REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-8/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sucu toga suda Marijanu Muži kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja LT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariju Perici, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupano po punomoćnicima iz OD Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 24. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4. Zakona o parničnom postupku, 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e :

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime preplaćenih iznosa zbog nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli CHF iznos od 16.051,23 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku do 31.12.2007. god. po stopi od 15 % sukladno odredbama Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. god. do 31.07.2015. god. sukladno odredbama čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno čl. 29.Zakona o obveznim odnosima po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 53,15 EUR počevši od 1. ožujak 2008. do isplate

- na iznos od 62,32 EUR počevši od 1. travanj 2008. do isplate

- na iznos od 42,37 EUR počevši od 1. svibanj 2008. do isplate

- na iznos od 35,70 EUR počevši od 1. lipanj 2008. do isplate

- na iznos od 44,71 EUR počevši od 1. srpanj 2008. do isplate

- na iznos od 30,33 EUR počevši od 1. kolovoz 2008. do isplate

- na iznos od 32,46 EUR počevši od 1. rujan 2008. do isplate

- na iznos od 42,16 EUR počevši od 1. listopad 2008. do isplate

- na iznos od 99,45 EUR počevši od 1. studeni 2008. do isplate

- na iznos od 57,40 EUR počevši od 1. prosinac 2008. do isplate

- na iznos od 104,08 EUR počevši od 1. siječanj 2009. do isplate

- na iznos od 110,42 EUR počevši od 1. veljača 2009. do isplate

- na iznos od 113,61 EUR počevši od 1. ožujak 2009. do isplate

- na iznos od 106,03 EUR počevši od 1. travanj 2009. do isplate

- na iznos od 104,93 EUR počevši od 1. svibanj 2009. do isplate

- na iznos od 93,04 EUR počevši od 1. lipanj 2009. do isplate

- na iznos od 82,58 EUR počevši od 1. srpanj 2009. do isplate

- na iznos od 41,90 EUR počevši od 1. kolovoz 2009. do isplate

- na iznos od 50,09 EUR počevši od 1. rujan 2009. do isplate

- na iznos od 45,42 EUR počevši od 1. listopad 2009. do isplate

- na iznos od 40,88 EUR počevši od 1. studeni 2009. do isplate

- na iznos od 51,31 EUR počevši od 1. prosinac 2009. do isplate

- na iznos od 61,20 EUR počevši od 1. siječanj 2010. do isplate

- na iznos od 71,60 EUR počevši od 1. veljača 2010. do isplate

- na iznos od 68,87 EUR počevši od 1. ožujak 2010. do isplate

- na iznos od 86,39 EUR počevši od 1. travanj 2010. do isplate

- na iznos od 81,88 EUR počevši od 1. svibanj 2010. do isplate

- na iznos od 88,38 EUR počevši od 1. lipanj 2010. do isplate

- na iznos od 136,74 EUR počevši od 1. srpanj 2010. do isplate

- na iznos od 125,74 EUR počevši od 1. kolovoz 2010. do isplate

- na iznos od 167,03 EUR počevši od 1. rujan 2010. do isplate

- na iznos od 145,25 EUR počevši od 1. listopad 2010. do isplate

- na iznos od 128,87 EUR počevši od 1. studeni 2010. do isplate

- na iznos od 168,71 EUR počevši od 1. prosinac 2010. do isplate

- na iznos od 197,78 EUR počevši od 1. siječanj 2011. do isplate

- na iznos od 176,70 EUR počevši od 1. veljača 2011. do isplate

- na iznos od 179,79 EUR počevši od 1. ožujak 2011. do isplate

- na iznos od 164,65 EUR počevši od 1. travanj 2011. do isplate

- na iznos od 169,33 EUR počevši od 1. svibanj 2011. do isplate

- na iznos od 220,81 EUR počevši od 1. lipanj 2011. do isplate

- na iznos od 228,04 EUR počevši od 1. srpanj 2011. do isplate

- na iznos od 277,64 EUR počevši od 1. kolovoz 2011. do isplate

- na iznos od 257,49 EUR počevši od 1. rujan 2011. do isplate

- na iznos od 226,09 EUR počevši od 1. listopad 2011. do isplate

- na iznos od 225,27 EUR počevši od 1. studeni 2011. do isplate

- na iznos od 221,84 EUR počevši od 1. prosinac 2011. do isplate

- na iznos od 233,24 EUR počevši od 1. siječanj 2012. do isplate

- na iznos od 245,79 EUR počevši od 1. veljača 2012. do isplate

- na iznos od 246,16 EUR počevši od 1. ožujak 2012. do isplate

- na iznos od 238,27 EUR počevši od 1. travanj 2012. do isplate

- na iznos od 241,48 EUR počevši od 1. svibanj 2012. do isplate

- na iznos od 246,18 EUR počevši od 1. lipanj 2012. do isplate

- na iznos od 241,11 EUR počevši od 1. srpanj 2012. do isplate

- na iznos od 241,55 EUR počevši od 1. kolovoz 2012. do isplate

- na iznos od 236,87 EUR počevši od 1. rujan 2012. do isplate

- na iznos od 228,21 EUR počevši od 1. listopad 2012. do isplate

- na iznos od 238,76 EUR počevši od 1. studeni 2012. do isplate

- na iznos od 242,60 EUR počevši od 1. prosinac 2012. do isplate

- na iznos od 241,07 EUR počevši od 1. siječanj 2013. do isplate

- na iznos od 225,65 EUR počevši od 1. veljača 2013. do isplate

- na iznos od 236,34 EUR počevši od 1. ožujak 2013. do isplate

- na iznos od 238,78 EUR počevši od 1. travanj 2013. do isplate

- na iznos od 233,98 EUR počevši od 1. svibanj 2013. do isplate

- na iznos od 219,77 EUR počevši od 1. lipanj 2013. do isplate

- na iznos od 210,95 EUR počevši od 1. srpanj 2013. do isplate

- na iznos od 218,77 EUR počevši od 1. kolovoz 2013. do isplate

- na iznos od 224,16 EUR počevši od 1. rujan 2013. do isplate

- na iznos od 237,92 EUR počevši od 1. listopad 2013. do isplate

- na iznos od 230,34 EUR počevši od 1. studeni 2013. do isplate

- na iznos od 233,73 EUR počevši od 1. prosinac 2013. do isplate

- na iznos od 236,51 EUR počevši od 1. siječanj 2014. do isplate

- na iznos od 196,10 EUR počevši od 1. veljača 2014. do isplate

- na iznos od 200,60 EUR počevši od 1. ožujak 2014. do isplate

- na iznos od 198,29 EUR počevši od 1. travanj 2014. do isplate

- na iznos od 193,80 EUR počevši od 1. svibanj 2014. do isplate

- na iznos od 191,78 EUR počevši od 1. lipanj 2014. do isplate

- na iznos od 192,66 EUR počevši od 1. srpanj 2014. do isplate

- na iznos od 198,31 EUR počevši od 1. kolovoz 2014. do isplate

- na iznos od 204,08 EUR počevši od 1. rujan 2014. do isplate

- na iznos od 203,57 EUR počevši od 1. listopad 2014. do isplate

- na iznos od 206,47 EUR počevši od 1. studeni 2014. do isplate

- na iznos od 210,63 EUR počevši od 1. prosinac 2014. do isplate

- na iznos od 208,94 EUR počevši od 1. siječanj 2015. do isplate

- na iznos od 320,88 EUR počevši od 1. veljača 2015. do isplate

- na iznos od 304,11 EUR počevši od 1. ožujak 2015. do isplate

- na iznos od 315,32 EUR počevši od 1. travanj 2015. do isplate

- na iznos od 304,44 EUR počevši od 1. svibanj 2015. do isplate

- na iznos od 318,60 EUR počevši od 1. lipanj 2015. do isplate

- na iznos od 313,73 EUR počevši od 1. srpanj 2015. do isplate

- na iznos od 301,28 EUR počevši od 1. kolovoz 2015. do isplate

- na iznos od 279,01 EUR počevši od 1. rujan 2015. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 11.599,42 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 29. kolovoza 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovnog broja Gž-630/2024-3 od 5. studenoga 2024. (list 360-364 spisa), presuđeno je da se žalba tuženika Zagrebačka banka d.d. djelomično odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. P- 235/2019-38 od 17. svibnja 2024. u točki I. izreke, te je riješeno da se žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. djelomično prihvaća i ukida presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, posl.br. P-235/2019-38 od 17. svibnja 2024. u točki II. i III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te da će o troškovima drugostupanjskog postupka odlučiti prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

2. Sukladno navedenoj drugostupanjskoj odluci, prvostupanjska presuda posl.br. P-235/2019-38 od 17. svibnja 2024. potvrđena je i postala pravomoćna u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o stambenom kreditu u dijelu kojim je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope, sukladno jednostranoj odluci, kao i u dijelu u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj CHF, dok je ukinuta u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 23.377,50 eura.

3. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o namjenskom kreditu 15. siječnja 2008., broj ugovora 3212148167, kreditna partija 7103992439 na iznos od 190.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate s rokom otplate od 360 mjeseci.

3.1. Čl.2. Ugovora o namjenskom kreditu ugovoreno je plaćanje kamate po godišnjoj kamatnoj stopi koja je na dan sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu iznosila 5,15 % godišnje i koja je ugovorena kao promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem jednostranih odluka o kamatnim stopama tuženika.

4. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu povodom kolektivna tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12 od 4. srpnja 2013.) koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH( presuda posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.) u dijelu presude koji je vezan za odredbe o ugovaranju promjenjivih kamatnih stopa u ugovorima o kreditima jednostranih odlukama banke, pravomoćno je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći se u svojim ugovorima o kreditima nepoštenim te ništetnim odredbama o ugovaranju kamatnih stopa.

5. Kamatna stopa predmetnog kredita povećavala se i mijenjala za vrijeme otplate kredita jednostranim odlukama tuženika kako je predviđeno Ugovorom o kreditu o čemu tužitelj ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom jer mu tuženik istu nije dostavio.

5.1. Promjene kamatnih stopa kao takve su nepoštene i ništetne te su neodredive i na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima jer ugovorom nisu određeni podatci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala. Ta neodredivost uzrokuje također ništetnost tako ugovorenih promjena kamatnih stopa što je propisano odredbama čl. 269.-272. Zakona o obveznim odnosima.

6. Tužitelj ističe da ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka do kraja otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. To nadalje pretpostavlja pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku prema ugovorenom tečaju kune prema švicarskom franku na dan isplate kredita. Tuženik je tijekom otplate kredita ništetno i nezakonito tužitelju primjenom valutne klauzule u švicarskom franku obračunavao kunsku novčanu obvezu primjenjujući povećanje tečaja CHF prema kuni, te je stoga uslijed utvrđenja ništetnosti valutne klauzule u švicarskom franku tužitelj preplatio svaki mjesec na ime dužnih anuiteta koje su se zbog enormnog povećanja tečaja CHF prema kuni uvelike povećali u odnosu na kunske iznose po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita. Stoga tužitelje na ime pretplaćenih iznosa zbog nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli CHF potražuje iznos od 23.377,50 eura (glavnica) s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako u osnovi tako i u visini. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet tužbenog zahtjeva, imajući u vidu petogodišnji zastarni rok koji teče od datuma plaćanja svakog iznosa anuiteta.

7.1. Tuženik smatra da tužitelju nisu ugovorom o kreditu br. 3212148167 koji je zaključen 15. siječnja 2008. povrijeđena njegova prava kao potrošača, a sve jer tuženi nije koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak (CHF) te na navodno jednostrano mijenjanje kamatne stope, a prilikom potpisivanja ugovora i trajanja ugovornog odnosa nije postojala zavaravajuća poslovna praksa od strane tuženika. Netočno tužitelj navodi da bi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04.07.2013. bile utvrđene navedene povrede iz ugovora o kreditu br. 3212148167 koji je zaključen 15. siječnja 2008.. Ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

7.2. Nadalje, tuženik navodi da je za naglasiti da su stranke u ugovoru o kreditu jasno i nesumnjivo izrazile svoju volju te su to jasno i potvrdile i u tekstu samog ugovora o kreditu gdje je jasno navedeno da su ugovorne strane upoznate sa općim uvjetima poslovanja tuženika i da pristaju na njihovu primjenu, te su suglasne da se na sve što nije regulirano ugovorom o kreditom primjenjuju opći uvjeti poslovanja tuženika, ostali akti banke kojima je regulirano kreditiranje građana te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune i pristaju na njihovu primjenu. U čl. 2. Ugovora o kreditu stranke su jasno ugovorile da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos rate te se obvezuje plaćati tako izmijenjene rate. Pored navedenog tuženik ističe prigovor zastare pozivajući se na opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u slučaju stjecanja bez osnove te ističe da podnošenjem predmetne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara za povrat pojedinih preplaćenih iznosa jer je takvo tumačenje u suprotnosti s odredbama čl. 241. Zakona o obveznim odnosima.

