REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-48/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 15, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. srpnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno uz zamjenika punomoćnice tužitelja Matiju Bartola, odvjetnika, i punomoćnice tuženika EV, zaposlenice, dana 29. kolovoza 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 6187994862, isplatiti tužitelju BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 1.782,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos neimovinske štete od 1.750,00 eura teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23. kolovoza .2024. do isplate, a na dosuđeni iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 32,00 eura od dana donošenja presude 29. kolovoza 2025.. pa do isplate, i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos naknade štete od 500,00 eura, tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23. kolovoza .2024. do dana plaćanja 3. veljače 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 418,00 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 23. kolovoza 2024. do isplate.

IV. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 32,00 eura, tekućih od podnošenja odštetnog zahtjeva 23. kolovoza 2024. do dana donošenja presude 29. kolovoza 2025.

V. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.616,25 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 29. kolovoza 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 433,75 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. kolovoza 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj BV u tužbi od 10. siječnja 2025. navodi da je dana 19. siječnja 2024. pretrpio ozljedu na radu. U trenutku ozljeđivanja tužitelj je zaposlen kod poslodavca Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina 4, u Tehničkoj jedinici održavanja Ivanja Reka, na radnom mjestu vozača. Predmetnog dana, tužitelj se ozlijedio prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka u ime i za račun poslodavca - osiguranika tuženika, i to tijekom radnog vremena. Preciznije, tužitelj je vozio kamion-ralicu na relaciji Ivanja Reka – Križ te je, uslijed kvara na rasipaču soli, ozlijedio ruku pokušavajući otkloniti kvar. Tužitelj je pokušao PVC štapom odštopati lijevak, ali je štap puknuo, nakon čega je udario po tanjuru koji ima oštre rubove i ozlijedio se. Tužitelj dodaje da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao nastalu ozljedu tužitelja kao ozljedu na radu. Nadalje, s obzirom da je poslodavac tužitelja s tuženikom imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu radnicima prilikom obavljanja poslova njihovog radnog mjesta, to je isto osiguranje pasivno legitimirano i odgovorno za naknadu nastale štete tužitelju. Tužitelj dalje dodaje da je zbog bolova bio primoran otići na hitni prijem Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu gdje mu je postavljena dijagnoza Vulnus scissum manus sin, odnosno rezne rane lijeve šake veličine 3 centimetra s dorzalne strane drugog prsta lijeve šake, učinjena mu je primarna obrada rane, postavljeni kožni šavovi i stavljen povoj. Tužitelj je bio primoran mirovati, uzimati analgetike, odlaziti na previjanje rane liječniku obiteljske medicine koji mu je nakon 12 dana skinuo šavove. Na mjestu rane na ruci tužitelja zaostao je ožiljak. Tijekom mirovanja tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega od strane ukućana za obavljanje svakodnevnih obaveza. Tužitelj navodi da je podnio tuženiku odštetni zahtjev vezano uz predmetni štetni događaj, radi mirnog rješenja spora, međutim do istog nije došlo. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje od tuženika isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.700,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23. kolovoza 2024. do isplate, i to za pretrpljene fizičke bolove 1.100,00 eura, za pretrpljeni strah 900,00 eura, za duševne boli zbog naruženosti 500,00 eura, te za tuđu pomoć i njegu 200,00 eura. U podnesku od 19. veljače 2025. tužitelj navodi da mu je tuženik isplatio nesporni iznos od 500,00 eura naknade štete nastale u predmetnom štetnom događaju, stoga umanjuje tužbeni zahtjev za navedeni iznos i potražuje isplatu daljnjeg iznosa naknade neimovinske i imovinske štete od 2.200,00 eura, pri čemu predlaže da se cijena sata tuđe pomoći odredi u visini od 4,00 eura po satu, sukladno aktualnim podacima satnice NKV radnika. Tužitelj na traženi iznos od 2.200,00 eura potražuje i isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih od podnošenja odštetnog zahtjeva 23. kolovoza 2024. do isplate, te isplatu zakonskih zateznih kamata na isplaćeni iznos naknade štete od 500,00 eura tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23. kolovoza 2024. do dana isplate 3. veljače 2025. Podneskom od 10. lipnja 2025. tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka dr. Zvonimira Lovrića od 27. svibnja 2025. te od tuženika konačno potražuje na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 2.532,00 eura (od čega za pretrpljene bolove 1.100,00 eura, za pretrpljeni strah 900,00 eura, za duševne bolove zbog naruženosti 500,00 eura, te za 8 sati pružene tuđe pomoći i njege 32,00 eura) umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 500,00 eura, ukupno 2.032,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23. kolovoza 2024. do isplate, kao i zatezne kamate na plaćeni iznos naknade štete od 500,00 eura tekuće od 23. kolovoza 2024. do 3. veljače 2025., sve uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 21. siječnja 2025. navodi da je nesporna pasivna legitimacija tuženika u ovoj pravnoj stvari, kao osiguratelja poslodavca tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o., temeljem police osiguranja od odgovornosti broj 078700103874, koja uključuje i odgovornost poslodavca prema djelatnicima. Tuženik također navodi da je nesporno da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu dana 19. siječnja 2024., prilikom čišćenja lijevka na posipaču za sol. Tuženik nadalje priznaje svoju obvezu na ime pretrpljene imovinske i neimovinske štete tužitelja do iznosa od 500,00 eura, koji iznos će u najkraćem roku isplatiti tužitelju. Iznad priznatog iznosa od 500,00 eura, tuženik osporava postavljeni tužbeni zahtjev, za koji iznos drži da predstavlja primjerenu i pravičnu novčanu naknadu s obzirom na pretrpljene fizičke boli, strah i potrebu za tuđom pomoći i njegom, sukladnu Orijentacijskim kriterijima VSRH i svim okolnostima konkretnog slučaja. Cijeneći priloženu medicinsku dokumentaciju tužitelja kao i sve okolnosti konkretnoga slučaja i činjenicu da se tužitelj u svom poslu svakodnevno susreće s mogućnošću takvih ozljeda tuženik smatra da je plaćanjem nespornog iznosa u cijelosti obeštetio tužitelja. Tuženik također ističe i prigovor na tijek zatraženih zateznih kamata, navodeći da kamate na tuđu pomoć i njegu, obzirom da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, mogu teći tek od presuđenja, dok je u pogledu neimovinske štete odlučan nalaz vještaka u pogledu završetka liječenja. Podneskom od 11. veljače 2025. tuženik je obavijestio sud da je tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete po predmetnom štetnom događaju isplatio iznos od 500,00 eura. Na ročištu održanom 23. travnja 2025. tuženik navodi da je u postupku sporna samo visina tužbenog zahtjeva te da nije sporno da su tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja tužitelju pružali ukućani. Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, te ne potražuje trošak.

3. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u prijavu ozljede na radu od 7. veljače 2024. (str. 5 - 8 spisa), u izvješće izabranog doktora obiteljske medicine (str. 9 spisa), u e-mail za odštetni zahtjev i odštetni zahtjev od 21. kolovoza 2024. (str. 10 - 11 spisa), u liječničku dokumentaciju (str. 12 spisa), u policu osiguranja br. [broj police osiguranja] (str. 18 – 21 spisa), u potvrdu tuženika od 5. veljače 2025. o isplati nespornog iznosa od 500,00 eura (str. 23 spisa). Izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Zvonimiru Lovriću specijalistu kirurgu, o čemu u spisu prileži pisani Nalaz i mišljenje od 27. svibnja 2025. (str. 33 – 34 spisa), a na ročištu glavne rasprave 21. srpnja 2025. (str. 43 spisa), saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke, te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Tužitelj je u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u tužbi na ime naknade neimovinske i imovinske štete potraživao 2.700,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućima od podnošenja odštetnog zahtjeva 23. kolovoza 2024. do isplate. Podneskom od 19. veljače 2025. tužitelj je tužbeni zahtjev smanjio za iznos od 500,00 eura koji mu je tuženik isplatio na ime naknade štete, tako da potražuje 2.200,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23. kolovoza 2024. do isplate, te zatezne kamate na isplaćeni iznos od 500,00 eura od podnošenja odštetnog zahtjeva 23. kolovoza 2024. do isplate 3. veljače 2025. Nadalje podneskom od 10. lipnja 2025. tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka tako da na ime naknade štete od tuženika konačno potražuje 2.532,00 eura umanjeno za isplaćenih 500,00 eura, ukupno 2.032,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućima od 23. kolovoza 2024. do isplate, te zatezne kamate na isplaćeni iznos od 500,00 eura od 23. kolovoza 2024. do 3. veljače 2025. S obzirom da se tuženik u podnesku od 18. lipnja 2025., u zakonskom roku od 15 dana od dana uručenja navedenog podneska (17. lipnja 2025., poleđina str. 39 spisa) izričito usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud je utvrdio da sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), djelomično povlačenje tužbe nije dopušteno, te je meritorno odlučio o cjelokupno postavljenom tužbenom zahtjevu.

5. Sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a, na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom imovinske i neimovinske štete uslijed ozljede na radu koju je tužitelj kao zaposlenik osiguranika tuženika pretrpio dana 19. siječnja 2024.

7. U postupku nije sporno da je tužitelj BV u trenutku štetnog događaja, 19. siječnja 2024. zaposlen kod poslodavca Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, na radnom mjestu vozač, te da je do štetnog događaja došlo za vrijeme radnog vremena, u obavljanju redovnih radnih zadataka. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika, odnosno da poslodavac tužitelja kod tuženika na dan štetnog događaja ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti koja uključuje i osiguranje izvanugovorne odgovornosti prema djelatnicima. Nije sporan nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika. Nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio iznos naknade štete uzrokovane štetnim događajem u visini od 500,00 eura. Sporna je visina tužbenog zahtjeva preko isplaćenog iznosa od 500,00 eura, te tijek zatezne kamate.

8. Spisu prileži polica osiguranja broj [broj police osiguranja] Croatia osiguranja d.d., ovdje tuženika, sa privicima (str. 18 – 21 spisa), od 25. travnja 2023., kojom je osiguran poslodavac tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o. Predmet osiguranja je odgovornost javna i profesionalna, a isto uključuje i odgovornost prema vlastitim djelatnicima, s limitom do 16.000,00 eura po štetnom događaju. Kao mjesto osiguranja navedeno je područje Republike Hrvatske, za razdoblje od 4. svibnja 2023. do 3. svibnja 2024.

9. Iz prijave ozljede na radu od 7. veljače 2024. (str. 5 - 8 spisa) proizlazi da je tužitelj BV, kao zaposlenik trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.o.o., Širolina 4, dana 19. siječnja 2024. u okviru radnog vremena, pretrpio ozljedu na radu kada je prilikom posipavanja kolnika kamionom-ralicom za posipavanje soli došlo do začepljenja lijevka na posipaču, pri čemu je tužitelj pokušao pvc štapom odštopati lijevak, ali štap je puknuo, nakon čega je tužitelj udario po tanjuru koji ima oštre rubove i tom prilikom se ozljedio.

10. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao tužiteljevu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 19. siječnja 2024. kao ozljedu na radu dana 20. ožujka 2024., a protiv navedene odluke bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (str. 5 - 8 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno. Pitanje je li ozljeda koju je tužitelj zadobio 19. siječnja 2024. ozljeda na radu, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a. S obzirom da je o tom pitanju nadležno tijelo (HZZO) donijelo odluku, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom od strane HZZO-a u upravnom postupku.

11. Svu priloženu dokumentaciju sud je ocijenio vjerodostojnom, uključujući citiranu policu osiguranja i prijavu ozljede radu s prilozima, kao i medicinsku dokumentaciju tužitelja, s obzirom da se radi o javnim ispravama, a njihovu vjerodostojnost stranke nisu osporavale.

12. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Zvonimiru Lovriću, specijalistu kirurgu i traumatologu koji je svoj Nalaz i mišljenje dostavio sudu 27. svibnja 2025. (str. 33 – 34 spisa). Vještak je na temelju osobnog pregleda tužitelja i uvida u medicinsku dokumentaciju zaključio da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica predmetnog štetnog događaja. od 19. siječnja 2024. Tužitelj je nakon ozljeđivanja pregledan u Kliničkoj bolnici Dubrava. Nakon obrade i šivanja rane otpušten je na kućno liječenje s preporukama mirovanja kod kuće i daljih kontrola. Po obradi postavljene su dijagnoze Vulnus scissum manus sin. (l. kažiprsta), odnosno ''rezna rana lijeve šake''. Na kliničkom pregledu 27. svibnja 2025. tužitelj se žalio na povremene bolove lijevog kažiprsta, te je lokalno vidljiv manji ožiljak dorzalno preko zgloba kažiprsta, a funkcija kažiprsta je uredna. Sudski vještak zaključuje da prema medicinskoj dokumentaciji i prirodi predmetne ozljede kod tužitelja nije zaostalo trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti. Tužitelj je uslijed predmetne ozljede trpio strah i to primarni strah u trenutku ozljeđivanja koji je bio kratkotrajan i intenzivan, te nakon toga sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, i to jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta još 7 dana, a zatim i kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja oko 14 dana. Tužitelj je uslijed predmetne ozljede trpio i fizičke bolove i to jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta oko 7 dana te manjeg intenziteta još oko 28 dana. Kod tužitelja je uslijed predmetne ozljede zaostalo naruženje manjeg stupnja u vidu ožiljka na lijevom kažiprstu dorzalno. Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna 1 sat dnevno kroz 8 dana.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka, budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a stranke na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka nisu imali primjedbi.

14. Na ročištu 21. srpnja 2025. (str. 43 spisa) izveden je dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stanke, kojom prilikom tužitelj u bitnome navodi da je u radnom odnosu kod osiguranika tuženika već 31 godinu na radnom mjestu vozača, a opisujući štetni događaj od 19. siječnja 2024., navodi u bitnome identično kao u prijavi ozljede na radu da je predmetnog dana vozio kamion – ralicu za posipavanje soli, te je primijetio da se posipač soli zaštopao, pokušao ga je odštopati i zatim udario rukom koja se odbila i tom prilikom se ozljedio porezavši se na zaštitu na tanjuru za posipavanje soli. Kolegica mu je zavila ranu nakon čega je otišao na hitnu gdje su mu obradili ranu i stavili šavove, te je dobio injekcije protiv tetanusa i tablete protiv bolova. Tom prilikom od zaštitne opreme navodi da je nosio zaštitne rukavice, a tijekom liječenja i oporavka tuđu pomoć i njegu pružali su mu ukućani.

15. Sud je iskaz tužitelja ocijenio vjerodostojnim s obzirom da je isti logičan, životan i uvjerljiv te suglasan sa dokumentacijom u spisu.

16. Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale predložene dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je utvrdio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima i priloženim ispravama, a stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

17. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj BV dana 19. siječnja 2019. kao zaposlenik osiguranika tuženika na radnom mjestu vozača, za vrijeme radnog vremena, prilikom obavljanja redovnog radnog zadatka posipanja soli kamionom-ralicom pretrpio ozljedu na radu kada je uslijed kvara na rasipaču soli, ozlijedio ruku pokušavajući otkloniti kvar, na način da je udario po tanjuru koji ima oštre rubove i ozlijedio se. Tužitelju je navedena ozljeda priznata ozljedom na radu rješenjem HZZO-a 20. ožujka 2024. Težinu i posljedice navedene ozljede pravilno je opisao sudski vještak, dr. Zvonimir Lovrić u svom pisanom nalazu i mišljenju koji prileži spisu. Tužitelj je 23. kolovoza 2024. podnio odštetni zahtjev tuženiku kao osiguraniku poslodavca, što proizlazi iz e- maila punomoćnice tužitelja od 23. kolovoza 2024. upućenog tuženiku koji prileži spisu (str. 10 spisa). Tuženik je tužitelju 3. veljače 2025. isplatio iznos od 500,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete uslijed predmetnog štetnog događaja, što proizlazi iz navoda tužitelja i potvrde tuženika na str. 23 spisa.

