Pn-138/2021-24
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Lee Pihler, u pravnoj stvari tužitelja ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Saši Pufler, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Zrni, odvjetniku iz Osijeka, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 26. kolovoza 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, Željke Ivanušić, odvjetnice iz Osijeka, u zamjeni za Sašu Pufler, odvjetnicu iz Osijeka i punomoćnika tuženika, Željka Zrne, odvjetnika iz Osijeka, a objave 29. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženom VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 12.000,00 kn (dvanaest tisuća kuna), sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženom VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos parničnih troškova teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.562,50 eur (slovima: tisućupetstošezdesetdvaeurapedesetcenti), sve u roku od 15 dana.
III. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da ga je 5. prosinca 2020. oko 15,05 sati u Osijeku, ispred ulaznih vrata stambene zgrade na adresi [adresa], tuženik fizički napao na način da ga je zatvorenom šakom udario u glavu u predjelu nosa. Protiv tužitelja i tuženika je proveden prekršajni postupak radi remećenja javnog reda i mira, te je u navedenom postupku I-okrivljenik proglašen krivim za remećenje javnog reda i mira svađom i tjelesnim napadom na javnom mjestu. Tužitelj je posljedično opisanom tjelesnom napadu, zadobio laku tjelesnu ozljedu - površinske ozljede glave, koje su u nalazu OHBP od 5. prosinca 2020., opisane kao palpatorna bolnost nosa uz prisutno krvarenje iz lijeve nosnice, te palpatorna bolnost lijevog zigomatičnog luka uz prisutan otok i hematom. Zbog navedenog napada, tužitelj je u razdoblju od 7. prosinca 2020. do 10. prosinca 2020. bio privremeno nesposoban za rad, te je u razdoblju duljem od dva tjedna osjećao fizičke bolove na mjestu udarca, morao je mirovati, izbjegavati audiovizualne podražaje, što mu je bilo problematično, jer obavlja rad putem računala, te lokalno hladiti mjesto udarca. I danas osjeća nelagodu pri susretu s tuženikom, s kojim se prisiljen svakodnevno susretati, jer stanuju u istoj zgradi, zbog čega mu je u svakodnevnom životu smanjena životna aktivnost, a supruga i maloljetna kćer tužitelja se također boje tuženika s kojim se moraju susretati u hodnicima stambene zgrade. Iz navedenoga proizlazi da je tužitelj od strane tuženika pretrpio neimovinsku štetu - povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje (tjelesnim ozljedama), kao i na čast i ugled (uvredom), zbog čega mu temeljem odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, pri čemu tužitelj smatra da mu na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 12.000,00 kn.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti osporavajući i osnovu i visinu. Priznaje činjenicu da je 5. prosinca 2020. došlo do verbalnog sukoba između tužitelja i tuženika, ali ne na način kako je to opisano u tužbi. Naime, tužitelj i tuženik se jesu verbalno sukobili, ali fizičkog kontakta između njih nije bilo. Tužitelj i tuženik su susjedi koji žive u istoj zgradi i imaju određenih nesuglasica prvenstveno iz razloga što tužitelj pravi problem zbog korištenja parkirnog prostora ispred zgrade u kojoj žive. Zbog navedenog tužitelj konstantno pokušava isprovocirati tuženika, pa ga je tako (između ostaloga) prijavio i Agenciji za zaštitu osobnih podataka zbog navodnog neovlaštenog snimanja zajedničkog prostora, za što u konačnici Agencija nije utvrdila postojanje prekršaja. Ističe kako nije fizički napao tužitelja navedenog dana, a pogotovo ga nije udario zatvorenom šakom. Logičan zaključak o tome proizlazi i iz samih ozljeda tužitelja. Da je netko udaren zatvorenom šakom, sigurno bi imao teže ozljede. Također predmetnom događaju prisustvovao je svjedok IU koji navodi kako nije bilo fizičkog sukoba između tužitelja i tuženika. Što se tiče pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku broj: Pp-163/2021 od 31. svibnja 2021., sud nije vezan, glede ocjene odgovornosti za naknadu štete, odlukom suca za prekršaje, pa postojanje pravomoćnog rješenja suca za prekršaje nije zapreka da sud utvrdi činjenično stanje, te nakon provedenog dokaznog postupka utvrdi kako tuženik nije odgovoran. U potpunosti osporava visinu tužbe i tužbenog zahtjeva odnosno iznos zatražene pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, jer tužitelj navedeno ne potkrepljuje niti jednim dokazom. Tužitelj u tužbi navodi da je pretrpio i povredu prava osobnosti ugleda i časti, iako se u predmetnoj situaciji radilo o verbalnoj prepirci koja se eventualno može definirati kao nepristojno ponašanje, a nikako kao uvreda. Predmetna verbalna prepirka nije mogla kod tužitelja izazvati duševne boli koje su osnova za naknadu neimovinske štete. U konačnici i tužitelj je sudjelovao u verbalnoj prepirci, te je također vrijeđao tuženika. Navodi da je tužitelju smanjena životna aktivnost, jer se u zgradi susreće s tuženikom, su u potpunosti paušalni i ničime dokazani, te nikako ne opravdavaju dosuđenje pravične naknade. Naime, do smanjenja životne aktivnosti dolazi zbog tjelesne ozljede ili gubitka tjelesnog organa, a potencijalno i zbog duševnog oboljenja što ovdje nije slučaj. Nadalje, tužitelj navodi kako osjeća nelagodu pri susretu s tuženikom, kao i strah supruge i maloljetne kćerke, što je u cijelosti neosnovano i neutemeljeno, osobito ako se uzme u obzir da je upravo tužitelj taj koji kontinuirano pokreće razne postupke, uključivo i ovaj. Sve i da postoji povreda prava osobnosti, ona je neznatna, te smatra kako u navedenom slučaju tužitelj nema pravo na dosudu pravične novčane naknade. Ukoliko se uzme u obzir sve okolnosti slučaja, te težinu povreda, dolazi se do zaključka da u predmetnoj situaciji dosuđivanje pravične novčane naknade nije opravdano. Iz svega opisanog u tužbi proizlazi da u navedenom slučaju ne bi bila ispunjena sama svrha pravične novčane naknade, odnosno da bi se u navedenom slučaju pogodovalo težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Imajući u vidu sve okolnosti slučaja, težinu povrede prava osobnosti, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, te cilj kojemu služi naknada, smatra da u predmetnom slučaju ne bi trebalo dodijeliti naknadu tužitelju. Podredno, ističe da je tužitelj svojim ponašanjem sam pridonio nastanku eventualne štete, s obzirom da je sudjelovao u verbalnom sukobu i pokušao isprovocirati tuženika. Navedeno proizlazi i iz gore opisane presude Općinskog suda u Osijeku kojom je tužitelj proglašen krivim za remećenje javnog reda i mira, pa je nedvojbeno kako postoji i njegov doprinos u eventualnoj šteti.
3. Tužitelj u podnesku od 1. srpnja 2022. upoznaje sud s načinom ponašanja tuženika koji je prethodio štetnom događaju. Ističe da se tuženik nije žalio na presudu Općinskog suda u Osijeku broj Pp-163/2021 za počinjeni prekršaj protiv javnog reda i mira koji uključuje i fizički napad. Smatra da je time tuženik prihvatio krivnju za prekršaj. Nadalje, tužitelj i tuženik su kupili stanove u istoj stambenoj zgradi u proljeće 2017., ali tuženik od prvog dana zajedničke prostorije zgrade koristi kao svoje. Tuženik je izgradio gargantuovski ružni dimnjak roštilja koji prelazi u etažu tužitelja i koji mu ruši vrijednost nekretnine, a za gradnju nikada nije tražio dozvolu, niti suglasnost. Tuženik je montirao tendu za čije su se postavljanje majstori tuženika penjali po balkonu tužitelja, bez pitanja. Od prvog dana useljenja, tuženik je priređivao tulume u svom stanu, bez obzira na kućni mir. Osim toga, tuženik je bio u samoizolaciji u proljeće 2021., ali je po nekoliko puta na dan po pola sata raspravljao sa svojim gostima u haustoru. Prilikom useljenja 2017. tuženik je ambalažu svog namještaja i cigle ostavio ispred zgrade na zajedničkoj površini, umjesto da baci ili ukloni na propisani način. Svoja vozila tuženik je parkirao svaki dan po svuda i na svakojake načine, bez obzira prema drugima, te je prvi puta kažnjen 6. siječnja 2022. zato što je blokirao pristup parkirnom mjestu tužitelju. Stambena zgrada u kojoj žive ima tri parkirna mjesta, za svaki stan po jedan, ali to tuženiku nije dovoljno. U dogovoru s investitorom tuženik je na štetu tužitelja pokušao prisvojiti zajedničku površinu stambene zgrade. Još prije svog useljenja tuženik je ugradio video nadzor kojim snima zajedničke prostorije i parking ispred zgrade, te je tužitelj pokrenuo postupak pri Agenciji za zaštitu osobnih podataka. Tužitelj smatra da se tuženik ne bi ovako ponašao da nema podršku trećeg suvlasnika u stambenoj zgradi. Tuženik na sve načine pokušava isprovocirati tužitelja i izazvati određeni postupak protiv tužitelja i time dokazati svoju nevinost. Nakon svih događaja tužitelj je odlučio prodati stan, ali je i tu naišao na poteškoće, jer kupci nisu bili zainteresirani za kupnju zbog dimnjaka roštilja koji je tuženik izgradio i zbog toga što koristi zelenu površinu kao parkirno mjesto.
4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih navoda danih tijekom postupka.
5. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda danih tijekom postupka.
6. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja i tuženika kao stranke, svjedoke HU i IU, te izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Osijeku broj Pp-163/2021-11 od 31. svibnja 2021. (list 5-11 spisa), nalaz Objedinjenog hitnog bolničkog prijama od 5. prosinca 2020. (list 12 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (list 13 spisa), dopis i rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka (list 23-29 spisa), fotografije (list 38-46 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 47-48 spisa), fotografija etažnog elaborata (list 49 spisa), potvrde Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Grada Osijeka od 16. ožujka 2017. i 24. travnja 2017. (list 50-52 spisa) i rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka (list 53-57 spisa).
7. Tužitelj je iskazao da je 5. prosinca 2020. ulazeći u zgradu susreo tuženika koji mu se obratio riječima "što buljiš", na što mu je odgovorio "evo, gledam te". Nakon toga tuženik ga je nazvao "majmunom kretenom", a on mu je rekao "seljačino". Nakon toga tuženik ga je udario u lijevu stranu lica ispod lijevog oka i udaljio se. Udarac je bio jak, malo mu se zavrtjelo i bacilo ga unazad. Nije pao, ali mu je iz lijeve strane nosnice potekla krv. Na vratima stana zatekao je suprugu, ušao je u stan, te nazvao policiju, koje je došla za nekih 10 minuta. Uzeli su njegovu izjavu, a dok su otišli kod tuženika, tužitelj je za to vrijeme otišao na hitni prijam KBC Osijek. Nakon pregleda i slikanja pustili su ga na kućnu njegu tri dana. Obiteljska liječnica mu je dala analgetik, s obzirom da je na licu imao hematom, te mu je rekla da se kroz nekih tjedan dana javi na kontrolu, a u međuvremenu da stavlja hladni oblog. Fizičkih trajnih posljedica nije imao. Tuženik i on su bili u to vrijeme susjedi. Tuženik je tužitelja i njegovu obitelj maltretirao od 2017. do ljeta 2022. kada su prodali stan i iselili iz zgrade upravo zbog ponašanja tuženika. Verbalnih sukoba bilo je u cijelom tom razdoblju od 2017. do ljeta 2022. Pokušao je tuženiku ukazati na to da njegovo ponašanje nije u redu, međutim, to nije nailazilo na razumijevanje kod tuženika. Sukobi između njih dvojice bili su verbalni, a tuženik ga je fizički napao samo jednom 5. prosinca 2020. Osim što je fizički osjećao bol nakon što ga je tuženik udario, nakon toga se osjećao vrlo nelagodno, izbjegavao je ponovni susret s tuženikom, kao i njegova supruga, a dijete su pratili u školu. Suprugu je verbalno napadao početku 2017., kasnije više nije, a koliko mu je poznato nije napadao niti se obraćao njihovom djetetu. U zgradi je imao problema još s jednom osobom.
8. Tuženik saslušan kao stranka je iskazao da se 5. prosinca 2020. u zgradi verbalno sukobio s tužiteljem. Verbalni sukob je trajao jako kratko. Jedan drugome su izgovorili ružne riječi, nakon verbalnog sukoba on se udaljio, a tužitelj je pozvao policiju i prijavio da ga je fizički napao. Ne zna koliko vremena je prošlo od poziva do dolaska policije. Policija je obavila razgovor s tuženikom i napravila zapisnik. Obojica su bili na sudu i dobili kaznu za remećenje javnog reda i mira. Nakon 5. prosinca 2020. više nisu dolazili u verbalne sukobe. Normalno su se sretali u zgradi, međutim, nisu niti pričali, niti komunicirali na bilo koji drugi način. Fizičkog sukoba više nije bilo, odnosno nije bilo nikakvih sukoba ni verbalnog ni fizičkog. Ne zna kako je to maltretirao tužitelja i njegovu obitelj od 2017. do ljeta 2022., kada je njihovo dijete dolazilo u tuženikov stan, odnosno kada je uzelo palačinke koje je ispekla njegova supruga, a i tužitelj je bio tamo, a osim toga, na pozive tužitelja za njegovog kuma izdao mu je neke police osiguranja, budući da ima agenciju za osiguranje. Tužitelj više ne živi u zgradi gdje i tuženik, prodao je stan i odselio, došli su novi susjedi, s kojima su supruga i on u odličnim odnosima.
9. Svjedokinja HU je iskazala da je 5. prosinca 2020. njezin suprug (tužitelj) izveo psa u šetnju. Na prilazu je bio parkiran auto, pretpostavlja svjedoka IU, budući da se isti nalazio pored auta. Vidjela je da se suprug vraća i onda je čula povišeni glas i to tuženika, čiji glas je prepoznala. Nakon toga je čula udarac u ogradu stubišta u zgradi. Prije toga vidjela je kako tuženik pretrčava prema ulazu zgrade, pa je krenula otvoriti ulazna vrata njihovog stana. Nije još vidjela supruga, jer je bio u prizemlju, a njihov stan je na prvom katu, samo je čula da tuženik psuje "p. ti m. smrdljiva". Tada je pitala tužitelja da li je sve u redu, međutim, na to joj tužitelj nije odgovorio, ali kada se popeo vidjela je da ima otisak na licu ispod lijevog oka, a u lijevoj nosnici je imao krv, te joj je izričito rekao da ga je tuženik udario. O tom događaju ne zna više ništa drugo. Pozvali su policiju i nakon što je policija uzela iskaz tužitelja, tužitelj je otišao u bolnicu. Dobio je medicinsku dokumentaciju s navodima da se radi o lakšoj tjelesnoj ozljedi, a utvrđena je povreda na mjestu kako je iskazala. Išao je kasnije kod svog liječnika, trebao je piti analgetike i stavljati obloge na ozlijeđeno mjesto. Odnosi tužitelja i tuženika bili su vrlo loši. I prije ovog napada, bilo je verbalnih napada. U stubištu nije čula još nečiji glas osim glasa tuženika.
10. Svjedok IU je iskazao da tuženika dobro poznaje, a tužitelja samo iz viđenja. S tuženikom je prijatelj. Poznat mu je sukob između njih dvojice, jer je bio tamo kada su se sukobili. Taj dan dovezao je tuženika kući. Pričekao ga je ispred ulaza, jer je otišao u stan da mu da poklon. Parkirao je malo nezgodno, stao je na ulaz u zgradu, vidio je da dolazi čovjek sa psom, mislio je da će on ići ravno pa mu se ispričao što je stao tako nezgodno autom. Ništa mu nije rekao, samo ga je pogledao ljuto i ulazio je u zgradu, a u tom trenutku taman je tuženik izlazio iz zgrade. Nisu se zaustavljali, već su se samo verbalno sukobili, bilo je ružnih riječi od "majmune" pa sve do psovki. Ne sjeća se točno tko je psovao, da li su psovala obojica, ali sjeća se da je bilo bučno, bila je baš svađa, trajalo je to možda nekih 20- ak sekundi. Završilo je na način da je tuženik zajedno sa svjedokom sjeo u auto i da su otišli. Svjedok je bio tamo, ali nije vidio da je između tužitelja i tuženika došlo do fizičkog sukoba, da bi bilo koji od njih dvojice udario onog drugog, samo je bila verbalna svađa. Prije tog događaja nije ni znao tužitelja, znao je da tuženik ima susjeda, ali nije znao kako izgleda i kako se preziva. Poslije tog događaja nije ga više vidio. Kad se to dogodilo pitao je tuženika jel nije dobar sa susjedom, onda je on rekao da je tu između njih dvojice bilo svega i svačega, ali koliko je svjedoku poznato nikada nije bilo fizičkog sukoba. Tuženik mu je rekao da se tužitelj odselio. Zbog tog događaja bio je na Prekršajnom sudu kao svjedok. Slavio je taj dan rođendan u firmi, ni tuženik ni on nisu bili u alkoholiziranom stanju, tuženik ga je vozio do svoje kuće upravo iz razloga da mu da poklon i da ostavi auto, jer će slaviti, pa i piti. Nakon tog događaja odmah su morali ići na policiju, puhao je dreger i misli da je bilo 0,0. Misli da je i tuženik puhao.
11. Iz presude Općinskog suda u Osijeku broj Pp-163/2021-11 od 31. svibnja 2021. proizlazi da su I-okr. VU i II-okr. ŠU proglašeni krivima što su 5. prosinca 2020. oko 15,05 sati u [adresa], na javnom mjestu remetili javni red i mir na način da su se na ulaznim vratima stambene zgrade svađali, a nakon verbalnog sukoba okr. VU je okr. ŠU zatvorenom šakom udario u glavu u predjelu nosa.
