REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-747/2025-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja IG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Gelenčiru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, Zagreb, Svetošimunska cesta 25, OIB: 07699719217, zastupan po punomoćniku Tomislavu Kosu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kos & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ivana Gelenčira, odvjetnika te zamjenika punomoćnika tuženika Vilka Kosa, odvjetnika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14

- Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 29. kolovoza 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002 da tužitelju IG, [adresa] I 35, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.419,68 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na neto iznos i iznos obveznih doprinosa iz plaće tekućim od 16. siječnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini stope određene čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračuna te za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. u visini stope određene čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.824,08 eura zajedno sa zakonskom kamatom s tijekom od 29. kolovoza 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj IG (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 19. studenoga 2019. navodi da je bio zaposlenik tuženika Sveučilište u Zagrebu Šumarski fakultet (dalje u tekstu: tuženik) na temelju ugovora o radu od 2. veljače 2009. na radnom mjestu asistenta. Tužitelj je u sklopu svojih radnih obveza završio poslijediplomski sveučilišni doktorski studij te je dana 5. prosinca 2014. obranio doktorsku disertaciju. Na radni odnos tužitelja kod tuženika primjenjuje se odredba čl. 13. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine broj 142/2010, dalje u tekstu: KU) kojom je propisano da zaposlenici u suradničkom, stručnom i nastavnom zvanju i na radnom mjestu imaju pravo na naknadu za izradu i opremu doktorata znanosti u jednokratnom neto iznosu od 6.000,00 kn. Navedeni Kolektivni ugovor zaključila je Vlada RH sa Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja 22. listopada 2010. s rokom važenja od četiri godine. Dana 27. prosinca 2013. Vlada RH je jednostranom odlukom otkazala KU, međutim Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ustao je tužbom protiv jednostrane odluke Vlade RH ističući da se radi o nezakonitom otkazivanju ugovora. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8589/2014 od 29. siječnja 2018. utvrđeno je da je otkaz Kolektivnog ugovora bio nezakonit, a navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-700/2018 od 4. prosinca 2018. te je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu postala pravomoćna. Pravomoćnim utvrđenjem nezakonitosti jednostranog otkazivanja KU radnici su stekli pravo na isplatu materijalnih prava utvrđenih odredbama KU kao da nezakonitog otkaza nije bilo. Sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu KU bio je na snazi sve do 22. siječnja 2015., obzirom na produženu primjenu u razdoblju od tri mjeseca po isteku roka važenja KU. Budući je tužitelj obranio doktorsku disertaciju u prosincu 2014. stekao je pravo na isplatu jednokratne naknade u neto iznosu od 6.000,00 kn, odnosno u bruto iznosu od 10.696,55 kn prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu tužitelja iz podneska od 15. srpnja 2020., koji iznos je tužitelj konvertirao na ročištu od 14. srpnja 2025. te isti sada glasi 1.419,68 eura. Budući da tuženik nije tužitelju isplatio navedenu jednokratnu naknadu, tužitelj ustaje s tužbom i tužbenim zahtjevom kao u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe da nije sporna činjenica da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju te da je 5. prosinca 2014. obranio doktorsku disertaciju. Tuženik ističe da je protiv odluke Županijskog suda u Zagrebu uložio reviziju, te predlaže prekid postupka do odluke o reviziji. Ujedno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da je potpisnik KU Republika Hrvatska, a sredstva za isplaćivanje naknade osigurava Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH. Stoga tuženik nije pasivno legitimiran isplatiti navedenu naknadu, već je to Republika Hrvatska. Tuženik se ujedno poziva na činjenicu da je Kolektivni ugovor jednostrano otkazan odlukom Vlade RH, te da nije bio na snazi u utuženom razdoblju. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu u podnesku od 28. siječnja 2020. ističući da su nesporne činjenice na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, te da nije osnovan tuženikov prijedlog za prekid postupka iz razloga jer je pravomoćno odlučeno da Kolektivni ugovor nije otkazan na pravilan način, te stoga nema mjesta donošenju rješenja o prekidu postupka. Također tužitelj ističe da je tuženik kao poslodavac obvezan isplatiti tužitelju sva prava iz Kolektivnog ugovora, te stoga nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika.

4. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u ugovore o radu (list 5-9 spisa), u presliku diplome (list 10 spisa), u presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-700/2018 od 4. prosinca 2018. (list 11-14 spisa), u obračunsku listu (list 15-17 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Vještak Tkalec d.o.o. o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (list 38- 40 spisa), izvršen je uvid u ovosudnu presudu posl. br. Pr-3053/2019 od 15. siječnja 2021. (str. 56-59 spisa), u rješenje Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž R- 151/2021 od 22. rujna 2022. (str. 70-72 spisa).

5. Slijedom izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan iz slijedećih razloga.

6. U ovom predmetu donesena je presuda posl. br. Pr-3053/2019 od 15. siječnja 2021. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja. Povodom žalbe tužitelja i tuženika navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž R-151/2021 od 22. rujna 2022. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da se presuda temelji na pretpostavci da odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje nije dopuštena, a što je utvrđeno pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. Pr-8589/2014. Međutim, budući da je ta presuda ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev. 2670/2019 od 25. svibnja 2021. stekli su se uvjeti za prekid ovog postupka, koji je određen rješenjem suda posl. br. Pr-2005/2022 od 2. veljače 2023., s obzirom da pitanje utvrđenja nezakonitosti odluke o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje predstavlja prethodno pitanje za ovaj spor.

7. U međuvremenu je pravomoćno okončan postupak koji se vodi pod brojem Pr- 16194/2021 a u kojem je utvrđeno da Odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 30. prosinca 2013. nije dopuštena, te da je Kolektivni ugovor bio na snazi do 22. listopada 2014. S obzirom na navedeno stekli su se uvjeti za nastavak ovog postupka.

8. Sukladno odredbi članka 13. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine broj 142/2010, dalje u tekstu: KU) zaposlenici u suradničkom, stručnom i nastavnom zvanju i na radnom mjestu imaju pravo na naknadu za izradu i opremu doktorata znanosti u jednokratnom neto iznosu od 6.000,00 kn.

9. Među strankama nisu sporne činjenice da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika u prosincu 2014., kada je dana 5. prosinca 2014. obranio doktorsku disertaciju te je stekao akademski stupanj doktora znanosti, a što sve proizlazi iz ugovora o radu i diplome koji prileže spisu.

10. Nadalje, među strankama nije sporna činjenica da je pravomoćnom sudskom presudom ovog suda posl. br. Pr-16194/2021 utvrđeno da je odluka Vlade RH o otkazivanju KU nezakonita, čime se uspostavilo pravno stanje kao da nezakonite odluke o otkazu KU nije bilo. Nije sporno da je KU sklopljen na razdoblje od četiri godine, odnosno do 22. listopada 2014., a sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14) isti važi sve do 22. siječnja 2015.

11. Slijedom navedenog budući je tužitelj nesporno dana 5. prosinca 2014. obranio doktorsku disertaciju te je stekao akademski stupanj doktora znanosti, a istodobno je bio u radnom odnosu kod tuženika, stekao je pravo na isplatu jednokratne naknade iz čl. 13. KU, budući da je u utuženom razdoblju, odnosno u prosincu 2014., još uvijek bio na snazi KU u produženoj primjeni.

12. S obzirom da je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva na tu okolnost izveden je dokaz financijskim vještačenjem, iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi visina potraživanja tužitelja u bruto iznosu od 10.696,55 kn (1.419,68 eura). Budući da niti jedna stranka nije prigovorila nalazu i mišljenju financijskog vještaka, a tužitelj je visinu tužbenog zahtjeva uskladio s istim, sud je na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrdio visinu potraživanja tužitelja.

13. Slijedom svega navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i donijeti presudu kao u izrijeci.

14. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem obveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu, a stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja je propisana za ostale odnose. Dospijeće tražbine tužitelja naznačeno je sukladno odredbi čl. 92. st. 3. Zakona o radu.

15. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

16. Tužitelju pripada pravo na trošak koji se odnosi na trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1.), za sastav podneska od 28. 01. 2020. iznos od 200,00 eura (Tbr. 8.1), za sastav podnesaka od 15.07.2020. i 06.03.2025. iznos od 50,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8.4.), za zastupanje na tri ročišta u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9.1.), te za pristup na dva ročišta za objavu presude iznos od 100,00 eura za svako ročište (Tbr. 9.3.), što sveukupno iznosi 1.300,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 325,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), te iznos od 199,08 eura za izvedeno financijsko vještačenje, što sveukupno iznosi 1.824,08 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

17. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 29. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku