REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Posl.br. Pr-1/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Janu Malovcu, u parničnom predmetu tužitelja KOMUNALAC d.o.o., OIB: 35080102633, trg Sv. Juraja 12, 53230 Korenica, zastupanog po punomoćnici Mariji Lulić, odvjetnici u Zagrebu, Pavla Hatza 10, protiv tuženika ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Babić & Čibarić d.o.o., Zagreb, Charlesa Darwina 4F, radi isplate, 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev u točki I. koja glasi:

„Nalaže se tuženiku ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužitelju Komunalac d.o.o. OIB:35080102633, Trg Sv. Juraja 12, Korenica iznos od 25.533,23 Eur sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 24.10.2023.g. pa do dana plaćanja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“.

II. Nalaže se tuženiku ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužitelju Komunalac d.o.o. OIB:35080102633, Trg Sv. Juraja 12, Korenica iznos od 3.119,25 EUR (slovima: tri tisuće sto devetnaest eura i dvadeset pet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 03.07.2024. pa do dana plaćanja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju Komunalac d.o.o. OIB: 35080102633, Trg Sv. Juraja 12, Korenica naknaditi tuženiku ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.462,50 EUR (slovima: tisuću četiristo šezdeset dva eura i pedeset centi) uvećan za zakonsku zateznu kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi (str. 1-3 spisa), u bitnome naveo kako je 1. lipnja 2022. tuženiku na ime otpremnine radi otkaza Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu isplatio iznos od 3.119,25 EUR koji otkaz je 8. svibnja 2024. pravomoćno utvrđen nezakonitim čime radni odnos tuženika kod tužitelja nije prestao te tužitelj stoga traži povrat stečenog bez osnove. Pored navedenog, presudom Županijskog suda u Osijeku Gžr 110/2023 od 09. ožujka 2023. utvrđeno je da tuženik kao radnik nije bio izložen šikani i mobingu odnosno da u postupanju poslodavca vezano uz tuženika nije bilo kršenja prava iz radnog odnosa, a vezano uz obavijest od 9. svibnja 2018. u kojoj je tuženik kao radnik tužitelja kao poslodavca obavijestio da prekida rad sukladno čl. 134. Zakona o radu. Tužitelj je tuženiku nastavio mjesečno isplaćivati naknadu plaće sukladno 134. Zakona o radu za sve vrijeme trajanja prekida rada. Nakon što je tuženik uspio u postupku radi pobijanja odluke o otkazu tužitelj mu je 03. veljače 2022. isplatio sve iznose razlike naknade plaće radi obračuna po većem koeficijentu te kamate na neto iznos kao i božićnice. Tužitelj je tuženiku za vrijeme prekida rada isplatio: na ime neto plaće iznos od 24.628,46 EUR, na ime božićnice 497,71 EUR, na ime kamata na neto iznos 03. veljače 2022. 407,06 EUR. Tuženik je pored toga kao tužitelj ustao tužbom protiv tužitelja kao tuženika tražeći isplatu dodatnih iznosa povrh onih na koje je imao pravo u čemu je pravomoćno odbijen u predmetu Pr-481/2021. Tužitelj se stoga poziva na čl. 134. Zakona o radu koji određuje da ako je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo radnika, poslodavac može zahtijevati povrat isplaćene naknade iz stavka 6. ovoga članka. Kako radni odnos nije moguće ispunjavati unazad, radnik koji nije uspio u sporu radi zaštite dostojanstva i zaštite od uznemiravanja, a primio je naknadu plaće, dužan je na zahtjev poslodavca vratiti poslodavcu isplaćene naknade plaće odnosno novčani ekvivalent za neizvršeni rad. Stoga, ako se naknadno pravomoćnom presudom utvrdi da nije bilo povrede dostojanstva radnika, odnosno da je prekid rada bio neopravdan, radnik je u obvezi isplatiti-vratiti poslodavcu isplaćene naknade plaće, odnosno novčani ekvivalent za neizvršeni rad. Radnik koji nije uspio u sporu radi zaštite dostojanstva i zaštite od uznemiravanja, a primio je naknadu plaće, dužan je stoga isplatiti poslodavcu ovdje tužitelju novčani ekvivalent za neizvršeni rad u visini neto ugovorene plaće konkretnog radnika te božićnicu i kamate na neto iznos plaće koji mu je poslodavac platio. Slijedom navedenog, tužitelj je zatražio isplatu tužbom traženog iznosa prethodno isplaćene naknade plaće uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (str. 108-113 spisa) u bitnome naveo kako predlaže spajanje ovog postupka s postupkom ovog suda koji se vodi pod posl.br. Pr- 19/2024 te je ujedno osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj ne navodi razdoblje za koje traži povrat isplaćene plaće, razdoblje prekida rada, iznos neto ugovorene plaće, ni iznos i dokaz o navodno isplaćenoj božićnici. Osporava paušalnost navoda u tužbi, iz kojih nije moguće utvrditi na koje razdoblje se odnosi potraživani iznos od 25.533,23 EUR, kao niti koja je osnova istoga, a ne dokazuje niti isplatu iznosa od 3.119,25 EUR po osnovi isplaćene otpremnine. Istaknuo je prigovor zastare. Tužitelj kao poslodavac i tuženik kao radnik sklopili su 01. svibnja 2011. ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto referenta nabave V.a grupe, koji ugovor je tužitelj tuženiku otkazao 28. rujna 2017. Odlukom o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu. Presudom Općinskog suda u Gospiću posl.br. Pr-33/2017 od 15. studenog 2019., djelomično potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. GžR2081/2019 od 14. siječnja 2020., Odluka o otkazu utvrđena je nedopuštenom te je utvrđeno da radni odnos nije prestao čime mu je tužitelj dužan priznati prava sukladno odredbama zakona o radu. U djelomično ponovljenom postupku Pr-3/2020 Općinski sud u Gospiću je naložio tužitelju vratiti tuženika na posao na radno mjesto referent nabave V.a grupe odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto u skladu sa stručnom spremom i sposobnostima radnika, a koja je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. GžR- 1147/2020 od 08. prosinca 2020. Kako je ta odluka postala pravomoćna 08. prosinca 2020. te ovršna 03. veljače 2021., a kako tužitelj po njoj nije postupio, odnosno kako je tužitelj odbio vratiti tuženika na posao, tuženik je pokrenuo ovršni postupak radi vraćanja na rad. Općinski sud u Gospiću je 22. ožujka 2021. donio rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-15/2021, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž Ovr-482/21 od 16. prosinca 2021. Tuženik je za vrijeme trajanja postupka radi uznemiravanja (mobbinga) bio zaposlenik tužitelja, a što je pravomoćnim presudama i utvrđeno, te su stoga zahtjevi tužitelja neosnovani. Tuženik je pokrenutim ovršnim postupcima za vrijeme trajanja prekida rada zbog uznemiravanja iskazao spremnost, želju i htjenje za povratkom na posao, međutim isto mu je bilo onemogućeno oglušivanjem tužitelja na pravomoćne sudske odluke. Stavak 9. članka 134. Zakona o radu je neprimjenjiv, odnosno tužitelj kao poslodavac ne može potraživati isplaćenu naknadu plaće jer je tuženik izrazio želju i spremnost za povratkom na posao, a do istoga nije došlo isključivo krivnjom tužitelja koji se svim silama trudio te se i dalje trudi tuženiku dati otkaz i nanijeti mu materijalnu štetu te istoga svojim protupravnim radnjama baciti na rub egzistencije. Odredbom članka 7. Zakona o radu je propisano: „Poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.“ Kako je tuženik želio raditi, odnosno obavljati preuzeti posao, što dokazuju i pokrenuti ovršni postupci radi vraćanja na rad, a tužitelj mu je to svojim protupravnim radnjama onemogućivao, tako se tužitelj u skladu s člankom 7. Zakona o radu nalazio u obvezi isplaćivati tuženiku plaću. Slijedom navedenog, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tužitelja tuženiku

3. Obje stranke su ostale pri navodima iz tužbe i odgovora na tužbu u podnescima od 14. svibnja 2025. (str. 242-244 spisa) 10. lipnja 2025. (str. 262-265 spisa), i na ročištima održanima 13. lipnja 2025. (str. 279-283 spisa) i 25. srpnja 2025. (str. 399- 401 spisa), dok su podnesci od 18. lipnja 2025. (str. 290-291 spisa), 1. srpnja 2025. (str. 295 spisa) i 2. srpnja 2025. (str. 296-297 spisa) bili usmjereni na utjecanje na postupanje suda povodom istaknutog zahtjeva za izuzeće uredujućeg suca.

4. Između stranaka je zapravo nesporno cjelokupnog činjenično stanje, od sklapanja ugovora o radu tužitelja i tuženika 01. svibnja 2011. za radno mjesto referenta nabave V.a grupe na neodređeno vrijeme, do otkazivanja istog 28. rujna 2017. te naknadnih sudskih postupaka koji su se vodili između istih, a koji su detaljno nabrojani u historijatima tužbe i odgovora na tužbu, uključujući i period izvan utuženog razdoblja.

5. Sporno je između stranaka isključivo tumačenje donesenih sudskih odluka i njihova primjena na njihove međusobne odnose, odnosno ima li tužitelj pravo na povrat isplaćenih naknada u utuženom periodu tuženiku.

6. Radi razjašnjenja spornih činjenica koje su se pojavljivale tijekom postupka, provedeni su dokazi uvidom u dostavljene isprave: nalaz i mišljenje vještaka u predmetu Pr-481/2021 (str. 5-9, 47-51 spisa), presudu Županijskog suda u Osijeku posl.br. Gž R-110/2023-3 od 9. ožujka 2023. (str. 10-15 spisa), obračun kamata na neto naknadu od 4. veljače 2021. (str. 16-28 spisa), presudu Općinskog suda u Gospiću posl.br. Pr-481/2021-23 od 20. veljače 2023. (str. 29-40 spisa), izvješće o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja na dan 3. veljače 2021. (str. 41-46 spisa), presudu Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž R- 482/2022-5 od 8. svibnja 2024. (str. 52-57, 226-231, 247-252, 338-345 spisa), izvode prometa po transakcijskom računu sa obračunima isplaćenih plaća/naknada plaća (str. 58-104, 258-259 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2011. (str. 115-116 spisa), odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 28. rujna 2017. (str. 117-119, 298 spisa), presudu Općinskog suda u Gospiću posl.br. Pr-33/2017-25 od 15. studenog 2019. (str. 120-126, 299-305, 313-319 spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-2081/2019-2 od 14. siječnja 2020. (str. 127-131, 306-312, 320-324 spisa), presudu Općinskog suda u Gospiću posl.br. Pr-3/2020-7 od 30. listopada 2020. (str. 132-136 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-1147/2020-2 od 8. prosinca 2020. (str. 137-140 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 2360/2023-2 od 5. rujna 2023. (str. 141- 143 spisa), elektronički zapis o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (str. 144-149 spisa), rješenje o ovrsi Općinskog suda u Gospiću posl.br. Ovr-15/2021-4 od 22. ožujka 2021. (str. 150-153, 342-347 spisa), rješenje Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž Ovr-482/2021-4 od 16. prosinca 2021. (str. 154-157, 348-351, 378-381 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ovr-917/2023-2 od 29. svibnja 2023. (str. 158-160, 370-372 spisa), rješenje Općinskog suda u Gospiću posl.br. Ovr-15/2021-25 od 16. siječnja 2023. (str. 161-166 spisa), rješenje o ovrsi Općinskog suda u Gospiću posl.br. Ovr-211/2024-3 od 4. rujna 2024. (str. 167-170, 364-365 spisa), rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Gž Ovr-263/2024-2 od 4. prosinca 2024. (str. 171-174, 366-369 spisa), odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. lipnja 2024. (str. 175-178 spisa), e-mail prepiska (str. 179-181 spisa), odluku o redovnom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 24. veljače 2021. (str. 182-184 spisa), presudu Općinskog suda u Gospiću posl.br. Pr-55/2022-17 od 23. siječnja 2024. (str. 185-194 spisa), tužbu od 17. srpnja 2024. (str. 195-199 spisa), zahtjev za zaštitu prava od 8. kolovoza 2024. (str. 200-202 spisa), tužbu tužba od 28. kolovoza 2024. (str. 203-208 spisa), prijedlog radi izdavanja privremene mjere od 4. listopada 2024. (str. 209-215 spisa), presudu Općinskog suda u Gospiću posl.br. Pr-231/2021-18 od 18. siječnja 2022. (str. 216-225, 328-337 spisa), očitovanje od 6. lipnja 2018. (str. 245-246 spisa), raznu fizičku i e-mail prepisku iz 2021. godine (str. 253-257 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ovr-1792/2024-3 od 26. svibnja 2025. (str. 267-271, 359-363, 373-377, 382-386 spisa), rješenje Općinskog suda u Gospiću posl.br. Ovr-15/2021-57 od 8. listopada 2024. (str. 272-275, 355-358 spisa), zapisnik Općinskog suda u Gospiću posl.br. Pr-19/2024-6 od 13. veljače 2025. (str. 274-278 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 527/2021-2 od 3. listopada 2023. (str. 325-327 spisa), žalbu od 2. veljače 2023. (str. 352-354 spisa), optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću broj KO-DO-112/2025 od 16. srpnja 2025. (str. 391-398 spisa), te je izvršen uvid u spis ovog suda posl.br. Pr-19/2024.

7. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u nastavku teksta: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Tuženik je predložio spajanje ovog postupka sa postupkom ovog suda posl.br. Pr-19/2024 koji je prijedlog odbijen rješenjem na ročištu održanom 13. lipnja 2025. (str. 279 spisa) obzirom da je uvidom u spis utvrđeno da je riječ o parnici koja se uistinu vodi između istih stranaka te je riječ o radnom sporu, ali su period i osnova tužbe različiti u odnosu na ovaj predmet. Ujedno, kako je u tom predmetu određena rasprava i provođenje većeg broja dokaza dok je u ovom predmetu utvrđeno kako činjenično stanje između stranaka nije sporno te je potrebno samo primijeniti pravo na činjenično stanje, utvrđeno je kako bi spajanje predmeta dodatno bilo kontraproduktivno po pitanju ekonomičnosti i brzine rješavanja ovog predmeta.

9. Tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je utvrđen neosnovanim sukladno čl. 139. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., u nastavku teksta: ZR) koji propisuje kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Obzirom je pitanje zakonitosti otkaza temeljem kojeg je tužitelj tuženiku isplatio otpremninu u iznosu od 3.119,25 EUR pravomoćno riješeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž R-482/2022 od 8. svibnja 2024., a pitanje šikane i mobinga zbog kojeg je tuženik prestao s radom je pravomoćno riješeno presudom Županijskog suda u Osijeku posl.br. Gžr 110/2023 od 9. ožujka 2023., tužitelj je tek po dovršetku tih postupaka mogao zahtijevati povrat prethodno isplaćenih iznosa koji potječu iz radnog odnosa. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 11. veljače 2025., dakle manje od pet godina od obje odluke, prigovor zastare nije prihvaćen.

10. Ujedno, nije prihvaćen prigovor tuženika da je tužbeni zahtjev neodređen obzirom da je iz njega jasno razvidno na koji novčani iznos se odnosi, a isto je jasan i period za koji se traži povrat naknade plaće koji se odnosi na period prekida rada tuženika.

11. Po pitanju povrata naknade plaće za period u kojem je tuženik prestao s radom, tužitelj je u pravu da bi načelno imao pravo na povrat isplaćene naknade plaće sukladno članku 134. stavku 9. ZR-a, koja isplata je nesporna i potvrđena uvidom u izvode prometa po transakcijskom računu sa obračunima isplaćenih plaća/naknada plaća (str. 58-104, 258-259 spisa).

12. Međutim, u ovom slučaju je nesporno utvrđeno da je presudom Općinskog suda u Gospiću posl.br. Pr-33/2017-25 od 15. studenog 2019. (str. 120-126, 299-305, 313- 319 spisa), djelomično potvrđenom presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-2081/2019-2 od 14. siječnja 2020. (str. 127-131, 306-312, 320-324 spisa), utvrđeno kako je nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, klasa: 112-07/17-01/01, urbroj: 2125/11-07-17-01-01 od 28. rujna 2017. kojom je ovdje tužitelj otkazao ovdje tuženiku ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme 1. svibnja 2011.

13. Presudom Općinskog suda u Gospiću posl.br. Pr-3/2020-7 od 30. listopada 2020. (str. 132-136 spisa), potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-1147/2020-2 od 8. prosinca 2020. (str. 137-140 spisa), ovdje tužitelju je naloženo vratiti ovdje tuženika na radno mjesto referenta nabave 5.a grupe na kojem je radio na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2011., odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto u skladu sa stručnom spremom i sposobnostima tužitelja.

14. Iz navedenog proizlazi da je tuženik u pravu kada u odgovoru na tužbu navodi da je u vrijeme za koje tužitelj potražuje povrat isplaćene naknade plaće zbog prekida rada tuženika, tuženik zapravo bio u radnom odnosu sa tužiteljem, ali ne u onom za koje tužitelj traži povrat sredstava, već onom za koje su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o radu 1. svibnja 2011., dakle referenta nabave 5.a grupe.

15. Uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2011. (str. 115- 116 spisa), utvrđeno je da je ugovorena plaća radnika bila 6.052,25 HRK, dok je ugovorena plaća po ugovoru o radu priloženom odluci o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 28. rujna 2017. (str. 117-119, 298 spisa) iznosila 6.044,10 HRK, što znači manja od one predviđene za radno mjesto referenta nabave 5.a grupe na kojem je tuženik bio zaposlen kroz cijelo vrijeme prekida rada kako je to utvrđeno navedenim pravomoćnim presudama.

16. Iz navedenog proizlazi da, makar tužitelj u načelu ima pravo na povrat stečenog bez osnove u smislu čl. 134. st. 9 ZR-a, u ovom slučaju nema pravo na isto obzirom da prekid rada tuženika nije bio vezan uz njegovo radno mjesto referenta nabave 5.a grupe na kojem je bio neprekidno zaposlen u utuženom periodu kako je to utvrđeno navedenim pravomoćnim sudskim odlukama, već za radno mjesto radnika koje je u konačnici utvrđeno nepostojećim.

17. Tu se napominje da prekid rada nema utjecaja na prava koje tuženik ostvaruje iz radnog mjesta referenta nabave 5.a grupe jer kako jasno proizlazi iz opisa radnih mjesta referenta nabave 5.a grupe (str. 115-116 spisa) i radnika (st. 118-119 spisa), radno mjesto radnika nema nikakve poveznice sa radnim mjestom referenta nabave 5.a grupe te tužitelj tuženiku ne bi niti mogao naložiti izvršavanje radnih zadataka na radnom mjestu radnika obzirom da je sukladno čl. 7. st. 1. ZR-a poslodavac, u ovom slučaju tužitelj, obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik, ovdje tuženik, je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

18. Radni zadaci na radnom mjestu radnika, koji obuhvaćaju fizičke poslove, ne odgovaraju niti naravi niti vrsti rada referenta nabave 5.a grupe, slijedom čega ovdje nema prostora niti za prihvaćanje tužbenog zahtjeva slijedom radnikova neopravdanog odbijanja izvršavanja poslova za koje je sklopio ugovor o radu obzirom da nisu usklađeni ni sa naravi ni sa vrstom rada. Odredba čl. 7. st. 1. ZR-a je kogentna norma koja se ne može derogirati općenitim obvezama radnika na obavljanje „drugih poslova koje mu naredi neposredni rukovoditelj“ izvan onih poslova koji uistinu odgovaraju naravi i vrsti rada za koje je sklopljen ugovor o radu.

19. Nalaganje povrata isplaćene naknade samo iz razloga što je isplaćena pod drugim nazivom, kako bi tuženik isto potraživao u drugom postupku je razina formalizma koja je neprihvatljiva obzirom da bi isključivo stvarala dodatne troškove strankama i opterećivala pravosudni sustav bez stvarnog učinka osim formalističke ispravnosti isplata, posebno imajući u vidu da je radni status tuženika kako je prethodno navedeno utvrđen pravomoćnim sudskim presudama a da je isplaćena naknada plaće niža od one ugovorene za radno mjesto referenta nabave 5.a grupe na kojem je tuženik bio zaposlen u vrijeme prekida rada na radnom mjestu radnika koje je utvrđeno nepostojećim obzirom je tuženik u to vrijeme bio zaposlen na radnom mjestu referenta nabave 5.a grupe.

20. Slijedom naprijed navedenog, obzirom je utvrđeno da je radno mjesto radnika na kojem je tuženik prekinuo rad pravomoćnim sudskim odlukama utvrđen nepostojećim, te da u vrijeme prekida rada tuženik nije radio zbog okolnosti za koje je kriv tužitelj kao poslodavac a koje se odnose na nezakoniti otkaz tuženiku kao radniku, temeljem čl. 95. st. 3. ZR-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke te je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu kojim se potražuje povrat naknade plaće za period u kojem je tuženik prekinuo rad.

21. Uvidom u presudu Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž R-482/2022-5 od 8. svibnja 2024. (str. 52-57, 226-231, 247-252, 338-345 spisa) utvrđeno je da je istom odbijena žalba tuženika, ovdje tužitelja, te je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću posl.br. Pr-231/2021-18 od 18. siječnja 2022. (str. 216-225, 328-337 spisa) kojom je utvrđena nedopuštenom odluka o redovitom otkazu ugovora o radu, poslovno uvjetovan s ponudom izmijenjenog ugovora o radu klasa: 112-07/17-01/01, ur.broj:

2125/11-07-01-24-45 od 24. veljače 2021. (str. 182-184 spisa) te je ovdje tužitelju naloženo ovdje tuženika vratiti na rad na radno mjesto referenta nabave na kojem je radio temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2011., odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto u skladu sa stručnom spremom i sposobnostima tužitelja.

22. Uvidom u izvode prometa po transakcijskom računu sa obračunima isplaćenih plaća/naknada plaća (str. 58-104, 258-259 spisa), preciznije izvod prometa po transakcijskom računu od 1. kolovoza 2024. (str. 98, 258 spisa) i obračun isplaćenih plaća/naknada plaća obračunatog 1. lipnja 2021. (str. 102, 259 spisa) utvrđeno je da je tužitelj 1. lipnja 2021. obračunao i isplatio tuženiku iznos neoporezive naknade na ime otpremnine u iznosu od 23.502,90 HRK koji preračunat u eure po fiksnom tečaju konverzije od 7,5345 HRK za 1,00 EUR iznosi 3.119,37 EUR, dakle neznatno više od iznosa traženog tužbenim zahtjevom.

23. Kako je presudom Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž R-482/2022-5 od 8. svibnja 2024. (str. 52-57, 226-231, 247-252, 338-345 spisa) odluka o redovitom otkazu ugovora o radu, poslovno uvjetovan s ponudom izmijenjenog ugovora o radu klasa:

112-07/17-01/01, ur.broj: 2125/11-07-01-24-45 od 24. veljače 2021. (str. 182-184 spisa) utvrđena nedopuštenom, to je utvrđeno da je tuženik stekao navedeni novčani iznos iz osnove koja je naknadno utvrđena nedopuštenom čime su ostvarene pretpostavke propisane čl. 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u nastavku teksta: ZOO) koji propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

24. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je došlo do prijelaza imovine tužitelja u iznosu od 3.119,37 EUR u imovinu tuženika isplatom otpremnine iz osnova koji je kasnije otpao presudom Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž R-482/2022-5 od 8. svibnja 2024. (str. 52-57, 226-231, 247-252, 338-345 spisa), odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

25. Nisu provođeni dokazi financijskim vještačenjem, saslušanjem stranaka i svjedoka ĆĐ i ĐĐ jer je činjenično stanje između stranaka nesporno i zapravo prethodno već riješeno pravomoćnim sudskim presudama slijedom čega je trebalo samo razriješiti pitanje primjene prava na situaciju između stranaka te se sud stoga vodio načelom ekonomičnosti propisanim čl. 10. st. 1. ZPP-a i odbio njihovu provedbu kao suvišnu obzirom su dokazivali nesporne okolnosti.

26. Stranke potražuju parnični trošak.

27. Stranke potražuju parnični trošak. Tužitelj je uspio u sporu sa 11% zahtjeva dok je tuženik uspio u sporu sa 89% zahtjeva, slijedom čega je sukladno čl. 154. st. 2. ZPP- a tuženiku dosuđeno 78% traženog troška.

28. Tuženiku je priznat trošak odgovora na tužbu u iznosu 500 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., u nastavku teksta: Tarifa).

29. Tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 1. lipnja 2025. u iznosu od 500 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife.

30. Tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 15. travnja 2025. u iznosu od 250 bodova sukladno Tbr. 9.2. Tarife dok je odbijen u preostalom traženom dijelu od 250 bodova.

31. Slijedom raspravnog rješenja od 25. srpnja 2025. (str. 399 spisa) a temeljem čl. 10. vezano uz čl. 75. st. 5. i 6. ZPP-a, vezano uz očito neopravdani zahtjev za izuzeće suca, tužitelju je u cijelosti priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 25. srpnja 2025. u iznosu 500 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, dok je tuženik odbijen u cijelosti za isti.

32. Zbroj svih navedenih bodova iznosi 750 bodova. Pomnoženo sa uspjehom u sporu od 78% iznosi ukupno 585 bodova. Pomnoženo sa vrijednosti boda od 2,00 eura sukladno Tbr 54 Tarife iznosi 1.170,00 eura. Uvećano za PDV po stopi od 25% sukladno Tbr 46 Tarife iznosi 1.462,50 eura.

33. Zatezna kamata je određena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

U Gospiću 29. kolovoza 2025.

Sudac

Jano Malovac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku, u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana njene objave, putem ovog suda na Županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćnici Mariji Lulić, odvjetnici u Zagrebu, Pavla Hatza 10, po e-oglasnoj ploči

- tuženiku po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Babić & Čibarić d.o.o.,

Zagreb, Charlesa Darwina 4F, po e-oglasnoj ploči