17. 1. Sud je na temelju priložene medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio lakšu tjelesnu ozljedu, opisanu kao ''Vulnus scissum manus sin'' odnosno reznu ranu lijeve šake. Hitna pomoć nakon ozljede pružena mu je u Kliničkoj bolnici Dubrava. Nakon obrade i šivanja rane otpušten je na kućno liječenje s preporukama mirovanja kod kuće, uzimanja analgetika po potrebi, i daljnjih kontrola kod liječnika. Kod tužitelja uslijed predmetne ozljede nije nastupilo trajno smanjenje opće, životne i radne sposobnosti, no kao izravna posljedica predmetne ozljede na radu tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, s obzirom da je uslijed ozljede trpio strah, fizičke bolove i duševne bolove zbog naruženja zbog zaostalog ožiljka na lijevom kažiprstu. Kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka tužitelj je uslijed štetnog događaja u trenutku nezgode trpio primarni strah koji je bio kratkotrajan i intenzivan, te nakon toga sekundarni strah i to jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 7 dana, a zatim i kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja u trajanju od 14 dana. Nadalje tužitelj je uslijed predmetne ozljede trpio i fizičke boli i to jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana te manjeg intenziteta 28 dana. Kod tužitelja je uslijed predmetne ozljede zaostao manji ožiljak na lijevom kažiprstu, zbog čega tužitelj trpi duševne boli. Osim toga, tužitelju je nakon ozljeđivanja bila potrebna tuđa pomoć i njega za obavljanje svakodnevnih poslova i to u trajanju od najmanje 1 sat dnevno kroz 8 dana, odnosno sveukupno 8 sati, a navedenu pomoć tužitelju su pružali ukućani.

18. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

19. U postupku nije sporno da za nastalu štetu tužitelju uslijed predmetnog štetnog događaja na radnom mjestu, prema načelu objektivne odgovornosti odgovara poslodavac sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR), odnosno u skladu s čl. 965 st. 1. ZOO-a osiguratelj poslodavca, ovdje tuženik.

20. Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

21. Nadalje, prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome, sukladno stavku 2. istog članka ZZR-a poslodavac može biti oslobođen te odgovornosti ili mu se odgovornost može smanjiti ako je šteta nastala uslijed više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti njihove posljedice izbjeći, unatoč provedenim mjerama zaštite na radu. U postupku nije utvrđena ni jedna okolnost iz čl. 25. st. 2. ZZK koja bi otklonila ili umanjila odgovornost poslodavca za pretrpljenu ozljedu na radu tužitelja.

22. S obzirom da pasivna legitimacija tuženika nije sporna, odnosno da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja poslodavac tužitelja osiguran policom osiguranja kod tuženika, te da je tuženik svoju odgovornost odnosno odgovornost svog osiguranika učinio nespornom, to sukladno čl. 965. st. 1. ZOO-a tuženik kao osiguratelj poslodavca, odgovara za naknadu štete za koju je odgovoran poslodavac. Slijedom navedenog, na temelju čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a, za nastalu ozljedu na radu tužitelju odgovara tuženik kao osiguratelj poslodavca.

23. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljene ozljede na radu. Izvedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, i strah, te duševne boli zbog naruženosti, temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

24. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 950,00 eura. Nadalje imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 800,00 eura. Uslijed navedene ozljede tužitelju je na lijevom kažiprstu zaostao manji ožiljak koji predstavlja naruženje manjeg stupnja, uslijed kojeg tužitelj trpi duševne boli, stoga mu uzevši u obzir njegovu životnu dob (rođen 1975. godine), očekivani životni vijek i trajnost ožiljka, na ime duševnih boli zbog naruženosti pripada primjerena naknada u iznosu od 500,00 eura.

25. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos naknade neimovinske štete od 2.250,00 eura (950,00 eura za pretrpljene fizičke boli, 800,00 eura za pretrpljeni strah, te 500,00 eura za duševne boli zbog naruženosti),

26. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 8 sati. S obzirom da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 4,00 eura po satu kako je predložio tužitelj, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike, slijedom čega je sud utvrdio da tužitelju s ove osnove, za 8 sati tuđe nestručne pomoći pripada ukupan iznos od 32,00 eura.

27. Slijedom navedenoga tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete uslijed pretrpljene ozljede na radu pripada ukupan iznos od 2.282,00 eura, od čega 2.250,00 eura na ime neimovinske štete, te 32,00 eura na ime imovinske štete. S obzirom da je tuženik tužitelju na ime naknade štete po već isplatio 500,00 eura, tužitelju pripada daljnjih 1.782,00 eura, od čega 1.750,00 eura neimovinske štete, te 32,00 eura imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu. Slijedom svega navedenoga tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju daljnji iznos od 1.782,00 eura po osnovi neimovinske i imovinske štete dok je u preostalom iznosu od 418,00 eura, do punog zatraženog iznosa od 2.200,00 eura u tužbi i podnesku od 19. veljače 2025., tužbeni zahtjev tužitelja, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, odbijen kao neosnovan.

28. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom da tužitelj na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete potražuje zateznu kamatu počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23. kolovoza 2024. pa do isplate, sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate na dosuđen iznos naknade neimovinske štete od 1.750,00 eura ocijenio osnovanim.

29. Nadalje, s obzirom da je tuženik, nakon podnošenja odštetnog zahtjeva i tužbe, tužitelju isplatio nesporan iznos naknade štete u visini od 500,00 eura, a da na temelju čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, u ovom slučaju podnošenjem odštetnog zahtjeva 23. kolovoza 2024., osnovan je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na isplaćeni iznos naknade štete od 500,00 eura, tekućih od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23. kolovoza 2024. do dana isplate tog iznosa tužitelju 3. veljače 2025. kako je zatražio tužitelj. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

30. U odnosu na zatraženi tijek kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, koji je tužitelj postavio također od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23. kolovoza 2024. utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 32,00 eura i to od 23. kolovoza 2024. do presuđenja dana 29. kolovoza 2025.

31. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 2.200,00 eura kako je postavljen u tužbi i podnesku od 19. veljače 2025., djelomično prihvaćen u iznosu od 1.782,00 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 418,00 eura, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP- a. a troškovi su odmjereni sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: OT), s obzirom da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

32. Sud je utvrdio da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 81,00 % (1.782,00 eura u odnosu na 2.200,00), dok je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 100%. Tužitelj je dakle uspio u ukupnom omjeru od 90,50 %. Tuženik je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 19,00 %, a u pogledu osnove tužbenog zahtjeva s 0 %, dakle ukupno 9,50 %. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 81,00% (90,50 % umanjeno za 9,50 %.) priznatih troškova.

33. S obzirom da je vrijednost predmeta spora određena između 1.327,01 eura i 13.272,00 eura, to je sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje u postupku određena u visini od 100 bodova. S obzirom d je vrijednost boda prema Tbr 54 OT 2,00 eura, tužitelju je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav odštetnog zahtjeva u visini od 200,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav tužbe u visini od 200,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 19. veljače 2025. kojim se očituje na odgovor na tužbu, u visini od 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 10. lipnja 2025. kojim konačno uređuje tužbeni zahtjev, u visini od 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 23. travnja 2025. i 21. srpnja 2025. za svako u visini od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 OT), te za pristup na ročište za objavu presude u visini od 100,00 eura (Tbr 9/3 OT).

34. Na temelju čl. 155 ZPP-a tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 24. travnja 2025. u visini od 50,00 eura, s obzirom da istim samo dostavlja potvrdu uplate predujma za vještačenje, što nije bilo potrebno jer sud po službenoj dužnosti provjerava uplate, te trošak sastava podneska od 26. lipnja 2025. u visini od 50,00 eura, s obzirom da istim samo dostavlja zamjeničku punomoć, a istu je mogao dostaviti i izravno na ročištu, stoga oba navedena podneska nisu bila potrebna za vođenje ovoga postupka.

35. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni trošak u visini od 1.300,00 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u iznosu od 325,00 eura, ukupno 1.625,00 eura. Sukladno gore navedenom obračunu, u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelju pripada pravo na 81,00 % priznatih troškova, stoga tužitelju na ime parničnog troška pripada 1.316,25 eura (81,00% od 1.625,00 eura), odnosno uvećano za trošak medicinskog vještačenja koji je predujmio tužitelj u visini od 300,00 eura, sveukupno 1.616,25 eura, dok je u preostalom iznosu od 433,75 eura zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen.

36. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

37. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku