REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-844/2025-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja IC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Gelenčiru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, zastupan po punomoćnici RC, diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika te uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ivana Gelenčira, odvjetnika, punomoćnice tuženika RC, diplomirane pravnice te punomoćnice umješača ŠC, savjetnice OGDO u Zagrebu, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 29. kolovoza 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002 da tužitelju IC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 987,57 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 101,71 eura od dana 16.05.2014. godine do isplate;

- na iznos od 101,71 eura od dana 16.06.2014. godine do isplate;

- na iznos od 101,71 eura od dana 16.07.2014. godine do isplate;

- na iznos od 101,71 eura od dana 16.08.2014. godine do isplate;

- na iznos od 101,71 eura od dana 16.09.2014. godine do isplate;

- na iznos od 101,71 eura od dana 16.10.2014. godine do isplate;

- na iznos od 101,71 eura od dana 16.11.2014. godine do isplate;

- na iznos od 101,71 eura od dana 16.12.2014. godine do isplate;

- na iznos od 101,71 eura od dana 16.01.2015. godine do isplate;

- na iznos od 72,18 eura od dana 16.02.2015. godine do isplate; izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to od dospijeća do 31. prosinca 2022. u visini stope određene čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračuna te za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. u visini stope određene čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 937,50 eura zajedno sa zakonskom kamatom s tijekom od 29. kolovoza 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj IC (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 13. svibnja 2019. navodi da je zaposlen kod tuženika Institut Ruđer Bošković (dalje u tekstu: tuženik). Člancima 54., 55., 56. i 57. i 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje zaključenog između Vlade RH i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja propisano je pravo i visina dodatka na plaću za zaposlenike koje rade u posebnim uvjetima rada, odnosno s izvorima opasnosti. Tužitelj navodi da je Kolektivni ugovor sklopljen na razdoblje od 4 godine. Dana 27. prosinca 2013. Vlada RH je jednostrano otkazala navedeni KU s otkaznim rokom od 3 mjeseca, za što nisu postojali uvjeti. Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ustao je tužbom protiv jednostrane odluke Vlade RH o otkazivanju KU. U sudskom postupku ishođena je pravomoćna presuda kojom je utvrđeno nezakonito otkazivanje KU. Slijedom navedenog, budući je pravomoćnom presudom utvrđeno nezakonito jednostrano otkazivanje KU, stekli su se uvjeti za isplatu razlike plaće tužitelju, u razdoblju u kojem bi KU važio da nije nezakonito otkazan od strane Vlade RH. Da nije došlo do nezakonitog otkaza KU, isti bi vrijedio do 22. siječnja 2015., obzirom da je sklopljen 22. listopada 2010., na rok od 4 godine, uz produženu primjenu od 3 mjeseca. Tuženik je 15. srpnja 2013. izradio Popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na poslovima s posebnim uvjetima, na kojem popisu je navedeno radno mjesto tužitelja te je utvrđen dodatak na plaću u visini od 15 %. Tužitelj kroz cijelo utuženo razdoblje stalno i redovito radi s izvorima opasnosti, odnosno izložen je više od 50 % radnog vremena izvorima opasnosti. Slijedom navedenog, budući tuženik nije isplatio dodatak na plaću tužitelju, tužitelj ustaje s tužbom i tužbenim zahtjevom kao u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe da je odredbom čl. 58. KU propisano da se u svakoj ustanovi izrađuje Procjena opasnosti na temelju koje se izrađuje Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima, te Popis zaposlenika koji rade na tim poslovima. Tuženik je prema tada važećoj obvezi iz KU sastavio Popis radnih mjesta i zaposlenika tuženika s podacima za 2013. godinu. Za 2014. godinu takva obveza nije postojala jer je KU bio otkazan Odlukom Vlade. Tuženik čini nespornim činjenicu da je 15. srpnja 2013. sastavio novi Popis radnih mjesta i zaposlenika s podacima visine dodatka na plaću, međutim navedeni popis odnosi se samo na razdoblje 2012. i 2013. godine. Naime, temeljem Pravilnika o izradi procjene opasnosti razvidno je da se procjenom opasnosti utvrđuje razina rizika nastanka ozljede na radu, profesionalne bolesti i bolesti u svezi s radom. Kod radnog procesa mijenjaju se uvjeti rada i zaštita na radu, te se stoga mijenja i procjena opasnosti svakog pojedinog radnog mjesta. Stoga se popis koji je donese u srpnju 2013. temelji na podacima iz 2012. godine. Tužitelj ničime nije dokazao svoje tvrdnje da je u utuženom razdoblju radio s izvorima opasnosti. Pravo na dodatak na plaću imaju ranici koji rade s izvorima opasnosti, a ne oni radnici koji će raditi s izvorima opasnosti. Stoga nema mjesta primjeni Popisa zaposlenika pro futuro. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu u podnesku od 24. lipnja 2019. ističući da činjenica što je Vlada RH pokušala nezakonito prijevremeno otkazati KU nije odlučna za rješenje ove pravne stvari, budući je Odluka Vlade pravomoćno utvrđena nezakonitom, što znači da nije proizvela pravni učinak. Na taj način došlo je do pravne situacije kava je bila prije donošenja nezakonite Odluke Vlade. Tuženik pogrešno smatra kako je nezakonitim otkazom prestala njegova obveza izrade procjene opasnosti. Tome u prilog govori i činjenica kako tuženik nije stavio izvan snage Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Tek donošenjem novog Popisa izvan snage bi bio stavljen raniji Popis. Tuženik također pogrešno navodi kako se priloženi Popis ne primjenjuje na utuženo razdoblje. Naime, tuženik je dužan svake godine ažurirati Popis zaposlenika i radnih mjesta s posebnim uvjetima ukoliko bi se u procesu rada promijenile određene okolnosti, no kako tuženik nije ažurirao Popis, isti je vjerodostojan i proizvodi pravni učinak. IZ dostavljenog Popisa proizlazi da je tužitelj na radnom mjestu izložen izvorima opasnosti, te je naznačen opseg izloženosti. Tužitelj je u utuženom razdoblju bio izložen opasnostima u onom opsegu kako je to navedeno u Popisu, te stoga ima pravo na isplatu koja je predmetom ove tužbe.

