REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-499/2025-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice UT, [adresa] Kostajnica, Varoški bunar, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mari Mihočeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, zastupan po punomoćnici ET, diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika te uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. srpnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice RT, odvjetničkog vježbenika, punomoćnice tuženika ET, diplomirane pravnice te punomoćnice umješača ZT, savjetnice OGDO u Zagrebu, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 29. kolovoza 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002 isplatiti tužiteljici UT, [adresa] Kostajnica, Varoški bunar, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 999,63 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja do 31.7.2015. godine teče po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na:

- iznos od 9,69 EUR počevši od 16.4.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.5.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.6.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.7.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.8.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.9.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.10.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.11.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.12.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.1.2015. pa do isplate,

- iznos od 74,55 EUR počevši od 16.2.2015. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

III/ Nalaže se tuženiku Institut Ruđer Bošković naknaditi tužiteljici UT parnični trošak u iznosu od 2.265,63 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 29. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 609,37 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 29. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica UT (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 25. srpnja 2018. navodi da je zaposlena kod tuženika Institut Ruđer Bošković (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu asistenta, na temelju Ugovora o radu od 1. travnja 2008. Člancima 54., 55., 56., 57. i 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje zaključenog između Vlade RH i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja propisano je pravo i visina dodatka na plaću za zaposlenike koji rade u posebnim uvjetima rada, odnosno s izvorima opasnosti. Popis poslova, odnosno radnih mjesta s posebnim uvjetima rada poslodavac će dostaviti ministarstvu u roku od 15 dana. Prema odredbi čl. 52. st. 4 KU utvrđena je obveza da se jednom godišnje reažuriraju podaci s popisa. Tuženik nije izvršio obvezu iz čl. 52 KU i nije reažurirao Popis zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada. Tužiteljica je navedena na Popisu iz 2008., kao i na kasnijem Popisu iz 2013. u okviru Zavoda za organsku kemiju i biokemiju, s postotkom izloženosti izvorima opasnosti u iznosu od više od 50% ukupnog radnog vremena, s dodatkom na plaću od 15%. Radnik koji redovito radi s izvorima opasnosti više od 50% radnog vremena ima pravo na dodatak na plaću u visini od 15%. Pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj Pr-9939/13 od 20. kolovoza 2015. naloženo je tuženiku platiti tužiteljici dodatke na plaće za period od 16. svibnja 2011. do 16. siječnja 2014. Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje otkazan je od strane Vlade RH 27. prosinca 2013., međutim isti otkaz utvrđen je nezakonitim, te ne proizvodi pravne učinke. Radi navedenog, KU bio je na snazi u čitavom periodu utuženog razdoblja te stoga tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću kako je to naznačeno u tužbi. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljice prema podnesku od 26. veljače 2025. tužiteljica potražuje isplatu ukupnog iznosa od 999,63 eura za period od 16. travnja 2014. do 16. veljače 2015.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev, kako glede pravne osnove tako i glede visine tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe da je Vlada Republike Hrvatske 27. prosinca 2013. donijela Odluku o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, što znači da je isti prestao s važenjem 27. ožujka 2014. Prestankom važenja KOlektivnog ugovora prestale su važiti i sve odredbe kojima se reguliraju dodaci na plaću. Sudovi nisu ovlašteni sami odrediti koji poslovi spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada, a u utuženom razdoblju ne postoji akt koji to određuje. Tuženik smatra da donošenje odluke u predmetu u kojem se osporava valjanost otkaza Kolektivnog ugovora predstavlja prethodno pitanje za rješenje ovog spora, radi čega predlaže odrediti prekid postupka. Slijedom svega iznesenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sukladno prijedlogu tuženika podneskom od 6. rujna 2018. umješač Republika Hrvatska je stupila u parnicu na strani tuženika te se pridružila navodima tuženika. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao i pravo tužiteljice na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

4. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u Ugovor o radu (str. 6-7 spisa), u Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada iz srpnja 2013. (str. 8-21 spisa), u Presudu ovog suda posl. br. Pr-9939/13 od 20. kolovoza 2015. (str. 22- 25 spisa), u isplatnu listu (str. 70 spisa), u rješenje o prekidu poslovni broj Pr- 4422/2018 od 29. listopada 2018. (str. 72-73 spisa), u rješenje o nastavku postupka poslovni broj Pr-4422/2018 od 25. svibnja 2020. (str. 91-92 spisa), te je saslušana tužiteljica UT kao parnična stranka (str. 102-103 spisa), izvršen je uvid u ovosudnu presudu posl. br. Pr-7291/2020 od 31. svibnja 2021. (str. 107-112 spisa), u rješenje ovog suda posl. br. Pr-7291/2020 od 3. listopada 2022. (str. 137-138 spisa).

5. Slijedom izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

6. U ovom predmetu donesena je presuda posl. br. Pr-7291/2020 od 31. svibnja 2021. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u pogledu glavnice te djelomično u pogledu zahtjeva za isplatom zatezne kamate. S obzirom da se navedena presuda temeljila na pretpostavci da odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje nije dopuštena, a što je utvrđeno pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. Pr-8589/2014, u trenutku kada je ta presuda ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev. 2670/2019 od 25. svibnja 2021. stekli su se uvjeti za ponavljanje ovog postupka, što je dopušteno rješenjem ovog suda posl.l br. Pr-7291/2020 od 3. listopada 2022. Navedenim rješenjem ukinuta je presuda ovog suda posl. br. Pr-7291/2020 od 31. svibnja 2021.

7. Tužiteljica je podneskom od 8. siječnja 2025. izvijestila sud da je u međuvremenu pravomoćno okončan postupak koji se sada vodi pod brojem Pr-16194/2021 te je utvrđeno da Odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 30. prosinca 2013. nije dopuštena, te da je Kolektivni ugovor bio na snazi do 22. listopada 2014. Tuženik se nije usprotivio navodima tužiteljice, a ujedno je uvidom u ovosudni predmet posl. br. Pr-16194/2021 utvrđeno da je u istom predmetu donesena presuda od 23. travnja 2024. kojom je utvrđeno da Odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 30. prosinca 2013. nije dopuštena, te da je Kolektivni ugovor bio na snazi do 22. listopada 2014. Navedena presuda postala je pravomoćna dana 15. listopada 2024. što je također utvrđeno uvidom u spis Pr-16194/2021.

8. Sukladno odredbi članka 54. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine br. 142/2010) je propisano da zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz članka 58. stavka 1. ovog ugovora i popisa radnih mjesta iz članka 58. stavka 3. ovoga ugovora utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada pripada dodatak na plaću u visini 7% do 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Prema članku 55. Kolektivnog ugovora izvorima opasnosti smatraju se: mehaničke opasnosti, padovi i rušenja, električna struja, kemijske tvari, biološke tvari, požari i eksplozije, vruće ili hladne tvari, buka, prašina, vibracije, zračenja, mikroklima, rasvjeta, fizički napor, nefiziološki položaj tijela, psihofiziološki napori i dr. Sukladno odredbi čl. 56. Kolektivnog ugovora zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti. Člankom 57. Kolektivnog ugovora utvrđena je visina dodatka pa je tako propisano da zaposlenici imaju pravo na dodatak od 15% ako stalno i redovito rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su stalno i redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti, odnosno izloženi izvorima opasnosti.

9. Uvidom u Ugovor o radu od 1. travnja 2008. razvidno je da je tužiteljica zaključila s tuženikom Ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto asistenta na znanstvenom projektu.

10. Uvidom u Popis radnih mjesta i zaposlenika tuženika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada iz srpnja 2013. navedena je tužiteljica pod rednim brojem 177. u okviru Zavoda za organsku kemiju i biokemiju, te je navedeno da je više od 50% radnog vremena izložena opasnostima, te da joj pripada pravo na dodatak na plaću u visini od 15%.

11. Iz iskaza tužiteljice kao parnične stranke proizlazi da ista radi kao znanstvenica u Zavodu za organsku kemiju. Tijekom 2014. i 2015. radila je kao viša asistentica u Zavodu za organsku kemiju i biokemiju. Tužiteljica ističe da se njena radna pozicija nije mijenjala, čitavo vrijeme radi u laboratoriju gdje se nalazi i njezin radni stol te obavlja znanstvena istraživanja. Čitavo vrijeme izložena je svim opasnostima iz laboratorija, radi se o opasnim kemikalijama koje su lako zapaljive, lako hlapljive i štetne za zdravlje. Nosi zaštitnu opremu u vidu kute, naočala i rukavica, te zaštitnu masku prilikom izvođenja eksperimenata. Zaštitna oprema ne može u cijelosti štititi od utjecaja opasnih kemikalija.

