P-3883/2023-29

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Stalna Služba u Supetru

21400 Supetar

Ulica Hrvatskih velikana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Anđelini Kliškić, u pravnoj stvari tužitelja JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Rebić, odvjetnik u Imotskom, protiv I. tuženice ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Hrvatskih velikana, II. tuženice, JCČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. i III. tuženika KC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., koje zastupa punomoćnik mr.sc. Dean Rahan, odvjetnik u Supetru, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. srpnja 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja Borisa Rebića, odvjetnika u Imotskom i I. tuženice te punomoćnika tuženika mr.sc. Deana Rahana, odvjetnika u Supetru, na ročištu za objavu presude 29. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1.- Ugovor o darovanju sklopljen dana 14. 02. 2022.g. između ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovateljice i njene kćeri JCČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao obdarenice proveden pod Z-7793/2022 u Zemljišnoknjižnom odjelu Supetar, zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška], a odnosi se na č. zem. [katastarska čestica] - pašnjak, voćnjak, gospodarska zgrada, zgrada, površine 3527 m2 od čega voćnjak 2356 m2, gospodarska zgrada 121 m2, pašnjak 1000 m2 i zgrada alatnica 50 m2, sve to k. o. [katastarska općina] gubi pravni učinak prema tužitelju JC, OIB: [osobni identifikacijski broj] radi naplate tužiteljeve tražbine od 24.553,72 eur (185.000,00 kn)¹ sa zakonskom zateznom kamatom počev od 08. 02. 2011.g. do isplate obračunate po stopi iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ( iz ostalih odnosa), tražbine od 2.243,02 eur (16.900,00 kn) sa navedenom zakonskom zatezom kamatom počev od 21. 07. 2017.g. do ispalte te iznosa od 748,22 eur (5.637,50 kn) sa navedenom zakonskom zateznom kamatom počev od 17. 05. 2018.g. do isplate, sve prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj P- 10700/15 od 21. 07. 2017.g. i rješenja o ovrsi istog suda brojOvr-1136/18 od 17. 05. 2018.g.

2.- Ugovor o darovanju sklopljen dana 16. 02. 2022.g. između JCČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovateljice i njenog supruga ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao obdarenika, ovjeren od v.d. javnog bilježnika Valerije Pernar iz Zagreba, proveden pod Z-8005/2022 u Zemljišnoknjižnom odjelu Supetar, zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška], a odnosi se na č. zem. [katastarska čestica] - pašnjak, voćnjak, gospodarska zgrada, zgrada, površine 3527 m2 od čega voćnjak 2356 m2, gospodarska zgrada 121 m2, pašnjak 1000 m2 i zgrada alatnica 50 m2, sve to k. o. [katastarska općina] gubi pravni učinak prema tužitelju JC, OIB: [osobni identifikacijski broj] radi naplate tužiteljeve tražbine od 24.553,72 eur (185.000,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom počev od 08. 02. 2011.g. do isplate obračunatom po stopi iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ( iz ostalih odnosa), tražbine od 2.243,02 eur (16.900,00 kn) sa navedenom zakonskom zatezom kamatom počev od 21. 07. 2017.g. do isplate te iznosa od 748,22 eur (5.637,50 kn) sa navedenom zakonskom zateznom kamatom počev od 17. 05. 2018.g. do isplate, sve prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj P-10700/15 od 21. 07. 2017.g. i rješenja o ovrsi istog suda brojOvr-1136/18 od 17. 05. 2018.g.

3.- Dužni su tuženici solidarno i u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate."

II. Nalaže se tužitelju JC naknaditi I., II. i III. tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je 14. rujna 2023. zaprimljena tužba tužitelja protiv I. do III. tuženika, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji.

2. U tužbi se navodi kako tužitelj temeljem ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj P-10700/15 od 21. sprnja 2017. ima novčano potraživanje prema pravnom predniku I. tuženice, njenom suprugu DC u iznosu od 185.000,00 kuna (24.553,72 eur-a) sa zateznim kamatama počevši od 8. veljače 2011. pa do isplate, trošak parničnog postupka u iznosu od 16.900,00 kuna (2.243,02 eur) za zateznim kamatama od 21. srpnja 2017. do isplate, kao i trošak ovršnog postupka Ovr-1136/18 u iznosu od 5.637,50 kn (5.637,50 eur) koje da nije namireno, pa je tužitelj kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak prema istom pod brojem Ovr-1136/2018 u kojem da je doneseno rješenje o ovrsi dana 17. svibnja 2018. koji da se uslijed smrti ovršenika vodi prema njegovoj supruzi kao nasljednici, odnosno prema I. tuženici. U tom ovršnom postupku ovršenik i njegova pravna slijednica, I. tuženica, da su poduzeli niz radnji i postupaka u onemogućavanju provedbe ovrhe kao i naplate ovrhovoditelja s osobitim uspjehom tako da ni ovrha ni naplata još uvijek nije provedena. I. tuženica da je u pokušaju onemogućavanja naplate vjerovnika zajednički i dogovorno sa svojom kćeri i svojim zetom, odnosno II. i III. tuženicima poduzela odgovarajuće radnje, pa da je tako svoju nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k.o. [adresa] 15. veljače 2022. darovala svojoj kćeri, I. tuženici, temeljem čega da je ista podnijela prijedlog zemljišnoknjižnom odjelu 25. veljače 2022. te se uknjižila pod brojem Z-7793/2022, kao i da je II. tuženica 16. veljače 2022., dva dana od dana kada joj je darovana nekretnina istu darovala svome suprugu KC, III. tuženiku, koji da je 28. veljače 2022. zemljišnoknjižnom odjelu podnio prijedlog te se uknjižio na predmetnoj nekretnini pod brojem Z-8005/2022. Stoga tužitelj navodi da je, uzimajući u obzir okolnosti sadržaja ovršnog spisa, bliskosti tuženika, besteretnog raspolaganja, vremena raspolaganja, izbjegavanja poreznih davanja, evidentno da su navedene pravne radnje poduzete na štetu vjerovnika, tužitelja, jer da ukoliko bi I. tuženica uspjela u ovršnom postupku Ovr-1136/18, te se ovrha obustavi, tužitelj da ne bi imao mogućnosti naplatiti se na nekretninama koje su predmetom darovanja, zbog čega isti pozivom na odredbu čl. 66. Zakona o obveznim odnosima predlaže kao u tužbenom zahtjevu navedenom u točki I. izreke presude.

3. U svom odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda 7. prosinca 2023. tuženici su naveli kako ne osporavaju potraživanje tužitelja prema pok. DC utvrđenih pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovnog broja O-10700/15 od 21. srpnja 2017., činjenicu vođenja ovršnog postupka pod poslovnim brojem Ovr-1136/18 kao ni činjenicu da su sklopili ugovore o darovanju od 14. veljače 2022. i 16. veljače 2022. koji su navedeni u tužbi. Tuženici navode kako je pregledom ovršnog predmeta razvidno da je ovršpni postupak u tijeku, da je sud donio rješenje o ovrsi i upisao zabilježbu ovrhe u zemljišnoj knjizi te da je u daljnjem tijeku postupka trebao donijeti o odluke glede provedbe donesenog rješenja o ovrsi, što a znači ići dalje u postupak, utvrditi vrijednosti navedenih nekretnina, provesti njihovu prodaju kojom bi se namirilo ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom, što da sud nije učinio unatoč njihovom požurivanju, pa da se podnošenje ove tužbe ukazuje bespredmetnom. Ističu da bi tužitelj eventualno mogao podnijeti ovakvu tubu samo i ukoliko se ni na koji način njegovo potraživanje ne može naplatiti provođenjem već donesenog rješenja o ovrsi, a u konkretnom slučaju da to nije ispunjeno. Navode dalje, da I. i II. tuženica nisu poduzele niti jednu radnju u ovršnom postupku kojim bi na bilo koji način onemogućili provođenje ovrhe i naplatu ovrhovoditelja, a ugovori i kupoprodaji nekretnina kojim je pok. MC otuđio naznačene stanove da su sklopljeni daleko prije podnošenja ovršnog prijedloga, a I. tuženica da nije imala niti saznanja o ovršnom postupku do podnošenja ove tužbe. Konačno tuženici se pozivaju na odredbu čl 66. Zakona o obveznim odnosima tvrdeći kako tužitelj u postupku nije dokazao insolventnost dužnika kao nužnu pretpostavku za pobijanje dužnikovih pravni radnji te na odredbu čl. 140. Zakona o nasljeđivanju prema kojoj je tužitelj mogao u roku od tri mjeseca zahtijevati da se ostavina odvoji od imovine nasljednika, čime bi spriječio da nasljednik raspolaže stvarima i pravima ostavine dok se ne naplati tužitelj. Tuženi ističu da prema rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Dinka Martinovića poslovnog broja O-2009/21 od 18. svibnja 2022. donesenog u ostavinskom postupku iza pok. DC da je navedeno kako njegovu ostavinu sačinjavanju broje nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], kao i brojne druge nekretnine u izvanknjižnom vlasništvu.

4. Dodatno u svom podnesku zaprimljenom 2. travnja 2025. tuženici su naveli da se u konkretnom slučaju ne radi o besplatnom raspolaganju već o naplatnom raspolaganju navedenom u čl. 67.st.1. ZOO-a, pa ističu i prigovor nepravodobnosti tužbe, odnosno da je tužba podnesena izvan roka od jedne godine zbog čega da tužbu treba odbaciti. Navedeno da je razvidno iz zemljišnoknjižnog izvatka za nekretnine koje su bile predmetom darovnih ugovora, iz kojeg proizlazi da u istom postoje upisana založna prava u korist SC u iznosu od 620.000,00 eura, J Č i Caglevičove K u iznosu od 38.600,00 eura i iznosu od 12.400,00 eura, te FC u iznosu od 32.000,00 eura, a sva navedena založna prava da su izbrisana što da je vidljivo iz povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine, a dugove da je u cijelosti platio III. tuženik što da proizlazi iz prijepisa transakcija koje tuženici dostavljaju uz podnesak. Tuženici navode da je III. tuženik ugovorio s I. tuženicom da ista izvrši prijenos prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na svoju kćer, II. tuženicu, nakon čega da je ista prenijela pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na svog supruga uz uvjet da III. tuženik isplati u cijelosti založne vjerovnike koji su imali upisana založna prava na toj nekretnini, a nakon izvršenih prijenosa prava vlasništva na označenoj nekretnini III. tuženik da je isplatio sve založne vjerovnike i podmirio dugovanja u cijelosti te izvršio parcelaciju čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pri čemu da su formirane novonastale čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Dalje se navodi da su III. tuženik i II. tuženica 17. travnja 2024. sklopili ugovor o darovanju nekretnina predmet kojeg je nekretnina označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], temeljem kojeg se EC upisala kao vlasnica iste, da bi 17. travnja 2024. ista tu nekretninu ponovno darovala svojoj majci I. tuženici temeljem ugovora o darovanju koji da je predan ovom sudu na uknjižbu pod poslovnim brojem Z. -9604/2025, iz čega da proizlazi da je I. tuženici vraćeno vlasništvo nekretnine označen kao čest. zem. [katastarska čestica], dok je III. tuženik ostao vlasnikom nekretnine označene kao čest.ze. 1682/4 i 1682/5. Podneskom dostavljenim u spis 17. travnja 2025. tuženici su naveli da je I. tuženica uplatila iznos od 20.000,00 eura tužitelju za što su dostavili dokaz u vidu uplatnice.

5. U svom podnesku zaprimljenom u spis 23. travnja 2025. tužitelj se usprotivio svim navodima tuženika iz odgovora na tužbu i podnesaka.

6. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], vjenčanog lista Splitsko-dalmatinske županije, Matični ured Imotski od 7. rujna 2023., zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja JC protiv ovršenika DC, od 12. rujna 2017., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Dinka Martinovića pod poslovnim brojem O-2009/21 iza pok. DC, pregledom i čitanjem spisa ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-1136/18, Z-7793/22 i Z-8005/2022, specifikacije osnove za plaćanje P-10700/15 od 5. ožujka 2024., uplatnice na iznos od 20.000,00 eura uplatitelja ČC na ime JC, te saslušanjem parničnih stranaka.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanje pravnih radnji I. do III. tuženika poduzetih na štetu tužitelja, i to Ugovora o darovanju sklopljenog 14. veljače 2022. između I. tuženice ČC i njezine kćeri, II. tuženice VC te Ugovora o darovanju sklopljenog 16. veljače 2022. između II. tuženice JCČ i III. tuženika ŠC.

9. Među strankama u tijeku postupka nije bilo sporno da tužitelj ima prema pravnom predniku I. tuženice pok. DC ukupno dospjelo, a nepodmireno potraživanje u iznosu od 185.000,00 kn (24.553,72 eur) sa zateznim kamatama od 8. veljače 2011., trošak parničnog postupka u iznosu od 16.900,00 kn (2.243,02 eura) za zateznim kamatama od 21. srpnja 2017. te trošak ovršnog postupka Ovr-1136/18 u iznosu od 5.637,50 kn (748,22 eura), a sve temeljem presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj P- 10700/15 od 21. srpnja 2017.

10. Također, među strankama nije bilo sporno ni to da je radi naplate ranije navedenog potraživanja kod ovog suda u tijeku ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-1136/18, a sve po prijedlogu ovdje tužitelja kao ovrhovoditelja protiv pok. DC, pravnog prednika I. tuženice, koji postupak se sada uslijed smrti vodi protiv ovdje I. tuženice.

11. Među strankama također nije bilo sporno da su I. tuženica i II. tuženica sklopile ugovor o darovanju 14. veljače 2022. kojim je I. tuženica darovala II. tuženici nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kao i da su II. tuženica i III. tuženik sklopili ugovor o darovanju 16. veljače 2022. kojim je II. tuženica darovala III. tuženiku nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

12. Konačno, među strankama nije bilo sporno ni to da su I. tuženica i II. tuženica majka i kćer, a II. tuženica i III. tuženik bračni drugovi.

13. Tuženici su podneskom od 2. travnja 2025. istaknuli da se u konkretnom slučaju ne radi o besplatnom raspolaganju već o naplatnom raspolaganju navedenom u č. 67. st. 1. ZOO-a a da se prema odredbi čl. 71. ZOO-a tužba za pobijanje može podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganja iz čl. 67.st.1. ZOO-a, pa kako je tužba podnesena 8. rujna 2023. a raspolaganja da su poduzeta ugovorima koji su sklopljeni 14. veljače 2022. i 16. veljače 2022. to da je tužba podnesena izvan roka te ju je potrebno odbaciti. Tuženici temelje tvrdnju da se u konkretnom slučaju radi o naplatnom raspolaganju na činjenici da je iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi da su na istoj postojala upisana založna prava u korist više osoba u ukupnom iznosu od 167.800,00 eura, koja da su izbrisana, a dugove da je u cijelosti platio III. tuženik.

14. Međutim, odredbom čl. 299. st . 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne radi utvrđivanja iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, dok je stavkom 2. istog članka propisano da stranke mogu i tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Stavkom 3. istog članka propisano je da sud neće uzeti u obzir nove činjenice i i nove dokaze koje su stranke iznijele odnosno predložiti protivno stavku 2. istog članka.

15. S obzirom da je prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen na ročištu 12. ožujka 2024., a da je tužitelj podnesak u kojem prvi put iznosi činjenicu da sporni ugovori o darovanju zapravo predstavljaju naplatne pravne poslove, dostavio ovom sudu 2. travnja 2025., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, pri čemu se u konkretnom slučaju ne bi radilo o situaciji iz čl. 299. st. 2. ZPP-a jer ne postoje razlozi zbog kojih tuženici takve činjenice i dokaze nisu mogli priložiti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, sud navode tuženika iz podneska od 2. travnja 2025. nije uzeo u obzir.