4. Podneskom od 20. listopada 2022. umješač Republika Hrvatska je izvijestila sud da stupa u parnicu kao umješač na strani tuženika te se pridružuje njegovim navodima.

5. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u Ugovor o radu (list 4-5 spisa), u Popis radnih mjesta i zaposlenika tuženika iz 2013 godine (list 8-15 spisa), saslušan je svjedok AC (list 32-33 spisa), izvršen je uvid u presudu ovog suda posl. br. Pr-1568/2019 od 20. rujna 2019. (str. 37-41).

6. Slijedom izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan iz slijedećih razloga.

7. U ovom predmetu donesena je presuda posl. br. Pr-1568/2019 od 20. rujna 2019. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja. S obzirom da se navedena presuda temeljila na pretpostavci da odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje nije dopuštena, a što je utvrđeno pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. Pr-8589/2014, u trenutku kada je ta presuda ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev. 2670/2019 od 25. svibnja 2021. stekli su se uvjeti za ponavljanje ovog postupka, što je dopušteno rješenjem ovog suda posl. br. Pr-1568/2019 od 3. listopada 2022. Navedenim rješenjem ukinuta je presuda ovog suda posl. br. Pr-1568/2019 od 20. rujna 2019. Nadalje, rješenjem ovog suda posl. br. Pr-1942/2022 od 7. listopada 2022. prekinut je ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod brojem Pr-16194/2021, a u kojem se odlučuje o valjanosti otkazivanja Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, koje pitanje predstavlja prethodno pitanje u odnosu na ovaj postupak.

8. U međuvremenu je pravomoćno okončan postupak koji se vodi pod brojem Pr- 16194/2021 te je utvrđeno da Odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 30. prosinca 2013. nije dopuštena, te da je Kolektivni ugovor bio na snazi do 22. listopada 2014. S obzirom na navedeno stekli su se uvjeti za nastavak ovog postupka.

9. Sukladno odredbi članka 54. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine br. 142/2010) je propisano da zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz članka 58. stavka 1. ovog ugovora i popisa radnih mjesta iz članka 58. stavka 3. ovoga ugovora utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada pripada dodatak na plaću u visini 7% do 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Prema članku 55. Kolektivnog ugovora izvorima opasnosti smatraju se: mehaničke opasnosti, padovi i rušenja, električna struja, kemijske tvari, biološke tvari, požari i eksplozije, vruće ili hladne tvari, buka, prašina, vibracije, zračenja, mikroklima, rasvjeta, fizički napor, nefiziološki položaj tijela, psihofiziološki napori i dr. Sukladno odredbi čl. 56. Kolektivnog ugovora zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti. Člankom 57. Kolektivnog ugovora utvrđena je visina dodatka pa je tako propisano da zaposlenici imaju pravo na dodatak od 15% ako redovito rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti, odnosno izloženi izvorima opasnosti. Sukladno odredbi čl. 57 st. 2 Kolektivnog ugovora pravo na dodatke imaju zaposlenici koji čiste, odnosno održavaju laboratorije i druge prostorije odnosno opremu (posuđe i sl.) u kojima se nalaze izvori opasnosti i to u visinu 2/3 dodatka koji pripada zaposlenicima koji izravno rade s tim izvorima opasnosti, a razmjerno vremenu izloženosti sukladno st. 1 čl. 57.

10. Uvidom u Ugovor o radu od 14. travnja 2011. razvidno je da je tužitelj zaključio s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto znanstvenog suradnika.

11. Uvidom u Popis zaposlenika tuženika koji rade s izvorima opasnosti koji je sastavljen 2013 godine utvrđeno je da se na istom popisu nalazi tužitelj, za kojeg je naznačeno da je više od 50 % od ukupnog radnog vremena izložen izvoru opasnosti te mu pripada dodatak na plaću u visini od 15 %.

12. Svjedok AC u svom iskazu navodi da radi kao voditelj odjela zaštite na radu, a ranije je bio djelatnik odjela. Svjedok zna da se ranije procjena opasnosti radila svake dvije godine i revizija procjene opasnosti, međutim, od 2015. na dalje radi se procjena rizika koja mora stalno biti u skladu s postojećim stanjem, što se provjerava svaka tri mjeseca. Nakon 2015. godine sačinjena je procjena rizika 2016. godine na temelju koje je sačinjen popis radnih mjesta. Za ranije razdoblje zadnja revizija procjene opasnosti sačinjena je 2013. s popisom radnih mjesta. Svjedok zna da se na tom popisu nalazi tužitelj s utvrđenim postotkom dodatka ns plaću. Konkretno svjedok ne zna što tužitelj radi, od prilike zna čime se bavi,. Svjedok zna da tužitelj radi s izvorima opasnosti, konkretno sa kemikalijama, zna da nema svoju sobu, nego čitavo radno vrijeme sjedi u sobi u kojoj su prisutne kemikalije pa se smatra da je čitavo radno vrijeme izložen kemikalijama. Misli da se za tužitelja ništa po pitanju radnih uvjeta nije mijenjalo od 2013., njegovi radi uvjeti ostali su isti čitavo vrijeme.

13. Obzirom na sadržaj iskaza svjedoka AC, čijem iskazu je sud u cijelosti povjerovao jer je iskazivao objektivno i logično, sud je utvrdio da je tužitelj u čitavom utuženom razdoblju radio u istim uvjetima kakvi su za tužitelja utvrđeni prilikom sačinjavanja popisa radnih mjesta iz 2013. godine. Činjenica što tuženik nakon 2013. pa do kraja utuženog razdoblja nije sačinio novi popis zaposlenika, odnosno novu Procjenu opasnosti, ne može ići na štetu tužitelja za kojeg je utvrđeno da je u istim uvjetima radio u čitavom utuženom razdoblju, te da mu stoga pripada pravo na dodatak na plaću koji je utvrđen na zadnjem popisu zaposlenika iz 2013. u odnosnu na koji se ništa nije promijenilo.

14. Isto tako uslijed činjenice da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđen nezakonitom Odluka Vlade RH o otkazu KU, smatra se da takva Odluka nije niti donesena, odnosno ista nije proizvela pravni učinak, što znači da sva pravila iz KU važe za čitavo utuženo razdoblje, odnosno sve do 22. siječnja 2015., kada je KU istekao.

15. Tužitelj je sačinio izračun visine dodatka na plaću u visini od 15 % osnovice koja iznosi 5.108.84 kn bruto, čime je precizno specificirao tužbeni zahtjev, visinu kojeg je tuženik samo paušalno osporio u odgovoru na tužbu. Slijedom navedenog sud je prihvatio visinu tužbenog zahtjeva kako je ista naznačena u tužbi, odnosno podnesku tužitelja od 11. srpnja 2025. budući da ista predstavlja 15 % osnovice za izračun plaća u javnim službama.

16. Slijedom navedenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te donijeti presudu kao u izrijeci.

17. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem obveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu, a stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja je propisana za ostale odnose. Dospijeće tražbine tužitelja naznačeno je sukladno odredbi čl. 92. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14).

18. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

19. Tužitelju pripada pravo na trošak koji se odnosi na sastav podneska od 24.06.2019. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8.1), na zastupanje na tri ročišta u iznosu od 150,00 eura za svako ročište (Tbr. 9.1.), te za pristup na dva ročišta za objavu presude iznos od 75,00 eura za svako ročište (Tbr. 9.3.), što sveukupno iznosi 750,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 187,50 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), što sveukupno iznosi 937,50 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

20. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 29. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku

3. umješaču