Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: Pn-479/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ratko Vlašić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Toni Vukičević, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 1. srpnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ratka Vlašića i punomoćnika tuženika Tonija Vukičevića, na ročištu za objavu odluke, dana 29. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadu s osnova povrede prava osobnosti u iznosu od 4.900,00 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 31. prosinca 2022. do isplate, po stopi koja se određuje do 30. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Za višetraženo, preko iznosa od 4.900,00 eura do iznosa od 10.500,00 eura (za iznos od 5.600,00 eura) te za potraživanje s osnova zateznih kamata na dosuđeni iznos od 4.900,00 eura tekućih od 6. travnja 2017. do 30. prosinca 2022., tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadu s osnova imovinske štete u iznosu od 523,64 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. travnja 2017. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Za višetraženo, preko dosuđenog iznosa od 523,64 eura do traženog iznosa od 1.856,12 eura (za iznos od 1.332,48 eura), tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Dužan je tuženik ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.423,30 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 29. kolovoza 2025., kao dana donošenja odluke, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 30. prosinca 2022. u bitnome se navodi kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-396/2018 od 02.03.2022. tuženik proglašen krivim što je dana 05.04.2017.g. prišao s leđa tužitelju te ga drškom pištolja više puta udario u predjelu glave iznad lijevog uha (kojim udarcima je tužitelj zadobio ranu na temporalnom dijelu glave te potres mozga) uslijed kojih udaraca je tužitelj, u konačnici, pao na tlo i pri tome zadobio tjelesne ozljede teške naravi, u vidu prijeloma prve kosti doručja desne šake i baze palca desne šake, nakon čega je tuženik tužitelju, uz repetiranje pištolja, u nakani da tužitelja zastraši rekao: „ubit ću te, ubit ću vas sve, majku ti je.em, ubit ću vas sve…“. Navedena presuda je potvrđena od strane Županijskog suda u Bjelovaru, presudom broj: K-199/2022 od 31.08.2022.

1.2. Tužitelj da je nakon proživljene traume trpio fizičke bolove, posebice jake bolove. Tužitelj je nadalje zadobio teške tjelesne ozljede, odnosno prijelom prve kosti doručja desne šake i baze palca desne šake Kod tužitelja da je uslijed zadobivenih ozljeda nanesenih od strane tuženika zaostalo smanjenje životnih aktivnosti koje se očituje u smanjenoj fleksiji prsta i ruke, odnosno došlo je do potpunog poremećaja funkcija šake. Tužitelj je pretrpio intenzivni strah, a povremeni strah trpi i danas, sve uslijed predmetnog nasilnog ponašanja tuženika imajući u vidu da mu je tuženik zaprijetio vatrenim oružjem, odnosno pištoljem (kojeg je višekratno repetirao prema njemu) govoreći mu da će ubiti njega i njegovu obitelj.

1.3. Nadalje se navodi da je tužitelj pretrpio imovinsku štetu u vidu troškova liječenja i kontrolnih pregleda u ukupnom iznosu od =1.685,00 kuna. Tužitelj u privitku tužbe dostavlja račune koji dokazuju da je tužitelj plaćao kontrolne i terapijske preglede te da je gornji iznos minimalan, s obzirom da je to samo dio računa koji je pronašao u svojoj dokumentaciji. Tužitelj je u napadu tuženika pretrpio i imovinsku štetu u vidu oštećene, odnosno uništene odjeće jakne-trenirke, sunčanih naočala i mobilnog telefona marke „Iphone“. Tužiteljeva jakna je u napadu poderana, naočale su ispale i poslije nestale s ulice, a mobilni telefon razbijen. Ukupna šteta na uništenim stvarima iznosi =7.000,00 kuna. Nadalje, tužitelj je neposredno prije napada tuženika sa bankomata tadašnje „Splitske banke“ predigao novac u iznosu od =2.800,00 kuna, koji mu je prilikom napada tuženika ispao iz džepa jakne i koji je poslije, kao i naočale, nestao s ulice. Tuženiku su prilikom pada također ispali i poslije nestali ključevi od stana, zbog čega je tužitelj morao izvršiti izmjenu brava na ulaznim vratima stana te je posljedično tome pretrpio daljnju imovinsku štetu od =2.500,00 kuna.

1.4. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu na ime pretrpljene neimovinske štete isplati iznos od 13.272,28 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 6. travnja 2017. do isplate, te na ime naknade imovinske štete iznos od 1.856,12 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 6. travnja 2017. do isplate, te da mu naknadi troškove postupka, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 19. siječnja 2023., tuženik navodi kako je incidentu opisanom u tužbi prethodilo uznemiravanje obitelji tuženika od strane tužitelja kod nastanka štetnog događaja, što porukama, a što kontinuiranim prolaženjem ispred osnovne škole koju pohađa tuženikov najmlađi sin. U strahu da to ne bi rezultiralo kakvim neugodnostima po njegovo dijete, da je on kritičnog dana, u želji da ga upozori da više ne maltretira njegovu obitelj nakon prekida veze tužitelja sa njegovom suprugom, istome pristupio te da je došlo do njihovog međusobnog kontakta. Opisujući cijeli događaj u okviru vođenog kaznenog postupka, da je tužitelj istaknuo da je osim kratkotrajnog gubitka svijesti od pretrpljenih udaraca, bio dezorijentiran, Zbog čega je sjeo na obližnji zidić, pa da je upitno koliko on zbog toga svog stanja uopće može biti pouzdan pri rekonstrukciji tijeka predmetnog događaja.

2.1. Stoga da jedini objektivni pokazatelj predstavlja iskaz saslušanog svjedoka u tom predmetu LU, koji je spornu situaciju promatrao iz obližnjeg kafića sa udaljenosti od 20-30m, a koji svjedok ističe da je upravo na lokaciji i u vremenu koje se upisuje u činjeničnom opisu donesene kaznene presude uočio nekakvu svađu između ove dvije osobe te da je vidio u jednom trenutku da je tužitelj SU udario rukom u glavu tuženika ČU, kojemu su zbog toga pale očale sa glave. Nakon toga, da mu je tuženik uzvratio, udarajući tužitelja šakom u glavu, a da je u tom momentu vidio da mu je iz ruke ispao snop ključeva. Uzevši u obzir navedeno, da je jasno da se ne radi o sukobu koji je nastao iz čista mira, već da je u njemu itekako aktivnu ulogu odigrao tužitelj tako da na njegovoj strani postoji elementi podijeljene odgovornosti za nastanak štetnog događaja.

2.2. Tuženik navodi kako liječnička dokumentacija koja prileži sudskom spisu govori u prilog iznesenome, a ujedno osporava i visinu naknada neimovinske i imovinske štete koja je postavljena u tužbi. Tuženik, naime, navodi kako se u činjeničnom opisu pravomoćno osuđujuće presude nigdje ne navodi da bi tužitelj kao oštećenik pretrpio materijalnu štetu koja se tiče uništene odjeće, jakne, trenirke, sunčanih naočala i mobilnog telefona marke“ I phone“, niti se iz priloženog izvoda iz računa tužitelja ne vidi u koji sat je on u dva navrata 5. travnja 2017. podigao iznos od 2.800,00 kn, da bi se moglo znati da je on s tim iznosom raspolagao u 10:10, kada je došlo do incidenta.

2.3. Zbog svega navedenog, tuženik smatra tužbene navode i traženje tužitelja činjenično i zakonski neutemeljenim te predlaže da ih sud odbije uz obvezu tužitelja da mu naknadi troškove postupka.

3. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 25. veljače 2025., tužitelj je, nakon provedenih medicinskih vještačenja, uredio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 10.500,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 6. travnja 2017. do isplate , na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te isplatu iznosa od 1.856,12 eura na ime naknade imovinske štete sa zateznom kamatom tekućom od 6. travnja 2017. do isplate, čime je djelomično povukao tužbu u navedenom dijelu tužbenog zahtjeva, kojem povlačenju se tuženik nije protivio (upustio se u raspravljanje bez protivljenja djelomičnom povlačenju tužbe), slijedom čega se smatra da je pristao na isto.

3.1. Naime, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021., navodi se: „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a, za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.

4. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: predmeta Općinskog suda u Splitu broj K-396/2018; liječničke dokumentacije za tužitelja; računa za obavljeno liječenje; izvatka sa tekućeg računa. Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka te svjedoka NU, ĆU i LU kao i usmenim davanjem nalaza i mišljenja po vještacima medicinske struke, dr.med. Arsenu Paviću i dr.med. Nikoli Sikirici.

5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja spram tuženika za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 10.500,00 eura te iznosa od 1.852,00 eura na ime naknade imovinske štete sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 6.travnja 2017. do isplate, koja šteta da je nastala tužitelju zbog štetne radnje tuženika – udarca sa leđa u glavu od dana 5. travnja 2017., a za koje ponašanje je tuženik presudom Općinskog suda u Splitu broj K- 396/2018 od 2. ožujka 2022., proglašen krivim.

8. Tijekom postupka nije bila sporna pasivna legitimacija ni osnov tuženikove odgovornosti za štetu.

9. Sukladno odredbi članka 12. st. 3. ZPP, u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je optuženik oglašen krivim.

9.2. Kada se citiranom odredbom čl. 12. ZPP propisuje vezanost parničnog suda pravomoćnom presudom kaznenog suda za postojanje kaznenog djela, to znači da parnični sud ne može i ne smije utvrđivati da je radnja ili skup radnji koje čine biće kaznenog djela za koje je štetnik pravomoćno osuđen izvršena drukčije nego što je to utvrđeno u izreci kaznene presude ili da je riječ o nekom drugom kaznenom djelu koje nije pravno opisano i označeno u izreci kaznene presude.

9.3. Dakle, parnični je sud vezan izrekom pravomoćne kaznene presude. Ta se vezanost odnosi na činjenični opis, pravni opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim. Drugim riječima, parnični sud ne može utvrđivati da je kazneno djelo počinjeno na drukčiji način od onoga koji je opisan u činjeničnom opisu izreke kaznene presude niti da je riječ o nekom drugom kaznenom djelu koje nije pravno opisano i pravno označeno (kvalificirano) u izreci pravomoćne kaznene presude.

9.4. Vezanost parničnog suda odnosi se dakle na utvrđenje da je kazneno djelo počinjeno, da je štetnik kazneno odgovoran i da je odgovoran za djelovanje onako kako je to utvrđeno kaznenom presudom pa time i da je takvo postupanje koje je kaznenom presudom utvrđeno kao kažnjivo predstavlja i štetnu radnju.

10. Čitanjem pravomoćne presude ovog suda broj K-396/2018 od 2. ožujka 2022., proizlazi da je tuženik proglašen krivim što je dana 5. travnja 2017., oko 10:10 sati u Splitu, u Ulici Table bb, na platou između osnovne škole „Skalice“ , revoltiran time što je AU održavao ljubavnu vezu sa njegovom suprugom NU, svjestan da isti uslijed udarca pištoljem u predjelu glave može pasti i teško se ozlijediti, a olako držeći da se to neće dogoditi, prišao mu s leđa te ga drškom pištolja udario u predjelu glave iznad lijevog uha, zbog čega je AU pao na tlo i pri tom zadobio prijelom prve kosti doručja desne šake i baze palca desne šake, a koja ozljeda je teške naravi, nakon čega je AU , u nakani da ga ustraši , uz repetiranje pištolja rekao „ubit ću te, ubit ću vas sve, majku ti jebem, ubit ću vas sve“, dakle iz nehaja drugoga teško tjelesno ozlijedio te drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti , čime da je u stjecaju počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu iz nehaja – opisano u članku 121. st. 1. u svezi sa člankom 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 121. st. 1. istog Zakona te kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju – opisano i kažnjivo po članku 139.st. 2. KZ/11, sve u vezi sa člankom 51. istog Zakona.

11. Među strankama je tijekom postupka bila sporna visina imovinske i neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio uslijed štetnog događaja te postojanje suodgovornosti tužitelja nastanku štetnog događaja.

10.1. Tuženik, naime, tijekom postupka ističe prigovor suodgovornosti tužitelja nastanku štetnog događaja, navodeći u bitnome da je incidentu opisanom u tužbi prethodilo uznemiravanje obitelji tuženika od strane tužitelja kod nastanka štetnog događaja, što porukama, a što kontinuiranim prolaženjem ispred osnovne škole koju pohađa tuženikov najmlađi sin. U strahu da to ne bi rezultiralo kakvim neugodnostima po njegovo dijete, da je on kritičnog dana, u želji da ga upozori da više ne maltretira njegovu obitelj nakon prekida veze tužitelja sa njegovom suprugom, istome pristupio te da je došlo do njihovog međusobnog kontakta.

11. Odredbom članka 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/23. i 155/23.; dalje: ZOO) propisano je da se pod pravima osobnosti, kad je u pitanju fizička osoba, podrazumijevaju pravo na život, tjelesno, duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Prema odredbi članka 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

12. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO, sud će u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će sud prije odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom

13. Obzirom da je tijekom postupka među strankama bila sporna visina štete koja je tužitelju nastala u štetnom događaju, sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. med. Arsenu Paviću, spec traumatologu i dr. med. Nikoli Sikirici, spec, psihijatru.

14. Stalni sudski vještak dr. med. Arsen Pavić, spec traumatolog, u svome usmenom nalazu i mišljenju na raspravi održanoj dana 14. studenoga 2024., iznesenom nakon pregleda priležeće medicinske dokumentacije tužitelja, u bitnome navodi da je iz iste razvidno da je tužitelj na dan 5. travnja 2017. zadobio ozljede nanesene od njemu poznate osobe. Istoga dana je zaprimljen na Hitni kirurški prijem, a nakon obrade hospitaliziran na Zavodu za neurokirurgiju. Iz otpusnog pisma stoji kako je zadobio udarno gnječne rane u području čeono slijepoočnog dijela, mekog oglavka lijevo, te kako je zadobio potres mozga. Po prijemu je učinjena prijemna obrada rana. Navedeno je kako su rane nanešene udarcima pištoljem, kako je tužitelj kratkotrajno bio na tlu i kako je osjetio refleks da će povratiti. U statusu stoji kako su rane veličine 2 do 3 cm. Dana 6. travnja, nakon provedene opservacije tužitelj je otpušten na kućnu njegu sa preporukom daljnje kontrole u neurokirurškoj ambulanti. Spisu je priložen nalaz iz poliklinike Korak od 8.svibnja 2017. gdje stoji kako je tužitelj unatrag mjesec dana pri fizičkom napadu pao na desni dlan, te kako od tada ima progresivnu bol palca na svaki pokret. Priložen je radiološki nalaz sa HKP, a u statusu stoji kako je palac otečen i bolan u području MCP zgloba, na palpaciju i motelitetno. Tom prigodom je učinjen i UZV gdje je utvrđena distrezija zglobne čahure i diskontinuitet korteksa glave prve mertakapalne kosti. Nakon ovog pregleda tužitelj je pregledan u traumatološkoj ambulanti 12.svibnja 2017., gdje je zabilježeno kako je u području korijena palca šaka bila jako otečena uz krv i podlijev, te kako je zaostala bolnost pri bazi palca uz izrazito otežane pokrete. Klinički stoji kako je baza palca desne šake jako otečena, kako je pritisak na glavicu metakarpalne kosti jako bolan i volarno i dozalno te kako je opseg pokreta metakarpalnog zgloba bolan. Stoga ordinarijus indicira učiniti MSCT desne šake, koji je učinjen istog dana i u kojem na strani spisa 38 stoji kako je prva metakarpalna kost neravnih kontura u području glave s nepravilnom linearnom transparencijom u smislu frakture. U sami rub kosti prikazano je i slobodni lamelalni koštani fragment. Vidljiv je i prekid kontinuiteta kortikalisa u području baze proksimalne falange palca (medijalni rub bez pomaka ulomaka). Temeljem navedene magnetske rezonance, a na pregledu u poliklinici Korak od 16.svibnja 2017. sve anamnestički i već ranije klinički zabilježeno stoji uz potvrdu dijagnoze navedenih prijedloga po MSCT-U. U statusu je istaknuto kako je baza otečena, bolna na pritisak, i kako je opseg pokreta ograničen za više od 50% (fleksija do 35 stupnjeva kroz normalno 90%). Ujedno je istaknuto kako je opozicija palca desne šake nemoguća, te kako ne može formirati šaku. Zaključuje se u istom nalazu kako je konfraktura posljedica ozljede pa se stoga preporuča fizikalna terapija i kontrola po završenoj fiz. terapiji.

14.2. Uz navedene nalaze spisu su priloženi i nalazi psihijatra od 19.4.2017., 28.4.2017., 15.05.2017., 20.06.17., te nalaz psihologa od 23.6.2017. što sve predstavlja predmet vještačenja ovdje nazočnom vještaku psihijatru. Spisu je priložen i kazneni spis pod brojem K-396/2018, gdje je svoje mišljenje i vještvo o mehanizmu ozljeđivanja poradi ozljede glave (udarno-gnječne rane i potres mozga, kao i prijelom u području palca desne šake), obrazložio u cijelosti i dao svoje mišljenje vještak sudske medicine. Pored svih tih priloženih med. dokumenata stoji još jedan, bez nadnevka, iz Poliklinike Korak, očito nakon provedene fizikalne terapije gdje je istaknuto kako je i dalje prisutna konfraktura, znači ukočenost prvog MCP zgloba, uz bolnost na pritisak zgloba te preporuča daljnji intenzivnu fit. terapiju i redovito vježbanje.

14.3. Vještak nadalje navodi da je tužitelj na dan 5.travnja zadobio ozljede koje je uvodno opisao, po mehanizmu nastanka i posljedicama. Zbog navedenih ozljeda tužitelj je doživio povredu prava osobnosti sa trajnim umanjenjem općih životnih aktivnosti od 4%. Ovo se odnosi isključivo zbog ozljede palca desne šake, i to zbog umanjene pokretljivosti bazalnog zgloba palca za 50% opsega pokreta. Tužitelj je time zadobio trajni funkcionalni deficit pošto se radi o desnoj šaci, a koji se manifestira kroz određena ograničenja u vidu stiskanja predmeta, nošenja predmeta i određenih pokreta koji su vezani za fine poslove gdje je palac glavni prst ovdje dominantne desne šake.

14.4. Tužitelj je trpio i bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta dva tjedna, a potom blagog intenziteta još četiri tjedna. Povremeni bolovi blagog intenziteta koji su se javili periodički tijekom dana ili prilikom pokušaja izvođenja određenih pokreta kao i tijekom fizikalne terapije uklopljeni su u navedeni postupak od 4%. Tužitelj je zadobio i ozljedu glave i mekog oglavka što uz potres mozga, a temeljem med. dokumentacije nije ostavilo značajnijih posljedica te su posljedica uklopljene isključivo u procjenu bolova. Tužitelju je bila potrebna tuđe njega i pomoć (ne medicinska) u onom periodu dok je trpio bolove jakog i srednjeg intenziteta što ukupno iznosi 15 dana u prosjeku dnevno jedan do dva sata za obavljanje određenih kućanskih poslova i održavanja osobne higijene.

14.5. Sve gore navedeno, a odnosi se i na nelagodi i neugodu se ne bi dogodilo da nije bilo predmetnog ozljeđivanja.

15. Stalni sudski vještak za psihijatriju dr.med. Nikola Sikirica, u usmenom nalazu i mišljenju iznesenom na raspravi od 14. studenoga 2024., nakon pregleda medicinske dokumentacije tužitelja, u bitnome navodi da je tužitelj u nekoliko navrata ambulantno psihijatrijski pregledan te da mu je zbog nastalih simptoma postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres, i anksiozno depresivnog poremećaja posttraumatske geneze. Zbog navedene simptomatologije tužitelju je preporučeno uzimanje lijekova iz klase antidepresiva i anksiolitika. Posljednji psihijatrijski nalaz datira 20.06.2017. pa je za pretpostaviti da se nakon tog vremena kod tužitelja stanje stabiliziralo s obzirom da daljnjih psihijatrijskih nalaza nema.

15.2. Uzevši u obzir sve navedeno, vještak je mišljenja da je tužitelj u trenutku događaja doživio primarni strah u trajanju tri do četiri minute, nastavlja se sekundarni strah jakog intenziteta sljedećih 48 sati, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju do četiri tjedna, te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju do tri mjeseca.

16. Tuženik je nakon nalaza i mišljenja iznosio prigovore koji se sadržajno odnose na kritički osvrt i dojam iznesenim nalazima i mišljenjima vještaka, prvenstveno osporavajući uzročno-posljedičnu vezu ozljede palca desne šake sa nastalim štetnim događajem, smatrajući da postoji mogućnost da je do frakture palca tužitelja moguće došlo uslijed nekog drugog događaja koji su u međuvremenu odigrao (u vremenskom razdoblju između štetnog događaja – 5. travnja 2017., do 8. svibnja 2017.).

16.2. U odnosu na ove navode, tuženiku je za ukazati da je parnični je sud vezan izrekom pravomoćne kaznene presude. Ta se vezanost odnosi na činjenični opis, pravni opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim. Drugim riječima, parnični sud ne može utvrđivati da je kazneno djelo počinjeno na drukčiji način od onoga koji je opisan u činjeničnom opisu izreke kaznene presude niti da je riječ o nekom drugom kaznenom djelu koje nije pravno opisano i pravno označeno (kvalificirano) u izreci pravomoćne kaznene presude.

16.3. Kako je već ranije navedeno, iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je tuženik proglašen krivim proizlazi da je kao biće kaznenog djela – teške tjelesne ozljede iz nehaja, navedeno da je tužitelj pri padu zadobio „prijelom prve kosti doručja desne šake i baze palca desne šake“, iz čega jasno proizlazi da je predmetna ozljeda nastala u štetnom događaju, stoga se izneseni prigovori tuženika na nalaz i mišljenje ukazuju neosnovanima.

16.4. Za navesti je da tuženik podneskom od 27. studenoga 2024., kojim je iznio subjektivno nezadovoljstvo iznesenim nalazom i mišljenjem imenovanih stalnih sudskih vještaka, nije doveo u pitanje njegovu pravilnost i potpunost, istome je tijekom postupka omogućeno kontradiktorno raspravljanje i postavljanje pitanja vještacima na raspravi održanoj dana 14. studenoga 2024., a ovaj sud drži da izneseni prigovori nisu doveli u pitanje valjanost nalaza i mišljenja.

17. Dosljedno, ovaj sud je stava da su u postupku saslušani liječnici vještaci medicinske struke, kako iz naprijed izloženog proizlazi, taksativno su i kronološki naveli važne događaje, detalje i kronologiju liječenja tužitelja, stručno i argumentirano se osvrnuli na bitne činjenice, pružajući sudu osnovu za utvrđivanje ozljeda i njihove težine i praćenje provedenog tijeka liječenja, pri čemu su suvremenim medicinskim znanjima i metodama dali objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske i imovinske štete, temeljem kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene štete, radi čega se njihovo mišljenje u cijelosti prihvaća, dok su prigovori tuženika kojima ispoljava subjektivno nezadovoljstvo nalazima i mišljenjima vještaka paušalni. Napominje se da subjektivno nezadovoljstvo stranke rezultatima nalaza i mišljenja, ne predstavlja razlog za određivanjem vještačenja po drugim vještacima medicinske struke. Izlaganja vještaka su dana usmeno na raspravi pred nazočnim strankama koje su imale priliku iznositi primjedbe koje su otklonjene i postavljati pitanja na koja je odgovoreno jasno, detaljno i argumentirano,

18. Tijekom postupka izvedeni su dokazi saslušanjem stranaka te svjedoka ĆU, NU i LU.

18.2. Iz iskaza svjedoka IU, koji je iz kafića sa udaljenosti od 20-30 m , vidio sam štetni događaj, u bitnome proizlazi da je ugledao dvije osobe koje se svađaju, a da je sa udaljenosti prepoznao tuženika jer je riječ o osobi koja je živjela u njegovom kvartu, da je u jednom trenutku AU (tužitelj) prvo udario ČU (tuženika), na što da mu je ovaj uzvratio udarac, da je to nagurivanje trajalo kratko, da se u nekom trenutku smirilo i da su se oni razišli, da nije čuo deranje ni povišeni ton. AU da je udario NU većom pleskom po licu otvorenim dlanom, pale su mu naočale, a NU je A udario šakom te su mu od udarca ispali ključevi, da se nakon toga malo zaljuljao, ali se uspio zadržati. Dojam ovog svjedoka je da tužitelj svojim ponašanjem provocirao nastup svađe koja je rezultirala tučnjavom.

18.3. Iz iskaza svjedokinje ĆU, supruge tužitelja, koja nije bila osobno prisutna kada se sukob dogodio, u bitnome proizlazi da se na taj dan dogovorila sa suprugom da će, nakon što on obavi neke stvari, zajedno ići u spizu na obližnjem pazariću, ali da ju je on nazvao i da su se našli na obližnjem raskrižju i da je bio očigledno uznemiren, u stanju šoka, da je krvario i imao dvije velike porezotine na glavi. Rekao joj je da je napadnut sa leđa od strane gdina NU, ostale detalje joj nije prepričavao, a zajedno su otišli na MUP prijaviti ovaj štetni događaj. Došla je Hitna pomoć i odvela ga je, a ona da se vratila na mjesto gdje se to otprilike dogodilo jer suprug nije imao ni ključeve ni novac ni naočele, mobitel da je bio razbijen, ali još uvijek u funkciji. Otišla je do obližnjeg kafića provjeriti je li netko od prolaznika pronašao navedene stvari, ali su joj odgovorili da ih nitko nije pronašao. Nakon opisanog događaja, da je , osim fizičkog stanja, suprug bio psihički loše, bio je razdražljiv , anksiozan, jedno vrijeme da se bojao izaći iz kuće da ga netko ne bi pratio, a bojala se i ona. Na glavi da je imao dvije rane, jednu u predjelu čela, a drugu poviše uha, iznad sljepoočnice, ruka je bila otečena, bolna, nije je morao mogao micati, kasnije je ustanovljeno da je polomljen palac. Sve navedeno da mu je ometalo dosadašnji život, utjecalo je na kvalitetu svakodnevnih aktivnosti, jer vozi motor i rekreativno se bavi sportom, što radi ozljeda više nije mogao.

18.4. Iz iskaza svjedokinje NU, supruge tuženika, u bitnome proizlazi da su ona i tužitelj bili u intimnoj vezi od 2012. do 2016., a nakon što je ona prekinula tu vezu, u studenom 2016., da su započela konstantna maltretiranja od strane tužitelja prema njoj i članovima njezine obitelji, i to na način da je slao okolo njene fotografije, snimke, otvarao je lažne profile na instagramu i facebooku, youtubeu, takve fotografije da je slao njenom ocu, djeci, pokojnom svekru , a što se sve proširilo po Braču i predstavljalo je njoj i suprugu ogroman stres. U nekim trenucima da su znali viđati tužitelja kako obilazi oko njihove zgrade, sporednim ulicama, gdje nema što prolaziti. Na dan kada se dogodio štetni događaj, da se suprug vratio doma cijeli crven i da joj je rekao kako je putem sreo tužitelja te da ga je upozorio da prestane sa navedenim ponašanjem, na što da ga je ovaj udario, a on je uzvratio udarac. Nakon toga događaja da je prestalo uznemiravanje koje je opisala, a noć nakon štetnog događaja da je ČU proveo u pritvoru, bio je i na Hitnoj, muž i ona da su nekih deset mjeseci posjećivali psihijatra Uglešića, pili su antidepresive i sedative, ČU da je u međuvremenu oglušio, koristio je kortikosteroide, a ona da je dobila karcinom dojke, sve od stresa. Posebno upitana, svjedokinja navodi da su poruke koje su slane okolo bile i sa tužiteljevog broja, a i sa nepoznatih brojeva, a da joj je dobro poznato da je tužitelj koristio više brojeva mobitela. Opisano ponašanje da je prijavila policiji, 2016., godine, u nadi da to stane. Prijavila je to kazneno djelo, a njezina prijava da je odbačena, a on da ju je nakon toga prijavio za klevetu. Njoj da je tada bilo jedino bitno da to psihičko maltretiranje stane.

18.5. Iz stranačkog iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da se na dan štetnog događaja kretao prema kući iz pravca Osnovne škole Skalice. Išao je od Poljuda i kraj ograde ga je s leđa zatekao udarac koji mu je nanio tuženik, u tom trenutku nije ni bio svjestan da se radi o udarcu osobe, već je mislio da ga je okrznuo retrovizor automobila. Udarac da je bio intenzivan, sa drškom pištolja, u stražnji dio glave, pao je na pod, tuženik da mu je prijetio, a iz džepova da su mu ispali mobitel, ključevi i novac, naočale sa glave, te da je pao na desnu ruku. Kada se pokušao dignuti, tuženik ga je udario još jednom drškom pištolja u područje čela sa lijeve strane i prijetio mu je. Nakon toga da je ostao u šoku i u krvi, došla je njegova supruga sa kojom se krenuo naći te su zajedno otišli na policiju prijaviti ovaj događaj. U policiji su pozvali Hitnu pomoć, te je otišao na Hitni kirurški prijem radi zadobivenih ozljeda. Tamo su mu utvrdili potres mozga te su mu sašili ozljede i ostavili su ga na promatranju jednu noć. Dan nakon shvatio je da ga ruka još više boli, te je otišao na pregled u polikliniku Korak, gdje su mu ponovno snimili desnu ruku, i utvrdili da je ruka slomljena. Tužitelj nadalje navodi da mu je ovo bilo jako traumatično iskustvo nakon kojega je išao kod psihijatra, te mu je bila potrebna stručna pomoć, a ujedno i dan danas osjeća kako mu je smanjena funkcija desne ruke, u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Primjerice, ne može voziti motor, a tako isto i osjeća tijekom obavljanja posla kojim se bavi. Netom prije ovog događaja, da je podigao na bankomatu novac, tako da je kod sebe imao iznos od 2.800,00 kn, a taj novac, ključevi i mobitel da su od siline udarca izletjeli iz džepa. Supruga da se vratila kasnije na mjesto događaja, ali nije pronašla navedene stvari. Te prigode, da on nije udario tuženika, a da je na prvom saslušanju pri državnom odvjetništvu naveo da mu je razbijen mobitel, otuđen novac i razbijena jakna.

18.6. Iz stranačkog iskaza tuženika u bitnome proizlazi da su tužitelj i njegova supruga bili u intimnoj vezi oko četiri godine, a nakon što su prekinuli, da su počela intenzivna maltretiranja ka njegovoj obitelji, primjerice slanje telegrama na kućnu adresu, telefonski pozivi, razno razne objave na društvenim mrežama neprimjerenog sadržaja, poruke preko vibera, a za što da su on i supruga pretpostavljali da potječe od tužitelja, obzirom na sadržaj istih. Sjeća se da je u tom razdoblju viđao tužitelja i da prolazi ispred njihove zgrade, a da ne radi se o nikakvoj glavnoj ulici, tako da je počeo osjećati i strah za djecu. Kako ima dvoje tada maloljetne djece, svaki je dan imao običaj prošetati od zgrade do osnovne škole u blizini, preko odmora da se uvjeri da je sve u redu. Tako da je jedan dan u to vrijeme susreo ispred Osnovne škole tužitelja , što je iskoristio da mu kaže da prestane više maltretirati njegovu obitelj, na što da ga je on udario šakom u glavu. Tuženik nadalje navodi da nije istina ono što je tužitelj naveo u svom iskazu, da je prvi on njega udario sa pištoljem sa stražnje strane. Nakon tog njegovog udarca , da mu je on uzvratio udarac braneći se, da je svatko otišao svojim putem, a ne sjeća se da je na podu bilo osobnih stvari tužitelja u smislu novca, ključeva, a nije istina niti da je on pao od njegovog udarca na pod, niti da je udario ruku, kao što je tužitelj naveo u svom iskazu. Na poseban upit, tuženik navodi da se ne sjeća je li bilo krvi po podu, dakle jedan udarac da je njemu nanio tužitelj, a jedan udarac da je on nanio tužitelju. Nakon ovog incidenta, maltretiranja koja su bila usmjerena prema njegovoj obitelji su prestala, supruga i on su se odlučili pomiriti. Nadalje, da su u to vrijeme bili angažirali odvjetnika, sada pok. Č, i da su prijavili tužitelja za nametljivo ponašanje, ali da je ta prijava odbačena. Sveukupno je to maltretiranje pozivima i objavama preko društvenih mreža trajalo otprilike 6 mjeseci, od studenoga do svibnja kada se dogodio štetni događaj. Morao je na neki način zaštititi svoju obitelj, nije mu bila namjera da ga udari, samo je verbalno želio da se ta situacija više završi, a i dan danas da su objave iz tog razdoblja vidljive na društvenim mrežama. Tuženik nadalje navodi da su i on i supruga i prije i nakon tog događa posjećivali psihijatra, da je u jednom razdoblju prije izgubio 50% sluha na jedno uho, a što je sve liječnik sve pripisao reakciji na ove stresne događaje, stanje mikro šoka. Posebno upitan, je li kaznena prijava protiv tužitelja za nametljivo ponašanje odbačena prije štetnog događaja ili nakon, tuženik navodi kako misli da je odbačena prije štetnog događaja o kojemu se vodi postupak.

19. U odnosu na dijelove iskaza svjedoka LU kao i stranačkog iskaza tuženika kojima osporavaju samu dinamiku zbivanja štetnog događaja kako je to opisano u činjenično supstratu tužbe kao i u stranačkom iskazu tužitelja, tuženiku je ponovno za ukazati da parnični sud ne može i ne smije utvrđivati da je radnja ili skup radnji koje čine biće kaznenog djela za koje je štetnik pravomoćno osuđen, izvršena drukčije nego što je to utvrđeno u izreci kaznene presude ili da je riječ o nekom drugom kaznenom djelu koje nije pravno opisano i označeno u izreci kaznene presude.

20. Iz izreke pravomoćne osuđujuće presude protiv okrivljenika – tuženika jasno proizlazi da u biće kaznenog djela za koje je tuženik pravomoćno oglašen krivim, ulazi i činjenični opis da je tuženik prišao tužitelju, svjestan da isti uslijed udarca pištoljem u predjelu glave može pasti i teško se ozlijediti, a olako držeći da se to neće dogoditi , te da mu je prišao s leđa te ga je drškom pištolja udario u predjelu glave iznad lijevog uha, zbog čega je tužitelj pao na tlo.

20.2. Kako je već navedeno, ovaj parnični sud je vezan radnjama opisanima u biću kaznenog djela, što proizlazi iz članka 12. ZPP, utoliko su iskazi imenovanih , koji su kontradiktorni činjeničnom opisu bića kaznenog djela, u cijelosti neosnovani.

21. Člankom 1092. st. 1. ZOO je propisano da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače, bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

22. Kao mjerilo za utvrđivanje svote (visine) razmjernog smanjenja naknade štete, uzima se omjer sudjelovanja oštećenika vlastitoj šteti, u kojem omjeru se smanjuje visina naknade koju treba naknaditi štetnik odnosno odgovorna osoba, a sam doprinos oštećenika vlastitoj šteti ne temelji se na krivnji oštećenika, a niti na krivnji štetnika, odnosno odgovorne osobe (ne radi se o razmjernom prijeboju njihovih krivnji), već se temelji na činjenici da je oštećenik pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila, kao objektivnoj, a ne subjektivnoj činjenici njegova štetnog ponašanja.

23. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbenim proizlazi da su tužitelj i tuženikova supruga bili u intimnoj vezi tijekom vremenskog razdoblja od 2012. – 2016., koja veza je raskinuta u studenom 2016. Iako tuženik i njegova supruga u iskazima navode kako su nakon prekida intimne veze tužitelja i tuženikove supruge, krenula različita uznemiravanja od strane tužitelja preko društvnih mreža, vrijeđanja njihove obitelji, telefonski pozivi i slanje poruke, prolaženje njihovom ulicom, tuženik, na kojemu je, u smislu članka 7. i 219. ZPP, teret dokaza, takve navode tijekom postupka nije dokazao.

23.2. Naime, u situaciji kada je tužitelj osporio da bi na bilo koji način uznemiravao tuženika i njegovu suprugu, navodeći da ni u kaznenom postupku, a ni u bilo kojem drugom postupku nije utvrđeno da bi na bilo koji način uznemiravao tuženikovu obitelj, upravo je na tužitelju bio teret dokaza da je tužitelj zaista navedene radnje i poduzeo, čime da je objektivno pridonio tome da nastane štetni događaj.

23.3. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka nespornim proizlazi da je kaznena prijava za kazneno djelo nametljivog ponašanja koju su tuženik i supruga podnijeli protiv ovdje tužitelja, odbačena prije samog predmetnog štetnog događaja; samom štetnom događaju nije neposredno prethodilo nikakvo verbalno ni fizičko uznemiravanje od strane tužitelja (tužitelj je zadobio udarac sa leđa), a tuženik tijekom postupka nije u spis predmeta priložio nikakve dokaze u vidu sms poruka, preslika objava sa društvenih mreža, kojima bi dokazao svoje navode o dugotrajnom uznemiravanju od strane tužitelja.

23.4. Kada se iznesenom pridoda nesporna okolnost samog načina nastanka štetnog događaja, kako to proizlazi iz činjeničnog opisa kaznenog djela (kojim je ovaj sud vezan), gdje je tuženik prišao tužitelju s leđa revoltiran time što je isti održavao ljubavnu vezu sa njegovom suprugom NU (dakle bez ikakve prethodne interakcije / provokacije od strane tužitelja, te bez mogućnosti da isti primijeti da mu predstoji udarac) te ga je drškom pištolja udario u predjelu glave iznad lijevog uha, zbog čega je tužitelj pao na tlo, ovaj je sud stava da na strani tužitelja ne postoje utvrđeni elementi za doprinos vlastitoj šteti, u smislu članka 1092.st.1. ZOO.

24. Stoga je ovaj sud stava da je prigovor suodgovornosti tuženika u cijelosti neosnovan.

25. Neimovinska šteta tužitelja sastoji se u povredi prava osobnosti. Temelj prava na naknadu štete je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

26. Kada se imaju u vidu sve ozljede i posljedice štetnog događaja koje je tužitelj, prema nalazima i mišljenjima stalnih sudskih vještaka dr.med. Arsena Pavića i dr. med. Nikole Sikirice, pretrpio u štetnom događaju, i to u vidu udarno gnječne rane u području čeono slijepoočnog dijela, mekog oglavka lijevo, potres mozga, ozljeda palca progresivna koja uzrokuje bolnost, distrezija zglobne čahure i diskontinuitet korteksa prve glave metakarpalne kosti, zatim karakter i težina povrede, lokacija povrede, duljina trajanja i intenzitet fizičkih boli koje je trpio (bolovi jakog intenziteta jedan dan, srednjeg dva tjedna, slabog intenziteta još četiri tjedna); stupanj trajnog umanjenja općih životnih aktivnosti od 4% (trajni funkcionalni deficit koji se manifestira kroz određena ograničenja u visu stiskanja predmeta, nošenja predmeta, i određenih pokreta vezanih za fine poslove gdje je palac glavni prst dominantne desne šake); intenzitet i trajanje straha (primarni strah u trajanju od tri do četiri minute, sekundarni strah jakog intenziteta slijedeća 48 sati, sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od četiri tjedna te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju od tri mjeseca); popratne neugodnosti pri liječenju (RTG snimanje, MSCT snimanja, fizikalna terapija, mobilizacija stopala, potreba mirovanja, kontrole i dr.); za zaključiti je da obim svih posljedica koje je tužitelj pretrpio na svoje psihičko i fizičko zdravlje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 4.900,00 eura.

26.1. Na dosuđeni iznos, tužitelju je dosuđena i zatezna kamata tekuća od 31.prosinca 2022., kao dana podnošenja tužbe (članak 1103. ZOO).

26.2. Ovdje je za navesti kako je sud, pri određivanju visine naknade štete sa navedenog osnova, uzeo u obzir da je dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5, na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske (nematerijalne) štete. Novo pravno shvaćanje primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske (ranije nematerijalne) štete i upravo zbog toga je važno što prije uočiti značaj novog pravnog shvaćanja.

26.2. Ovo novo pravno shvaćanje glasi:

"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

26.3. Za višetraženo, preko iznosa od 4.900,00 eura do iznosa od 10.500,00 eura (za iznos od 5.600,00 eura) te za potraživanje s osnova zateznih kamata na dosuđeni iznos od 4.900,00 eura tekućih od 6. travnja 2017. do 30. prosinca 2022.,

27. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

28. Konačno, predmet spora predstavlja i zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete koja da mu je nastala uslijed štetnog događaja, u iznosu od 1.856,12 eura , i to na ime troškova liječenja i kontrolnih pregleda u ukupnom iznosu od 1.685,00 kn; nastale štete na oštećenom mobitelu, jakni, sunčanim naočalama, u iznosu od 7.000,00 kn / 929,06 eura; novca u iznosu od 2.800,00 kn koji da mu je prilikom napada tuženika ispao iz džepa jakne te iznosa od 2.500,00 kn na ime izmjene brave na ulaznim vratima stana koju je morao promijeniti jer da su mu uslijed štetnog događaja ispali ključevi koji su kasnije nestali.

29. Članak 1095. st. 1. ZOO-a propisuje da, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan mu je naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

30. Iz priloženih računa na ime troškova liječenja proizlazi da je tužitelj sa navedeno osnova podmirio iznose od 285,00 kn (list 32); 400,00 kn (list 33); 800,00 kn (list 35); 200,00 kn (list 36); dakle ukupni iznos od 1.685,00 kn / 223,64 eura, koji iznos mu je tuženik dužan naknaditi.

31. Nadalje, tužitelj potražuje i naknadu imovinske štete na ime uništene odjeće, naočala i mobitela. Prema stavu ovog suda, općepoznata je stvar da se prilikom udarca sa leđa koji je tuženik nanio tužitelju i pada na tlo, uništi odjeća, kao i mobitel i naočale, a tužitelj u tužbi i u stranačkom iskazu navodi da su mu prilikom pada uslijed udarca koji mu je zadao tuženik, iz džepova ispali mobitel i naočale sa glave .

32. Člankom 223. ZPP propisano je da, ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

32.2. Obzirom na izneseno, sud je tužitelju, temeljem slobodne ocjene u smislu članka 223.st.1. ZPP, na ime naknade imovinske štete s osnova uništene odjeće, mobitela i naočala, dosudio iznos od 300,00 eura, dok je za višetraženo, preko iznosa od 300,00 eura do traženog iznosa od eura, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

33. Obzirom da spisu predmeta ne prileži račun na ime izmjene brave na ulaznim vratima, to je ovaj sud stava da tužitelj, na kojemu je teret dokaza, nije dokazao visinu utuženog potraživanja u smislu članka 7. i 219. ZPP, a niti je dokazao da je novac u iznosu od 2.800,00 kn izgubljen. Naime, čitanjem priloženog izvatka sa tekućeg računa tužitelja (list 39) zaista proizlazi da je tužitelju na taj dan sa bankomata isplaćen iznos od 2.800,00 kn, međutim nije razvidno vrijeme isplate novca. Kako je tuženik osporio da bi novac bio izgubljen uslijed štetnog događaja, to je upravo na tužitelju bio teret dokaza da je isti zaista nestao uslijed štetnog događaja, a što tijekom postupka nije sa uspjehom dokazao.

34. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade imovinske štete uslijed štetnog događaja iznos od 523,64 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana 6. travnja 2017., kao dana nastanka štete (članak 1086. ZOO), dok je za višetraženo preko iznosa od 523,64 eura do iznosa od 1.856,12 eura (za iznos od 1.332,48 eura), tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama I i II izreke.

37. Nakon što je donesena odluka o glavnoj stvari, valjalo je odlučiti i o troškovima postupka.

38. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 2., članku 155. i članku 164. ZPP, obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici.

39. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 12.356,12 eura (kao konačno postavljenog tužbenog zahtjeva) te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

40. Člankom 154. st. 2. ZPP propisano je da, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

41. Tužitelj je u pogledu osnova uspio u potpunosti, dok je u visini uspio sa 44% (tužbeni zahtjev je postavljen na isplatu iznosa od 12.356,12 eura, a dosuđen mu je iznos od 5.423,64 eura) slijedom čega je ukupan uspjeh tužitelja u ovom postupku 72 %. S druge strane, uspjeh tuženika u postupku iznosi 28 %.

42. Kada se od postotka strane koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelj) oduzme postotak uspjeha strane koja je uspjela u manjoj mjeri (tuženik), dobije se 44%.

43. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 30. prosinca 2022.(Tbr. 7/1 Tarife) iznos od 200,00 eura;

-sastav podneska od 5. travnja 2023. (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 200,00 eura

-zastupanje na ročištu od 8. travnja 2024. (Tbr. 9/1 Tarife) 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 29. svibnja 2024. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 16.rujna 2024., na kojemu se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr 9/2 Tarife), iznos od 100,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 14. studenoga 2024. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

-zastupanje na ročištu od 27. veljače 2025. (Tbr.9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 6.svibnja 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-sastav podneska od 28.svibnja 2025. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 1.srpnja 2025. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 200,00 eura odnosno ukupno 1.900,00 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25 % (475,00 eura), daje iznos od 2.375,00 eura.

43.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 25. veljače 2025., obzirom da je isti predan sudu dva dana prije održavanja rasprave od 27.veljače 2025. (suprotno članku 299. a. st.3. ZPP), za koje je tužitelju priznat trošak zastupanja.

44. Nadalje, tužitelju je priznat trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 98,87 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 170,01 eura, sve sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18., 51/23.), čime se došlo do ukupnog iznosa od 2.643,88 eura.

45. Navedeni iznos valjalo je obračunati obzirom na postotak uspjeha među strankama koji je preostao nakon oduzimanja postotka strane koja je uspjela u većoj mjeri sa postotkom strane koja je uspjela u manjoj mjeri (44%), čime se došlo do ukupnog iznosa na ime parničnog troška tužitelja od 1.163,30 eura.

46.. Povrh toga iznosa, tužitelju u cijelosti pripada i traženi trošak predujma na ime provedenog medicinskog vještačenja, u iznosu od 260,00 eura , čime se došlo do ukupnog iznosa od 1.423,30 eura.

47. Dakle, tužitelju je na ime troškova ovog parničnog postupka priznat iznos od 1.423,30 eura sa traženom zateznom kamatom tekućom od 29. kolovoza 2025., kao dana presuđenja (članak 151. st. 3. ZPP)

48. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki III izreke

49. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su u eurima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj od 7,53450.

U Splitu 29. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis