje prometa na cestama Republike Hrvatske godine 2013." (list 129 i 130 spisa), pregledane su fotografije s očevida (list 161 spisa) i kroki skica mjesta nesreće (list 160 spisa), pročitani su nalaz i mišljenje vještaka Bepice Borića, dipl. ing. prometa (list 170-191 spisa), saslušan je vještak Borić (list 222-225 spisa), pročitani su nalaz i mišljenje vještaka Daniela Sikirića (list 277-287 spisa, te list 355- 357 spisa), saslušan je vještak Sikirić (list 349-351 spisa te list 380 spisa), tužitelj (list 348 spisa) i svjedok ŽD (list 380-381 spisa).

8. Tužbeni zahtjev protiv 1. tuženika Lika ceste d.o.o. Gospić nije osnovan.

9. Tužbeni zahtjev protiv 2. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb nije osnovan.

10. U postupku nije sporno da se 19. veljače 2013. na dionici državne ceste D1 kojom po Zakonu upravlja 2. tuženik, a koju po međusobnom ugovoru održava 1. tuženik dogodila prometna nesreća u kojoj je automobil u vlasništvu tužitelja pretrpio udarac u metalni predmet koji je ležao na cesti zbog čega mu je automobil oštećen.

11. Sporno je odgovara li za predmetnu štetu 2. tuženik na temelju Zakonske odgovornosti ili 1. tuženik na temelju ugovorne odgovornosti, zatim odgovara li iti jedan od tuženika ako je 1. tuženik ispunio svoju zakonsku obvezu održavanja predmetne ceste, je li sam tužitelj svojom brzinom i pretjecanjem kolone vozila uzrokovao predmetnu nesreću ili doprinio njezinom nastanku, visina štete i je li nastupila zastara potraživanja prema 2. tuženiku.

12. Iz zapisnika o očevidu PP Korenica je vidljivo da su policijski službenici izašli na mjesto događaja u 16 sati i 30 minuta povodom dojave šefa smjene od 16 sati i 10 minuta. Prometna nesreća se dogodila u 15 sati i 45 minuta.

13. Iz presude Prekršajnog suda u Zadru Pp 12 P-1003/2014 od 16. ožujka 2015. je vidljivo da su ovdje 1. tuženik i nadcestar 1. tuženika ND oslobođeni optužbe da su predmetnom događaju počinili prekršaj iz odredbi čl. 6. st. 1. u vezi čl. 6. st. 5. toč. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Odredbom čl.6. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je propisano da se ceste, kao osnova na kojoj se odvija promet moraju projektirati, izgrađivati, opremati, održavati i štititi tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama posebnog Zakona i propisima donijetim na temelju tog zakona. U postupku je ostalo dvojbeno postoji li uzročno-posljedična veza između protupravnog ponašanja okrivljenika jer su okrivljenici u svojoj obrani istaknuli da su poduzeli sve potrebne radnje u skladu s pravnim aktima, da su redovito vršili ophodnju i ostale potrebne radove na navedenoj dionici ceste i kritični metalni predmet na kolniku nije uočen. U postupku ispitani svjedok ŽD je izvršio ophodnju navedene dionice tog dana iza 14 sati prije same nesreće u 15:45. Prilikom ophodnje je navedena dionica bila čista.

14. U čl. 61. Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za 2013. godinu (dalje: Ugovor) je ugovoreno da se izvođač obvezuje obeštetiti naručitelja, osoblje naručitelja i njihove zastupnike u pogledu svih potraživanja šteta, gubitaka i troškova, uključivo i troškove odvjetnika i sudske pristojbe, u odnosu na ugovorene vidove štete.

15. Iz ophodarskog dnevnika 19. veljače 2013. je vidljivo da je ŽD obavljao ophodnju na dionici [adresa]-čvor Udbina u razdoblju od 14 do 22 sata. Tad je vršio redovnu ophodnju prilikom čega je jednom izvršio radnju ispravljanja oborenog ili nakošenog prometnog znaka, radnju čišćenja kolnika od rasutog materijala, nanosa blata, lišća, granja, pregaženi životinja i sl. te radnju uklanjanja nestabilnog manjeg kamenja s pokosa usjeka. Na poleđini je navedeno izvješće o predmetnoj prometnoj nesreći iz kojeg je vidljivo da je ŽD u vremenu od 16-18 sati 19. veljače 2013. po pozivu zbog prometne nesreće (nalijetanja na komad željeza-ulje cestom- velika brzina) vršio radnje čišćenja ceste od ulja koje je na cestu došlo jer je vozač PD gurao cestom komad željeza ispod vozila (velika brzina) pritom je potrošio 60 kilograma apsorpcijskog sredstva (filer) i postavio četiri privremena prometna znaka.

16. Iz putnog radnog lista br. 9107151 je vidljivo da je vozač ŽD **.**.2013. vozio automobil počevši od 1 sat ujutro do 8 sati ujutro zatim opet od 14:00 do 19:45. U putnom radnom listu je evidentiran poziv za intervenciju u predmetnoj prometnoj nesreći. Ophodar je poslijepodnevnu rutu započeo u 14 sati krenuvši u smjeru sjevera, otkud se počeo vraćati (s granice s BiH) u 15:25. U 16:40 je bio na čvoru Udbina, gdje se zadržao do 18:00 radi predmetne nesreće, a put prema jugu je nastavio stigavši u Gornji Ploču u 18:20 sati. Zatim se počeo vraćati prema sjeveru da bi u 19:45 opet bio u [adresa] gdje je i završio ophodnju tog dana.

17. Iz putnih radnih listova br. 4515636 i br. 2938971 je vidljivo su SD i ŠD posipali dionicu u prema Udbini u više navrata tog dana.

18. Iz izvoda iz publikacije "Brojenje prometa na cestama Republike Hrvatske godine 2013." je vidljivo da je promet na državnoj cesti 1 u 2013. godini prosječni godišnji dnevni promet bio 4134 vozila.

19. Svjedok ŽD, ophodar 1. tuženika je na ročištu 31. srpnja 2025. izjavio da se sjeća nesreće. Tad je bio jedini ophodar na toj dionici jer pokrivaju veliko područje. Prepoznao je ophodarski dnevnik na listovima 120 i 121 spisa i putni radni list na listovima 122-124 spisa iz kojih je vidljivo da je tog dana započeo ophodnju oko 1 sat ujutro i završio prvi dio ophodnje oko 8 ujutro kad je stao u [adresa] gdje je boravio do 14 sati. Tad je nastavio ophodnju koja je trajala do iza 19 sati. Druga dva putna radna lista na listovima 125 – 128 spisa se odnose na kamione koji su išli istom dionicom. Pojasnio je da vozači kamiona koji posipaju cestu također reagiraju ako utvrde postojanje predmeta na cesti. Ako ne mogu reagirati, obavijeste ophodara. Njegovo radno vrijeme je klizno i djeluju po pozivu. Razlog zbog kojeg je u ophodarskom dnevniku navedeno da je ophodnja obavljena predmetnog dana u vremenu od 14 do 22 sata je taj što u to vrijeme inače obavljaju ophodnju i druga vremena niti ne unose, uključujući ni vrijeme provedeno na cesti tog dana od 1 do 8 ujutro. Posebno unose samo intervencije po pozivu. U pravilu radi dvokratno, ako je potreba i duže, maksimalno 8 do 9 sati u danu. Pod osmosatnim radnim vremenom smatra samo vrijeme provedeno na cesti. Tog je dana bio 2 puta na mjestu nesreće. Tu je dionicu u popodnevnom turnusu prošao po planu i programu prije nego što je pozvan da izađe na mjesta prometne nesreće.

20. Nakon izvedenih dokaza sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je 1. tuženik, kao osoba odgovorna za održavanje predmetne dionice državne ceste broj 1 19. veljače 2013. počinio protupravnu radnju koja bi se mogla dovesti u vezu s nastankom štete tužitelja. Iz priloženih ophodarskih dnevnika i putnih radnih listova, te iskaza svjedoka ŽD, osobe koja je vršila ophodnju tog dana, je razvidno da je 1. tuženik vršio svoju ophodnju u skladu s pozitivnim propisima.

21. Čl. 11. st. 1. toč. 5. Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnih cesta („Narodne novine“, br. 111/99 i 180/04, dalje: Pravila) propisuje da je se učestalost ophodnje ophodarske dionice ovisna o vrsti javne ceste, intenzitetu i strukturi prometa na njoj, odnosno strukturi i intenzitetu prometa na pojedinom njenom dijelu, a obavlja se u pravilu na način da se, između ostaloga, ophodnja javnih cesta s prosječnim godišnjim dnevnim prometom (PGDP) od 4.000 vozila do 6.000 vozila obavlja radnim danom od ponedjeljka do petka od 14,00 do 22,00 sati te subotom, nedjeljom i blagdanom od 6,00 do 18,00 sati. Na predmetnoj dionici, utvrđeno je u priloženoj publikaciji "Brojenje prometa na cestama Republike Hrvatske godine 2013." je PGDP te godine bio 4.143 vozila dnevno, što znači da je na taj dan (utorak) 1. tuženik, u skladu sa svojom obvezom iz Ugovora, trebao vršiti ophodnju na dionici u razdoblju od 14:00 do 22:00 sata. Iako je iz dokumentacije koju je pomogao protumačiti svjedok ŽD razvidno da je ophodnja tog dana vršena u razdoblju od 14:00 do nešto iza 19:45 sati, čime je ophodnja trajala kraće nego što je trebala, u vrijeme nastanka prometne nesreće, u 15:45 sati, je ophodarsko vozilo bilo na toj cesti. Činjenica da je ophodarsko vozilo tog dana ranije prestalo obavljati svoju zadaću nego što je bilo dužno nema nikakvog utjecaja na nastanak predmetnog događaja jer događaji koji su se dogodili iza 19:45 sati nemaju utjecaj na to što se dogodilo u 15:45 sati. Osim toga, na toj su dionici tog dana bila još dva vozila 1. tuženika koja su posipala cestu i koja bi po iskazu svjedoka ŽD sama uklonila predmet s ceste da su ga ugledali. Čl. 14. st. 1. Pravila određuje da se ophodnja smatra obavljenom, ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati. Iz priloženog putnog radnog lista je razvidno da je ophodar ŽD dionicu prošao najmanje jednom u oba smjera kako tog jutra za vrijeme prvog turnusa ophodnje koji je kružno trajao sedam sati (uz dva duža zaustavljanja u [adresa] i [adresa]), tako i za poslijepodnevnog turnusa koji je trajao 5:45 sati (uz duže zaustavljanje na čvoru Udbina zbog predmetne prometne nesreće koje je trajalo oko 2 sata), što je sve potvrdio i svjedok ŽD.

22. Načini postupanja 1. tuženika je, u odnosu na vrijeme u kojem se mora vršiti ophodnja i broj puta kojim mora prijeći ophodarsku dionicu, propisan čl. 11. st. 1. i čl. 14. Pravila. Svi izvedeni dokazi u spisu upućuje na to da 1. tuženik nije počinio ništa protupravno, dok jedina činjenice koja bi ukazivala na mogućnost protupravnosti postupanja (metalni predmet koji je ležao na cesti i u kojeg je udario tužiteljev automobila) ne vodi nesumnjivo do zaključka da je 1. tuženik povrijedio neka druga pravna pravila, pogotovo kad svi drugi materijalni dokazi i svjedočenje osobe koja je obavljala ophodnju ceste ukazuju na suprotan zaključak. Upiranje tužitelja da je ophodar tog dana radio preko dopuštenog radnog vremena u jednom danu samo po sebi ne vodi do zaključka da je prekomjerni rad uzrokovao prometnu nesreću. Takvo bi stajalište trebalo biti poduprto drugim dokazima.

23. Čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. To podrazumijeva i postojanje protupravnosti radnje 1. tuženika koja bi dovela do nastanka štetnog događaja. Međutim tužitelj nije u postupku dokazao da je 1. tuženik počinio takvu protupravnu radnju. Dakle, ne može se govoriti niti o njegovoj odgovornosti za štetu.

