REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: P-1785/2023-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci protiv tuženih 1. AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednik iza pok. DV i 2. JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Draženki Horvat, odvjetnici u Rabu, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti ODO Rijeka, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženih, 29. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Ispravlja se zemljišnoknjižni upis na nekretnini označenoj kao: 1.Suvlasnički dio:
1677/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), dvosobni stan broj 1 na prvom katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, predsoblja i drvarnice ukupne površine 56,70 m2 u Ulici šetalište 13 divizije 127, koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova, na način da se upisuje pravo vlasništva Republike Hrvatske OIB: 52634238587, u 1/1 dijela, uz istovremeno brisanje upisa provedenog rješenjem broj Z-1/2009/3282 od 24.lipnja 2016.godine i svih naknadnih vlasničkih upisa.
II. Ovlašćuje se Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da temeljem čl. 126. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 60. Zakona o zemljišnim knjigama, a po pravomoćnosti ove presude, uknjiži svoje pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao: 1.Suvlasnički dio: 1677/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), dvosobni stan broj 1 na prvom katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, predsoblja i drvarnice ukupne površine 56,70 m2 u Ulici šetalište 13 divizije 127, koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova, u 1/1 dijela.
III. Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade prouzročeni parnični u iznosu od 300,00 €, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navod da na nekretnini pobliže opisanoj u izreci presude temeljem zapisnika – rješenja od 24. lipnja 2016. broj Z-1/2009/3282, vlasnikom je upisana DV. Tužiteljica da je u roku otvorenom objavom oglasa o otvaranju obnovljene zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]-Nova na e-oglasnoj ploči Općinskog suda Rijeci, podnijela prijavu i prigovor u odnosu na uvodno naznačenu nekretninu, a koji je prigovor i prijavu naslovni sud rješenjem pogrešno odbio. U nastavku iznosi obrazloženje suda te se poziva na odredbu čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama (NN 128/22) i čl. 203. st. 6. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19). Nadalje navodi da je sud pogriješio kada je u točki 2. rješenja posl. br. Z-467/2022 od 4.svibnja 2023. naložio brisanje zabilježbe prigovora po proteku roka od 30 dana od dana donošenja tog rješenja, smatrajući da se ima primijeniti čl. 195.st.6. ranijeg ZZK, a ne ZZK NN 63/19, koji propisuje da se predmetni rok računa od dana dostave rješenja. Naime, predmetni rok od 30 dana računa se od dana dostave rješenja stranci (tužitelju), a budući je rješenje tužitelj zaprimio dana 16. svibnja 2023., taj je rok da je počeo teći dana 17. svibnja 2023. Protivno utvrđenjima Suda na kojima zasniva odbijajuću odluku, tužiteljica ističe da je nekretnina iz [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj je bila upisana DV, ista nekretnina kao ona upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu Republike Hrvatske. Pravomoćnom sudskom presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-2809/92 od 15.siječnja 1993.godine, u postupku u kojem je i II. tužena bila DV, da je poništen Ugovor o prodaji stana. Prvotuženik da je znao za predmetni postupak poništenja Ugovora o prodaji stana, kao i da mu ne pripada vlasništvo nad predmetnim stanom. Isto da je bilo poznato i drugotuženici, a sve temeljem brojne dokumentacije koju dostavlja tužiteljica u spis. Tuženica da je pravo vlasništva na nekretnini iz t.I. ove tužbe stekla temeljem valjane pravne osnove, a da je upis prava vlasništva ranije DV, a sada njenih pravnih sljednika, isključivo posljedica pogreške samo iz razloga jer pravomoćna sudska presuda P-2809/92 od 15.siječnja 1993. nikada nije provedena u zemljišnim knjigama. Navodi da ne postoji niti jedna valjana pravna osnova temeljem kojeg je DV trebala ostati upisana vlasnicom nekretnine opisane u t.1. ove tužbe, a sada i njeni pravni sljednici, dok je tužitelju, kao valjano upisanom vlasniku stana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ovom postupku nanesena šteta.
2. U odgovoru na tužbu tuženici osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističu kako je presudom ovog suda posl.br. P-2809/92 koja je stekla svojstvo ovršnosti 19.11.1993. poništen upis prava vlasništva na prijeporu pravnog prednika I – tuženika DV te se traži uspostava prijašnjeg vlasničkog stanja prije Grad Rijeka sada tužitelj. Ova presuda da nikada nije nikada nije dostavljena u zemljišne knjige radi provedbe. Kasnije Grad Rijeka da donosi temeljem navedene sudske odluke novo rješenje 15.7.2004. kojim utvrđuju pravo vlasništva prijepora sada RH – tužitelju koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno 15.8.2004. Niti navedeno rješenje Grad Rijeka sada RH ne dostavlja u zemljišne knjige radi provedbe. Nakon proteka skoro više od 25 godina od dana ovršnosti navedenih odluka kako sudske odluke posl.br. P- 2809/1992 tako kasnije rješenje Grada Rijeke od 2004. tužitelj da traži upis svog prava vlasništva nad prijeporom temeljem navedenih odluka usprkos činjenici što je zakonski rok za provedbu ovršnih isprava 10 godina, te usprkos činjenici što iz zapisnika obnove od 24.6.2016. posl.br. Z- 1/2009/3283 tužitelj na ročištu nije osporio upisano pravo vlasništva na prijeporu DV. Navedeni prijepor od 1992. do danas da koriste (posjeduju) pravni slijednici DV ovdje tuženici, a prije DV. Rješenjem Grada Rijeke od 21.2.1994. da se utvrđuje obveza Grada Rijeke, sve temeljem navedene sudske presude posl.br. P- 2809/1992 izvršiti povrat uplaćenih sredstava na ime kupoprodaje stana od strane DV i to iznosa od 11.154,11 DEM, koji iznos da nikada nije vraćen. Kasniji stjecatelj predmetnog stana ovdje II- tužena da je pravo vlasništva prijepora stekla u dobroj vjeri sa povjerenjem u zemljišne knjige, osobito kada se pritom uzme u obzir zapisnik iz obnove iz 2016. prednje naveden u kojem kao vlasnik u obnovi zemljišne knjige ostaje upisana DV, čiji upis tužitelj na raspravi ne osporava.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Delnice od 4.5.2023., posl. br. Z-467/2022 (list 7-10 spisa), prigovor od 24.10.2022. (list 11-13 spisa), zapisnik od 24.6.2016., posl. br. Z-1/2009/3282 (list 15- 23 spisa), prigovor od 20.6.2017. (list 25-27 spisa), povijesni izvdaka iz zemljišne knjige broj zk ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Nova (list 29-31 spisa), rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. O-3722/2018 od 2. travnja 2019. (list 33-35 spisa), presudu posl. br. P-2809/92 od 15.1.1993. (list 37-43 spisa), rješenje Ureda državne uprave PGŽ od 15.7.2.2004. (list 45-47 spisa), povijesni zemljišnoknjižni izvadak broj 666, k. o. [katastarska općina] (list 49 spisa), ugovor o povratu plaćene cijene stana temeljem presude o raskidu ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 330 od 21.2.1994. (list 51-52 spisa), ugovor broj 330 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (list 53-56 spisa), odluka Grada Rijeke od 17.3.1998. (list 57-59 spisa), dopis Grada Rijeke od 1.12.2004. (list 61-63 spisa), potvrdu Ministarstva financija, područni ured Rijeka od 19.8.2013. (list 65 spisa), oporuku od 26.1.1997. (list 67 spisa), potvrdu povjerenika kuće od 2.9.2013. (list 69 spisa), potvrda Grada Rijeke od 26.8.2013. (list 71 spisa), dopisi Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom od 18.3.2005. i 1.6.2006. (list 73-75 spisa), popisni list [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 77-78 spisa), dopis Državnih nekretnina od 2.6.2017. (list 79-81 spisa), Zapisnik o bodovanju stana (list 83-84 spisa), Ugovor o korištenju stana broj 3886 (list 85-86 spisa), Izvještaj o otvorenim stavkama Ri-Stan od 22.8.2013. (list 87 spisa), Dopis Grada Rijeke od 19.4.2005. (list 89 spisa), potvrda Grada Rijeke od 19.4.2005. (list 91 spisa), popis posebnih dijelova suvlasnika stambene zgrade [adresa] (list 93 spisa), podaci o boravištu/prebivalištu (list 107 spisa), presudu ovoga suda posl. br. P-2184/2023 od 20.2.2024. (list 110-114 spisa). Sud nije provodio druge dokaze s obzirom da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.
4. Nakon ocjene dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
5. Uvidom u Rješenje ovoga suda posl. br. Z-467/2022 od 4. svibnja 2023. sud je utvrdio da je prigovor (prijava) tužiteljice odbijen uz obrazloženje da je DV bila upisana vlasnicom predmetnog stana u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], te da taj upis datira od 1992. temeljem Ugovora o prodaji stana br. 330 od 25.veljače 1992. Nakon DV da su na stanu temeljem valjanih isprava upisani AV, a potom i JV. Nadalje, sud nespornom utvrđuje činjenicu da je pravomoćnom presudom posl.br. P-2809/92 od 15. siječnja 1993. utvrđeno da je predmetni Ugovor o prodaji stana poništen i da je određena uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ugovora na način da se briše pravo vlasništva DV. Ugovorom o povratu plaćene cijene stana, a temeljem navedene presude, regulirano je pitanje povrata ugovorenog plaćenog iznosa kupoprodajne cijene. Sud također nespornim utvrđuje činjenicu da je i Rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko goranskoj županiji od 15. srpnja 2004., Klasa: UP/I-942-05/00-01/70, vlasnicom predmetnog stana, upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana Republika Hrvatska. Konačno obrazloženje svoje odluke kojom odbija prijavu i prigovor Republike Hrvatske Sud obrazlaže činjenicom da Republika Hrvatska nije na ročištu održanom u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]-Nova, osporila da predmetni stan broj 1 na prvom katu upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška], je jedan te isti stan, kao i da nije priložena isprava koja dokazuje da je DV u naravi isplaćen ugovoreni i plaćeni iznos kupoprodajne cijene, te činjenica da podnositelj prigovora nikada nije koristio predmetni stan niti ga osporavao sadašnjim vlasnicima koji da su ga na zakonit način stekli u dobroj vjeri.
6. Uvidom u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 77-78 spisa) utvrđeno je da je na navedenoj nekretnini bila upisana DV kao vlasnica te da se radi o istoj nekretnini koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 49 spisa) i na kojoj je upisana tužiteljica kao vlasnica. Uvidom u opis stana br.1. na prvom katu upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 49 spisa), razvidno je da se radi o identičnom opisu stana kao stan br.1. na prvom katu koji je upisan u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 77-78 spisa).
7. Uvidom u zapisnik od 24.6.2016. u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]-Nova posl.br. Z-1/2009/3282 (list 15-23 spisa) utvrđeno je da je punomoćnica upravitelja zgrade konstatirala da je stan upisan u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] kao vlasništvo DV, isti stan kao onaj upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] kao vlasništvo Republike Hrvatske. Također, na Zapisniku je utvrđeno da se prema identifikaciji Ureda za katastar Rijeka novoformirana kč. br. [katastarska čestica] sastoji od ranijih k. č. br. [katastarska čestica] obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao etažno vlasništvo Grada Rijeke u cijelosti, te su upisane dvije etaže s neodređenim omjerima stan broj 1. na prvom katu i stan broj 5. na trećem katu obje upisane u vlasništvu Republike Hrvatske, ovdje tužiteljice.
8. Uvidom u presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-2809/92 od 15.siječnja 1993. (list 37-43 spisa) utvrđeno da je navedena presuda postala pravomoćna 19.11.1993. te je u tom postupku u kojem je kao drugotuženica sudjelovala DV, poništen Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 330 i naložena je uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja.
9. Također, uvidom u već citirano rješenje Z-467/2022 od 4.5.2023. (list 7-10 spisa) utvrđeno je da je drugotuženik AV na ročištu u povodu prigovora tužiteljice koje je održano 14.3.2022. naveo kako je predmetni stan naslijedio od njegove strine DV te da mu nije bilo poznato da se vodio postupak radi poništenja ugovora o kupoprodaji, niti da je Ured državne uprave Primorsko-goranske županije 15.7.2004. taj stan dodijelio u vlasništvo Republici Hrvatskoj (ovdje tužiteljici).
10. Međutim uvidom u dopis Grada Rijeke od 1.prosinca 2004. koji je upućen Središnjem uredu za upravljanje državnom imovinom (list 61-63 spisa) proizlazi da je predmetni stan nakon smrti DV bespravno nastavio koristiti AV, te [adresa] dostavlja dokumentaciju radi reguliranja statusa korisnika stana dok iz potvrde Povjerenika kuće na adresi [adresa] od 2.9.2013. (list 69 spisa) koja je izdana na zahtjev drugotuženika AV proizlazi da je drugotuženik zatražio navedenu potvrdu radi reguliranja otkupa stana.
11. Nadalje, Iz Izvještaja o otvorenim stavkama RI-STAN d.o.o. od 22.8.2013. (list 87 spisa) razvidno je da je Republika Hrvatska plaćala pričuvu na predmetnom stanu u obračunskom razdoblju od 1.1.1998. do 1.7.2013. te da nema dugovanja po stavci zajednička pričuva.
12. Uvidom dopis Državnih nekretnina od 2. lipnja 2017. (list 79-81 spisa) utvrđeno je da je AV po utvrđivanju Republike Hrvatske vlasnicom predmetnog stana, nekoliko puta prednicima Ministarstva državne imovine (Vladi RH, Središnjem uredu za upravljanje državnom imovinom), dostavljao dokumentaciju radi mogućeg reguliranja njegovog statusa korisnika predmetnog stana, ali kako je iz dokumentacije bilo razvidno da je isti korisnik bez pravne osnove, to su se istome i nadalje nastavile izdavati uplatnice kao korisniku bez pravne osnove, a koje je on do travnja 2017., uredno podmirivao.
13. Uvidom u potvrdu Ministarstva financija, Područnog ureda Rijeka od 19.8.2013. (list 65 spisa) utvrđeno je da je predmetna potvrda izdana AV u svrhu otkupa stana u vlasništvu RH.
14. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Rijeci posl.br. O-3722/2018 od 2. travnja 2019. (list 33-35 spisa) utvrđeno je da je prvotuženik AV tek 27. listopada 2017. podnio zahtjev za raspored naknadno pronađene imovine, odnosno, spornog stana premda je DV preminula 1997., a ostavinski postupak je dovršen rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-1299/97 od 3. listopada 2002.
15. Iz svega navedenog ovaj sud je mišljenja da je sve do upisa stana u vlasništvo DV u postupku obnove-preoblikovanja zemljišne knjige prvotuženik pokušavao regulirati svoj status kao korisnika stana ali bezuspješno te je bio svjestan da je upravo tužiteljica vlasnica predmetnog stana. Stoga se ne može raditi o zakonitom i u dobroj vjeri stjecanju prava vlasništva nad predmetnim stanom. Navedeno proizlazi i iz oporuke DV (list 67 spisa) iz koje je razvidno da niti DV sebe nije smatrala vlasnicom spornog stana jer je u trenutku sačinjavanja oporuke 26. siječnja 1997. u istoj navela kako je podnijela Zahtjev za kupnju stana i kako će istog kupiti uz njegovu pomoć (prvotuženika AV) znajući da je presudom P-2809/92 od 15.siječnja 1993. poništen prvotni ugovor o prodaji stana, što niti prvotuženiku, kao oporučnom nasljedniku sigurno nije ostalo nepoznato.
16. Nadalje, uvidom u povijesni Izvadak iz zemljišne knjige broj zk uloška [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Nova (list 29-31 spisa) utvrđeno je da je temeljem Ugovora o darovanju od 14.11.2022. drugotuženica JV uknjižila svoje pravo vlasništva usprkos postojanju zabilježbe prigovora ovdje tužiteljice još od 26. lipnja 2017. Stoga, ovaj sud zaključuje da, ne samo da prvotuženik nije bio stjecatelj u dobroj vjeri, već da to nije bila niti drugotuženica JV koja je kao daroprimateljica, u vrijeme postojanja zabilježbe upisala svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini iako je znala da tužiteljica taj upis osporava.
17. Slijedom svega navedenog utvrđeno je da je tužiteljica pravo vlasništva stekla temeljem valjane pravne osnove i to pravomoćnog rješenja Ureda državne uprave u Primorsko goranskoj županiji Klasa: UP/I-942-05/00-01/70 od 15.srpnja 2004. (list 45- 47 spisa), te da je upis prava vlasništva ranije DV, a sada njenih pravnih sljednika, isključivo posljedica pogreške jer pravomoćna sudska presuda P-2809/92 od 15.siječnja 1993. nikada nije provedena u zemljišnim knjigama. Stoga ne postoji valjana pravna osnova temeljem koje su DV i sada njezini pravni sljednici, ovdje tuženici, trebali ostati upisani vlasnicima predmetne nekretnine, dok je, s druge strane tužiteljica dokazala svoju pravnu osnovu.
18. Ovdje valja istaći kako činjenica što tužiteljica nije provela presudu P-2809/92 u zemljišnim knjigama ne znači, suprotno navodima tuženih, da je izgubila pravo vlasništva nad predmetnim stanom niti da bi tuženici, zbog tog propusta mogli steći pravo vlasništva naročito kada je tijekom postupka utvrđeno da tuženici nisu bili savjesni stjecatelji. Također nije odlučno za stjecanje prava vlasništva propust ODO Rijeka da na ročištu reagira jer se niti zbog tog propusta ne može steći pravo vlasništva, niti se može anulirati nesavjesnost tuženika.
19. Slijedom svega navedenog, osnovan je tužbeni zahtjev tužiteljice temeljem čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19 i 128/22) te odlučeno kao u točkama I. i II. izreke presude.
20. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a, te čl. 163. ZPP- a. Sud je tužiteljici priznao trošak sastava tužbe (150,00 EUR – Tbr. 7/1) i trošak pristupa na ročište održano 9.5.2025. (150,00 EUR – Tbr. 9/1).
21. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.
U Rijeci, 29. kolovoza 2025.
Sutkinja
Iva Ivanišević Mostovac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave presude, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
DNA:
-ODO Rijeka web servisom
-pun. tuženih eKomunikacijom