Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-189/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužiteljice RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U t v r đ u j e s e da je ništetna odredba:

- iz čl. 6. st. 1. Ugovora o kreditu br. 5140060242-63000115381/2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog dana 14.12.2005. godine između tužitelja i prednika tuženika, potvrđenog dana 22.12.2005. g. po javnom bilježniku Antunu Novačiću iz Orahovice pod br. OU-229/2005, u dijelu odredbe koji glasi:

“…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,50% jednokratno, unaprijed…“

II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 1.470,90 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 24.12.2005. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.204,64 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. kolovoza 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu navodeći da je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek i Hypo Alpe Adria Bank d.d. Ističe da je dana 14.12.2005. godine tužitelj s prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu broj: 5140060242-63000115381/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama potvrđen dana 22.12.2005. godine po javnom bilježniku Antunu Novačiću iz Orahovice pod br. OU-229/2005, prema kojem je prednik tuženika kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 155.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita. Citiranim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 14 godina kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima.

2. Predmetnim tipskim Ugovorom u članku 6. ugovorena je naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu od 1,50 % jednokratno unaprijed od ukupnog iznosa kredita. Prednik tuženika je prilikom isplate kredita dana 23.12.2005. godine naplatio tužiteljici naknadu za obradu zahtjeva kredita u iznosu od 11.082,49 kn, a koja protuvrijednost prema fiksnom tečaju konverzije (HRK u EUR) utvrđena Zakonom o uvođenju EUR-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj iznosi 1.470,90 EUR.

3. U ugovornoj odredbi za tzv. "ulaznu naknadu" nije se pojedinačno pregovaralo već je ista kao takva unaprijed formulirana i to od strane tuženika (banke) implementirana u tipskom Ugovoru, na koji tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja. Tužiteljici nije bila razjašnjena relacija odnosa između naknade i usluge na ime koje se ista naplaćuje. Navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. S obzirom da je prednik tuženika temeljem navedene nepoštene odredbe o ulaznoj naknadi u predmetnom ugovoru istu naplatio i time stekao nepripadajuću imovinsku korist, naveden je kao nepošten stjecatelj sukladno čl. 1115. ZOO-a, takvu dužan vratiti zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare, osporava sve činjenične navode tužbe, iznesena tumačenja tužiteljice, protivi se svim dokaznim prijedlozima tužitelja te stoga osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Ističe kako visina i datum naplaćene naknade nisu sporni.

5. Tuženik osporava tužiteljici status potrošača. Ističe da je bitna pretpostavka da bi se ugovor smatrao potrošačkim da je jedna ugovorna strana potrošač, odnosno da sklapa Ugovor za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poslovne djelatnosti i profesije. Iz odredbe samog predmetnog Ugovora i činjenica dostupnih u javnim registrima, proizlazi da tužiteljica nije sklopila predmetni Ugovor kao potrošač već kao u sklopu svog obrta u cilju obavljanja svoje poslovne djelatnosti. Ističe da iz predmetnog Ugovora proizlazi da je namjena kredita kupnja lokala. Na navedenoj adresi u [adresa] i danas se nalazi lokal odnosno poslovni prostori što potvrđuje da kupljena nekretnina nije imala stambenu, već upravo poslovnu namjenu. Stoga se osporava svojstvo potrošača jer ugovor nije zaključen kao potrošački.

6. Kako je tužba podnesena 26.3.2025. godine, tuženik ističe materijalnopravni prigovor zastare. Ističe da se na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, što znači da je za sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnova koja su nastala prije 26.3.2020. godine nastupila zastara potraživanja. Nadalje, tuženik smatra da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o spornim odredbama Ugovora o kreditu te da je sadržaj osporenog Ugovora određen sukladno iskazanim voljama ugovornih stranaka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

7. U dokaznom postupku sud je saslušao tužiteljicu (list 191-192) te je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 5140060242-63000115381/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama (list 5-13), u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Tt-09/1533-3 (list 15), u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Tt-16/22619-2 (list 16), u presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev-1035/2023-2 (list 32-36), u presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gž- 230/2023-3 (list 37-42), u presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gž-1215/2020-2 (list 43-53), u rješenje Vrhovnog suda RH broj: Revd-865/2023-2 (list 54-56), u presudu Trgovačkog suda u Osijeku broj: 19 P-2/2021-28 (list 57-69), u presudu Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj: 66 P-172/2023-10 (list 70-84), u odluke o naknadama za usluge Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. (list 86-113), u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k.o. P. [adresa] (list 115-122).

8. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama (list 5-13), koji je potvrđen pred javnim bilježnikom Antunom Novačićem iz Orahovice pod brojem: OU-229/2005 od 22.12.2005. godine (list 5-14) utvrđeno je da su tužiteljica i prednik tuženika Slavonska banka d.d. zaključili Ugovor o stambenom kreditu za kupnju lokala u iznosu od 115.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. na dan korištenja kredita. Kredit je odobren na rok vraćanja od 14 godina uz kamatu od 4,9 % godišnje dekurzivno. Otplaćuje se u jednakim mejsečnim anuitetima, a podmiruje se u kunskoj protuvrijednosti prema važećem srednjem tečaju za CHF Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja. Prva rata dospijeva do 1.2.2006. godine. Korisnik kredita prihvaća sve naknade izmjene visine kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru.

9. Prema iskazu tužiteljice (list 191-192) kredit je podignut kao stambeni kredit za osobne potrebe. Kredit je otplaćivala u kunama te je na početku rata po tome kreditu bila negdje oko 5.900,00 kn, a na kraju se povisila čak do 8.600,00 kn. U banci su joj ponudili obrazac za kredit koji je morala ispuniti i posebno nisu nešto razgovarali ili pregovarali. Osiguranje za taj kredit je bilo založno pravo na njezinoj kući i na kući njezinih roditelja. Sredstva su isplaćena na njezin tekući račun, a iskoristila ih je za kupovinu nekretnine. U banci su joj ponudili obrazac, tako da nije bila upoznata o plaćanju nekakve naknade. U tome pogledu nije mogla pregovarati i taj je kredit bio po principu "uzmi ili ostavi". S djelatnicom banke nije razgovarala niti o promjenjivosti kamatne stope, a niti o mogućnosti promjene tečaja. U početku su rate bile godinu - dvije relativno stabilne, a potom su se počele znatno povećavati. Ulazna naknada njoj je oduzeta od iznosa kredita prilikom isplate sredstava. U banci ju nisu upoznali o obvezi plaćanja ulazne naknade za obavljanje bankarskih usluga.

10. Kako je prema čl. 2. predmetnog Ugovora kredit odobren kao stambeni kredit za kupnju lokala gdje se očito obavlja određena djelatnost, sud ne prihvaća iskaz tužiteljice da je kredit podigla za osobne potrebe. Prihvaća da je kredit odobren za kupovinu nekretnine, ali da je ta nekretnina lokal i nije namijenjena za stanovanje. U takvim okolnostima, ocjena je ovoga suda da tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu nije zaključila sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13, 41/14 – dalje: ZOZP), kao fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njezinoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, dakle, da predmetni kredit nije zaključila kao potrošač te da se ovdje ne radi o potrošačkom ugovoru.

11. Kako tužiteljica prilikom zaključenja Ugovora nije bila u potpunosti upoznata o visinama naknade za obavljanje bankarskih usluga, već samo o trenutačnom iznosu od 1,50 % jednokratno unaprijed, navedeno ukazuje da se ta naknada mogla i mijenjati odlukom tuženika. Nadalje, kako je u čl. 6. st. 3. Ugovora o kreditu, koji je tipski Ugovor, utvrđeno da korisnik kredita ovlašćuje banku da u svakom trenutku bez ikakvog pitanja ili suglasnosti s njegove strane može teretiti njegovu partiju kredita za sve troškove koje ima banka, ista je neodređena i neodrediva u smislu čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO). Takva odredba je protivna prisilnim propisima i moralu društvo te je temeljem čl. 322. st. 1. ZOO ništetna i to neovisno o tome da li je tužiteljica kao korisnica kredita imala status potrošača ili ne. Stoga je sud donio odluku kao pod točkom I. izreke.

12. Kako je utvrđena ništetnost odredbe Ugovora u dijelu koji se odnosi na naknadu utvrđenu u čl. 6. st. 1. Ugovora, a tužiteljica je tuženiku temeljem te ništetne odredbe Ugovora dana 23.12.2005. godine isplatila naknadu za obradu zahtjeva u iznosu od 11.082,49 kn što je prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR iznosilo 1.470,90 EUR, što između stranaka nije sporno, tuženik je temeljem čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. ZOO u slučaju djelomične ništetnosti Ugovora dužan vratiti sve što je primio temeljem ništetne odredbe. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

13. U ovome slučaju osnova plaćanja naknade za obradu zahtjeva temeljena na Ugovoru o kreditu je otpala utvrđenjem ništetnih tih odredbi Ugovora, te je tuženik temeljem čl. 1111. ZOO-a obvezan izvršiti povrat primljenih novčanih sredstava, sukladno čl. 1015. ZOO-a kao nepošten stjecatelj s zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

14. Između stranaka nije bila sporna visina plaćene naknade od 1.470,90 EUR. Kako je naknada za obradu zahtjeva utvrđena ništetnom, sud je usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom II. izreke presude.

15. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, što je sukladno pravnom shvaćanju utvrđenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. godine. Prema navedenom shvaćanju tražbina tužiteljice nije mogla zastarjeti jer zastarijevanje počinje teći tek po pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost. Kako je ništetnost utvrđena ovom odlukom, potraživanje tužiteljice nije moglo zastarjeti.

16. Parnični troškovi tužiteljice u ovome postupku iznosili su 1.204,64 EUR, a sastojali su se od troškova sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, od troškova sastava jednog potrebnog podneska od 9.5.2025. u iznosu od 200,00 EUR, od troškova zastupanja na dvije rasprave održane 10.6.2025. i 2.7.2025. u iznosu od 400,00 EUR, od troškova pristupa na ročište za objavu i dostavu presude u iznosu od 100,00 EUR, od PDV-a u iznosu od 225,00 EUR te od sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 79,64 EUR. Kako je tužiteljica uspjela u sporu, tuženik joj je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan platiti navedene troškove zajedno s zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja presude pa do isplate.

17. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 29. kolovoza 2025.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužiteljica po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, R

[adresa],

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, Maksimirska 25.