24. Iako i 1. i 2. tuženik pokušavaju otkloniti svoju odgovornost upirući da je odgovoran onaj drugi, zapravo bi oba bili odgovorni kao štetnici za eventualnu štetu nastalu zbog neodržavanja državne ceste. Odgovornost 1. tuženika bi proizlazila iz povrede obveze održavanja ceste, pa bi odgovarao za štetu kao neposredni štetnik. S druge strane, iako je ugovorom prenio svoju zakonsku obvezu održavanja državne ceste na 1. tuženika, 2. tuženik je dužan održavati državne ceste na temelju čl. 82. st. 1. Zakon o cestama („Narodne novine“, br. 84/11 i 18/13, dalje: ZC). 2. tuženik se ne može osloboditi odgovornosti za neodržavanje ceste time što je svoju obvezu održavanja prenio na nekoga drugoga, već on odgovara zajedno s neposrednim štetnikom i, na temelju čl. 1107. st. 1. ZOO-a, solidarno s njim (takvog je stajališta i Vrhovni sud Republike Hrvatske npr. u odluci Rev-1114/2021-2 od 6. listopada 2021.) Međutim, kako je sud utvrdio da 1. tuženik nije počinio protupravnu radnju koja bi uzrokovala predmetnu štetu, tako ni 2. tuženik ne može odgovarati jer o njegovoj odgovornosti možemo govoriti samo posredstvom radnje 1. tuženika. Osim toga, tužitelj je protiv 2. tuženika podnio tužbu 7. veljače 2017., gotovo četiri godine nakon nastanka štetnog događaja 19. veljače 2013.. Time je tužba podnijeta nakon proteka trogodišnjeg subjektivnog zastarnog roka koji počinje teći od trenutka od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (čl. 230. st. 1. ZOO-a): za štetu je doznao u trenutku njezinog nastanka, a po zakonu odgovorni štetnik je poznat svima od trenutka javne publikacije zakona. Zbog toga treba odbiti i tužbeni zahtjev podnijet protiv 2. tuženika.

25. Tužitelj je u cijelosti izgubila u parnici, a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

26. Prvenstveno je potrebno konstatirati da je vrijednost premeta spora u parnici u koju se umješač umiješao 9.575,49 kuna ili 1.270,85 eura konvertirano po fiksnom tečaju 7,53450. Iako su parnice spojene, vrijednost predmeta spora se nije promijenila za 1. tuženika i umješača na njegovoj strani jer su zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, pa se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva (čl. 37. st. 1. ZPP-a) Ta vrijednost predmeta spora svrstava pravo na nagradu odvjetnika u razred po kojem ima pravo na osnovnih 75 bodova po radnji u skladu s Tbr. 7. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa).

27. Umješaču na strani 1. tuženika se priznaje pravo na naknadu sljedećih troškova kao troškova potrebnih za vođenje parnice u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a:

- trošak sastavljanja odgovora na tužbu od 150,00 eura, u skladu s Tbr. 8. 1. u vezi s Tbr. 7. 1. Tarife, što uvećano za PDV iznosi 187,50 eura,

- trošak pristupa ročištima 27. travnja 2023., 14. travnja 2025. i 31. srpnja 2025. po 150,00 eura po ročištu, u skladu s Tbr. 9. 1. u vezi s Tbr. 7. 1. Tarife, ukupno 450,00 eura, što uvećano za PDV iznosi ukupno 562,50 eura, dok se u preostalom zatraženom dijelu do previsoko postavljenih 200,00 eura po ročištu uvećano za PDV zahtjev odbija, te

- trošak podneska od 2. svibnja 2023. od 150,00 eura, u skladu s Tbr. 8. 1. u vez s Tbr. 7. 1. Tarife, uvećano za PDV 187,50 eura, dok se u preostalom zatraženom dijelu do previsoko postavljenih 200,00 eura uvećano za PDV zahtjev odbija,

pa je ukupni priznati trošak 937,50 eura.

28. Umješač ima pravo na zakonske zatezne kamate na troškove postupka u skladu s čl. 29. st. 1. ZOO-a, a koje teku od dana presuđenja do isplate.

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 29. kolovoza 2025.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.