7.3. Tuženik navodi da tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja pretplate po osnovi promjena CHF tečaja također nisu osnovane jer je pretplata po toj osnovi uzeta u obzir na način kako je to propisao ZID ZPK/15, dodajući da je ZID ZPK/15 propisao osnovno načelo konverzije podrazumijevajući konverziju kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom radi promjene valutne klauzule na način da se položaj potrošača s kreditom s CHF valutnom klauzulom izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit s valutnom klauzulom u eurima.

7.4. Tuženik se sukladno navedenom protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže isti u cijelosti odbiti navodeći da je tužba i tužbeni zahtjev neosnovan i to jer je valutna klauzula zakonom dopuštena i jasno određena pravna kategorija koja je utemeljena na kogentnoj normi, te nikako ne može biti proglašena ništetnom kako to tužitelj pogrešno zaključuje niti konkretni pravni posao može biti ništetan samo zbog toga što je ugovorena valutna klauzula, a niti može biti proglašena ništetnom neka od odredbi ugovora zbog ugovaranja valutne klauzule, jer volja ugovornih strana jasno i nesumnjivo je određena ugovorom o kreditu te nema zakonske osnove da se ista tumači, a kako je ista jasno i nedvojbeno iskazana ugovorom, jer je ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika te isti predstavlja javnu ispravu, te tužbeni zahtjev koji je postavljen se odnosi na ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF te slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

8. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu od 15.1.2008. (list 11-15 spisa) uz priloženu dokumentaciju (list 16-29 spisa te list 35-48 spisa, list 60-80 spisa, list 93-137 spisa, list 143-165 spisa, list 173-190 spisa, list 195-217 spisa, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku Vatroslava Zovka, prof.dr.sc., dipl.oec. (list 228-239 spisa), saslušan je tužitelj LT kao stranka u postupku, izvršen je uvid u pisano očitovanje i dopunsko mišljenje sudskog vještaka prof.dr.sc., dipl.oec. Vatroslava Zovka od 13. veljače 2024. (list 276-277 spisa), u relevantnu sudsku praksu Županijskih sudova u predmetima u kojima je izvršena konverzija temeljem zakona (list 292-317 spisa), na ročištu održanom 26.5.2025. saslušan je stalni sudski vještak prof. Vatroslav Zovko, dipl.oec. te u priložene sudske odluke (list 490-495 spisa te 499-502 spisa).

9. Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja specificiran podneskom od 29. svibnja 2025. te na ročištu održanom 24. lipnja 2025. u cijelosti je osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi predmetnog ugovora po kreditu u dijelu kojim je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci, kao i u dijelu u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj CHF o kojem dijelu tužbenog zahtjeva je pravomoćno odlučeno sukladno prvostupanjskoj odluci od 17. svibnja 2024. (točka I. izreke) te je zahtjev za isplatom iznosa od 16.051,23 eura na ime preplaćenih iznosa zbog nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli CHF zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a kako je to navedeno u izreci ove presude (točka I. izreke).

11. Među strankama tijekom postupa nije bilo sporno da su sklopile ugovor o namjenskom kreditu 15. siječnja 2008. kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 190.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 360 mjeseci uz promjenjivu godišnju kamatnu stopu koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 5,15%, a koja će se mijenjati na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika, da se kredit otplaćuje mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećim na dan plaćanja za CHF, kao i da je tužitelju navedeni kredit odobren za kupnju stana. Također, nije sporno da su stranke 28. siječnja 2016. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu kojim su promijenjene odredbe Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka od 15. siječnja 2008. i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, da je korisnik kredita, to jest tužitelj potpisom tog Dodatka ugovora potvrdio da mu je dostavljen izračun konverzije kredita s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu i izvodom otvorenih stavki te da se potpisom ugovora usuglasio s izračunom konverzije kojeg mu je dostavio tuženik, kao i da je pretplata 30. rujna 2015. iznosila 4.881,05 eura.

12. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje povrat pretplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti valute CHF, a ne po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jer u tom dijelu nije bilo nikakve pretplate od strane tužitelja, niti je takav kondemnatorni zahtjev postavljen.

13. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo, poreze i informatiku Vatroslavu Zovku prof. dr.sc. dipl.oec.

13.1. Vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da potraživanje tužitelja radi pretplate u slučaju da se primjenjivao fiksni tečaj CHF na dan puštanja kredita u promet, iznosi 120.938,00 kn, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 2 Nalaza i mišljenja. Sveukupno potraživanje tužitelja s naslova ništetnosti odredbi Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, sveukupno iznosi 118.035,35 kn, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 3 Nalaza i mišljenja. Nepodmireni iznos glavnice na dan konverzije i kredita 30. rujna 2015. sveukupno iznosi 164.324,14 CHF, odnosno 743.863,83 kn obračunato prema srednjem tečaju CHF Hrvatske narodne banke na dan konverzije kredita. Potraživanja tužitelja s naslova zakonskim zateznih kamata na dan konverzije kredita 30. rujna 2015. sveukupno iznosi 55.199,80 kn, a izračun je prikazan u tablici 4 Nalaza i mišljenja.

13.2. Sudski vještak Vatroslav Zovko, prof.dr.sc., dipl.oec. pismeno se očitovao na prigovore tuženika podneskom od 13. veljače 2024. te je dao svoje dopunsko mišljenje (list 276-277 spisa) te je u dopunskom mišljenju istaknuo da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza te priležeće dokumentacije, vještak je mišljenja da potraživanja tužitelja s naslova zakonskih zateznih kamata na dan konverzije kredita 30. rujna 2015., uzimajući u obzir priznati iznos pretplate od 36.776,24 kn sveukupno iznosi 18.423,56 kn, odnosno 2.445,23 eura.

14. Na ročištu održanom 26. svibnja 2025. očitovao se stalni sudski vještak prof. Vatroslav Zovko, dipl.oec. navodeći da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 17. siječnja 2022. (list 228-239 spisa), kao i kod pisanog očitovanja na istaknute prigovore, te dopunsko mišljenje od 13. veljače 2024. (list 276-277 spisa). Također je iskazao da u odnosu na prigovore tuženika da postoje greške u matematičkom izračunu, da se navedeni prigovori odnose na pravna pitanja te da je vještak vještačio sukladno danom zadatku vještačenja.

15. Sud nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Vatroslava Zovka, prof.dr.sc., dipl.oec. ocjenjuje kao vjerodostojan i valjan budući da je isti dan u skladu s pravilima struke te od strane stručne osobe.

16. Tužitelj LT je iskazao da je tijekom 2008. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu sa Zagrebačkom bankom d.d. radi realizacije kredita u CHF u iznosu od 190.000,00 CHF. Za predmetni kredit saznao je budući da je već od ranije imao otvoren tekući račun kod Zagrebačke banke te je namjeravao realizirati kredit radi kupovine stan. Kada je bio na razgovoru u banci kod bankara u vezi realizacije kredita, nije mu ništa rečeno o rizicima ugovaranja valute u CHF-u, već samo o izračunima koji kredit bi bio povoljniji te da je u tom trenutku ponuda realizacije kredita u CHF bila povoljnija nego u eurima. Navodi da ga banka nije informirala o načinu na koji se mijenja visina promjenjive kamatne stope te da je navedeni kredit realizirao radi kupovine stana u kojem sada stanuje sa svojom obitelji te da je taj stan njegovo vlasništvo. Također, naveo je da je prije potpisivanja ugovora o kreditu, isti pročitao te je razumio ono što je bilo navedeno u ugovoru, ali da u ugovoru nije bilo navedeno ništa o CHF i rizicima. Također je naveo da je ispočetka visina ranije mjesečno iznosila oko 4.800,00 kn, a kasnije se povisila na iznos od oko 7.000,00 mjesečno. Također, iskazao je da prilikom potpisivanja navedenog ugovora kao korisnik kredita, bez obzira što u čl. 23. točka P koji je sastavni dio ugovora, a nalazi se neposredno iznad potpisa korisnika kredita, da nije shvatio da bi to bio rizik u vezi valutne klauzule kao kod eura, da se tečaj švicarskog franka ne štiti kao tečaj eura te da mu to nije tako objašnjeno da bi to bio rizik u valutnoj klauzuli, navodeći da je pristao potpisati predmetni ugovor o namjenskom kreditu u iznosu od 190.000,00 CHF na rok otplate od 30 godina iz razloga što mu nitko nije pojasnio da će doći do promjene valutne klauzule i kamatne stope ta da tečaj CHF-a neće biti zaštićen kao tečaj eura te navodi da mu je još ostao neotplaćen kredit u iznosu od 79.000,00 eura te da mu je mjesečna rata oko 530,00 eura koja mu se otplaćuje na način da se vrši svaki mjesec ustega kredita s njegovog tekućeg računa.

17. Također iskaz tužitelja LT sud u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojan i istinit budući da isti ima neposredna saznanja o bitnim činjenicama utvrđivanim u ovom postupku te njegov iskaz nije u suprotnosti s provedenim materijalnim dokazima.

18. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – pročišćeni tekst 25/13, 28/13, 89/14. i 70/19. dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

19. Među strankama je sporno jesu li predmetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bile u skladu s odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja, jesu li bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, te posljedično tome radi li se o ništavim odredbama Ugovora o kreditu. Sporna je i visina zahtjeva, kao i da li je nastupila zastara.

20. Iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da niti na jednom mjestu nisu utvrđeni egzaktni parametri niti metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope slijedom čega je odredba da se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom banke suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a samim time i ništetna. S tim u vezi, ugovorna odredba koja je protivna načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to isključivo na štetu tužitelja. Nadalje, tužitelj osporava navode tuženice o njegovom nesavjesnom ponašanju na njezinu štetu budući da je upravo tuženica ta koja je bez valjane pravne osnove stekla iznose kamate koje je tužitelj platio u anuitetima otplate kredita preko iznosa kamatne stope od 4,65 %. Prema tome, tužitelj sukladno odredbama članka 1111. te članka 323. Zakona o obveznim odnosima osnovano potražuje od tuženice povrat svih iznosa koje je preplatio temeljem povećane kamatne stope. Tužitelj navodi i da je odredba o promjeni kamatne stope ključna odredba Ugovora o kreditu, a u ovom slučaju ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se promjena veže, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije u kojoj vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema egzaktnih kriterija. U odnosu na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. tužitelj ističe da su relevantna utvrđenja iz iste postala pravomoćna, kojom presudom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

21. U odnosu na istaknuti prigovor zastare sud je mišljenja kako je isti neosnovan. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo je do prekida zastare u smislu odredbe članka 388. ZOO/91, a isto propisuje članak 241. ZOO. Po pitanju zastare izričito se izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje VSRH) u svojoj presudi posl. br. Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. Prema shvaćanju VSRH izraženom u toj odluci pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega zastara nije nastupila. Prilikom donošenja takovog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od 5 godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti sukladno članku 328. ZOO ne gasi.

22. Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito utvrđivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom članka 140. ZZP propisano da pokretanje ili vođene postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

23. Stoga kako je u konkretnom slučaju tužba podnesena 4. lipnja 2019., a s obzirom na gore sve navedeno prigovor zastare tuženika nije osnovan.

24. Isto tako se napominje, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, Građanski odjel zauzeo stajalište 30. siječnja 2020. da u slučaju ništetnosti ugovora zastarni rok za povrat danoga počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

25. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu broj 3212148167 utvrđeno je da su ga tužitelj i tuženica sklopili 15. siječnja 2008., a istim je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 190.000,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita s namjenom kredita za kupnju stambenog objekta, da je člankom 4. i 6. ugovorena redovna godišnja kamata od 5,15 %, a koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, te da je člankom 7. Ugovorena otplata u 360 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti.

26. Tužitelj je podneskom od 29. svibnja 2025. (list 504-506 spisa) uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog – financijskog vještaka prof.dr.sc. Vatroslava Zovka od 17. siječnja 2022., te očitovanjem vještaka na prigovore tuženika i dopunskim mišljenjem od 13. veljače 2024. (list 276-277 spisa), te saslušanjem navedenog sudskog vještaka na ročištu održanom 26. svibnja 2025., na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

27. Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja specificiran podneskom 29. svibnja 2025. te na ročištu održanom 24. lipnja 2025. je u cijelosti osnovan.

28. Sukladno članku 138. a ZZP/09 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

29. Člankom 502. c. ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavak 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

30. Nadalje, odredbom članka 323. stavak 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. istog Zakona propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

31. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj svoj tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu specificirao podneskom od 29. svibnja 2025. sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstvenog – financijskog vještaka prof.dr.sc. Vatroslava Zovka, to je zahtjev tužitelja prihvaćen u cijelosti na temelju odredbe članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. ZOO. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate sukladno odredbi članka 1115. ZOO i to od dana kada su izvršene pojedine uplate kako to tužitelj i zahtjeva, a koji datumi uplata su razvidni iz nalaza i mišljenja vještaka.

32. S tim u vezi, u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio je na snazi ZZP/03 koji je u članku 81. stavak 1. definirao pojam nepoštene ugovorne odredbe na način da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Nastavno, pojam nepoštene ugovorene odredbe bio je sadržan i u odredbi članka 96. stavak 1. ZZP/07.

33. Pored navedenog, u konkretnom slučaju nepoštenost tuženice utvrđena je u presudi koja je donesena od strane Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P- 1401/12 od 04.07.2013., a potvrđena presudom VTSRH, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. Navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno je da je tuženica kamatnu stopu mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe. Dakle, nakon donošenja predmetnih presuda tužitelj, kao i svaki potrošač, raspolaže sudskim odlukama kojima je riješeno prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je ugovorena redovna kamatna koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banaka, a sve sukladno članku 502. c ZPP.

34. Stoga, je tuženica dužna vratiti ukupan iznos od 16.051,23 eura kao stečeno bez osnove i to od dana stjecanja, a što je u konkretnom slučaju dan kada je izvršena svaka pojedina uplata. Odluka o primjeni kamatne stope temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. nadalje na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO., a slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

35. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP budući da je isti u cijelosti uspio u sporu. Trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 dalje Tarifa), a sukladno vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, te prema priloženom troškovniku. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 4.6.2019. u iznosu 250 bodova, sastav podneska tužitelja od 27.6.2019. u iznosu 25 bodova, podnesak od 17.9.2020. u iznosu od 250 bodova, pristup na ročište 17.11.2020. u iznosu od 250 bodova, sastav podnesak od 17.2.2021. u iznosu 250 bodova, pristup na ročište 18.2.2021. u iznosu 250 bodova, sastav podneska od 19.2021. u iznosu od 25 bodova, sastav podneska od 28.7.2023. u iznosu 250 bodova, pristup na ročište 14.9.2023. u iznosu 250 bodova, pristup na ročište 23.11.2023. u iznosu 250 bodova, pristup na ročište 13.2.2024. u iznosu 250 bodova, sastav podneska od 15.2.2024. u iznosu 250 bodova, pristup na ročište 3.4.2024. u iznosu 250 bodova, sastav podneska od 4.3.2025. u iznosu od 250 bodova, pristup na ročište 5.3.2025. u iznosu od 250 bodova, sastav podneska od 23.4.2025. u iznosu od 250 bodova, pristup na ročište 26.5.2025. u iznosu od 250 bodova, sastav podnesak od 29.5.2025. u iznosu od 250 bodova, pristup na ročište 24.6.2025. u iznosu od 250 bodova što ukupno iznosi 4300 bodova, odnosno 8.600,00 eura uz PDV 25% odnosno 2.150,00 eura, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,44 eura, pristojba na tužbu u iznosu do 291,99 eura, pristojba na presudu u iznosu od 291,99 eura tako da sveukupni troškovi parničnog postupka iznose 11.599,42 eura.

Velika Gorica, 29. kolovoza 2025.

Sudac:

Marijan Muža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude.

DNA:

- pun. stranaka

- kal. 20 dana