REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-497/2025-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja UN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, zastupan po punomoćnici LN, diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika te uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. srpnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja AN, odvjetničkog vježbenika, punomoćnice tuženika LN, diplomirane pravnice te punomoćnice umješača ĐN, savjetnice OGDO u Zagrebu, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 29. kolovoza 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002 isplatiti tužitelju UN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 666,43 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja do 31.7.2015. godine teče po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na:

- iznos od 6,46 EUR počevši od 16.4.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 EUR počevši od 16.5.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 EUR počevši od 16.6.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 EUR počevši od 16.7.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 EUR počevši od 16.8.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 EUR počevši od 16.9.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 EUR počevši od 16.10.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 EUR počevši od 16.11.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 EUR počevši od 16.12.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 EUR počevši od 16.1.2015. pa do isplate,

- iznos od 49,68 EUR počevši od 16.2.2015. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

III/ Nalaže se tuženiku Institut Ruđer Bošković naknaditi tužitelju UN parnični trošak u iznosu od 2.593,75 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 29. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.562,51 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 29. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj UN (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 23. srpnja 2018. navodi da je zaposlen kod tuženika Institut Ruđer Bošković (dalje u tekstu: tuženik), na radnom mjestu vozača. Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje u čl. 48. određeno je da radnicima koji rade u posebnim uvjetima pripada dodatak na plaću u visini od 5-15% proračunske bruto osnovice, dok je prema odredbi čl. 52. istog ugovora određeno da će se u svakoj ustanovi konkretno utvrditi radna mjesta s posebnim uvjetima i poslovi sa izvorima opasnosti, te vrijeme izloženosti opasnostima, a koji popis poslova odnosno radnih mjesta će poslodavac dostaviti Ministarstvu znanosti. Prema odredbi čl. 52. st. 4. Kolektivnog ugovora utvrđena je obveza da se jednom godišnje reažuriraju navedeni podaci odnosno popis radnih mjesta. Dana 22. listopada 2010. sklopljen je novi Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje koji sadržajem odgovara ranijem Kolektivnom ugovoru. Tuženik je 2013. dostavio Ministarstvu popis zaposlenika koji rade s izvorima opasnosti te postotak izloženosti izvoru opasnosti. Tuženik nije jednom godišnje reažurirao navedene podatke. Tužitelj je naveden na popisu zaposlenika iz 2013. u okviru Uprave s postotkom izloženosti od 10-25% radnog vremena slijedom čega je ostvario pravo na dodatak na plaću u visini od 10%. Navedeni Kolektivni ugovor otkazan je 27. prosinca 2013. od strane Vlade RH s prestankom važenja 28. ožujka 2014. Međutim, presudom ovog suda poslovni broj Pr-8589/14 utvrđena je nezakonitost otkaza Kolektivnog ugovora, što znači da isti ne proizvodi nikakve pravne učinke te je postojala obveza tuženika isplatiti tužitelju dodatke na plaću za čitavo utuženo razdoblje. Slijedom navedenog tužitelj predlaže donijeti presudu kako je to konačno specificirano u podnesku tužitelja od 26. veljače 2025.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Iz tužbe proizlazi da tužitelj traži isplatu dodataka na plaću za razdoblje nakon prestanka važenja Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje. Na temelju popisa zaposlenika koji rade s izvorima opasnosti tužitelj je ranije ostvarivao svoje pravo na dodatak na plaću. Tuženik je prema obvezi iz Granskog kolektivnog ugovora sastavio popis za 2013., dok za 2014. obveza sastavljanja popisa nije postojala budući je Vlada RH 27. prosinca 2013. donijela odluku o otkazivanju Granskog kolektivnog ugovora s danom 27. ožujka 2014. Prestankom važenja Granskog kolektivnog ugovora prestale su i sve odredbe kojima su regulirani dodaci na plaću kao i obveza sastavljanja popisa. Stoga tuženik smatra da tuženik nema pravo na isplatu dodataka koje potražuje ovom tužbom. Podredno predlaže prekinuti postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod brojem Pr-8589/2014 radi utvrđenja nezakonitosti otkaza Granskog kolektivnog ugovora.

3. Podneskom Republike Hrvatske (dalje u tekstu: umješač) od 28. kolovoza 2018. ista je prijavila miješanje u parnicu na strani tuženika te se pridružila svim iznesenim navodima tuženika.

4. Tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu u podnesku od 6. rujna 2018. ističući da odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje nije zakonita te da ista ne proizvodi pravne učinke. Podredno, tužitelj smatra da ima pravo na isplatu dodataka na plaću i temeljem drugog pravnog osnova a to je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/12), koji propisuje pravo radnika na isplatu dodatka na plaću ukoliko radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada. Radna mjesta s posebnim uvjetima rada i visina dodatka utvrdit će se Granskim kolektivnim ugovorima. Prema tome, na temelju odredaba Temeljnog kolektivnog ugovora postoji obveza tuženika za isplatu dodataka na plaću, i to prema parametrima koji su utvrđeni u popisu zaposlenika na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada za 2013., koji popis je izradio tuženik, a u uvjetima rada tužitelja se ništa nije promijenilo. Sve da i ne važi odredba Granskog kolektivnog ugovora o visini dodatka na plaću, tužitelj ima pravo na primjerenu plaću, a to je upravo plaća koja se i do sada tužitelju isplaćivala na temelju Granskog kolektivnog ugovora.

5. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u Ugovor o radu (list 6-7 spisa), u Popis radnih mjesta i zaposlenika tuženika iz srpnja 2013. (list 8-21 spisa), u isplatnu listu za ožujak 2014. (list 93 spisa), u presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-700/2018 od 4. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda ovog suda poslovni broj Pr-8589/2014 od 29. siječnja 2018. (list 100-103 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke (list 116 spisa), izvršen je uvid u ovosudnu presudu posl. br. Pr-6562/2020 od 22. veljače 2021. (str. 122-127 spisa), u Rješenje Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž R- 276/2021 od 7. rujna 2021. (str. 145-148 spisa), u rješenje ovog suda posl. br. Pr- 6562/2020 od 3. listopada 2022. (str. 175-176 spisa).

6. Slijedom izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

7. U ovom predmetu donesena je presuda posl. br. Pr-6562/2020 od 22. veljače 2021. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu glavnice te djelomično u pogledu zahtjeva za isplatom zatezne kamate. S obzirom da se navedena presuda temeljila na pretpostavci da odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje nije dopuštena, a što je utvrđeno pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. Pr-8589/2014, u trenutku kada je ta presuda ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev. 2670/2019 od 25. svibnja 2021. stekli su se uvjeti za ponavljanje ovog postupka, što je dopušteno rješenjem ovog suda posl.l br. Pr-6562/2020 od 3. listopada 2022. Navedenim rješenjem ukinuta je presuda ovog suda posl. br. Pr-6562/2020 od 22. veljače 2021.

8. Tužitelj je podneskom od 7. siječnja 2025. izvijestio sud da je u međuvremenu pravomoćno okončan postupak koji se sada vodi pod brojem Pr-16194/2021 te je utvrđeno da Odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 30. prosinca 2013. nije dopuštena, te da je Kolektivni ugovor bio na snazi do 22. listopada 2014. Tuženik se nije usprotivio navodima tužitelja, a ujedno je uvidom u ovosudni predmet posl. br. Pr-16194/2021 utvrđeno da je u istom predmetu donesena presuda od 23. travnja 2024. kojom je utvrđeno da Odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 30. prosinca 2013. nije dopuštena, te da je Kolektivni ugovor bio na snazi do 22. listopada 2014. Navedena presuda postala je pravomoćna dana 15. listopada 2024. što je također utvrđeno uvidom u spis Pr-16194/2021.

9. Sukladno odredbi članka 54. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine broj 142/2010) je propisano da zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz članka 58. stavka 1. ovog ugovora i popisa radnih mjesta iz članka 58. stavka 3. ovoga ugovora utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada pripada dodatak na plaću u visini 7% do 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Prema članku 55. Kolektivnog ugovora izvorima opasnosti smatraju se: mehaničke opasnosti, padovi i rušenja, električna struja, kemijske tvari, biološke tvari, požari i eksplozije, vruće ili hladne tvari, buka, prašina, vibracije, zračenja, mikroklima, rasvjeta, fizički napor, nefiziološki položaj tijela, psihofiziološki napori i dr. Sukladno odredbi čl. 56. Kolektivnog ugovora zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti. Člankom 57. Kolektivnog ugovora utvrđena je visina dodatka pa je tako propisano da zaposlenici imaju pravo na dodatak od 10% ako povremeno rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su povremeno izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 10% pa do 25% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti, odnosno izloženi izvorima opasnosti.

10. Uvidom u Ugovor o radu od 12. ožujka 2010. razvidno je da je tužitelji zaključio s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto vozača.

11. Uvidom u Popis zaposlenika tuženika koji rade s izvorima opasnosti koji je sastavljen 2013. utvrđeno je da se na istom popisu nalazi tužitelj pod rednim brojem 60 te je utvrđeno da je u opsegu od 10-25% radnog vremena izložen opasnostima te da mu pripada dodatak na plaću u visini od 10%.

12. Tužitelj tijekom postupka ističe da od 2013. od kada je sastavljen popis zaposlenika pa sve do utuženog razdoblja, na tužiteljevom radnom mjestu se nije ništa promijenilo u pogledu opsega izloženosti opasnostima.

13. Na navedenu okolnost saslušan je tužitelj koji u svom iskazu navodi da obavlja iste poslove kao i u srpnju 2013. kada je uvršten u popis zaposlenika s otežanim uvjetima rada, te je obavljao iste poslove u utuženom razdoblju koje se odnosi na 2014. i 2015. Tužitelj ističe da u svom poslu obavlja poslove transporta, utovara, pretovara radioaktivnih kemijskih tvari, opasnih tvari i biološkog otpada. Zadužuje dozimetar kako bi se izmjerila eventualna radijacija. Iste radne zadatke neprekinuto je obavljao u čitavom utuženom razdoblju.

14. Tuženik tijekom postupka ne spori navode tužitelja da radi na istom radnom mjestu cijelo vrijeme, odnosno da je izložen opasnostima kako to tužitelj navodi u svom iskazu.

15. Stoga je sud u cijelosti prihvatio navode tužitelja iz iskaza te je utvrdio da je tužitelj u čitavom utuženom razdoblju bio izložen opasnostima u opsegu od 10-25% radnog vremena, te mu stoga, sukladno odredbi čl. 57. st. 1. Kolektivnog ugovora pripada pravo na dodatak na plaću u visini od 10%.

16. Tuženik tijekom postupka ističe da ne postoji obveza isplate dodatka na plaću tužitelju u utuženom razdoblju, budući u tom periodu nije bio na snazi Kolektivni ugovor, koji je ranije otkazan odlukom Vlade RH, te da stoga nije postojala obveza tuženika da utvrdi popis zaposlenika s posebnim uvjetima rada, odnosno da isplaćuje dodatak na plaću s naslova izloženosti opasnostima.

17. Budući da je pravomoćnom presudom utvrđeno da Odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora nije bila zakonita, sud je utvrdio da je Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje u čitavom utuženom razdoblju bio na snazi te se primjenjuje na radni odnos tužitelja kod tuženika.

18. Iz isplatne liste za ožujak 2014. koja prileži spisu proizlazi da je za navedeni mjesec djelomično podmireno potraživanje tužitelja, sukladno čemu je tužitelj konačno uredio tužbeni zahtjev na način da za ožujak 2014. potražuje iznos od 48,65 kn, što se odnosi na period od 27. ožujka 2014. do 31. ožujka 2014. Za preostale mjesece tužitelj potražuje iznos koji predstavlja 10% osnovice za izračuna plaće pri javnim službama, odnosno 510,88 kn, visina kojeg iznosa nije sporna među strankama. Naime, tuženik paušalno osporava visinu tužbenog zahtjeva ne navodeći konkretno što je sporno u pogledu matematičkog izračuna tužbenog zahtjeva, radi čega je sud u cijelosti prihvatio izračun visine tužbenog zahtjeva kako je isti tužitelj naznačio u tužbi.

19. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja na način kako je to navedeno pod toč. I/ izrijeke.

20. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem obveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu, a stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja je propisana za ostale odnose. Dospijeće tražbine tužitelja naznačeno je sukladno odredbi čl. 92. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14).

21. Odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće budući da prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04 - dalje: ZPD) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće. Slijedom navedenog donesena je odluka kao pod toč. II/ izrijeke.

22. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 5 ZPP-a prema kojoj jedna stranka nadoknađuje sve troškove protivne stranke ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva glede čega nisu nastali posebni troškovi dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

23. Tužitelju pripada pravo na naknadu troška koji se odnosi na nagradu za sastav tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7.1), za sastav četiri obrazložena podneska od 29.8.2018., 25.09.2018., 4.05.2020. i 10.12.2021. u iznosu od 150,00 eura za svaki (Tbr. 8.1), za sastav podnesaka od 4.5.2020., 7.10.2020., 7.01.2025. i 26.02.2025. iznos od 37,50 eura za svaki (Tbr. 8.4), za zastupanje na pet ročišta iznos od 150,00 eura za svako ročište (Tbr. 9.1), za sastav žalbe iznos od 187,50 eura (Tbr. 10.1.), za pristup na dva ročišta za objavu presude iznos od 100,00 eura za svako (Tbr. 9.3), što ukupno iznosi 2.075,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 518,75 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46) što ukupno iznosi 2.593,75 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

24. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška koji se odnosi na nagradu za sastav podnesaka od 11. listopada 2018. u iznosu od 150,00 eura uvećano za PDV, budući da navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice jer je sadržaj istog tužitelj mogao iznijeti na ročištu. Također, za podneske od 4. svibnja 2020., 7. listopada 2020., 27. rujna 2021., 7. siječnja 2025. i 26. veljače 2025., tužitelju je priznat trošak prema Tbr. 8.4 Tarife, budući da nije riječ o obrazloženim podnescima za koje bi tužitelju pripalo pravo na nagradu prema Tbr. 8.1 Tarife. Ujedno je tužitelj pogrešno zbrojio iznose u troškovniku, te je stoga sud odbio zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na prekomjeran zbroj.

25. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 29. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku

3. umješaču