12. Iz nalaza Objedinjenog hitnog bolničkog prijama KBC Osijek od 5. prosinca 2020. proizlazi da je tužitelj 5. prosinca 2020. dobio udarac šakom u glavu od strane poznate osobe, da nije gubio svijest, da nije imao mučninu i povraćanje, da nema znakova koštane frakture, te da mu je preporučeno mirovanje, opservacija stanja svijesti, lakša ishrana, izbjegavanje audiovizualnih podražaja, hlađenje, analgetici.
13. Iz izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad proizlazi da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad od 7. prosinca 2020. do 10. prosinca 2020.
14. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenje medicinskog vještačenja, smatrajući da isto nije potrebno.
15. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.
16. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete.
17. U konkretnom slučaju nije sporno da su presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pp-163/2021-11 od 31. svibnja 2021., tužitelj i tuženik proglašeni krivima zbog prekršaja protiv javnog reda i mira iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
18. Odredbom čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u nastavku teksta ZPP) propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, ali ne i za pravomoćnu presudu prekršajnog suda.
19. U odnosu na prigovor tuženika da u konkretnom slučaju nije bilo fizičkog sukoba između tužitelja i tuženika, sud nalazi da je isti osnovan, odnosno da tužitelj nije dokazao da ga je tuženik 5. prosinca 2020. fizički napao na način da ga je zatvorenom šakom udario u glavu u predjelu nosa. Naime, nitko od saslušanih svjedoka nije vidio da je tuženik udario tužitelja. Svjedokinja HU je iskazala da je čula da tuženik psuje, te udarac u ogradu stubišta, te da je vidjela da tuženik pretrčava prema ulazu u zgradu, ali nije vidjela da je tuženik udario tužitelja. Svjedok IU je bio na mjestu događaja, te je vidio da su se tužitelj i tuženik na ulazu u zgradu verbalno sukobili ružnim riječima i psovkama, što je završilo tako da je tuženik zajedno s njim sjeo u automobil i otišao. Za napomenuti je da je navedeni svjedok isto iskazivao i u prekršajnom postupku. Osim toga, iz priložene medicinske dokumentacije također nije vidljivo da je tužitelj zadobio ozljede baš od tuženika.
20. Odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23 - u nastavku teksta ZOO) propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama, koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO-a).
21. Kako sud nalazi da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da mu je tuženik nanio tjelesnu ozljedu, slijedom čega nema povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje, sukladno čl. 1046. ZOO-a, sud nije provodio niti medicinsko vještačenje na okolnosti utvrđivanja trajanja fizičkih bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti, invaliditeta i naruženosti, te tuđe pomoći i njege, radi utvrđivanja visine štete, a budući da sud smatra da niti zbog eventualne uvrede nije došlo do teže povrede prava osobnosti, jer su se tužitelj i tuženik prema vlastitim iskazima i iskazima saslušanih svjedoka samo verbalno sukobili psujući jedan drugome, a tužitelj nije priložio odgovarajuću dokumentaciju kojom bi dokazao povredu prava osobnosti, odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan.
22. Raniji odnosi tužitelja i tuženika opisani u podnesku tužitelja od 1. srpnja 2022. za koje je tužitelj priložio fotografije dimnjaka, tende, otpada, te rješenja vezana za video nadzor, nisu predmet ovog postupka.
23. Odluku o trošku sud je donio na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, a odnosi se na trošak zastupanja putem odvjetnika. Tuženiku je kao opravdan priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 - u nastavku teksta Tarifa), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 28. rujna 2023., na glavnim raspravama 13. studenog 2023., 27. svibnja 2024., 21. listopada 2024. i 26. kolovoza 2025. u visini od po 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), te trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 19. rujna 2024. koja je odgođena u visini od 25 bodova (Tbr. 9. t.5. Tarife), umjesto traženih 50 bodova, što je ukupno 625 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.250,00 eur, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 312,50 eur, iznosi 1.562,50 eur. U preostalom dijelu koji se odnosi na trošak zastupanja na ročištu 19. rujna 2024., zahtjev tuženika odbijen je kao neosnovan.
24. O zahtjevu tuženika za naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude, odlučiti će se posebnim rješenjem, nakon održanog ročišta, budući da je sukladno čl. 335. st. 8. ZPP-a do ročišta za objavu presude potrebno izraditi i samu presudu i uručiti ovjereni prijepis stranci koja je pristupila.
25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 29. kolovoza 2025.
Sudac
Saša Rešetar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi pisanim putem, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. tužitelju putem punomoćnika
2. tuženiku putem punomoćnika