16. Nadalje, ostalo je kao sporno u ovom postupku utvrditi jesu li ispunjene sve pretpostavke radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odnosno radi pobijanja Ugovora o darovanju od 14. veljače 2022. i 16. veljače 2022.

17. Čitanjem i pregledom spisa ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-1136/18 utvrđeno je da je postupak iniciran ovršnim prijedlogom ovrhovoditelja JC, ovdje tužitelja protiv ovršenika DC radi naplate novčanog potraživanja temeljem pravomoćne i ovršne presude ovog suda pod poslovni brojem P-10700/15 od 21. sprnja 2017., te je ovršni sud povodom takvog prijedloga donio rješenje o ovrsi od 17. svibnja 2018. pod poslovnim brojem Ovr-1136/18 kojim je odredio ovrhu na suvlasničkim dijelovima čest. zem. [katastarska čestica]/, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] odnosno na posebnim dijelovima nekretnine i to baš 1. – suvlasnički dio: 205/10000 ETAŽNO VLANSIŠTVO (E-1) [broj poduloška]-posebni dio nekretnine-poslovni prostor u etaži podruma površine 23,71 m2, u prikazu označen PP1 i žutom bojom koji se sastoji od dvije prostorije i WC-a, 2.-suvlasnički dio 215/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E2) [broj poduloška] – posebni dio nekretnine – poslovni prostor u etaži podruma površine 24,89 m2, u prikazu označen PP2 i crvenom bojom koji se sastoji od jedne prostorije i WC-a, 3. - Suvlasnički dio: 424/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8) [broj poduloška] - posebni dio nekretnine - stan u etaži prizemlja, površine 48,93 m2,u prikazu označen S5 i crvenom bojom, koji se sastoji od dvije sobe, kupatila, logie, kuhinje i dnevnog boravka sa hodnikom, 4. Suvlasnički dio: 113/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 9)- posebni dio nekretnine - stan u etaži prizemlja površine 13,11 m2, u prikazu označen S6 i plavom bojom, koji se sastoji od kupatila, kuhinje i dnevnog boravka, zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žalbu je 2. listopada 2018. podnio ovršenik MC. Također, u spisu prileži i prigovor trećih osoba IC i LC koji tvrde da je vlasnik 8. suvlasničkog udjela, čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], (E-(), 424/10000 dijela, stan u prizemlju površine 48,93 m2 IC, a da je vlasnik suvlasnički dijela 215/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E2) [broj poduloška] – posebni dio nekretnine – poslovni prostor u etaži podruma površine 24,89 m2, u prikazu označen PP2 i crvenom bojom koji se sastoji od jedne prostorije i WC-a, 3, LC, koji da su vlasništvo navedenih dijelova nekretnine stekli kupoprodajnim ugovorima sa DC. Zaključkom suda od 28. ožujka 2025. upućene su treće osobe LC i OC da u roku od petnaest dana pokrenu parnicu radi proglašenja da ovrha na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] nije dopuštena zbog razloga navedenih u njihovim prigovorima.

18. Čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u trenutku zaključenja glavne rasprave utvrđeno je da kao vlasnica iste upisana I. tuženica.

19. Također, čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koji prileži i spisu ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-1136/18 utvrđeno je da je I. tuženica ČC upisana kao suvlasnica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to 1. suvlasnički dio: 205/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E1) -posebni dio nekretnine – poslovni prostor u etaži priezoznačene kao

20. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako njegovo potraživanje prema prvotuženici ČC egzistira još od 2017. godine, a da se zapravo radi o potraživanju koje je on imao prema njezinom pok. suprugu., da se radi se o iznosu koji je naveden u tužbi zajedno sa zateznim kamatama. Tužitelj je naveo da je točno da je tijekom ovog postupka prvotuženica na ime predmetnog duga uplatila iznos od 20.000,00 EUR-a, međutim to da predstavlja manje od 1/3 potraživanja koje on ima prema njoj, a po njegovoj procjeni zajedno sa kamatama i troškovima da je preostao dug u iznosu preko cca. 40.000,00 EUR-a. Tužitelj je naveo da ne zna ima li prvotuženica osim ovih nekretnina s kojima je raspolagala, neke druge nekretnine, a niti je li ista zaposlena. Ovršni postupak koji je u tijeku, a koji je pokrenut na njegov prijedlog 2018. godine da se dosta zakomplicirao, a sve iz razloga jer je pok. suprug tuženice MC podnosio u tom postupku prigovore iako je rekao da ih neće podnositi, a osim toga da su prigovore podnosili i treće osobe, zbog čega da je završetak tog postupka vrlo neizvjestan. U postupku da je procijenjena samo jedna nekretnina u vlasništvu prvotuženice, i to u iznosu od 103.000,00 EUR-a, dok je za ostale također sudski vještak izašao na lice mjesta, međutim procjembeni elaborat da još nije dostavljen u spis. Na pitanje kako je došao do zaključka da uplata koju je tuženica izvršila u iznosu od 20.000,00 EUR-a predstavlja manje od 1/3 duga tužitelj je naveo da je izračun zatražio od FINA-e te da je taj izračun dostavio punomoćniku tuženika.

21. I. tuženica je u svom iskazu navela da je točno da postoji dug kojeg tužitelj spominje u tužbi, a koji dio duga da je isplatila, naime, tužitelju da je platila 20.000,00 EUR-a i to tako što je prodala jednu nekretninu u Imotskom, koja je također bila vlasništvo njenog pok. supruga. Osim ovih nekretnina koje su bile predmet darovanja, odnosno koje je darovala svojoj kćeri, a ona ih je potom darovala svom suprugu, da ima tri nekretnine u [adresa], a koje nekretnine da su predmet ovršnog postupka koji se vodi. Navela je da prima obiteljsku mirovinu u iznosu od 330,00 EUR-a, s tim da ima i kredit koji joj se odbija od mirovine. Inače da je sezonski zaposlena u "Supetrus hotelima" sa mjesečnom plaćom otprilike od 700,00 EUR-a. Što se tiče nekretnina koje su predmet darovnog ugovora navela je da je bilo puno ljudi kojima je njezin suprug ostao dužan, a za što oni da nisu ni znali, zbog čega je ona zamolila svoju kćer i zeta da joj pomognu, a da će ona njima prepustiti te nekretnine, kako ih ne izgubili. Međutim, kako kasnije oni nisu htjeli imati posla sa sudom da su joj te nekretnine vratili u vlasništvo, tako da je ona ponovno vlasnica tih nekretnina.

22. Odredbom članka 66. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje u tekstu: ZOO-a)) u stavku 1. propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Stavkom 2. propisano je je da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Stavkom 3. propisano je da se pod pravnom radnjom razumijeva i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza.

23. Odredbom čl. 67. ZOO-a propisano je da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Također, u stavku 2. propisano je da ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno. Stavkom 3. propisano je da kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

24. Člankom 69. st. 1. ZOO-a propisano je da se pravna radnja dužnika pobija tužbom ili prigovorom. Pri tome se tužba za pobijanje podnosi protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika, kako je to propisano u stavku 2., istog članka, a ako je treći otuđio nekim naplatnim poslom korist pribavljenu raspolaganjem koje se pobija, tužba se može podnijeti protiv pribavitelja samo ako je ovaj znao da se pribavljanje njegovih prednika moglo pobijati, a ako je tu korist otuđio besplatnim poslom, tužba se može podnijeti protiv pribavitelja i ako on to nije znao. (st.3.) Tuženik može izbjeći pobijanje ako ispuni dužnikovu obvezu. (st.4.)

25. Odredbom čl. 70. ZOO-a propisano je da ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.

26. U članku 71. ZOO-a propisani su rokovi za podnošenje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, pa je tako u st 1. navedeno da se tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine. Rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju, kako je to propisano u st. 2. istog članka.