12. Obzirom na sadržaj iskaza tužiteljice, čijem iskazu je sud u cijelosti povjerovao jer je iskazivala objektivno i logično, sud je utvrdio da je tužiteljica u čitavom utuženom razdoblju radila u istim uvjetima kakvi su bili 2013., kada je tužiteljica uvrštena na Popis zaposlenika s utvrđenim postotkom izloženosti od 50% cjelokupnog radnog vremena. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se ništa u uvjetima rada po pitanju izloženosti kemikalijama i štetnim utjecajima nije promijenilo.

13. Isto tako uslijed činjenice da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena nezakonitom Odluka Vlade RH o otkazu KU, smatra se da takva Odluka nije niti donesena, odnosno ista nije proizvela pravni učinak, što znači da sva pravila iz KU važe za čitavo utuženo razdoblje, odnosno sve do 22. siječnja 2015., kada je KU istekao. Obzirom na navedeno nije relevantna Odluka Vlade RH o otkazivanju KU, budući je ista utvrđena nezakonitom. Iz navedenog proizlazi da je u čitavom utuženom razdoblju bio na snazi KU, kojeg tuženik kao javno visoko učilište mora primjenjivati na sve svoje radnike.

14. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tuženik je u odgovoru na tužbu samo paušalno osporio visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik izračun tužiteljice nije doveo u pitanje, a isti proizlazi iz jednostavne matematičke operacije kada se utvrđeni dodatak od 15% primijeni na visinu osnovice. Isto tako iz isplatne liste za ožujak 2014. proizlazi da je za period do 27. ožujka 2014. tužiteljici isplaćen dodatak od 15%, te je stoga tužiteljica u svom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu za ožujak 2014. zatražila isplatu iznosa koji se odnosi samo na period od 27. do 31. ožujka 2014. Budući da visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz metodologije izračuna tužiteljice koja nije sporna niti je dovedena u pitanje, sud je izračun prihvatio te je na temelju istog utvrdio visinu potraživanja tužiteljice u ovom spisu.

15. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem obveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu, a stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja je propisana za ostale odnose. Dospijeće tražbine tužiteljice naznačeno je sukladno odredbi čl. 92. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14).

16. Odbijen je zahtjev tužiteljice u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće budući da prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04 - dalje: ZPD) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće. Slijedom navedenog donesena je odluka kao pod toč. II/ izrijeke.

17. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 5 ZPP-a prema kojoj jedna stranka nadoknađuje sve troškove protivne stranke ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva glede čega nisu nastali posebni troškovi dužan je tuženik naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

18. Tužiteljici pripada pravo na naknadu troška koji se odnosi na nagradu za sastav tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr.7.1), za sastav četiri obrazložena podneska iznos od 150,00 eura za svaki podnesak (Tbr.8.1), za podnesak od 20.01.2022. iznos od 150,00 eura (Tbr. 10.6), za podneske od 4. svibnja 2020., 8. siječnja 20205. i 26. veljače 2025. iznos od 37,50 eura za svaki (Tbr.8.4), za zastupanje na četiri ročišta iznos od 150,00 eura za svako ročište (Tbr.9.1), za pristup na dva ročišta za objavu presude iznos od 100,00 eura za svako (Tbr. 9.3), što ukupno iznos 1.812,50 eura kojem iznosu valja pridodati iznos od 453,13 eura na ime 25% PDV-a (Tbr.46) što ukupno iznosi 2.265,63 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

19. Nije priznat trošak tužiteljici koji se odnosi na sastav podneska od 9. studenoga 2018. u iznosu od 150,00 eura uvećano za PDV, budući istim podneskom tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev, što je kasnije učinila u podnesku od 9. listopada 2020., za koji je tužiteljici priznata nagrada prema Tbr. 8.1, te stoga isti nije bio potreban za vođenje ove parnice. Ujedno je tužiteljici za podneske od 4. svibnja 2020., 8. siječnja 2025. i 26. veljače 2025. priznata nagrada prema Tbr. 8.4 Tarife budući da nije riječ o obrazloženim podnescima te stoga tužiteljici ne pripada pravo na nagradu prema Tbr. 8.1 Tarife.

20. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 29. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku

3. umješaču