Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV 2

Povrv-72/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu tog suda Barbari Mendeš, u pravnoj stvari tužitelja Stanić d.o.o., OIB 50056415529, Kerestinečka cesta 57A, 10431 Kerestinec, zastupani po direktoru SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i punomoćniku Ružici Grbavac, odvjetniku u Sesvetama, protiv ovršenika FV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], nakon održane glavne i javne rasprave dana 9. srpnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i izočnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude 29. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita, Domovinskog rata 45, poslovni broj: Ovrv-147/2020 od 24.11.2020., u dijelu u kojem je naloženo ovdje tuženiku FV, [adresa] (ranije vlasnik obrta za ugostiteljstvo [obrt], [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju STANIĆ d.o.o., Kerestinec, Kerestinečka cesta 57/A, OIB: 50056415529 novčanu tražbinu u iznosu od ukupno 1.612,54 kn/214,02 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava po čl. 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena, s time da je referentna stopa jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu umanjenoj za 3 postotna poena, tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

Iznos od 1.196,29 kn/158,77 EUR s kamatom od 17.07.2019.

Iznos od 416,25 kn/55,25 EUR s kamatom od 11.08.2019.

do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, u roku od 8 dana. kao i da tužitelju namiri tražbinu posebne naknade za troškove prouzročene vjerovniku dužnikovim zakašnjenjem u iznosu od ukupno 80,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava po čl. 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena, s time da je referentna stopa jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu umanjenoj za 3 postotna poena, tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

Iznos od 40,00 EUR s kamatom od 17.07.2019.

Iznos od 40,00 EUR s kamatom od 11.08.2019.

do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, u roku od 8 dana.

II/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita, Domovinskog rata 45, poslovni broj: Ovrv-147/2020 od 24.11.2020., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 387,50 kn/51,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24.11.2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II./ Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 239,96 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja podnio protiv tuženika, ranije ovršenika, javnom bilježniku Sandri Jelavić, sa sjedištem u [adresa] dana 31. kolovoza 2020. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 214,02 EUR (1.612,54 kn), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate, kako je to sadržano u prijedlogu za ovrhu uz naknadu troškova ovršnog postupka, sve u roku 8 dana.

2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Sandre Jelavić sa sjedištem u [adresa] posl. br. Ovrv-147/2020, dana 24. studenog 2020. određena je predložena ovrha te su tužitelju priznati nastali troškovi postupka u iznosu od 51,16 EUR (387,50 kn).

3. Dana 2. veljače 2021., zaprimljen je prigovor ovršenika FV u kojem isti traži da ga se oslobodi plaćanja tražbine, budući je predmet ovrhe račun za koji je bio oslobođen plaćanja u dogovoru s tadašnjim dostavljačem imena ŽV i trgovačkim putnikom imena CV. Razlog tog oslobođenja plaćanja računa je isporuka robe (sladoleda) koji se otopio radi neispravne škrinje. Škrinja je duže vremena bila neispravna. Navodi da je gospodin ŽV trebao zatražiti financijsko odobrenje od gospodina CV da ga se oslobodi plaćanja računa zbog tehnički neispravne škrinje, što isti činjenično nije učinio, budući da nikada nije dobio pisanu potvrdu o oslobađanju plaćanja navedenog računa.

4. Spis je o prigovoru ovršenika dostavljen Općinskom sudu u Splitu, koji se rješenjem posl.br. Povrv-856/2021-3 od 19. travnja 2021. oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravoj stvari, te je određeno da će se po pravomoćnosti rješenja spis dostaviti Općinskom sudu u Makarskoj, kao mjesno nadležnom za postupanje, obzirom na prebivalište ovršenika.

5. Općinski sud u Makarskoj Stalna služba u Imotskom rješenjem posl. br. Povrv- 164/2021-5 od 3. listopada 2022.odbacio je prigovor ovršenika FV kao nepotpun.

6. Postupajući po žalbi ovršenika od 31. listopada 2022., Županijski sudu Dubrovniku, rješenjem posl. br. Gž-1037/2022 od 8. veljače 2023. uvažio je žalbu ovršenika, te je rješenje Općinskog suda u Makarskoj Stalna služba u Imotskom br. Povrv-164/2021-5 od 3. listopada 2022. ukinuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu radi nastavka postupka. u obrazloženju odluke sud je istakao da protivno utvrđenju i činjeničnom pravnom zaključku prvostupanjskog suda da ovršenik nije naveo razloge pobijanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, da iz navoda prigovora proizlazi da je ovršenik obrazložio razloge zbog kojih smatra da nije u obvezi platiti navedeni račun temeljem kojeg je sud odredio ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Ovršenik je prigovoru naveo da je škrinja za sladoled bila neispravna, da su predstavnici ovrhovoditelja o tome obaviješteni i da je ibo oslobođen obveze plaćanja, pa je stoga žalba ovršenika prihvaćena, pa je stoga donesena odluka u skladu s odredbom čl. 380. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,

25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu: ZPP), a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 i 114/22 – dalje: OZ).

7. Rješenjem Općinskog suda u Makarskoj Stalna služba u Imotskom posl. br. Povrvr-72/2023-2 od 16. siječnja 2024. stavljeno je van snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika od studenog 2020., u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute provedene radnje, određeno je da će povodom prigovora ovršenika, a temeljem čl. 58. st. 3. OZ, postupka provesti parnični odjel ovog suda kao u prigovoru protiv platnog naloga.

8. Postupajući u skladu s odredbom čl. 461.a . st. 3. i 4. ZPP-a, u nastavljenom parničnom postupku tužitelj je u svom podnesku od 11. veljače 20204. da je iz sadržaja prigovora tuženika razvidno da tuženik ne spori preuzimanje robe koja je predmet utuženja, već samo neosnovano iznosi činjenice kojima pokušava izbjeći plaćanje dugovanja tužitelju. Navodi da su neistinite tvrdnje tuženika da su mu predmetni računi trebali biti stornirani. Člankom 9. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) propisana je dužnost sudionika u obveznom odnosu da izvrše svoju obvezu, te su odgovorni za njezino ispunjenje. Nesporno je da su stranke bile u poslovnom odnosu na način da je tuženik kao kupac, naručio i preuzeo robu iz prodajnog asortimana tužitelja, kao prodavatelja, specificiranu po računima u privitku, uredno isporučenu od strane tužitelja, a za koju mu tuženik kao kupac po dospijeću nije platio cijenu sukladno članku 376. st. 1. ZOO-a. Tužitelj potražuje od tuženika ukupan iznos od 1.612,54 kune/214,02 EUR, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, po osnovi isporučene robe specificirane po računima kako nastavno slijedi:  broj računa 428/822-1 s datumom dospijeća 16.07.2019.g. na iznos od 1.196,29 kuna (uključen PDV 25%)/158,77 EUR (uključen PDV 25%)

 broj računa 760/822-1 s datumom dospijeća 10.08.2019.g. na iznos od 416,25 kuna (uključen PDV 25%)/55,25 EUR (uključen PDV 25%).

Navodi da je iz otpremnice-računa br. 428/8221 od 09.07.2019.g. vidljivo da je tuženik preuzeo predmetnu robu u iznosu od 1.196,29 kuna (uključen PDV 25%)/158,77 EUR (uključen PDV 25%), dok je iz otpremnice-računa br. 760/822/1 od 03.08.2019. vidljiv primitak taksativno navedene robe u iznosu od 416,25 kuna (uključen PDV 25%)/55,25 EUR (uključen PDV 25%) Dakle, tužitelj je tuženiku isporučio svu robu fakturiranu po utuženim računima što je razvidno iz potpisanih otpremnica-računa. Opreza radi, tužitelj predlaže da obveže tuženika da se izjasni je li u utužene račune u ovom predmetu proveo kroz svoje poslovne knjige i koristio pravo na odbitak pretporeza temeljem istih, odnosno da u spis dostaviti isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza temeljem utuženih računa. Podredno, tužitelj predlaže da Sud tijekom dokaznog postupka zatraži od Ministarstva financija RH, nadležne Porezne uprave podatak da li je tuženik naprijed navedene račune br. 428/822-1 od 09.07.20219.g. i br. 760/822/1 od 03.08.2019.g. knjižio u svojim poslovnim knjigama, te temeljem istih izvršio odbitak pretporeza, a zavisno od dobivenih podataka, tužitelj podredno predlaže da Sud provede dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost utvrđenja da li je između tužitelja i tuženika postojala poslovna suradnja u navedenom periodu, kolika je ta suradnja bila, da li je tužitelj izdao tuženiku sporne račune, da li je tuženik knjižio sporne račune u svojim poslovnim knjigama, te koliko je tuženik ostao dužan platiti po spornim računima. Tužitelj potražuje na temelju odredbe članka 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi iznos od po 40,00 EUR (slovima: četrdeset eura) po osnovi posebne naknade zbog ovršenikovog/tuženikovog zakašnjenja s ispunjenjem novčane obveze koja se temelji na sljedećim računima:

- broj računa 428/822/1 s datumom dospijeća 16.07.2019.g.

- broj računa 760/822/1 s datumom dospijeća 10.08.2019.g.

Nadalje, tužitelj potražuje nastale troškove ovršnog postupka posl.br. Ovrv-147/2020 i to: za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 250,00 kn/33,18 EUR (bez PDV-a), trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 100,00 kuna/13,27 EUR (25%PDV uključen), te javnobilježnički trošak u iznosu od 37,50 kuna/4,97 EUR (25%PDV uključen) odnosno sveukupno iznos od 387,50 kuna/51,43 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi tj. 24.11.2020.g. pa do isplate.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 214,02 EUR (1.612,54 kn), uvećano za iznos od 80,00 EURA (ukupno 294,02 EUR) pa se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. u svezi s čl. 460. ZPP-a.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u otvorene stavke tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 27. kolovoza 2020. na ime partnera [obrt], ugostiteljski obrt, vlasnik FV (list 6 spisa), izvadak iz obrtnog registra obrta [obrt], obrt za ugostiteljstvo, vlasnik FV, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu od 31. kolovoza 2020. (list 8 spisa), preslik računa tužitelja br. 428/822/1 (list 52-53 spisa), otpremnica račun br. 428/822 (list 54-55 spisa), preslik računa tužitelja br. 760/822/1 (list 56 spisa), otpremnica – račun 760/822 (list 57 spisa), dopis Porezne uprave PU Split Ispostava Makarska klasa: 410-01/24-04/9 Urbroj: 513-07- 17-04-24-2 od 3. prosinca 2024. (list 94 -101 spisa), nakon čega je sud, cijeneći rezultate provedenog dokazanog postupka, temeljem odredbe čl.7. i 8. ZPP-a, odlučio kao u izreci. Druge dokaze sud nije izvodio, budući da stranke nisu stavljale daljnje dokazne prijedloge temeljem čl.7. st.1. i čl. 219. ZPP-a.

9. Tužitelj je tijekom postupka odustao od izvođenja predloženog dokaza financijsko-knjigovodstvenog vještačenje na okolnost utvrđenja je li između tužitelja i tuženika postojala poslovna suradnja u navedenom periodu, kolika je suradnja bila, te je li tužitelj tuženiku izdao sporne račune, te je li tuženik sporne račune knjižio u svojim poslovnim knjigama, te koliko je u obvezi platiti tužitelju po spornim računima kao suvišno i nepotrebno, jer je tuženik zaprimio robu po računima, i nije platio, što proizlazi iz isprave koje prileže spisu.

10. U tijeku postupka određeno je i izvođenje predloženog dokaza saslušanjem parničnih stranka, od kojeg dokaznog prijedloga je prvotno tužitelj odustao smatrajući isto suvišnim, jer je tuženik zaprimio robu po utuženim računima, a zz tužitelja može iskazivao samo na okolnost da su tuženiku ispostavljeni računi za robu koju je tuženik uredno zaprimio, a nije ju platio tužitelju, što je nesporno iz isprava koje prileže spisu. Sud je unatoč naprijed navedenom odredio izvođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka na ročištu dana 9. srpnja 2025., kako bi se tuženiku pružila mogućnost izjašnjavanja o činjenicama iznesenim u prigovoru, na koje ročite zz tužitelja nije pristupio zbog neodgodivih poslovnih obveza, kao ni sam tuženik, koji svoj izostanak nije opravdao. Kako je tužitelj odustao od navedenog dokaznog prijedloga, sud je odustao od izvođenja ovog dokaza kao suvišno, te je odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja donio na temelju materijalnih dokaza koji prileže spisu, u skladu s odredbom čl. 7. i 8. ZPP-a, cijeneći pri tom činjenicu da su svi materijalni dokazi predloženi od strane tužitelja i dokazni prijedlozi dostavljeni tuženiku na očitovanje, što je isti uredno zaprimio, na iste se nije očitovao, a svoju pasivnost u postupku iskazao je time što uredno pozivan na sva zakazana ročišta na ista nije pristupio, a niti je svoj izostanak opravdao, slijedom čega je sud odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja temeljio na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja sud je utvrdio osnovan.