27. Iz navedenih odredbi proizlazi da za uspješno pobijanje pravne radnje dužnika tužitelj kao vjerovnik mora dokazati kumulativno ispunjenje pretpostavki propisanih člankom 66. ZOO-a, a to su dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, pravna radnja dužnika, insolventnost dužnika i postojanje oštećenja vjerovnika, kao i posebna pretpostavka propisana člankom 67. ZOO-a. Pri tome je za reći da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako uslijed njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikova potraživanja, a vjerovnik kao tužitelj mora dokazati stvarnu ili vjerojatnu nenaplativost tražbine. Naime, pravna radnja dužnika mora dovesti do negativne promjene u dužnikovoj imovini zbog koje je namirenje vjerovnika postalo otežano ili potpuno onemogućeno. Oštećenje vjerovnika postoji kada zbog poduzete radnje dužnik više nema dovoljno imovine za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

28. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je tražbina tužitelja utvrđena pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda pod poslovnim brojem O.1070/15 od 21. srpnja 2015., temeljem koje je tužitelj i pokrenuo ovršni postupak također pred ovim sudom, a iz koje presude je razvidno da je tražbina tužitelja dospjela za naplatu. Također, nedvojbeno je u postupku te nesporno među stankama da su Ugovori o darovanju koji se tužbom pobijaju sklopljeni 14. veljače 2022. između I. tužiteljice i II. tuženice, koje su majka i kćer, te 16. veljače 2022. između II. tuženice i III. tuženika koji su bračni drugovi, pa se u konkretnom slučaju ne zahtijeva njihovo znanje da poduzetim raspolaganjem nanose štetu tužitelju. Također, ugovori koji se pobijaju sklopljeni su 14. veljače 2022. i 16. veljače 2022., a tužba je u ovom predmetu podnesena 8. rujna 2023., pa kako se u konkretnom slučaju radi o ugovorima o darovanju kao besplatnim pravnim poslovnima, to je sud utvrdio da je tužitelj tužbu podnio unutar roka od tri godine propisanog odredbom čl. 71. ZOO-a.

29. Međutim što se tiče pretpostavke insolventnosti dužnika odnosno u konkretnom slučaju I. tuženice te postojanje oštećenja vjerovnika odnosno tužitelja za navesti je da tužitelj, iako je to bio dužan, nije u postupku dokazao činjenice da uslijed sklapanja ugovora o darovanju od 14. veljače 2022. I. tuženica nema dovoljno sredstava za ispunjenje njegove dospjele tražbine. Naime, tužitelj samo paušalno navodi da činjenica što ovršni postupka koji je u tijeku prema I. tuženici još uvijek nije okončan, kao i činjenica da je I. tuženica raspolagala svojom nekretninom u korist svoje kćeri, ukazuje na to kako je takvim raspolaganjem I. tuženica nanijela tužitelju štetu, a bez da pri tome predlaže ili prilaže bilo kakve dokaze kojima bi se utvrdila činjenica insolventnosti I. tuženice. Štoviše, iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je I. tuženica Ugovorom o darovanju od 14. veljače 2022. raspolagala nekretninom označenom kao čest. zem. [katastarska čestica], ko. [katastarska općina], međutim, I. tuženica osim navedene nekretnine u vlasništvu ima i nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica], kuća, dvor, ukupne površine 536 m2, i to 1. suvlasničkog dijela:

205/10000 etažno vlasništvo (E-1) – posebni dio nekretnine – poslovni prostor u etaži podruma površine 23,71 m2, u prikazu označen PP1 i žutom bojom, koji se sastoji od dvije prostorije i WC-a, zatim 2. suvlasnički dio nekretnine – poslovni prostor u etaži podruma površine 24,89 m2, u prikazu označen PP2 i crvenom bojo, koji se sastoji od jedne prostorije i WC-a te 8. suvlasnički dio: 424/10000 etažno vlasništvo (E-8) – posebni dio nekretnine – stan u etaži prizemlja, površine 48,93 m2, u prikazu označen S5 i crvenom bojom, koji se sastoji od dvije sobe, kupatila, logie, kuhinje i dnevnog boravka sa hodnikom, a za koje nekretnine je utvrđeno da su predmetom ovršnog postupka koji tužitelj vodi prema I. tuženici, i u kojem postupku je ovršni sud odredio procjenu nekretnina na ročištu pa je za očekivati da će se tužitelj moći u konačnici i naplatiti u tom postupku. Također, I. tuženica je u svom iskazu navela da je ista korisnica mirovine u iznosu od 330,00 eura, te sezonski radnik u Svpetrus hotelima d.d. s mjesečnim primanjima od 700,00 eura, međutim tužitelj u postupku nije dostavio dokaze na okolnost zaposlenosti tuženice, odnosno njezinih mjesečnih prihoda te obveza, odnosno dokaze na okolnosti da se njegovo potraživanje nije moglo naplatiti od mjesečnih primanja I. tuženice. Štoviše, čak i sam tužitelj u svom podnesku od 4. ožujka 2024. navodi kako je I. tuženica naslijedila dostatno imovine i osim one obuhvaćene ovrhom da može "galantno" podmiriti ostaviteljeve dugove, a koji navodi su kontradiktorni pravnoj prirodi instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji.

30. Dakle, iz svega navedenog jasno proizlazi da tužitelj u postupku nije dokazao da poduzetim raspolaganjem, odnosno sklapanjem Ugovora o darovanju sa II. tuženicom, I. tuženica, kao dužnik temeljem ovršne isprave kojom raspolaže tužitelj, nema dovoljno sredstava za ispunjenje njegovog potraživanja, odnosno nije dokazao stvarnu ili vjerojatnu nenaplativost tražbine, pa samim tim e nije dokazao pretpostavku njegova oštećenja zbog poduzetog raspolaganja, jer iz rezultata provedenog dokaznog postupka jasno proizlazi da I. tuženica ima i druge imovine iz koje se tražbina tužitelja vrlo vjerojatno može naplatiti, posebno uzimajući u obzir činjenicu da je I. tuženica tijekom ovog postupka podmiri dio duga i to u ukupnom iznosu od 20.000,00 eura, koju činjenicu tužitelj niti ne spori.

31. Slijedom navedenog, a kako iz rezultata provedenog dokaznog postupka jasno proizlazi da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke propisane člankom 66. ZOO-a te posebna pretpostavka iz čl. 67. ZOO-a, koje moraju biti ispunjen eda bi sud usvojio tužbeni zahtjev radi pobijanja dužnikovih pravni radnji poduzetih na štetu vjerovnika to je njegov tužbeni zahtjev sud odbio kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

32. U nastavku je odlučeno o troškovima postupka.

33. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, a tuženici su na ročištu od 15. srpnja 2025. predali pisani zahtjev za naknadu troška, u nastavku je sud odlučio o tom zahtjevu.

34. Tuženicima zastupanim po odvjetniku valjalo je dosuditi troškove parničnog postupka polazeći od odredbi članka 154. stavak 1., članka 155. stavak 1. i članka 164. stavka 1. ZPP-a , u svezi s Tbr. 8. st. 1., Tbr. 9. st. 1., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13 i 143/14).

35. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužiteljima je za sastav odgovora na tužbu priznato 250 bodova, za pristup na pripremno ročište od 12. ožujka 2024., 24. travnja 2025 i 15. srpnja 2025. po 250 bodova, što ukupno iznosi 1000 bodova. Kako vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura sukladno Tbr. 50 Tarife, tužiteljima je priznat iznos od 2.000,00 eura koji iznos uvećan za 25 % PDV-a iznosi 2.500,00 eura.

36. Tuženicima nije priznat zatraženi trošak sastava podneska, jer nije razvidno na koji se podnesak isti odnosi, a sud odlučuje o zahtjevu za naknadu troškova na određeni zahtjev stranke.

37. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

38. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Supetru, 29. kolovoza 2025.

Sutkinja

Anđelina Kliškić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku, Boris Rebić, odvjetniku u Imotskom

- I. do III. tuženicima, po punomoćniku mr.sc. Dean Rahan odvjetnik u Supetru

- u spis