REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3372/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Boški Pavičić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja PBZ CARD d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB 28495895537, zastupanog po punomoćniku Zoranu Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, protiv I-tužene OR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tužene ORK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 29. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se I i II-tuženoj solidarno isplatiti tužitelju iznos od 1.683,15 eura sa zateznom kamatom obračunatom na iznos od 1.450,98 eura koja teče od 1. svibnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Nalaže se I i II-tuženoj naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.591,21 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. kolovoza 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Tužba je djelomično povučena za iznos od 4,29 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III Odbija se I i II-tužena u cijelosti sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 10. svibnja 2023. kod ovog suda podnio tužbu u kojoj navodi kako je prednik tuženika, pokojni TR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] potpisao Pristupnicu za American Express karticu dana 4. srpnja 2001. te postao korisnikom American Express kartice čiji je tužitelj ovlašteni pružatelj usluga. Nadalje, tužitelj navodi kako je TR preminuo je 26. listopada 2019., a da su iza smrti istog u ostavinskom postupku vođenim pred javnim bilježnikom Zorkom Despot iz Zagreba, pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika pod poslovnim brojem O-7679/19 od 8. siječnja 2020. kao zakonski nasljednici proglašene OR i ORK, ovdje tužene.

2. Tužitelj navodi kako prednik I i II-tužene kao korisnik American Express kartice, nije podmirio svoje dugovanje nastalo temeljem korištenja kartice, a koje na dan 30. travnja 2023. iznosi 1.687,44 eura.

3. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti I i II-tuženoj solidarno isplatiti tužitelju iznos od 1.687,44 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na obračunati iznos od 1.450,98 eura pa do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

4. I i II-tužena u odgovoru na tužbu navode kako pred Općinskim sudom u Dubrovniku, pod poslovnim brojem P-422/23 od 25. svibnja 2023. tužitelj protiv II- tužene vodi parnicu u kojoj se II-tužena upustila u raspravljanje pa se predlaže sudu odbaciti tužbu u ovoj pravnoj stvari prema II-tuženoj zbog dvostruke listispendencije. Podredno se predlaže povući navedenu tužbu pred OS u Dubrovniku. Tužene ne spore da su nasljednice iza pokojnog TR te predlažu tužitelju spor riješiti mirnim putem. Opreza radi protive se tužbi i tužbenom zahtjevu te predlažu istu odbiti uz naknadu parničnih troškova. Nadalje, tužene tijekom postupka ističu i prigovor zastare utuženog potraživanja te osporavaju nastale troškove obzirom su isti nastali nakon smrti prednika I i II-tužene.

5. Tužitelj je tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev podneskom od 7. svibnja 2025. kojim potražuje isplatu iznosa od 1.683,15 eura sa pripadajućim kamatama obračunatim na iznos od 1.450,98 eura od 1. svibnja 2023. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

6. Sud ukazuje kako predmetno uređenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), budući je podneskom od 7. svibnja 2025. tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos 1.683,15 eura, dok je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 1.687,44 eura. Naime, odredbom čl. 191. st. 3. ZPP-a propisano je kako tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev, ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, a čemu je ovdje slučaj. Međutim sniženje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je uvijek potreban pristanak tuženika (tako i VSRH na sjednici od 26. travnja 2021.).

7. I i II-tužena se nisu protivile djelomičnom povlačenju tužbe, te je sud meritorno odlučio o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, dok je u odnosu na povučeni dio sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a, odlučeno kao u točki II. rješenja.

8. Sud je tijekom dokaznog postupka proveo dokaz uvidom u Opće uvjete poslovanja PBZ Card d.o.o. za osobne kartice, pristupnicu za American Express karticu, rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-7679/19-12, izvadak iz poslovnih knjiga, prijepis utuženih računa sa lista 12-17 spisa, izvadak iz poslovnih knjiga, uvid u spis Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-422/2023, te je proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao u izreci presude.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.683,15 eura sa pripadajućim kamatama temeljem neplaćenog duga po osnovi troškova nastalih korištenjem American Express kartice korisnika TR, nakon čije su smrti temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-7679/19-12 (pravomoćno 8. siječnja 2020.) I i II-tužena proglašene nasljednicama.

11. Nadalje, uvidom u pristupnicu sa lista 6 spisa sud je utvrdio kako je predmetni ugovor sklopljen između tužitelja i TR kao korisnika dana 4. srpnja 2001., da je isti vlastoručno potpisan po istom kao korisniku te po ovlaštenoj osobi tužitelja, a u odnosu na I i II-tuženu, sud je uvidom u rješenje poslovni broj O-7679/19-12 sa lista 7-9 spisa utvrdio da su iste proglašene nasljednicama iza TR.

12. Uvidom u izvod iz ovjerenih poslovnih knjiga na dan 30. travnja 2023. sud je utvrdio kako je dospjelo dugovanje prema zadnjem obračunu u ukupnom iznosu od 1.687,44 eura, a koji iznos se u cijelosti odnosi na glavno potraživanje.

13. Nadalje, sud je proveo i dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za vještačenja d.o.o. koja u svom nalazu i mišljenju od 30. listopada 2024. navodi kako je na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije utvrdila visinu duga po osnovi korištenja kreditne kartice na ime TR kao i da ista iznosi 1.504,17 eura (Tabela 1 stupac ‘12’ nalaza).

14. Tužitelj je zatražio dopunu predmetnog nalaza i mišljenja u odnosu na zatezne kamate slijedom čega je ista dana 28. travnja 2025. u svom dopunskom nalazu i mišljenju navela kako zatezne kamate na iznos glavnice do 30. travnja 2023. iznose 178,98 eura pa da slijedom navedenog, ukupno dugovanje na dan 30. travnja 2023. iznosi 1.683,15 eura, od kojeg iznosa se 1.504,17 eura odnosi na mjesečne troškove učinjene kreditnom karticom izdanom na ime TR, (dospjelu neotplaćenu glavnicu revolving kredita u iznosu 1.450,98 eura i dospjele redovne kamate obračunate na revolving kredit u iznosu 53,19 eura), te iznos od 178,98 eura na obračunate zakonske zatezne kamate.

15. Stranke nisu isticale prigovore i primjedbe na izrađeni nalaz i mišljenje vještaka, slijedom čega je sud predmetni nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio obzirom je isti sačinjen stručno, objektivno i u skladu s pravilima financijske znanosti i prakse, gdje je pri izradi nalaza i mišljenja vještak vršio uvid u priloženu dokumentaciju u spisu, a u nalazu nema nikakvih nelogičnosti i proturječnosti.

16. Također, sud ukazuje kako I i II-tužena u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a ne dokazuju da je prednik istih ikada izjavio prigovor/reklamaciju na navedenu obavijest ili da se obratio tužitelju na neki drugi način radi podmirenja utuženih obveza.

17. U odnosu na osporavanja nastalih troškova nakon smrti prednika I i II-tužene, sud ukazuje, a što je u svom očitovanju od 2. siječnja 2025. istaknuo i vještak Petra Blašković, kako u slučaju smrti osnovnog korisnika, Okvirni ugovor prestaje i za sve dodatne korisnike, koji su dužni u razumnom roku obavijestiti PBZ Card o smrti osnovnog korisnika i vratiti prethodno prerezane kartice, te da u slučaju prestanka Okvirnog ugovora iz bilo kojeg razloga, sve tražbine PBZ Carda prema korisniku dospijevaju na naplatu u cijelosti, uključivo, ali ne ograničavajući i obveze proizašle iz ugovora o potrošačkom gotovinskom ili revolving kreditu te rate iz obročne otplate (točka 14. Opći uvjeti poslovanja PBZ Carda d.o.o. za osobne kartice od 3. srpnja 2020. godine). Iz dostupnih poslovnih knjiga tužitelja razvidno je da je tužitelj u predmetnom razdoblju od kolovoza 2020. do siječnja 2021. nastavio izdavati račune za dospjele mjesečne obveze po revolving kreditu. Nadalje iz poslovnih knjiga tužitelja Izvod iz ovjerenih poslovnih knjiga na da 31. prosinca 2020. je razvidno da je nakon smrti korisnika tužitelj evidentirao još 8 uplata u tijeku 2020. za podmirenje učinjenih troškova karticom korisnika TR, te je posljednja primljena uplata evidentirana u iznosu 800,00 kn dana 7. kolovoza 2020., odnosno skoro 10 mjeseci nakon smrti korisnika kartice. Sud ne može utvrditi iz priložene dokumentacije tko je podmirivao dospjele mjesečne obveze po revolving kreditu, odnosno nakon 26. listopada 2019., no spisu također ne prileži niti dokaz kada je tužitelj u konačnici obaviješten o smrti korisnika kartice. Sud prema navedenoj odredbi zaključuje da su I i II-tužena kao nasljednice iza pokojnog TR bile dužne obavijestiti tužitelja o činjenici smrti istog kao korisnika te vratiti prerezanu karticu, što iste sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a ničime ne dokazuju niti su na navedene okolnosti predlagale izvođenje dokaza, a pri tome uzimajući u obzir kako se svi utuženi računi odnose na otplatu revolving kredita, a ne na nastanak novih troškova u vidu plaćanja u tuzemstvu ili inozemstvu.

18. U odnosu na prigovor zastare utuženog potraživanja, sud ističe kako u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni odredbe čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) kojom je propisano da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, a st. 2. istog članka je propisano da isto vrijedi i za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja. Kako je najstarije potraživanje tužitelja u ovom predmetu dospjelo 4. rujna 2020. prema računu broj 828917/200811 dok je tužba podnesena 10. svibnja 2023. to je evidentno kako nije protekao zakonom propisani rok za zastaru koji ističe 4. rujna 2023. Nadalje, sva ostala potraživanja dospjela su nakon potraživanja iz računa dospjelog 4. rujna 2020. čime sud ukazuje kako je prigovor zastare I i II-tužene u cijelosti neosnovan.

19. Odredbom čl. 336. st. 1. ZOO-a određeno je da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane, a prema čl. 9. ZOO-a svaki sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Odredbom čl. 342. st. 1. ZOO-a propisano je da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti savjesno u svemu kako ona glasi.

20. Uvidom u Izvod iz poslovnih knjiga i pregled računa sa lista 12-17 spisa utvrđeno je da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu te da je predniku I i II-tužene od dana potpisivanja pristupnice od 4. srpnja 2001. omogućio korištenje American Express kartice, a korištenjem koje kartice je istom omogućeno podmirivanje učinjenih troškova i to otplatu revolving kredita. To nadalje znači da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu, a sukladno sklopljenom ugovoru.

21. Nadalje, sukladno priloženoj dokumentaciji u spisu i to ispisu utuženih računa te provedenim financijsko-knjigovodstvenom vještačenju, sud je utvrdio kako prednik I i II-tužene nije niti djelomično postupio sukladno ugovorenom, odnosno da je isti dužan podmiriti iznos od 1.683,15 eura te pripadajuće kamate od 1. svibnja 2023. do isplate.

22. S obzirom na navedena utvrđenja, sud ističe kako je temeljem čl. 9. Ugovora, te čl. 342. st. 1. i čl. 65. ZOO-a, a budući I i II-tužena kao nasljednice iza pokojnog TR do zaključenja glavne rasprave nisu dostavile nikakav pisani dokaz (uplatnicu i sl.) da je izvršena uplate po predmetnom dugovanju, valjalo je iste obvezati na isplatu iznosa od 1.683,15 eura, čime je odlučeno kao u izreci presude.

23. S obzirom da I i II-tužena kasne sa isplatom predmetnog dugovanja, tužitelj ima pravo potraživati zateznu kamatu sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a te mu je stoga ista i dosuđena temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, a tijek zatezne kamate sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu te uvidom u izrađeni i od strane suda u cijelosti prihvaćeni nalaz i mišljenje vještaka, dok je tijek zakonskih zateznih kamata sud utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga na listu 11 spisa gdje je vidljivo kako je dospjelo dugovanje na dan 30. travnja 2023. i provedenim vještačenjem pa kako je tužitelj pravilno zatražio isplatu navedenih kamata dan nakon dospijeća, to je sud udovoljio i u tom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja te je odlučeno kao u izreci presude.

24. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.

25. Odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23; dalje Tarifa), zatraženom trošku prema troškovniku predanom na ročištu 4.7.2025., sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 1.683,15 eura pa je tako tužitelju priznat trošak u iznosu od 2.591,21 eura koji se odnosi na sastav tužbe, podnesaka od 29.11.2023., 20.3.2024., 26.11.2024. i 7.5.2025. te pristupa na ročište 13.2.2024., 16.9.2024., 17.1.2025. i 4.7.2025. za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, kao i za pristup na ročište 11.4.2025. u iznosu od 50,00 eura, sve uz pripadajući PDV od 25% sukladno Tbr. 42. čemu je valjalo pridodati i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od po 66,36 eura i trošak sudske pristojbe na ishođenje pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju u iznosu od 13,27 eura, čime je tužitelju ukupno priznat iznos od 2.591,21 eura na ime prouzročenih troškova postupka, a kako to stoji u toč. I. izreke rješenja u odnosu na tužitelja i točki III. rješenja u odnosu na trošak I i II-tužene.

20. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 29. kolovoza 2025.

Sudac:

Boška Pavičić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovoga suda, pisano u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za platež sudske pristojbe na tužbu i presudu

2. I i II-tuženoj po pun.

U Zagrebu, dana 29. kolovoza 2025.

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja