REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3113/2020-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog sutkinji Ivani Galić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Kovačiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i Partneri d.o.o., Zagreb, temeljem generalne punomoći J 938/15, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dinku Ocvarek, odvjetniku iz Siska, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Lane Pinjuh, odvjetnice i punomoćnice tuženika Ane Pintar, odvjetnice i odsutnosti uredno pozvanog umješača, dana 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.751,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.05.2020. do isplate,

kao i naknaditi mu parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.233,48 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.08.2025. do isplate,

s tim da se stopa zakonske zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 2.280,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.05.2020. pa do isplate.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 26.11.2020. navodi da se dana 17.06.2018. oko 18:00 sati na dijelu županijske ceste br. 3229 u mjestu Velika Vranovina, općina Topusko dogodila prometna nesreća u kojoj je tužitelj stradao kao putnik na prednjem sjedalu u automobilu marke "Peugeot" tipa "508 2.0. HDI", reg. oznake i broja [registarska oznaka], kojim je upravljao BG. BG se kretao iz smjera Maljevca u smjeru Topuskog, te je kod kućnog broja 83, radi izbjegavanja naleta na psa koji je pretrčavao cestu "trznuo" volanom, uslijed čega je desnim kotačima vozila zahvatio desnu bankinu, izgubio nadzor nad vozilom i u nastavku kretanja udario u betonski mostić i ogradu, nakon čega se vozilo prevrnulo na lijevi bok. Zbog opisane prometne nesreće vodi se protiv BG kod Općinskog suda u Sisku kazneni postupak zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. KZ-a, pod posl.br. K-349/19. U predmetnoj prometnoj nesreći tužitelj je zadobio tešku tjelesnu ozljedu dijagnosticiranu kao višestruki prijelom lijeve potkoljenice, time da mu je naknadno zbog bolova u lijevom koljenu koji su se intenzivirali za vrijeme liječenja zbog primarno zadobivene ozljede lijeve potkoljenice, dijagnosticirana ruptura medijalnog meniskusa, koja je operacijski liječena. Predmetne ozljede su kod tužitelja prouzročile duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, fizičke bolove jakog intenziteta odmah po zadobivanju ozljeda, koji su se ponovili neposredno prije svakog operativnog zahvata, dok je kasnije tužitelj trpio fizičke bolove srednjeg i manjeg intenziteta. Jednako tako trpio je jak i intenzivan strah kako primarni (u neposredno po stradavanju u trenutku tjelesnog ozljeđivanja) tako i sekundarni (dugoročnu zabrinutost za ishod liječenja). U razdoblju nakon ozljeđivanja tužitelju je svakodnevno zbog pretrpljenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega. Stoga tužitelj u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) potražuje po osnovi naknade neimovinske štete s naslova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. istog zakona kako slijedi: za pretrpljene fizičke bolove iznos od 13.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 8.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 25.000,00 kn, za duševne bolove zbog naruženja srednjeg stupnja, uvijek uočljivoj trećim osobama iznos od 25.000,00 kn, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 5.000,00 kn, dakle ukupno 76.000,00 kn. Tužitelj se obratio tuženiku dana 21.05.2020. prijedlogom radi sporazumnog rješenja odštete, uz zamolbu za isplatu akontacije, te mu je tuženik dana 17.06.2020. isplatio nesporni iznos odštete od ukupno 16.000,00 kn. Stoga tužitelj umanjuje svoju tražbinu za rečeni iznos, tako da na ime naknade cjelokupne štete potražuje od tuženika iznos od 60.000,00 kn (76.000,00 kn – 16.000,00 kn). Tuženik je pasivno legitimiran jer je u trenutku prometne nesreće automobil reg. oznake [registarska oznaka] kojim je prouzročena prometna nesreća bio osiguran kod Croatia osiguranja d.d., policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 017204691776. Slijedom navedenog, tužitelj u tužbi predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 60.000,00 kn (sada 7.963,37 EUR, primjenom fiksnog tečaja konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1,00 EUR) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.05.2020. do isplate, te kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 04.12.2020. priznaje nastanak štetnog događaja te pasivnu legitimaciju budući je vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod istog policom osiguranja od automobilske odgovornosti br. 017204691776. Ističe prigovor doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 20 % budući je isti pristao na vožnju sa alkoholiziranim vozačem, a što proizlazi iz Zapisnika o očevidu koji je priložen uz tužbu. Tužitelj se obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom u mirnom postupku te je tuženik isplatio tužitelju neimovinsku i imovinsku štetu (tuđu pomoć) u ukupnom iznosu od 16.000,00 kuna, a što između stranaka nije sporno. S obzirom na izvršenu isplatu, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti jer je isti previsoko postavljen za sve vidove štete s obzirom na postojeću dokumentaciju te važeću sudsku praksu. Tuženik predlaže o parnici obavijestiti svog osiguranika BG iz [adresa], radi postojanja intervencijskog efekta. Predlaže obvezati tužitelja na dostavu cjelokupne medicinske dokumentacije u izvorniku sukladno čl. 108 ZPP-a, kao i cjelokupnu ovjerenu presliku zdravstvenog kartona prije i poslije nezgode radi utvrđenja eventualnih tegoba i bolesti nastalih kod tužitelja, a koje je potrebno razlučiti od štetnih posljedica nastalih u prometnoj nezgodi. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Na prijedlog tuženika sud je obavijestio o ovoj parnici BG iz [adresa] dopisom od 07.01.2021., a BG je podnskom od 22.01.2021. obavijestio sud da prijavljuje svoje miješanje u ovom parničnom predmetu i daje slijedeći odgovor na tužbu. Ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu te ističe da je mjesno nadležan Općinski sud u Sisku a sve jer je štetna radnja nastala na području za koji je nadležan Općinski sud u Sisku, tužitelj ima prebivalište na tom području, štetna posljedica je nastupila također na području tog suda a također i umješač ima prebivalište na području za koji je nadležan Općinski sud u Sisku. Umješač se protivi dokaznom prijedlogu tužitelja da se provede prometno tehničko vještačenje, jer je tuženik priznao pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja pa se radi ekonomičnosti postupka navedeni prijedlog ukazuje nepotrebnim. Ističe prigovor podijeljene odgovornosti tužitelja i to u omjeru od 70 % na strani tužitelja (tuženik priznaje podijeljenu odgovornost od 20 % ali je to premali doprinos tužitelja). Naime, tužitelj je bio načelnik policijske postaje koji je pristao ući i sjesti u vozilo kojim je upravljala pijana osoba. Tužitelj je znao je koliko je umješač popio (u kaznenom postupku koji se vodi na Općinskom sudu u Sisku, izvještačeno je da je umješač imao 1.22 g alkohola u krvi.) i svejedno je pristao ući u vozilo umješača. Tužitelj nije obična , prosječna osoba već načelnik policijske postaje koji je kao takav znao za opasnost vožnje u alkoholiziranom stanju, znao je za pogibeljnost takvog ponašanja upravo radi naravi svojeg posla a vjerojatno se susretao i sa žrtvama prometnih nezgoda i vozača i suvozača. Isto tako stranke su se vozile iz Velike Kladuše a prometna nezgoda se desila u Velikoj Vranovini. Dakle prije same nezgode vozili su se pola sata a kako je izvještačeno u kaznenom postupku umješač je vozio neprilagođenom brzinom. Vjerojatno je tako vozio i tijekom tih pola sata do samog mjesta nezgode. Tužitelj nije niti u jednom trenutku upozorio umješača da vozi neprilagođenom brzinom, da je pijan i da ili stane ili smanji brzinu. Tužitelj je postupao s krajnjom nepažnjom, nije upotrijebio onu pažnju koju je trebao upotrijebiti ne samo kao običan građanin već i kao policajac, stručna osoba s dugogodišnjim iskustvom rada na prometnim nezgodama. Slijedom navedenoga doprinos tužitelja, umješač cijeni na 70 %. Umješač se pridružuje svim dokaznim prijedlozima tuženika.

4. Kako je sud uvidom u zapisnik u očevidu MUP-a RH, PU sisačko moslavačke, PP Gvozd od 29.06.2018. (list 5 – 9 spisa), a s tim da isto među strankama i BG i nije sporno, utvrdio da je vozilo u kojem je stradao tužitelj reg. oznake [registarska oznaka] u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti br. 017204691776, te da je BG, kao vozaču vozila u kojem se kao suvozač vozio tužitelj prilikom štetnog događaja, nakon predmetne prometne nezgode utvrđena alkoholiziranost veća od zakonske granice, to je sud utvrdio da BG, a primjenom odredbe čl. 24. st. 1. toč. 4. i čl. 24. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP), ima opravdan pravni interes da tuženik uspije u ovoj parnici, pa je stoga sud primjenom odredbe čl. 206. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) dopustio BG sudjelovanje u ovoj parnici kao umješač na strani tuženika.

5. Tužitelj je u podnesku od 10.10.2024., a nakon provođenja medicinskog vještačenja u ovom predmetu na koje tužitelj nije imao primjedbi niti prigovora, preinačio tužbeni zahtjev, na način da je isti povisio, navodeći da u skladu s provedenim vještačenjem tužitelj specificira tužbeni zahtjev te potražuje kako slijedi: za pretrpljene fizičke bolove iznos od 4.000,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 3.500,00 EUR, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 20% iznos od 3.600,00 EUR, za duševne boli zbog naruženja srednjeg stupnja uvijek uočljivoj trećim osobama (šepanje i ožiljci u području lijevog nožnog zgloba) iznos od 5.250,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu u opsegu od 4 sata dnevno kroz 12 tjedana, ukupno 336 sati, računajući 1 sat tuđe pomoći sa 4,00 EUR - iznos od 1.344,00 EUR, dakle ukupno 17.694,00 EUR, što umanjeno za usuglašenih 20% doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja od 3.538,80 EUR, iznosi ukupno 14.155,20 EUR. Konačno budući da je tuženik tužitelju u mirnom postupku koji je prethodio konkretnoj parnici isplatio dana 17.06.2020. nesporni dio odštete od ukupno 16.000,00 kn / 2.123,56 EUR prema fiksnom tečaju konverzije, tužitelj umanjuje svoju tražbinu za ovaj iznos, tako da naposljetku na ime naknade cjelokupne štete potražuje od tuženika daljnji iznos od 12.031,64 EUR (14.155,20 EUR – 2.123,56 EUR). Tužitelj ističe da je tim podneskom preinačio tužbeni zahtjev, jer da nije mogao precizirati tužbeni zahtjev prije provođenja dokaza medicinskom vještačenjem koje se provodi nakon što je prethodni postupak zaključen, pa predlaže sudu da mu dopusti preinaku tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 190. st. 2. u vezi s čl. 191. st. 1. ZPP-a. Na navedeni iznos potražuje se isplata pripadajućih zakonskih zateznih kamata od prvog idućeg dana od podnošenja prijedloga radi sporazumnog rješenja tuženiku (21.05.2020.) temeljem odredbe čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

6. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 12.031,64 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.05.2020. do isplate, te naknaditi mu trošak parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

7. Iako se tuženik na ročištu od 24.03.2025. usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 10.10.2024., sud je na istom ročištu (list 165 spisa) preinaku dopustio, a primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, a stoga jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama i stoga jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, a imajući u vidu da je tužbeni zahtjev usklađen s provedenim medicinskim vještačenjem u ovom predmetu, a upravo sud temeljem odredbe čl. 259. st. 1. ZPP-a rukovodi vještačenjem, odnosno određuje zadatak vještaku, pa tužitelj prije povođenja medicinskog vještačenja u ovom predmetu nije mogao znati kakav će biti nalaz i mišljenje vještaka. Osim toga, tužitelj zatraženom preinakom nije promijenio identitet svog tužbenog zahtjeva koji je u slučaju generičkog zahtjeva kao što je ovaj, određen činjeničnom osnovom, već tužitelj u preinačenom zahtjevu temeljem iste činjenične osnove zahtijeva isplatu višeg iznosa od onog koji je zahtijevao u tužbi, čime on nije promijenio istovjetnost zahtjeva, nego je riječ o istom zahtjevu o kojem parnica već teče od podnošenja tužbe i glede kojeg tužitelj ne može pokrenuti tužbom drugi parnični postupak, jer bi se to protivilo zabrani dvostruke litispendencije.

8. Tuženik je na ročištu od 19.05.2025., a očitujući se na preinačeni tužbeni zahtjev, naveo da ostaje kod ranije danog odgovora na tužbu i svih do tada iznesenih navoda. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troška tuženiku.

9. Stranke su na ročištu od 19.05.2025. (list 181 spisa) suglasno navele da nije sporno da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 20 % zbog pristanka na vožnju sa alkoholiziranim vozačem, te da na tu okolnost nije potrebno provoditi nikakve daljnje dokaze.

10. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu MUP-a RH, PU sisačko moslavačke, PP Gvozd od 29.06.2018. (list 5 – 9 spisa), službene zabilješke MUP-a RH, PU sisačko moslavačke, PPP Sisak (list 10 - 12 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 13 – 29 spisa), odštetni zahtjev tužitelja upućen tuženiku dana 15.05.2020. s potvrdom o slanju pošiljke (list 30 – 32 spisa), ovjerenu presliku osobnog zdravstvenog kartona tužitelja (list 57 – 94 spisa) i u presudu Općinskog suda u Sisku posl.br. K-349/2019-12 od 10.02.2022. s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti (list 167 – 178 spisa). Sud je proveo toksikološko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Branki Tavčar od 04.05.2023. (list 116 – 119 spisa), te je vještakinju Tavčar saslušao na ročištu od 17.05.2024. (list 137 spisa). Sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Tomislavu Trajbaru od 12.09.2024. (list 147 – 151 spisa). Sud je saslušao svjedoke UG (list 104 spisa), FG (list 104 – 105 spisa), te tužitelja osobno (list 106 – 107 spisa) i umješača ĆG (list 107 – 108 spisa).

11. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev postavljen u podnesku tužitelja od 10.10.2024. djelomično osnovan.

12. Sud je na ročištu od 19.05.2025. (list 182 spisa) uvidom u izvornike medicinske dokumentacije tužitelja utvrdio da su izvornici istovjetni s preslikama koje prileže spisu na listu 13 – 29 spisa, a sve temeljem odredbe čl. 108. ZPP-a.

13. Sud je na ročištu od 17.03.2022. (list 108 spisa) odbio dokazni prijedlog tuženika da se pribavi spis iz kaznenog postupka koji se vodi protiv umješača, a jer je tuženik, bez svoje krivnje, ovaj dokazni prijedlog mogao staviti do zaključenja prethodnog postupka, a sve temeljem odredbe čl. 299. st. 1. i 3. ZPP-a.

14. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja – prometne nesreće od 17.06.2018. u kojoj je tužitelj stradao kao suvozač u vozilu osiguranom kod tuženika reg. oznake [registarska oznaka] kojim je vozilom upravljao ovdje umješač BG, a nije sporna niti aktivna i pasivna legitimacija stranaka, a isto proizlazi i iz zapisnika o očevidu MUP-a RH, PU sisačko moslavačke, PP Gvozd od 29.06.2018. (list 5 – 9 spisa) i službenih zabilješki MUP-a RH, PU sisačko moslavačke, PPP Sisak (list 10 - 12 spisa), pa stoga sud, a primjenom odredbe čl. 221. st. 1. ZPP-a na ove okolnosti nije provodio daljnje dokaze i isto se neće posebno obrazlagati.

15. Uvidom u presudu Općinskog suda u Sisku posl.br. K-349/2019-12 od 10.02.2022. s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti (list 167 – 178 spisa), a koju je tužitelj dostavio u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, s tim da je sud istu pristao koristiti kao dokaz temeljem odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a, jer je ova presuda donesena nakon zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu na pripremnom ročištu od 18.10.2021., sud je utvrdio da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku posl.br. K-349/2019-12 od 10.02.2022. ovdje umješač BG nađen krivim što je dana 17.06.2018. oko 18,20 sati u mjestu Velika Vranovina, općina Topusko protivno odredbi članka 199.stavak 2 i 46. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 1,22 g/kg apsolutnog alkohola u krvi zbog čega su mu vozačke sposobnosti bile smanjene, svjestan i pristajući da vožnjom u takvom stanju ugrozi druge sudionike u prometu, vožnjom istočnom prometnom trakom županijske ceste br. 3229 kroz mjesto Velika Vranovina u smjeru sjevera te dolaskom do kbr. 83 nije se kretao sredinom obilježene prometne trake već je desnim kotačima sišao van kolnika na travnatu bankinu s istočne strane kolnika i djelomično u travnati odvodni kanal, gdje je došlo do udara prednjeg desnog dijela i donjeg podvozja vozila registarske oznake [registarska oznaka] u betonski most, vlasništvo ŽG, a od siline udara došlo je do zanošenja vozila i rotiranja unaprijed te potom udara prednjeg poklopca motora i prednjeg lijevog blatobrana u betonsku ogradu kbr. 83, vlasništvo LG, nakon čega se vozilo odbilo i zaustavilo na lijevoj bočnoj strani na sredini kolnika okrenuto prednjim dijelom u smjeru zapada, u kojoj prometnoj nesreći putnik u osobnom automobilu [registarska oznaka] GG zadobio trimaleorni luksativni prijelom lijeve potkoljenice, a putnik FG zadobi kontuziju mozga, frakturu nosa i prijelom zigomatične kosti desno koje ozlijede su okvalificirane kao teške tjelesne ozljede, dakle, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, pa je zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano i kažnjivo po čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona. ("Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje u tekstu KZ/11), te je na temelju članka 227. stavak 1. KZ/11 BG osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te mu je izrečena na temelju članka 56. KZ/11 uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Dakle, osiguranik tuženika i ovdje umješač BG je pravomoćnom presudom kaznenog suda oglašen krivim za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu u kojoj je teško tjelesno ozlijeđen ovdje tužitelj, a ovaj sud je temeljem odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a vezan za citiranu presudu Općinskog suda u Sisku posl.br. K-349/2019-12 od 10.02.2022. u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinioca.

16. Sud je saslušao svjedoke UG (list 104 spisa), FG (list 104 – 105 spisa), te tužitelja osobno (list 106 – 107 spisa) i umješača ĆG (list 107 – 108 spisa), a svi oni bili su sudionici predmetne prometne nesreće, te je sud njihove iskaze analizirao, usporedio međusobno, kao i sa sadržajem pregledane dokumentacije. Na temelju ovakve analize iskaza svjedoka, tužitelja i umješača sud je utvrdio da su svi saslušani iskazivali u bitnome suglasno, jasno, okolnosno, te suglasno sadržaju zapisnika o očevidu (list 5 – 9 spisa) i službenih zabilješki (list 10 – 12 spisa), te suglasno sadržaju presude Općinskog suda u Sisku posl.br. K-349/2019-12 od 10.02.2022. (list 167 – 178 spisa), a tužitelj je iskazivao suglasno sadržaju njegove medicinske dokumentacije (list 13 – 29 spisa), te sukladno provedenom medicinskom vještačenju u ovom predmetu (list 147 – 151 spisa), stoga sud je njihovim iskazima u cijelosti poklonio vjeru. Iz iskaza saslušanih svjedoka, tužitelja i umješača sud je u bitnome utvrdio da su prije predmetne prometne nezgode od 17.06.2018. svjedoci UG i FG, tužitelj i umješač BG, u vrijeme štetnog događaja svi policajci i kolege, zajedno u automobilu koji je vozio umješač otišli u Veliku Kladušu gdje su svi zajedno jeli i konzumirali alkoholna pića, a predmetna prometna nezgoda desila se na njihovom povratku iz Velike Kladuše.

17. Sud je proveo na prijedlog tužitelja toksikološko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Branki Tavčar od 04.05.2023. (list 116 – 119 spisa), a sa zadatkom vještaku da se očituje o alkoholiziranosti umješača BG kao i o tome da li je tužitelj mogao uočiti alkoholiziranost vozača BG, te je vještakinja u bitnome u svom nalazu i mišljenju navela da je umješaču BG analizom alkohola u krvi izvještačeno da je on u trenutku prometne nezgode imao 1,22 g/kg alkohola u krvi, da je uslijed toga bio u pripitom stanju i njegove su vozačke sposobnosti bile smanjene, ali ne bitno, što znači da je bio relativno nesposoban za sigurno upravljanje motornim vozilom, te da osoba s 1,22 g/kg alkohola u krvi može trećim osobama djelovati i trijezno. Tužitelj nije imao primjedbi na provedeno toksikološko vještačenje, dok je tuženik istome prigovorio u podnesku od 26.06.2023., te je sud radi usmenog obrazlaganja svog nalaza i mišljenja i radi očitovanja na primjedbe tuženika vještaka toksikologa Branku Tavčar saslušao na ročištu od 17.05.2024. (list 137 spisa), a ona je tom prilikom navela: "Ja sam prije današnjeg ročišta proučila primjedbe tuženika iz podneska od 26.06.2023. te se na iste očitujem kako slijedi: Pod točkom I podneska izjavljujem da zadatak nije bio analizirati psihičko stanje vozača i umješača BG, već samo alkoholiziranost u jednom slučaju, a u drugom je li bilo moguće primijetiti da je umješač BG u alkoholiziranom stanju. Pod točkom II podneska sve što je navedeno je točno, ali nije relevantno u ovom predmetu, tj. to nije odgovor na zadatak koji sam imala. Pod točkom III svi podaci su potpuno točno navedeni, ali opet to nije bio zadatak u ovom predmetu. Pod točkom IV ovdje se radi o subjektivnoj procjeni je li netko alkoholiziran ili nije i kad smo u području subjektivnih procjena vrlo je teško nešto konkretno tvrditi. Na komentar hoće li češće takva osoba djelovati trijezno ili je to ipak po logici stvari iznimka odgovaram da takva osoba može djelovati trijezno." Na posebna pitanja punomoćnika tuženika vještakinja je odgovorila: "Na pitanje da li sam pri izradi mog nalaza i mišljenja uzela u obzir iskaz BG dan u ovom predmetu o tome da su on i tužitelj od prije štetnog događaja bili prijatelji odgovaram da sam to uzela u obzir, uz ogradu da je ipak stupanj poznavanja bitan.".

18. Tuženik je na ročištu od 17.05.2024. nakon saslušanja vještakinje Branke Tavčar predložio obnovu toksikološkog vještačenja, navodeći da saslušanjem vještakinja nije otklonila tuženikove prigovore, pa da tuženik ustraje kod svih iznesenih prigovora. No, kako su se stranke na ročištu od 19.05.2025. (list 181 spisa) usuglasile da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 20% zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem, te da na tu okolnost nije potrebno provoditi nikakve daljnje dokaze, to je sud temeljem svog ovlaštenja iz čl. 220. st. 1. i 221. st. 1. ZPP-a odlučio da neće primjenom odredbe čl. 261. st. 2. ZPP-a obnoviti toksikološko vještačenje u ovom predmetu, iako sud provedeno toksikološko vještačenje po vještaku Branki Tavčar ne prihvaća jer je njezin nalaz i mišljenje nejasan i proturječan sam sebi, a u bitnome stoga jer vještakinja relativizira alkoholiziranost umješača od 1,22 g/kg alkohola u krvi kada navodi da takva osoba može trećim osobama djelovati i trijezno, iako ranije sama navodi da je s takvom koncentracijom alkohola umješač predmetne zgode bio u pripitom stanju i relativno nesposoban za sigurno upravljanje motornim vozilom.

19. Na temelju ovako provedenih i ocijenjenih dokaza na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, te prihvaćajući temeljem odredbe čl. 221. st. 1. ZPP-a dogovor stranaka oko doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja, sud je utvrdio da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 20% zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem, dok je osiguranik tuženika doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 80% iz razloga navedenih u izreci presude Općinskog suda u Sisku posl.br. K-349/2019-12 od 10.02.2022.

20. Stoga, a primjenom odredbi čl. 1069. st. 1. i 4., čl. 1092. st. 1. i čl. 1106. u vezi s čl. 1045. st. 1., čl. 1046., čl. 965., čl. 1100., čl. 19. st. 2. i čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje: ZOO), sud je utvrdio da je tuženik tužitelju dužan naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju – prometnoj nesreći od 17.06.2018. i to u omjeru od 80% (a jer je osiguranik tuženika doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 80%), odnosno razmjerno stupnju doprinosa tužitelja za nastanak štetnog događaja od 20%.

21. Među strankama je sporan opseg neimovinske štete, te imovinske štete s naslova tuđe pomoć i njege, pa je sud na ovu okolnost izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 13 – 29 spisa) i ovjerenu presliku osobnog zdravstvenog kartona tužitelja (list 57 – 94 spisa), te je sud proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Tomislavu Trajbaru od 12.09.2024. (list 147 – 151 spisa), a koji u svom nalazu i mišljenju u bitnome da je tužitelj stradao kao suvozač 17.6.2018., na način opisan u tužbi i pri tome je zadobio sljedeće teške tjelesne ozljede: prijelom oba zglobna nastavka lijevog nožnog zgloba uz izčašenje / Fractura bimalleolaris luxationis cruris sin. Vještak je tužitelj pregledao dana 12.9.2024. i tom prilikom utvrdio da su tužitelju lijeva potkoljenica i stopalo otečeni sa kožnim promjenama koje ukazuju na stanje nakon preboljelog crvenog vjetra.(erysipela), da je lijevi nožni zglob otečen i bolan. Iznad unutarnjeg zglobnog nastavka nalazi se 6 cm dugi uzdužni poslije operacijski ožiljak. Iznad vanjskog zglobnog nastavka nalazi se uzdužni, blijedi 15 cm dugi poslije operacijski ožiljak. Pokretljivost nožnog zgloba je smanjena i bolna. Plantarna fleksija moguća je do 30 st, dorzifleksija 0 st. Inverziju i everziju ne izvodi. Motorika prstiju kao i neurocirkularni status su uredni. Mišljenje je vještaka da je tužitelj zadobio je gore navedene teške tjelesne ozljede. Nakon propisno provedenog kirurškog liječenja i fizikalne terapije zaostale su trajne posljedice u vidu smanjene funkcije - pokretljivosti lijevog nožnog zgloba teškog stupnja te bolovi. Između mehanizma nastanka ozljeda i trajnih posljedica postoji direktna uzročno posljedična veza. Duševne boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti vještak ocjenjuje sa 20%, te će tužitelj u tom opsegu morati ulagati pojačane napore u svom budućem životu i radu. Primarni strah bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta imao je 10 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, a slabijeg intenziteta 8 tjedana. Fizičke boli jakog intenziteta imao je 14 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, a slabijeg intenziteta još 8 tjedana. Kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 4sata dnevno bila mu je potrebna kroz 12 tjedana. Naruženost zbog opisanih ožiljaka povremeno vidljivih drugim osobama i šepanja vještak ocjenjuje kao srednji stupanj. Pri ocjeni straha, fizičkih boli i tuđe pomoći vještak je imao u vidu da je na operacioni zahvat tužitelj čekao 10 dana, a nakon njega još je u dva navrata operiran.

22. Stranke nisu imale primjedbi na provedeno medicinsko vještačenje u ovom predmetu, a i sud isto prihvaća u cijelosti, jer je sačinjeno stručno, savjesno, objektivno, na temelju sve raspoložive medicinske dokumentacije koja prileži spisu i kliničkog pregleda tužitelja kod vještaka.

23. Na temelju provedenog medicinskog vještačenje po dr. Trajbaru, kao i iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da je kod tužitelja zaostalo naruženje koje je vještak dr. Trajbar utvrdio prilikom pregleda tužitelja i opisao u svom nalazu i mišljenju (zaostali ožiljci u predjelu lijevog nožnog zgloba i šepanje) i ocijenio kao naruženje srednjeg stupnja koje je ponekad vidljivo drugima, a koje naruženje ne opterećuje tužitelja u velikoj mjeri, jer ga tužitelj u svom iskazu i ne spominje, a slijedom čega je sud utvrdio da je kod tužitelja zaostalo naruženje srednjeg stupnja koje je ponekad vidljivo drugima, tj. kada tužiteljev lijevi nožni zglob nije pokriven odjećom i kad tužitelj ne hoda.

24. Uvidom u odštetni zahtjev tužitelja upućen tuženiku dana 15.05.2020. s potvrdom o slanju pošiljke (list 30 – 32 spisa) sud je utvrdio da se tužitelj, zastupan po punomoćniku odvjetniku, s odštetnim zahtjevom koji je kao preporučenu pošiljku putom Hrvatske pošte d.d. dana 21.05.2020. obratio tuženiku, zahtijevajući naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja.

25. Među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju prije pokretanja ove parnice isplatio s naslova naknade neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege iznos od 16.000,00 kn, odnosno sada 2.123,56 EUR (uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1,00 EUR).

26. Cijeneći ovako utvrđene činjenice, a osobito činjenicu da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio teške ozljede opisane u nalazu i mišljenju liječnika vještaka, uslijed čega je trpio bolove i strah, te uslijed čega je kod tužitelja zaostalo naruženje i trajno smanjenje životnih aktivnosti od 20%, sud nalazi da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta, a sve temeljem čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a. Prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade tužitelju, sukladno odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, sud je vodio računa o lokalitetu i vrsti ozljeda koje je zadobio tužitelj, o opsegu trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 20 % i o tome da se radi o osobi starije životne dobi (rođen 1968.) koja će zasigurno teže od neke mlađe i zdrave osobe podnositi trajno smanjenje opće životne i radne sposobnosti u omjeru od 20%, tj. ograničenja koja proizlaze iz ovog trajnog oštećenja zdravlja i njegove manifestacije u svakodnevnom životu i radu, a koja je vještak dr. Trajbar opisao u svom nalazu i mišljenju, sud je vodio računa od jačini i trajanju pretrpljenog straha i bolova, o tome da je kod tužitelja zaostalo naruženje srednjeg stupnja koje je ponekad vidljivo drugima, kao i da se dosuđivanjem naknade tužitelju ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, a sve uvažavajući doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja od 20% temeljem odredbe čl. 1092. st. 1. i čl. 1106. ZOO-a i uvažavajući da je tuženik tužitelju već isplatio na ime naknade štete iznos od 2.123,56 EUR.

27. Prema ocjeni ovog suda, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuđivanje tužitelju pravične novčane naknade. Stoga je radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju sud ocijenio koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu takve naknade zbog povrede prava osobnosti.

28. Cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, sud je utvrdio da tužitelju po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od 3.500,00 EUR. Cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, sud je utvrdio da tužitelju po osnovi pretrpljenog straha kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od 3.000,00 EUR. Cijeneći da je kod tužitelja zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti od 20%, sud je utvrdio da tužitelju po osnovi duševnih bolova zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od 3.500,00 EUR. Cijeneći da je kod tužitelja zaostalo naruženje srednjeg stupnja koje je ponekad vidljivo drugima sud je utvrdio da tužitelju po osnovi duševnih bolova zbog naruženja kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od 3.500,00 EUR. Dakle, sud je utvrdio da tužitelju s naslova naknade neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 13.500,00 EUR (=3.500,00 EUR + 3.000,00 EUR + 3.500,00 EUR + 3.500,00 EUR), a što umanjeno doprinosu tužitelja nastanku štetnog događaja od 20%, temeljem odredbe čl. 1092. st. 1. i čl. 1106. ZOO-a, iznosi 10.800,00 EUR.

29. Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka sud je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 336 sati (4 sata dnevno u periodu od 12 tjedana), a sud je temeljem svog ovlaštenja iz čl. 223. st. 1. ZPP-a utvrdio da je cijena jednog sata pružanja tuđe pomoći i njege iznos od 4,00 EUR, cijeneći domicil tužitelja, trajanje i frekvenciju potrebe za tuđom pomoći kod tužitelja, kao i raspoloživost radne snage za ovu vrstu posla, a i jer bi drugačije utvrđivanje njegove visine bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama, dok iz iskaza tužitelja proizlazi da su mu pomagali članovi obitelji, besplatno. Stoga, temeljem odredbe čl. 1095. st. 1 i čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO-a sud je utvrdio da je primjerena naknada tužitelju s ovog osnova iznos od 1.344,00 EUR (336 sati x 4,00 EUR), a što umanjeno doprinosu tužitelja nastanku štetnog događaja od 20%, temeljem odredbe čl. 1092. st. 1. i čl. 1106. ZOO- a, iznosi 1.075,20 EUR.

30. Dakle, primjerena naknada tužitelju za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, te za pretrpljenu imovinsku štetu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, sve umanjeno doprinosu tužitelja nastanku štetnog događaja od 20% temeljem odredbe čl. 1092. st. 1. i čl. 1106. ZOO-a iznosi 11.875,20 EUR (=10.800,00 EUR + 1.075,20 EUR). No, kako je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe u ovom predmetu isplatio na ime naknade štete iznos od 2.123,56 EUR, to je sud iznos od 11.875,20 EUR umanjio za već isplaćeni iznos od 2.123,56 EUR, pa je sud utvrdio da tužitelju stoga pripada pravična novčana naknada u iznosu od 9.751,64 EUR, te je sud ovaj iznos tužitelju i dosudio odlučivši kao u izreci ove presude u točci I, dok je sud iz istih razloga kao neosnovan u ovom dijelu, odnosno kao previsoko postavljen odbio dio zahtjeva tužitelja u iznosu od 2.280,00 EUR (=12.031,64 - 9.751,64 EUR), odlučivši kao u izreci ove presude u točci II.

31. Kako je tužitelj tuženiku dana 21.05.2020. uputio tuženiku odštetni zahtjev, to je sud tužitelju na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege dosudio zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 22.05.2020. (kako je tužitelj i zatražio) do isplate, a primjenom odredbe čl. 2. st. 1. toč. 1. i čl. 12. st. 1. i 4. ZOOP-a, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I glede tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, te za pretrpljenu imovinsku štetu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom.

32. Sud je o visini stope zatezne kamate kao u točci I ove presude odlučio sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, jer se radi o "ostalim" odnosima.

33. Neosnovano umješač prigovara mjesnoj nenadležnosti ovoga suda, a sve stoga jer tuženik ima sjedište na području nadležnosti ovoga suda, pa je primjenom odredbi čl. 46. st. 2., čl. 48. st. 1. i čl. 52. st. 1. i 2. ZPP-a ovaj sud mjesno nadležan za suđenje u ovom predmetu.

34. Odluka o naknadi parničnog troška tužitelju temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tužitelj djelomično uspio u ovom sporu s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u omjeru od 81%, a jer je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 12.031,64 EUR, a dosuđen mu je iznos od 9.751,64 EUR, dok je tuženik predložio tužbeni zahtjev odbiti.

35. Tužitelju je kao potreban priznat i dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 126,09 EUR i na ovu presudu u iznosu od 166,77 EUR, trošak toksikološkog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR i medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, te trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, koji je odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a sve umanjeno sukladno uspjehu tužitelja u ovom sporu u omjeru od 81%. Trošak zastupanja tužitelja koji je tužitelju priznat kao potreban i dosuđen se sastoji od troška sastava tužbe (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 03.07.2023. i 10.10.2024. (Tbr. 8/1), te zastupanja na ročištima od 18.10.2021., 17.03.2022., 17.05.2024., 24.03.2025. i 19.05.2025. (Tbr. 9/1) od po 100 bodova za svaku radnju, što ukupno iznosi 800 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 1.600,00 EUR, a uz PDV od 25% u iznosu od 400,00 EUR, to ukupno iznosi 2.000,00 EUR. Uz trošak sudskih pristojbi i vještačenja, to ukupno iznosi 2.757,39 EUR. No, ovaj iznos umanjen sukladno uspjehu tužitelja u ovom sporu u omjeru od 81% iznosi 2.233,48 EUR, pa je stoga sud upravo ovaj iznos dosudio tužitelju na ime naknade parničnog troška, a na ovaj iznos tužitelju je dosuđena i zatezna kamata tekuća od donošenja ove presude pa do isplate, a sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ), te je stoga sud odlučio kao u izreci ove presude u točci I u odnosu na naknadu parničnog troška tužitelju.

36. Sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a odbio zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka, odlučivši kao u izreci ove presude u točci III, a sve stoga jer bi se dosuđivanjem parničnom troška tuženiku umanjio iznos naknade parničnog troška dosuđen tužitelju, a sud je iznos naknade parničnog troška dosuđen tužitelju već umanjio sukladno uspjehu tužitelja u ovom sporu.

U Zagrebu, dana 29. kolovoza 2025. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335. st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 4 primjeraka.

DNA:

1. Pun. tužitelja – uz rješenje nalog tužitelju za plaćanje sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu 166,77 EUR

2. Pun. tuženika

3. Pun. umješača