12. Pun. tužitelja popisao je troškove postupka.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dospjelih, a neplaćenih računa za isporučenu rubu u iznosu od 214,02 EUR (1.612,54 kn), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate, kako je to sadržano u prijedlogu za ovrhu uz naknadu troškova ovršnog postupka, uz naknadu visini od 80,00 EUR temeljem odredbe čl. 13. Zakona o financijskom poslovanju i pred stečajnoj nagodbi sa zatraženim zakonskim kamatama kako je sadržano u prijedlogu za ovrhu.

14. Među strankama je nesporno da su stranke ovog postupka u određenom obveznom odnosu u kojem je tuženik kao kupac od tužitelja preuzeo robu (sladoled) iz prodajnog asortimana tužitelja, što je sam tuženik naveo u svom prigovoru.

15. Uvidom u otvorene stavke tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 27. kolovoza 2020. na ime partnera [obrt], ugostiteljski obrt, vlasnik FV (list 6 spisa), utvrđeno je da su u istom evidentirana potraživanja i to prema računu br. 428- 8221 od 9. srpnja 2019, uz evidentirane priloge: cjenik ljeto, te dokument sa HHT na dan 9. srpnja 2019 u 13: 54 u iznosu do 1.196,29 kn, te račun br. 760-822-1 od 10. kolovoza 2019. uz evidentirane priloge: cjenik ljeto i prihvat s HHT-a na dan 3. kolovoza 2019 14:14:19, u iznosu od 416,25 kn, ukupni evidentiran iznos dospjelog dugovanja u iznosu od 1.612,54 kn (214,02 EUR).

16. Izvršen je uvid u preslike računa tužitelja br. 428/822/1 (list 52-53 spisa), uz priloženu otpremnicu račun br. 428/822 (list 54-55 spisa), preslik računa tužitelja br. 760/822/1 (list 56 spisa) uz priloženu otpremnicu – račun 760/822 (list 57 spisa), čiji sadržaj odgovara evidentiranom stanju sadržanom u kartici otvorenih stavki tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 27. kolovoza 2020. na ime partnera [obrt], ugostiteljski obrt, vlasnik FV (list 6 spisa).

17. Uvidom u izvadak iz obrtnog registra obrta [obrt], obrt za ugostiteljstvo, vlasnik FV, [obrt] od 31. kolovoza 2020. (list 8 spisa), sa sadržanim podacima upisa vlasništva obrta i djelatnosti obrta na ime tuženika FV.

18. Uvidom u dopis Porezne uprave PU Split Ispostava Makarska klasa: 410-01/24- 04/9 Urbroj: 513-07-17-04-24-2 od 3. prosinca 2024. (list 94 -101 spisa), kojim je odgovoreno na traženje suda je li tuženik – porezni obveznik koristio pravo na odbitak predporeza po predmetnim računima: br. 428/822-1 od 9. srpnja 2019 i br. 760/822/1 od 3. kolovoza 2019. izdanih od strane poreznog obveznika Stanić d.o.o. Kerestinec, Kerestinečka cesta 57A, OIB: 50056415529, odgovoreno je da je uvidom u informacijski sustav Porezne uprave vidljivo da porezni obveznik FV u 2019. godini nije bio obveznik poreza na dodanu vrijednosti, što znači da nije ni mogao u svojim evidencijama evidentirati odbitak poreza.

19. Tuženik je tijekom postupak moga konkretno osporiti sadržaj naprijed navedenih isprava na kojima tužitelj temelji utuženo potraživanje i dokazati njen drugačiji sadržaj , no on to nije učinio.

20. Tuženik nadalje nije u odnosu na visinu zahtjeva iznio ni jednu konkretnu činjenicu, osporio argumentirano visinu nijednog računa, niti da je ja na valja i na zakonom propisan način izjavljivao protiv njih prigovor.

21. Tuženik je u svom prigovoru na rješenje o ovrsi i u žalbi izjavljenoj na rješenje Povrv-164/2021-5 od 3. listopada 2022. naveo da je bio oslobođen od plaćanja ispostavljenih računa u dogovoru sa tadašnjim dostavljačem imena ĐV i trgovačkim putnikom CV, a koji razlog oslobođenja od plaćanja računa je bio da je isporučena roba (sladoled) se otopio radi neispravne škrinje koja je duže vrijeme bila neispravna. Naveo je da je ŽV trebao zatražiti financijsko odobrenje od CV da ga se oslobodi od plaćanja računa zbog tehnički neispravne škrinje, što isti nije učinio, budući da nikada nije dobio pisanu potvrdu o oslobađanju od plaćanja računa.

22. Na navedene okolnosti je tuženik bio dužan u skladu s odredbama čl. 7. i čl. 219. ZPP-a, predložiti dokaze na kojima temelji svoje navode. Naime, sud odluku o odlučnim činjenicama donosi na temelju dokaza i rezultata provedenog dokaznog postupka, a ne na temelju navoda same stranke. U nedostatku dokaza na kojima stranka temelji svoje navode sud odluku o osnovanosti zahtjeva donosi primjenom pravila o teretu dokazivanja, u skladu s odredbom čl. 221.a. ZPP-a.

Ovdje je za istaknuti da je tuženik, ako i svaki sudionik u obveznom odnosu, na temelju odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (" Narodne Novine" br. 35/05, 41/08 , 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZOO)dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, a tužitelj je ovlašten od tuženika zahtijevati ispunjenje te obveze koju obvezu je tuženik dužan ispuniti u svemu kako ona glasi.

23. Prema čl. 376. ZOO-a kupac je dužan platiti cijenu isporučene robe, a sukladno čl. 410. ZOO-a, rizik slučajne propasti stvari prelazi na kupca u trenutku prodaje robe. Dakle propast robe nakon uredne predaje u pravilu tereti kupca, osim u slučaju kad kupac dokaže da je do propasti robe došlo krivnjom prodavatelja.

24. Iz samih navoda tuženik iznesenih u prigovoru na rješenje o ovrsi i žalbi izjavljenoj na rješenje Povrv-164/2021-5 od 3. listopada 2022., za zaključiti je da je do propasti isporučene robe koju je tuženik uredno zaprimio, došlo do kvara škrinje u kojem se držao isporučeni sladoled, a za koje frižidere je evidentno bio odgovoran tužitelj kao isporučitelj takve vrste robe koja se držala u prikladnim frižiderima tužitelja za prodaju te vrste proizvoda (sladoleda).

25. Na tuženiku je stoga, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a teret dokazivanja činjenice da je za škrinju koja je služila za držanje i prodaju robe (sladoleda) koji je isporučio tužitelj bio u obvezi održavanja tužitelj i da je tuženik na valjan način obavijestio tužitelja o nedostacima i kvaru kako bi se taj nedostatak uklonio.

26. Međutim tuženik je u svom prigovor naveo da je o navedenom izvijestio tadašnjeg dostavljača ŽV, koji je trebao zatražiti odobrenje od trgovačkog putnika CV kako bi od njega dobio financijsko odobrenje da ga se oslobodi od plaćanja računa zbog neispravne škrinje za sladoled, ali da nikada nije dobio pisanu potvrdu o oslobođenju plaćanja, ali na navedene okolnosti nije iznio jasne činjenice kada je i na koji način o nastaloj situaciji obavijesti odgovorne osobe tužitelja, u kojem obliku ih je obavijestio, niti je u tom pravcu predložio bilo koje dokaze iz kojih bi sud mogao na jasan i nedvojben način utvrditi osnovanost iznesenog prigovora tuženika, obzirom je na tuženiku teret dokaza da je kvar uzrok propasti robe i da je to kvar za koji odgovora tužitelj.

27. Slijedom navedenog, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka prigovor tuženika da je isporučena roba (sladoled), propala uslijed kvara frižidera kojeg je tužitelj stavio na raspolaganje tuženiku, sud je ocijenio neosnovan.

28. Naime, prema članku 376. ZOO-a kupac je dužan platiti cijenu isporučene robe. Sukladno članku 410. ZOO-a, rizik slučajne propasti stvari prelazi na kupca u trenutku predaje robe. Dakle, propast robe nakon uredne predaje u pravilu tereti kupca. Isto tako, članak 403. ZOO propisuje da je kupac dužan pregledati stvar u primjerenom roku i bez odgađanja obavijestiti prodavatelja o vidljivim nedostacima, a u protivnom gubi pravo pozivanja na te nedostatke. Ukoliko je kvar škrinje u kojoj se držala roba uzrok propasti isporučene robe, odgovornost bi potencijalno snosio onaj tko je frižider postavio i stavio tuženiku na raspolaganje, bio prodavatelj robe ili treća osoba, u kojem slučaju se primjenjuju opća pravila o ugovorom odgovornosti (čl. 400. i 401. ZOO-a – odgovornost za materijalne nedostatke, čl. 17. i 18. ZOO-a – pažnja dobrog privrednika, profesionalna odgovornost, čl. 269 i dr. odredbe o naknadi štete ako se radi o izvan ugovornoj odgovornosti).

29. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužitelja pravodobno obavijestio o navodnom kvaru škrinje u kojoj se držala isporučena roba (sladoled) , niti da je zbog toga došlo do propasti robe.

30. Kako iz naprijed navedenih utvrđenja sud nalazi da tuženik nije dokazao okolnosti koje bi ga oslobodile obveze plaćanja cijene, isti prema članku 324. ZOO-a ostaje u obvezi ispuniti novčanu obvezu prema tužitelju, zajedno sa utuženim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog računa, pa do isplate.

31. Tužitelj je postavio zahtjev za isplatu iznosa od 80,00 EUR na ime zakonskih troškova naplate, prema odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.

32. Odredbom članka 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne Novine" br. 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 121/13, 78/15, 71/15, 114/22 dalje u tekstu: propisano je da u poslovnim transakcijama vjerovnik ima pravo na posebnu naknadu ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze bez ikakve daljnje opomene na naknadu u iznosu od 40 eura, bezi obzira na to je li pretrpio kakvu štetu zbog dužnikovog zakašnjenja.

33. kako se radi o poslovnoj transakciji između poduzetnika u smislu odredbi ZFPPN-a, to je tuženik u koji je u zakašnjenju s ispunjenjem novčane obveze u ukupnom od 214,02 EUR/1.612,54 kn, zajedno s zatraženim zateznim kamatama po stopi određenoj po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora s danom dospijeća koje je sud utvrdio uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja i preslike računa, koje tuženik nije osporio, pa do isplate, u obvezi tužitelju podmiriti i posebnu naknadu u iznosu kao i iznos od ukupno 80,00 EUR- a u skladu s odredbom čl. 13. ZFPPN-a, za dva ispostavljena računa tuženiku, pa je toga valjalo temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao pod točkom I/ izreke ove presude.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

35. Ističe se da je o trošku ovršnog postupka sud odlučio zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku, sukladno Zaključku broj 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom dna 2.lipnja 2017. (objavljeno na mrežnoj stranici VS RH Su-IV- 204/17), slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude, te je o, po sudu osnovanim troškovima ovršnog postupka, odlučeno je zajedno s ostalim troškovima parničnog postupka kako slijedi.

36. Tužitelju je stoga priznat trošak zastupanju po punomoćniku, odvjetniku, u skladu s zatraženim troškovnikom i prema vrijednosti predmeta spora a u skladu s Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa) i to za sastav podnesak od 11. veljače 2024. od 25 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanje na ročištu dana 22. srpnja 2024. u visini od 6,25 bodova (Tbr. 9. t. 5 Tarife), dakle ukupno 31,25 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda prema Tarifi (2,00 EU) što iznosi 62,50 EUR; uvećano za 25% na ime PDV (15,63 EUR), iznosi ukupno 78,13 EUR. Nadalje tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 33,10 EUR (250,00 kn), javnobilježnička nagrada uvećana za PDV 25% u iznosu od 13,27 EUR (100,00 kn), sve uvećano za trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 EUR, te trošak dostave putem sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 EUR, što sveukupno iznosi 239,96 EUR. Na tako utvrđeni iznos troška tužitelju sud dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29.st. 2. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III/ izreke presude.

U Makarskoj 29. kolovoza 2025.

S U D A C

BARBARA MENDEŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348. ZPP-a). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335. ZPP-a).

DNA:

• Dostava presude u skladu s odredbom čl. 335. st.7., 8.,9. i 10. ZPP-a.