Poslovni broj: P-554/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku - Stalna služba u Korčuli, po sutkinji tog suda Mariji Gugić, u pravnoj stvari tužitelja: OL pok. OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kbr. 117 i 2. HL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao preuzimatelji postupka iza pok. OL zv. „Črivo“ pok. Kuzme, koje zastupa punomoćnik Željko Šušak, odvjetnik iz Korčule s uredom u Veloj Luci, protiv tuženih: 1. VL (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kao preuzimateljica postupka iza smrti tuženika pok. OLI, 2. KL iz [adresa] i 3. GL (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kao preuzimatelja postupka iza smrti tuženika pok. OLI, koje tuženike zastupa Ivan Fabijanović, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 22, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 18. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu zakazanom radi objave odluke, 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj u cijelosti vlasnik nekretnine koja se bilježi kao čest. zem. [katastarska čestica], ORANICA, površine 695m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude, može, pred zemljišnoknjižnim odjelom Općinskog suda u Korčuli, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini, na svoje ime i korist u cijelosti, uz prethodno brisanje toga prava s imena tuženih ad. 1, ad. 2, ad. 3 te sa imena pok. HLI, čiji su nasljednici tuženici, kao do sada upisanih suvlasnika"

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženicima na jednake dijelove parnični trošak u iznosu od 1.207,79 eura (tisuću dvjesto sedam eura i sedamdeset devet centi).

Obrazloženje

1. U tužbi koja je u Općinskom sudu u Korčuli zaprimljena 22. kolovoza 2014. pod posl. br. P-362/2014 navodi se da je tužitelj samostalni posjednik i izvanknjižni vlasnik nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tako označenu nekretninu da je pok. LL, otac tuženika ad. 1 OLI i ad. 2. VLI, darovao tužitelju između 1975. -1980. jer je tužitelj njemu zauzvrat dugi niz godina (oko osam godina) plaćao sve obveze s osnova mirovinskog i zdravstvenog osiguranja kako bi prednik tuženik ostvario mirovinu. Prije učinjenog darovanja da se tužitelj nalazio u posjedu utužene nekretnine, ali kao nadničar kod pok. LL i to od oko 1968. Za to vrijeme da je tužitelj na navedenoj nekretnini sagradio drvenu baraku koja se i dan danas tamo nalazi, a predmetno zemljište da je koristio i za držanje građevinskog materijala za izgradnju svoje kuće na susjednoj nekretnini. Pored navedenog da je tužitelj na navedenoj nekretnini sadio voće i povrće. Radi svega navedenog da je upis tuženika, odnosno njihova prednika u zemljišnoj knjizi formalne naravi, a kako tužitelj na drugi način ne može ostvariti svoje pravo predloženo je da sud po provedenom postupku prihvati tužbeni zahtjev kao u izreci.

2. Na pripremnom ročištu održanom 2. ožujka 2015. sud je po utvrđenju da nisu propisane pretpostavke iz čl. 331.b i čl. 332 Z Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje ZPP) odbio prijedlog tužitelja za donošenje presude zbog izostanka ili pak presude zbog ogluhe. Tužitelj je potom ostao kao kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik ad. 1 OLI pok. O iako uredno pozvan nije pristupio na pripremno ročište niti se do zaključenja prethodnog postupka upustio u raspravljanje. Na pripremno ročište pristupio je tuženik ad. 2 H KL pok. O koji je osporio navode tužbe, a samim time i postavljeni tužbeni zahtjev. U svom odgovoru na tužbu tuženik ad. 2 VLI pok. O navodi kako je njegov otac na utuženoj nekretnini radio od 1948., a protivno navodima tužbe da je označenu nekretninu kopao ĆL, a ne tužitelj. ĆL da je bio stanar u zgradi do koje se nalazi utužena nekretnina. U odnosu na navode iz tužbe prema kojima je tužitelj plaćao doprinose za račun prednika tuženika navodi kako je majka FL od svog brata ŽL tužitelju dala određeni iznos novca u svrhu nadoplate radnog staža. Što se tiče korištenja drvene barake tuženik je istaknuo da je tamo zajedno s majkom držao koze i to u vrijeme kad je bio u dobi od 15 godina.

3. U tijeku postupka preminuo je tužitelj pa je pozivom na odredbu čl. 221. st. 1 ZPP-a rješenjem ovog suda P-1026/2015 od 18. siječnja 2016. utvrđen prekid postupka. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivne Kaliman u Korčuli, kao povjerenika Općinskog suda u Korčuli, posl. br. O-19/2016, UPP-OS-02/2016 od 11. travnja 2016. utvrđeno je kako su nasljednicama tužitelja proglašeni sin OL i kći HL. Stoga je rješenjem posl. br. P-1026/2016 od 25. listopada 2022. nastavljen postupaka u ovoj pravnoj stvari i to pod brojem P-21/2023.

4. U tijeku postupka preminuo je i tuženik ad. 1 OLI pa je pozivom na odredbu čl. 221. st. 1 ZPP-a rješenjem ovog suda P-21/2023 od 2. svibnja 2023. ponovno utvrđen prekid postupka. Uvidom u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Borice Kovačević u Splitu, kao povjerenika Općinskog suda u Splitu, posl. br. O-885/2023, UPP-OS-39/2023 od 14. travnja 2023. utvrđeno je kako su nasljednicama tuženika ad. 1 proglašeni kći VL i sin GL. Stoga je rješenjem posl. br. P-21/2023 od 2. svibnja 2023. nastavljen postupak u ovoj pravnoj stvari i to pod brojem P-1259/2023.

5. U podnesku zaprimljenom 5. travnja 2024. sada tuženici putem iskazanog punomoćnika odvjetnika navode kako ni tužitelji, ni njihov pravni prednik nisu nikada na bilo koji način stekli pa čak ni najmanji mogući dio prava vlasništva predmetne nekretnine. Tužitelji nisu ni sada, niti su ikada bili u zakonitom, istinitom, poštenom, samostalnom i neprekinutom posjedu predmetne nekretnine, niti osobno, niti putem svog pravnog prednika. Naime, da je predmetna nekretnina u vlasništvu tuženika, kao i njihovih pravnih prednika još od 1947. , a posjedovali su je još i od ranije, sve pozivom na Odluku kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju od 13. svibnja 1947. kojom se priznaje ML, FL, FL KLI (ranijem tuženiku- ocu tuženika ad. 1. i ad. 3. , a bratu tuženika ad. 2.) te CL ( tuženik ad. 2) i to na jednake dijelove vlasništvo predmetne nekretnine. Uostalom, da je tome tako tj. da tuženici svoje pravo vlasništva nisu stekli samo i isključivo nasljeđivanjem iza pok. SL ([adresa]) Mandića, svjedoči i zk izvadak za predmetnu nekretninu, a iz kojeg je razvidno da su tuženik CL i sada pok. OLI ( otac tuženika ad. 1. i ad. 3. ) upisani više puta, po više osnova i s različitim upisom njihova imena (npr. KLI, Mandić Antun sin [adresa], GLI, CL sin O), dok je UL bio upisan samo jednom (na temelju navedene odluke) i to za suvlasnički dio od 1/4 (2/8) prava vlasništva. Slijedom prethodno navedenog, sve da je pok. LL (otac tuženika ad. 2. i djed tuženika ad. 1. i ad. 3.) i sklopio ugovor o darovanju s pok. OL pok. Kuzme, a nije, to isti u nikojem slučaju nije mogao raspolagati (darovati) cjelinom prava vlasništva predmetne nekretnine, već samo i eventualno svojim suvlasničkim dijelom od 1/4 prava vlasništva. Stoga, da sada pok. LL nije mogao darovnim ugovorom (sve i da je takav ugovor sklopljen, a nije ) na sada pok. OL pok. Kuzme prenijeti cjelinu prava vlasništva predmetne nekretnine, jer on nije bio u cijelosti ni posjednik ni vlasnik iste. Opće je načelo građanskog prava da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ih sam ima. U svakom slučaju, sada pok. LL nije na bilo koji način darovao sada pok. OL pok. Kuzme pravo vlasništva predmetne nekretnine, jer da jest, to bi svakako znali njegovi sinovi ( tuženik ad. 2. i sada pok. OLI ). Također, da je takav ugovor o darovanju postojao, logično bi i životno bilo da je OL pok. Kuzme podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na temelju istog. Nadalje, da je takav ugovor o darovanju postojao, izvornik istog bi još uvijek bio pohranjen kod njegova ovjerovitelja t. j. bilo javnog bilježnika, bilo suda, bilo matičnog ureda te bi ga tužitelji bili u mogućnosti dostaviti kao dokaz na okolnost svojih tvrdnji. Međutim, da tužitelji to ne mogu učiniti iz razloga što taj ugovor o darovanju nije nikada sklopljen. Nadalje, da su tuženici u posjedu predmetne nekretnine te upravo isti vode računa i poduzimaju radnje da bude u stanju kakvom jest (da ne bude neprohodna i zarasla). S tim u vezi, da su tuženici, kao i njihovi pravni prednici, između ostalog angažirali i druge osobe radi održavanja nekretnine (košnje, uklanjanja korova i sl.) pa je tako posljednje angažiran ZL iz [adresa], koji je izravno po nalogu tuženika ad. 2. obavljao navedene radove. Tuženici, predlažu da se u svojstvu svjedoka sasluša ZL iz [adresa], ujedno napominjući da je isti navedene radove obavljao nakon zaključenja prethodnog postupka, a da je svjedok IL pok. EL (predložen od strane tuženika) umro.

6. Po provedenom dokaznom postupku ovaj sud je 5. prosinca 2024. donio presudu Poslovni broj: P-1259/2023 kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Rečena presuda je povodom od strane tužitelja izjavljene žalbe ukinuta rješenjem Županijskog suda u Osijeku Poslovni broj: Gž-425/2025 od 16. travnja 2025., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju citirane ukidne odluke navodi kako sud nije dao nikakve razloge za svoj zaključak da je prednik tužitelja pok. OL bio u poštenom posjedu od početka devedesetih godina prošlog stoljeća. U ponovljenom postupku valjalo je onda ponovno provesti glavnu raspravu, ocijeniti predložene dokaze i donijeti novu odluku.

7. U postupku je potom proveden dokaz pregledom isprava priloženih spisu i to izjave ovjerene u potpisu ČL u [adresa], Matični ured Orebić KLASA: 037-02/14-01/678, URBROJ: 2117- 06-3/4-14-01 od 8. kolovoza 2014., e izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 20. kolovoza 2014., e-posjedovnog lista br. 38 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 18. kolovoza 2014., rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda u Korčuli posl. br. Z-116/1993, prijedloga izvršenja radi prisilne predaje u posjed nekretnine, zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod br. Ki-1970/68 od 24. srpnja 1968., preslike spisa Općinskog suda u Korčuli posl. br. P-332/1975, rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-180/1991 od 27. rujna 1991. iza smrti FL pok. V, zapisnika tadašnjeg Kotarskog suda u Korčuli G-57/1948 od 16. ožujka 1948. i s tim u vezi presude od 3. travnja 1948., izvoda iz katastarskog plana k. o. [katastarska općina] izdanog od DGU, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Korčula, Izdvojena lokacija u [adresa] KLASA: 935-06/15-01/01, URBROJ:541-28-3/2-15-276 od 2. studenog 2015., odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju od 14. svibnja 1947. položene u ovosudnoj zbirci isprava pod Z-197/1961, očevidom na licu mjesta uz prisustvo mjernika vještaka Tonia Farca, dipl. ing. geod. u Gauss d.o.o., saslušanjem svjedoka RL pok. ĆL, ŠL sina ZL, ĐL sina K, povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za utuženu nekretninu, dopisa HZMO, Područnog ureda Dubrovnik Klasa: 140-01/24-35/35, URBROJ:341-05-14/10-24 od 2. rujna 2024., uvidom u spis P-313/2024 i saslušanjem OL, preuzimatelja postupka iza smrti tužitelja, tuženika ad. 2 CL i VL, preuzimateljice postupka iza smrti tuženika ad. 1, u svojstvu parničnih stranaka. U ponovljenom postupku sud je odbio prijedlog tužitelja za provedbu dokaza saslušanjem svjedoka koji nisu bili predloženi do zaključenja prethodnog postupka. Ovo stoga što je predmet vraćen na provođenje nove glavne rasprave, dakle ne na provođenje novog prethodnog postupka (čl. 377. st. 1 ZPP-a). K tome tužitelj na ročištu održanom 18. srpnja 2025. pozivom na odredbu čl. 299. st. 2 ZPP-a nije iznio okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je riječ o novim dokazima.

8. Na temelju tako provedenih dokaza, a ocjenjujući ih sve zajedno i svakog zasebno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

9. Predmet ovog spora jest zahtjev tužitelja da se utvrdi da je dosjelošću po osnovu ugovora o darovanju za kojeg se navodi da je izgorio u požaru 1998. stečeno pravo vlasništva na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Analizom sadržaja spisu priložene materijalne dokumentacije utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:

- da je, kako to proizlazi iz pribavljenog povijesnog prikaza upisa u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina], utužena kčbr. [katastarska čestica] po kulturi oranica bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], a potom u 12. zk. tijelo zk. ul. br. [broj ZK uloška] odakle je prešla u 4. zk. tijelo zk. ul. br. [broj ZK uloška] iz kojeg je otpisana i prešla u zk. ul. br. [broj ZK uloška] zk tijelo 6 u kojem je pod Z-31/66 zabilježeno odbijanja uknjižbe po agrarnoj odluci A-1128/47 od 14. svibnja 1947.

- da je utužena nekretnina zajedno s kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižene vlasnosti LLI, kao zemljište od strane obrađivača privedeno kulturi i u redovitoj obradi priznata kao vlasništvo po 1/4 dijela obrađivača i članova njegove obitelji supružnika UL i FL te njihove djece i to tuženika ad.1-danas pok. TL i tuženika ad. 2 KL.

- da je potom utužena nekretnina upisana u 3. zk. tijelo zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je na temelju presude od 3. travnja 1948 pod G-57/48 uknjižena kao vlasništvo supružnika UL i FL te njihove djece i to tuženika ad.1-danas pok. TL i tuženika ad. 2 KL za po 1/4 dijela.

- da presuda G-57/1948 predstavlja odluku iz parničnog postupka po tužbi tužitelja UL temeljem koje odluke je utužena nekretnina zajedno s kčbr. [katastarska čestica] izlučena iz konfiscirane imovine BL pok. G i priznata kao vlasništvo UL uz određivanje brisanja upisa prava vlasništva s Općenarodne imovine F.N.R. Jugoslavije i potom provedbu upisa uknjižbe na temelju u prethodnoj stavci citirane Agrarne odluke.

- da je, kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-180/1991 od **.**.1991., FL pok. V preminula 1990. godine, a njenim nasljednicima proglašeni su sinovi, ovdje prvotni tuženici po 1/2 dijela koji upis je proveden pod Z-116/93.

- da u zemljišnoj knjizi nije provedeno niti je tijekom postupka pribavljeno ostavinsko rješenje iza smrti UL time da tužitelji navode da je isti preminuo 1986.

- da upis uknjižbe prava vlasništva u tijeku zaprimanja predmetne tužbe glasi i dalje na ime pok. UL (za 2/8, tj. 1/4 dijela temeljem Agrarne odluke), tuženika- danas pok. OLI za 2/8 (temeljem Agrarne odluke)+1/8 dijela (temeljem nasljedstva iza smrti majke) i tuženika ad. 2 L CL za 2/8 (temeljem Agrarne odluke)+1/8 dijela (temeljem nasljedstva iza smrti majke).

- da su, kako to proizlazi iz pribavljene preslike parničnog spisa Općinskog suda u Korčuli pod br. P-332/1975 LL pok. SL kao i naknadno njegova supruga FL te djeca, ovdje tuženici danas pok. ĆLI i CL, **.**.1975. podnijeli tužbu radi predaje u posjed sada sporne nekretnine, a to protiv supružnika ĆL i DL.

- da je u tužbi navedenoj u prethodnoj stavci u dokazne svrhe, na okolnosti vlasništva i posjeda predmetne nekretnine, bilo predloženo i saslušanje svjedoka, danas pok. OL (tužitelja u ovoj pravnoj stvari).

- da je prednik tužitelja (danas pok. OL pok. Kuzme) utuženu nekretninu koristio od konca šezdesetih godina prošlog stoljeća kao nadničar kod pok. LL.

- da je na glavnoj raspravi na ročištu održanom 2. travnja 1976. sud pregledao isprave, odbio ostale dokazne prijedloge i zaključio raspravljanje nakon čega je prihvaćen tužbeni zahtjev Presudom od 2. travnja 1976.

- da je po žalbi tamo tuženika DL koji su se pozivali na činjenicu da utuženu nekretninu koriste po dozvoli PL kao društveno vlasništvo od 1960., identično kao i susjednu zgradu u kojoj su stanovali (zv. [adresa]), presudom Okružnog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-354/1976 od 18. studenog 1976. odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska Presuda nakon čega je spis predmeta adaktiran.

- da bi iz izjave ovjerene u potpisu ČL u [adresa], Matični ured Orebić KLASA: 037-02/14-01/678, URBROJ: 2117-06-3/4-14-01 od 8. kolovoza 2014. proizlazilo kako je imenovanoj osobno poznato da je LL utuženu nekretninu darovao tužitelju, danas pok. OL iz razloga jer je potonji uplaćivao LL više godina doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje.

- da je utužena nekretnina upisana u posjedovnom listu br.38 k. o. [katastarska općina] po kulturi kao oranica s adresom Za Palac, površine 695m2 na ime LL sina SL (djeda tuženika ad. 1/ i 3/, a oca tuženika ad. 2/), kao posjednika.

- da su tuženici protiv tužitelja ustali tužbom zaprimljenom u ovom sudu pod P- 313/2024 radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva utužene nekretnine koji postupak je prekinut do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka predmetom kojeg je utvrđenje prava vlasništva kao prethodno pitanje u traženju vlasničkopravne zaštite.

11. Izgled i lokacija sporne parcele utvrđeni su pregledom izvoda iz katastarskog plana izdanog od DGU, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Korčula, Izdvojena lokacija u [adresa] KLASA: 935-06/15-01/01, URBROJ:541-28-3/2-15-276 od 2. studenog 2015. te uviđajem na licu mjesta. Upitan od strane suda da ukaže predmetnu nekretninu, tužitelj, odnosno OL kao preuzimatelj postupka iza smrti tužitelja, ukazao je pojas zemljišta koji se proteže s istočne strane od prilaza-stepeništa koje se predjelom gdje je položena utužena nekretnina proteže u smjeru sjever jug s koje strane vodi od asfaltirane prometnice uz more. Zemljište koje je ukazao tužitelj predstavlja nekretninu takoreć u tri kaskade, pri čemu je prva kaskada kad se gleda od sjevera u naravi ledina, na drugoj se nalazi par stabala (nespola, mindel i stablo košćela), na trećoj, tj. u južnom dijelu uza zapadni rub vidljiv je kameni wc, zatim odloženo manje plovilo (barka) i po sredini dotrajala trošna drvena baraka. Tužitelj je prilikom očevida otvorio derutnu baraku i to ključem, a po otvaranju iste uočeno je da se u prostoru nalaze odložena iscijepana drva. Prema izvršenoj identifikaciji angažiranog mjernika vještaka Tonia Farca, dipl. ing. geod., samim obilaskom terena, koristeći pri tome skicu Geoportala za predmetno područje, pokazana nekretnina u južnom dijelu predstavlja kameni suhozid koji se proteže u smjeru istok-zapad, pa sve do istočnog dijela gdje se zatim vertikalno u smjeru sjevera također proteže rubovima kamenih suhozida, zatim ponovno na istok gdje granicu čini također kameni suhozid, zatim ponovno u smjeru sjevera gdje granicu čini također vidljivi kameni zid, pa sve do kamene međe prema sjeveru, koja je ujedno i granica sjevernog dijela opisanog posjeda. Što se tiče same zapadne granice, na terenu je vidljiva u obliku kamenog suhozida, gdje je na par mjesta vidljiva i žičana ograda. Identifikacijom je utvrđeno kako se radi o terasastom terenu u naravi livada-oranica, a također su zatečena i dva manja objekta i to kameni poljski wc i drvena trošna baraka. Sve ovo opisano čini kčbr. [katastarska čestica], osim u dijelu, i to na zapadnom dijelu nekretnine negdje po sredini parcele u smjeru sjever-jug, gdje je i vidljivo iz skice Geoportala da se u tom dijelu radi o kat. čest. zgrade *62, sve k. o. [katastarska općina]. Samim obilaskom terena je na tom mjestu utvrđeno kako nema vidljivog ikakvog objekta, već je riječ o postojećoj livadi. Prema mišljenju vještaka u istočnom dijelu nekretnine također postoji par stabala mindela, nespola, koštil, planika. Na upit punomoćnika tuženika gdje se nalaze zatečene šahte na prilaznom putu koji vodi u pravcu sjever jug sa zapadne strane od utuženog zemljišta, angažirani vještak naveo je da se tako postojeće šahte ne nalaze na predmetnoj kčbr. [katastarska čestica], već na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. Na okolnosti opsega, vremena i načina korištenja predmetnog zemljišta sud je saslušao pojedine predložene svjedoke, tužitelja, tuženu ad. 1 VL i tuženika ad. 2 CL. Za navesti je kako je dostava poziva za pojedine svjedoke vraćena neuručena uz napomenu da su umrli (svjedok IL prema dostavnici na listu 44 spisa, svjedokinja JL prema dostavnici na listu 31 spisa, svjedok AL prema dostavnici na listu 33 spisa i svjedokinja ČL prema dostavnici na listu 35 spisa). Nadalje svjedok NL je opravdao izostanak s ročišta uz prilaganje liječničke svjedodžbe nakon čega je tužitelj odustao od prijedloga za saslušanje imenovanog svjedoka. Svjedok RL sin ĆL (tuženika u naprijed označenom postupku P-332/1975) u svom iskazu navodi kako je šezdesetih godina prošlog stoljeća baka preuzimatelja postupka iza smrti tužitelja na utuženom zemljištu imala kokošar na pojasu zemljišta iznad zatečenog poljskog wc-a, a ispod kamenog suhozida. Na pojasu zemljišta istočno od poljskog wc- a i kokošara da su također nešto radili majka ili baka tužitelja, a kasnije je, sad da li prije ili iza sedamdesetih godina, svakako prije 1980., tamo uočio baraku koja je bila vidljiva prilikom uviđaja, a koju je koristio OŽ za držanje kolica i daske kao i njegova sestra koja je tamo držala pse. Za sjeverni dio pokazanog zemljišta iskazuje da je tu nešto prvo radio čovjek po imenu HŽ koji je tamo držao svinju i kozu, a potom da je i majka mu jedno vrijeme kopala taj dio zemljišta, a negdje iza 90-ih je prednik tužitelja iskosio taj dio zemljišta. Svjedok se nije mogao izjasniti na čijem je to zemljištu kopala njegova majka i VŽ kao ni da li su imali dozvolu od nekoga, sjeća se tek da je LL, kada je postavljao, radio, u kući gdje su stanovali, majci svjedoka rekao da neka to ne kopa jer da nema pravo na to mada nije rekao čije je to zemljište, u biti toga se ne sjeća. Navedena saznanja svjedok crpi iz činjenice što je, kako tvrdi, živio u kući prema jugozapadu zv. Palacina u kojoj su živjeli HŽ, Ć i danas pok. OL. U navedenoj kući da je živio i EL koji se koristio poljskim wc-om na utuženoj nekretnini. Prilikom kazivanja svjedok je naveo i kako mu nije poznato da je od strane LL bilo nekih primjedbi upućenih OL u vezi korištenja zemljišta kao što mu nije poznato da se vodio sudski spor između LL, CL i KŽ, te FL, s jedne strane, i roditelja svjedoka time da navodi da je od 1968. boravio na navigaciji što upućuje na zaključak da je povremeno boravio u blizini predmetne nekretnine. Da je na navedenoj nekretnini obitavao i koristio ju danas pok. OL proizlazi i iz iskaza svjedoka ŠL (rođ. 1958.) koji tvrdi kako se još od vremena kad je bio dijete sjeća kako se u mjestu uvijek govorilo da je to zemljište GŽ iz [adresa], pri čemu pojašnjava da je Palac naziv za kuću, zgradu koja se nalazi zapadno od utuženog zemljišta. U navedenoj kući da je živio i sada tužitelj i njegova sestra ŠL, druga sestra HL i njihovi roditelji. Već tada da je na utuženom zemljištu bila baraka koja je vidljiva na licu mjesta. Tu je OL držao razni alat, miješalicu za beton, a iznad je kopao i sadio krumpir. Na gornjem sjevernom pojasu zemljišta sadili su se krumpiri, a ispod je ne zna točno do kada bio kokošar, wc i baraka. Kokošar da je koristila obitelj tužitelja sestra kojeg je tamo jedno vrijeme držala psa. Također navodi da je obitelj OL u gornjem dijelu utuženog zemljišta imala sat od vode što je postavljeno u vrijeme kada je u tom predjelu negdje sedamdesetih, osamdesetih godina prošlog stoljeća prolazio vodovod. Svjedok nema preciznih saznanja do kada je predmetno zemljište na opisani način koristio OŽ što obrazlaže činjenicom da je 1981/1982. pošao na navigaciju od kada je tamo manje zalazio. Iznesena saznanja crpi i iz činjenice što je posjednik zemljišta dalje prema sjeveroistoku pa je prolazom kojim je pristupila sudska komisija uobičavao prolaziti kad bi odlazio u šparoge. Svjedok tvrdi da je poznavao danas pok. LL koji je živio malo dalje od predmetnog zemljišta prema jugozapadu, a imao je, mada ne zna do kada, svoju radionu u zgradi ispod utuženog zemljišta. Imenovani svjedok je već na početku iskaza naveo da nema nikakvih saznanja glede vlasništva ovog zemljišta, eventualnih dogovora, dozvola ili sklapanja ugovora predmet kojih bi bilo ovo zemljište no prema njegovim saznanjima u vezi korištenja predmetne nekretnine nikad nije bilo nekih sporova niti se tu bilo tko treći pojavljivao. Svjedok ĐL saslušan također na licu mjesta navodi kako neposredna saznanja vezana za utuženu nekretninu crpim negdje od sredine devedesetih godina prošlog stoljeća. Tih godina da je sada tužitelj OŽ živio sa svojim ocem (pok. OL) na katu kuće koja se nalazi zapadno od utuženog zemljišta. U više navrata da je odlazio u navedenu kuću pa tvrdi da se sjeća kako je otac preuzimatelja postupka, tj. prvotni tužitelj za života koristio baraku gdje je držao alat jer se bavio građevinom kao i zemljište iznad. Nadalje tvrdi kako je par puta od sredine devedesetih s tužiteljem dolazio pokositi ovo zemljište na koje su sadili rajčice i još neko povrće, a obitelj tužitelja da je redovito kosila ovo zemljište. Poznato mu je, doduše iz pričanja s ocem tužitelja, kako je isti sagradio baraku, kao i da je predmetno zemljište dobio na osnovu toga što je plaćao doprinose vlasniku ovog zemljišta u to vrijeme sa svrhom da bi taj vlasnik prezimena LL mogao primati mirovinu. Nema saznanja da je bilo tko treći dolazio i nešto radio na utuženom zemljištu. Isto tako iz razgovora s ocem tužitelja poznato mu je da je jedan priključak za vodu od tužitelja i da obitelj tužitelja koristi vodu za zalijevanje tog zemljišta. K tome da je tužitelja i vidio kako zalijeva ovo zemljište dok njegova prednika pok. OL nije vidio da bi zalijevao isto zemljište.

13 . Saslušan kao parnična stranka OL, preuzimatelj postupka iza smrti tužitelja, navodi kako je utužena nekretnina od vremena kad je rođen do danas u posjedu oca mu, danas pok. OL i potom njega kao očeva nasljednika. Iz pričanja s ocem poznato mu je kako je utuženu nekretninu otac koristio od sedamdesetih godina prošlog stoljeća godina prošlog stoljeća pri čemu navodi da su LL i otac bili su jako dobri prijatelji. Nadalje opisuje kako je otac, danas pok. OL na donjem dijelu utužene nekretnine postavio baraku, kokošar (koji se tamo nalazio do devedesetih godina prošlog stoljeća), na tom donjem dijelu da je sadio i razno voće i povrće. U toj baraci je držao miješalicu i alate jer je radio kao građevinar. Po pričanjima s ocem poznato mu je i da su gornji dio ove nekretnine držali JL i ĆL koje je pok. LL negdje 1975. godine izvlastio i taj gornji dio zemljišta predao OL pok. Kuzme u posjed koji je tamo održavao mindele (bajame), tikvice, sadio razno voće i povrće. Pri tome pojašnjava kako je otac OL pok. Kuzme otprije držao prvu i drugu kaskadu kad se gleda od smjera mora, a treću da su koristili ĆL i DL. Isto tako da je otac instalirao dovod vode koju je plaćao deset, petnaest godina što je potom i sam nastavio plaćati sve do momenta kada je prije oko dvije, tri godine gospođi NL prodao taj priključak u svrhu navodnjavanja njenih nekretnina koje se nalaze iznad ovog zemljišta. Razlog tome da je bio često pucanje cijevi pa sam ja vidio da to nema smisla održavati i svaki dan kontaktirati gospodina po prezimenu F radi održavanja tih cijevi. Inače da su vodu iz tog priključka koristili za navodnjavanje gornjeg i donjeg dijela. Pok. otac da je postavio i žičanu ogradu s istočne strane na pravcu kojeg je prvotno od kad je tog terena bila ograda od drva koje se uslijed vremena istrošilo. Preuzimatelj postupka iza smrti tužitelja posebno upire na činjenicu što tuženik CL živi na udaljenosti cirka 1000, 1200 metara od obitelji tužitelja time da niti imenovani CL niti članovi njegove obitelji nisu nikada došli kod obitelji tužitelja da napuste ovo zemljište. Nadalje ističe i da je pokojni LL imao jednu vrstu alatnice jer je po stuci bio drvodjelac, a sav alat s istočne strane prebacio je na zapadnu stranu komada zemljišta kojeg obitelj LL i dan danas drži, a koje zemljište je položeno zapadno od utužene nekretnine. Po pričanjima oca poznato mu je i da je pok. LL nedostajao određeni dio godina za mirovinu pa je između pokojnog oca i pok. LL postignut dogovor da će otac upravo za LL plaćati doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje na ime čega mu je zauzvrat LL ustupio ovaj gornji dio nekretnine kojeg je izvlastio od DL i ĆL identično kao i onaj donji koji je još od prije održavao. Preuzimatelj postupka sjeća se i da je postojao neki zapisnik kojeg je pisao gospodin LŽ u kojem je stajao dogovor između njegova oca i pok. LL u smislu da je LL darovao predmetnu zemlju ocu zbog određenih ustupaka koji su bili izvršeni od strane mog oca prema SL. Na poseban upit punomoćnika tuženika preuzimatelj postupka iza smrti tužitelja izjavio je kako je pok. otac razbolio od glaukoma 2011., kasnije da je oslijepio, a potom da je 2014. smješten u Dom za starije osobe u Blatu na otoku Korčuli. Tužena VL u svom iskazu navodi kako od svog rođenja 1971. živi u [adresa], ali ističe kako je svako ljeto za vrijeme praznika, pa i preko zimskih praznika i za vrijeme Uskrsnih blagdana dolazila u [adresa]. Sjeća se kako je tada s bakom FL, ponekad i s djedom, odlazila baš na ovo zemljište kao i da je baka tamo sadila zelenilo i rajčice, a u donjem dijelu gdje se nalazila kućica za životinje je držala neke životinje, koze. Pretpostavlja da je ta kućica bila srušena osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je obitelj strica, ovdje tuženika ad. 2/ CL počela graditi kuću u [adresa], a kamen od te kućice korišten za gradnju kuće u navedenom predjelu. I kasnije da je dolazila na ovu parcelu na kojoj su znali skupljati bajame i gdje je baka običavala saditi začinsko bilje, tamo smo znali poći skupljati bajame. Što se tiče drvene barake koja je bila vidljiva na licu mjesta tvrdi da nema saznanja kad je postavljena, nije joj ni poznato da je tu bila baraka. Po smrti bake da je par puta odlazila na predmetnu nekretninu prilikom šetnje, ali da tada nije primijetila da se nekretnina na neki način održava i koristi. Nadalje navodi kako joj je poznato da su se njen otac i njegov brat CL nakon smrti bake dogovarali za čišćenje i održavanje ove nekretnine jer je bila zarasla u korovu, ali joj nisu poznati detalji tog dogovora niti s kim su dogovarali. Izričita je u kazivanju kako nema nikakvih saznanja da su članovi obitelji OL koristili predmetnu nekretninu. Tuženik CL navodi kako mu je poznato da je njegov otac, danas pok. LL svim stanarima zgrade [adresa] koja se nalazi zapadno od ove nekretnine dozvolio da mogu saditi kulture na ovom zemljištu, ali nije nikako ustupio ovo zemljište. U toj zgradi da je bilo pet stanara među kojim i obitelj tužitelja i supružnici ĆL s kojima je otac vodio spor u kojem je ostvario povrat gornjeg dijela tog terena kojeg su Sršeni po dozvoli oca koristili za sadnju povrća i držanje kokoši. Što se tiče korištenja predmetne nekretnine od strane obitelji tužitelja tuženik CL navodi kako je OL pok. Kuzme dok je bio živ možda nešto radio, sadio, ali to po dopuštenju od strane pok. LL, kasnije kada je danas pok. OL smješten u Dom za starije da je tužitelj tamo dolazio jako malo i nikako. Plodove zasađenih stabala, tamo postojećih stabala bajama i nespole da bi ubirali oni iz obitelji LL. Identično kao i preuzimatelj postupka iza smrti tužitelj navodi da je u donjem dijelu ovog zemljišta bio kokošar, ali protivno navodima preuzimatelja postupka iza smrti tužitelja tvrdi da su taj kokošar koristili pokojni roditelji SL i FL. Nije mu poznato tko je postavio baraku koja je bila vidljiva na licu mjesta mada tvrdi da ju je koristio otac, ali i OL pok. Kuzme i to, kako navodi, neko vrijeme, ne zna kada točno, misli za vrijeme Domovinskog rata. Danas pok. OL. Kuzme da je u baraci držao zidarske alate, miješalicu. Upire na tvrdnju kako je nakon smrti oca mu LL, OŽ pok. Kuzme više puta dolazio kod njega i brata mu, danas pok. KŽ, s traženjem da mu "potpišu" tu zemlju na što mu je odgovarao "što ću ti potpisati, pođi na zemljišnik pa ćeš vidjeti tko je upisan". K tome da je OL pok. Kuzme tražio od njega kao sina pok. LL da i dalje koristi ovu nekretninu, na koje traženje mu je dao dozvolu da istu koristi kako i do tada. Pok. OL pok. Kuzme da ga je pitao da mu proda ovo zemljište, ali kako je bio upoznat s njegovom financijskom situacijom da na to nije obraćao pažnju. Također navodi da je svojevremeno pitao svog pokojnog oca je li ikome prodao ovu nekretninu ili ne na što mu je otac izričito odgovorio da to nikome nije prodao, već da je tu zemlju samo ustupio da ljudi mogu raditi, ali tvrdi da nema saznanja da li je bilo riječi do kojeg perioda. Upitan na okolnosti plaćanja doprinosa za osiguranje ocu tvrdi kako mu je poznato da je majka FL bila dala ĆŽ pok. Kuzme novce da plati razliku staža za supruga joj LL s kojim je OŽ uvijek nešto zajedno radio. Po pitanju korištenja gornje kaskade navodi kako ga je prije par godina, svakako prije pokretanja ovog postupka, FŽ (svjedok koji je saslušan prilikom uviđaja) upozorio kako preuzimatelj postupka iza smrti tužitelja tamo nešto na gornjem dijelu čisti, a po dolasku na lice mjesta da je zatekao tri struka krumpira o čemu je obavijestio svoju kći koja je angažirala komunalnog redara. Navodi i kako je prije uviđaja na licu mjesta bio dogovorio s ŽŽ, da mu očisti zemlju zapadno od zgrade Palaca kao i utuženo zemljište koje nije očistio jer je, kako tvrdi, preuzimatelj postupka iza smrti tužitelja, tamo počeo nešto "prpati".

14. Na okolnosti postojanja vodovodnog priključka sud je postupajući po prijedlogu tužitelja dopisom od 18. prosinca 2015. zatražio od KTD Bilan d.o.o.podatke o priključku vode. Odgovarajući na traženje suda spisu je 4. veljače 2016. zaprimljen dopis VODOVOD I ODVODNJA (izdvojeno iz trgovačkog društva KTD Bilan d.o.o.) od 29. siječnja 2016. u kojem se opisuje kako je vodovod u [adresa] izgrađen prije tridesetak godina time da su zainteresirani građani koji su imali namjeru priključiti se o svom trošku pravili šahte za vodomjere na poziciji koja je za njih bila podesna. Tako da je vodovodni priključak tužitelja OL postavljen u režiji imenovanog korisnika, no navedeno trgovačko društvo nije mjerodavno da odredi koji je to broj čestice na kojoj je postavljen vodovodni priključak. Tu je za ponoviti kako je mjernik vještak naveo da se zatečene šahte na prilaznom putu koji vodi u pravcu sjever jug sa zapadne strane od utuženog zemljišta, nalaze na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim prilikom uviđaja u gornjoj trećoj kaskadi uz zapadni rub predmetne nekretnine utvrđena je pozicija crijep za vodu i cijev kako je to sud ucrtao na prostoručnoj skici uredovanja što ide u prilog činjenici da je u angažmanu pok. OL pok. Kuzme izveden priključak za vodu sa svrhom snabdijevanja vodom predmetne nekretnine upisane po kulturi kao oranice, a i po naravi podobne za sadnju raznih kultura ovog podneblja.

15. Na traženje suda spisu je 12. rujna 2024. priloženo i očitovanje HZMO, Odjela za mirovinsko osiguranje Klasa: 140-01/24-35/35, Ur.broj: 341-05-14/10-24 od 2. rujna 2024. u kojem se navodi kako izdavatelj očitovanja ne raspolaže, konkretno ne vodi evidenciju o uplatama doprinosa za mirovinsko osiguranje koje podatke inače prikuplja i obrađuje Središnji registar osiguranika. Tužitelj je, međutim, po izjavi tuženika ad. 2 CL u dijelu gdje je izjavio kako je danas pok. OL pok. Kuzme doista uplaćivao doprinose za LL (op. ne ulazeći sada u činjenicu čijim novcima) odustao od traženja za daljnjim pribavljanjem podataka takve vrste.

16. Na temelju rezultata ovako provedenog dokaznog postupka pa i navoda iz same tužbe (u smislu da je prednik tužitelja pok. OL pok. Kuzme u posjedu od 1968.), potom prije svega imajući u vidu dio iskaza samog tuženika ad. 2 CL pok. SL u dijelu gdje navodi kako je danas pok. OL pok. Kuzme koristio baraku za vrijeme Domovinskog rata kao i da je vršio sadnju na utuženom zemljištu što je onda opet za dovesti u vezi s dijelom iskaza svjedoka RL u dijelu gdje navodi kako je danas pok. OL pok. Kuzme (prednik preuzimatelja postupka iza smrti tužitelja) iza devedesetih iskosio spornu nekretninu, iskaz svjedoka ŠL u dijelu gdje navodi da je prije njegova odlaska na navigaciju (81/82.) pok. OL pok. Kuzme kopao, sadio, koristio baraku za držanje materijala u kojem pravcu je i iskaz svjedoka ĐL (za period iza devedesetih godina prošlog stoljeća) i nije sporno da se danas pok. OL. Kuzme, nalazio u isključivom posjedu prijeporne nekretnine koju je u početku, davnih godina, negdje početkom sedamdesetih koristio po dogovoru i uz dopuštenje prednika tuženika, danas pok. LL, u vrijeme kada su i ostali stanari zgrade zv [adresa] utuženu nekretninu koristili za sadnju. Da je tome tako može se zaključiti iz iskaza svjedoka RL koji se sjeća da je navedenu zemlju kopala njegova majka (što je obzirom na sadržaj spisa P-332/75 očito nedvojbeno), ali i majka prvotnog tužitelja pok. OL koja je tamo koristila i tada postojeći kokošar. Na navedeno se nadovezuje iskaz svjedoka ŠL u dijelu gdje navodi da je kokošar jedno vrijeme za držanje psa koristila i sestra sada tužitelja. Za navesti je o kako je sud iskazima saslušanih svjedoka u cijelosti poklonio vjeru jer se njihovi iskazi međusobno dopunjuju, a neposrednim kazivanjem sudu i to baš prilikom uviđaja ostavili su dojam uvjerljivosti i dosljednosti. S druge pak strane, niti iz jednog provedenog dokaza, izuzev dijela iskaza tuženika prilikom kazivanja u svojstvu parničnih stranaka ne proizlazi da su tuženici i njihovi prednici dolazili i koristili predmetnu nekretninu od osamdesetih godina pa do podnošenja tužbe. Na temelju iznesenog sud cijeni nedvojbenim kako je ranijih godina (koncem šezdesetih, početkom sedamdesetih) prednik tužitelja dio utužene nekretnine (donji dio) na kojem je izgrađena baraka koristio po dopuštenju danas pok. LL. Da u tom periodu pa do 1976. nije došlo do darovanja utužene nekretnine od strane danas pok. LL proizlazi iz sadržaja pravomoćno okončanog parničnog spisa P-332/75 u kojem se tamo tužitelja LL zajedno sa suprugom FL i svojom djecom, prezentirao i dokazao kao vlasnik sada sporne nekretnine time da u tužbi podnesenoj 14. studenog 1975. poziva na činjenicu da je predmetnu nekretninu posjedovao do prije pet, šest godina na taj način da je po istoj pasao koze, ovce, brao travu, smokvu i mindel. U navedenom postupku ne navodi se doduše da je dio nekretnine (donji dio na kojem je postavljena baraka) koristio danas pok. MŽ pok. Kuzme, no takva činjenica proizlazi iz navoda same tužbe koji navodi su potvrđeni iskazima saslušanih svjedoka. Da je kojim slučajem LL vlasništvo utužene nekretnine u tom periodu ustupio danas pok. OL pok. Kuzme zasigurno u svoj ime i u ime članova svoje obitelji ne bi tražio od suda vlasničkopravnu zaštitu ili bi pak činjenicu ustupa sada utužene nekretnine bio istaknuo u samoj tužbi. Nadalje tužitelji tvrde da je pok. LL preminuo 1986. Istina, na te okolnosti spisu ne prileži javna isprava, a takva isprava, konkretno ostavinsko rješenje nije položeno niti u zemljišnoj knjizi, barem kako to proizlazi iz slijeda upisa prava vlasništva prema spisu pribavljenim i priloženim preslikama zemljišnoknjižnih uložaka. Takvu ispravu iz koje bi proizlazilo da li je utužena nekretnina uvrštena u ostavinsku masu pok. LL i kome je i po kojem osnovu od nasljednika preraspodijeljena nisu priložili ni sami tuženici. Spisu nije priložena niti smrtovnica iz koje bi proizlazio datum i mjesto smrti pok. LL na temelju koje isprave je sud bio u mogućnosti od određenog ostavinskog suda pribaviti podatak da li je proveden ostavinski postupak. Unatoč navedenom ovaj sud zaključuje kako je LL pok. O svakako preminuo prije 1990., a da je tome tako proizlazi iz činjenice što imenovani nije utvrđen nasljednikom u ostavinskom postupku iza smrti svoje supruge mu FL (umrle **.**.1990.). Za primijetiti je kako tuženici, konkretno tuženik ad. 2 CL i KŽ, prednik sada preuzimatelja postupka VL i GL, nisu aktivno sudjelovali na ostavinskoj raspravi iza smrti majke ali je u ostavinskom postupku, uslijed neodazivanja na zakazanu ostavinsku raspravu, ostavina, konkretno imovina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] (među ostalima i utužena nekretnina), raspoređena na imenovane sinove kao utvrđene zakonske nasljednike po 1/2 dijela (na temelju koje isprave su i ishodili upis prava suvlasništva utužene nekretnine). Međutim, nema dvojbe da je danas pok. MŽ pok. Kuzme, prednik tužitelja, i dalje obitavao i koristio utuženu nekretninu sve dok se nije razbolio i onemogao (negdje do iza 2000. godine). Da je tome tako utvrđeno je iskazima saslušanih svjedoka, ali i samog tuženika ad. 2 CL u dijelu gdje navodi da je pok. OL pok. Kuzme za vrijeme Domovinskog rata i dalje koristio postavljenu baraku u donjem dijelu utužene nekretnine kao i da ga je imenovani prednik tužitelja dolazio pitati dozvolu za daljnje korištenje utužene nekretnine što mu je i dozvolio u smislu da to zemljište koristi kao i za života pok. LL. S druge pak strane, iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da su tuženici kontinuirano koristili prijeporno zemljište pa sud navodima tuženika u pogledu posjed nakon smrti prednika im pok. LL nije poklonio vjeru.

17. Utvrdivši posjedovno stanje prijepora, u postupku je nadalje sporan osnov takvog posjedovanja.

18. Po provedenom dokaznom postupku ovaj sud je o primjeni materijalnog prava odlučio sukladno odredbi čl. 388 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. u daljnjem tekstu – ZV) u smislu koje se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Tužitelj se u tužbi poziva na stjecanje prava vlasništva darovanjem zaključenim između 1975. -1980. Tu je sada za navesti i da se na ugovor o darovanju sklopljen do stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) prosuđuje na temelju odredbi paragrafa 938 do 956 Općeg građanskog zakonika koji su se primjenjivali kao pravna pravila. Naime, prema pravnom pravilu paragrafa 938 bivšeg OGZ-a pogodba kojom se kakva stvar daje komu bez plaće, zove se darovanje. Ugovorom o darovanju, dakle, besplatnim pravnim poslom darodavatelj daruje daroprimcu određenu stvar u vlasništvo, odnosno posjed. Prema pravnim pravilima bivšeg OGZ-a bilo je moguće sklopiti dvije vrste darovnih pogodbi i to: ugovor o darovanju kojim je darovana stvar predana daroprimcu u posjed i vlasništvo za života darodavatelja i drugu vrstu darovnog ugovora, tzv. darovanje za slučaj smrti, kod kojeg se darovanje mora ispuniti tek nakon smrti darodavatelja. Prema pravnom pravilu paragrafa 943 bivšeg OGZ-a za ugovor o darovanju bez prave predaje darovane stvari, bila je propisana pisana isprava (forma sudskog zapisnika), a usmeno darovanje bilo je valjano samo uz obavljenu predaju stvari, s tim da kod darovnog ugovora zaključenog između stranaka koje su živjele u obiteljskoj zajednici i zajednički koristile nekretnine koje su predmet darovanja, uvjet prave predaje nekretnine ispunjen je već samim time što je u vrijeme kad je učinjeno i prihvaćeno darovanje, postojao takav način života iz kojeg je proizlazilo i zajedničko korištenje darovanih nekretnina. Ispunjene ovako iznesenih pretpostavki posjeda i korištenja nekretnine u konkretnom slučaju nije utvrđeno. Naime, navodi tužitelja da je postojala pisana isprava sadržaj koje se svodio na darovanje predmetne nekretnine od strane pok. LL pok. OL. Kuzme su paušalni i ničim potkrijepljeni. Takva činjenica ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza pa ni iskaza saslušanih svjedoka. Istina, svjedok ĐL navodi da je pok. OL predmetno zemljište dobio na temelju činjenice što je plaćao doprinose vlasniku nekretnine, no izneseno ne predstavlja neposredna saznanja, već posredno i to baš po pričanju pok. OL iz kojeg razloga taj dio iskaza i nije odlučan. Izjava ovjerena u potpisu CŽ na navedene okolnosti također nije odlučna jer iz iste ne proizlazi u koju svrhu je napisana navedena izjava niti iz kojih joj je to konkretno okolnosti poznata činjenica darovanja (primjerice je li bila prisutna, je li joj bio predočen pisani sadržaj ugovora…). Istina, iz iskaza tuženika ad. 2 CL proizlazi da je prednik tužitelja-danas pok. OL pok. Kuzme doista platio razliku staža za pok. LL, ali tuženik ad. 2 CL upire na tvrdnju kako je takva razlika staža uplaćivana novcem kojeg je predniku tužitelja dala FL, tj supruga LL. Budući su navodi parničnih stranaka u tom dijelu kontradiktorni, a spisu ne prileži bilo kakav materijalni dokaz koji bi išao u prilog bilo navodima tužitelja bilo navodima tuženika to sud u tom dijelu nije poklonio vjeru navodima tužitelja. Sve i da je kojim slučajem danas pok. OL pok. Kuzme uplaćivao doprinose za mirovinsko osiguranje na ime danas pok. LL takav činjenica sama po sebi ne znači da je LL upravo utuženu nekretninu na ime pravnog posla ustupio predniku tužitelja, tj. danas pok. LL. Naime, kraj utvrđenja da u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] nije izvršen upis prava vlasništva na temelju navodnog darovnog ugovora kao i da sada pok. SL LL nije uknjižen kao vlasnik cjeline predmetne nekretnine, sud cijeni da na strani tužitelja nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla. Međutim, valja istaći da se pravo vlasništva, u nedostatku isprave podobne za njegov upis, može steći dosjelošću uz ispunjenje ostalih za to propisanih pretpostavki. Dakle, ako je stjecatelj koji nema valjani titulus i nedostaje mu modus u posjedu nekretnine, postoji mogućnost da uz ispunjenje ostalih pretpostavki, pravo vlasništva stekne dosjelošću, što za savjesnog i zakonitog posjednika znači protekom 10 godina, a ukoliko posjed nije zakonit onda protekom 20 godina. Preostalo je onda za utvrditi da li su na strani tužitelja ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

19. Dosjelost je originarno ili izvorno stjecanje prava vlasništva, što znači da stjecatelj svoje pravo vlasništva ne temelji na pravu vlasništva prethodnika. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva na temelju posjedovanja stvari kroz zakonom određeno vrijeme, a vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počinje teći onog trenutka kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Da bi se mogla uvažiti dosjelost prava vlasništva ne treba doduše utvrđivati osnov/naslov posjednika ili njegovih prednika, ali treba utvrditi vlasnički posjed, tj. miran posjed s uočljivom voljom držati stvar kao svoju i ponašanje posjednika kroz čitavo vrijeme (neprekidno) potrebno za dosjelost, pri čemu dolozna vjera sprječava početak takve dosjelosti sve dok postoji dolozna zla vjera. Zakonit je onaj posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva (pravni posao). Savjestan (pošten) je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Sinonim za pošten posjed u ZOVO je bio savjestan posjed (čl. 72. st. 2. ZOVO), koji postoji ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. U čl. 72. st. 2. ZOVO savjesnost posjeda vezuje uz pretpostavku da posjednik drži da je stvar koju posjeduje njegova, u čl. 18. st. 3. ZV-a, u skladu s germanskom koncepcijom posjeda određeno je da pošteni posjednik nije samo onaj tko smatra da je vlasnik stvari, već svatko tko opravdano drži da mu na stvari pripada neko subjektivno pravo koje ga ovlašćuje stvar posjedovati (uz vlasništvo to je primjerice plodouživanje, zakup i dr.). S druge strane prema čl. 72. st. 2. ZOVO za savjesnost posjeda bila je pretpostavka da posjednik kroz čitavo vrijeme posjedovanja ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, što znači da je sama mogućnost saznanja o tome isključivala savjesnost posjeda, a takva je mogućnost u konkretnom slučaju, imajući u vidu sve utvrđeno, prema ocjeni ovog suda postojala. Istinit je onaj posjed koji nije stečen ni silom, ni prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Utvrdivši odlučne činjenice koje se odnose na pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sud cijeni da posjed pok. OL pok. Kuzme nije bio savjestan, obzirom da je znao da mu je pok. LL dozvolio posjed predmetne nekretnine koji posjed je nastavio i nakon smrti SŽ, ali, kako je to utvrđeno u postupku bez valjanog pravnog osnova znajući da je nekretnina u vlasništvu prednika tuženika kao i da je tu nekretninu privremeno koristio uz odobrenje vlasnika i to radi prijateljskih odnosa, a nikako radi eventualnog stjecanja vlasništva dosjelošću. Istina, poštenje posjednika se po zakonu pretpostavlja, a nije moguće unaprijed definirati pravni standard o tome kad će se smatrati da postoji nepoštenje posjednika, koji bi standard bio primjenjiv u svim budućim slučajevima. Međutim, shodno navedenom razvidno je kako je posjed sada tužitelja pa i njegova prednika bio nepošten jer je znao u čijem je vlasništvu utužena nekretnina. Nije, dakle utvrđeno da su tužitelji dosjelošću (ni redovnom ni izvanrednom) stekli pravo vlasništva sporne nekretnine niti da im, odnosno njihovom predniku predmetna nekretnina darovana od strane prednika tuženika, već proizlazi da su putem prednika tu nekretninu držali na temelju dopuštenja pok. LL koji posjed je očito trebao trajati do opoziva. Točno je da iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi kada je trebao nastupiti takav opoziv što je neodlučno kraj utvrđenja da su tužitelji, odnosno njihov prednik posve sigurno znali da nekretnina koju posjeduju zato što im je dana na korištenje (do opoziva) nije njihova. Posjed im dakle nije mogao biti vlasnički, a isto tako ne radi se o samostalnom posjedu u smislu odredbe čl. 11. st. 1. ZV-a. Točno je i da okolnost jesu li tužitelji, odnosno njihov prednik kao posjednici znali ili nisu znali za upis u zemljišne knjige sama po sebi nije od utjecaja na savjesnost posjeda, međutim bez obzira na to prednik tužitelja je kao prijatelj pok. LL koji mu je dozvolio korištenje predmetne nekretnine znao da je riječ o zemljištu obitelji LL. Shodno navedenom u takvoj situaciji nije mogao dosjelošću steći pravo vlasništva jer mu je kao takvom korisniku nekretnine do opoziva nedostajala volja za stjecanje prava vlasništva, a jednostrano ne može izmijeniti osnovu posjeda jer time postaje nesavjestan posjednik, a nesavjestan posjednik ne može nikada steći pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelji, odnosno njihov prednik nisu dakle podastrijeti dokaze iz kojih bi proizlazilo od kojeg se to momenta njihov prekaristički posjed pretvorio u samostalni savjesni posjed koji je trajao zakonom propisano vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Utvrdivši navedeno neodlučno je onda što tuženika d. 2 VLI koji živi u mjestu gdje je položena utužena nekretnina nije zahtjeva predaju u posjed od strane tužitelja, odnosno njihova prednika jer takva činjenica sama po sebi, kraj naprijed utvrđenih okolnosti ne ide u prilog savjesnosti posjeda na strani tužitelja.

20. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da tužitelji nisu samostalni posjednici, te da njihov posjed nema zakonom propisanu kvalitetu. Tužitelji su nesamostalni posjednici, koji su nekretninu putem prednika posjedovali priznajući na njoj višu vlast posrednog posjednika, te iz razloga nepostojanja zakonom propisanih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužbeni je zahtjev, kao neosnovan, odbijen

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa), pa je tuženicima priznat trošak sudske pristojbe na žalbu (26,54 eur) kao i troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav pisanog obrazloženog podneska od 4. travnja 2024., za zastupanje na ročištima 9. travnja 2024., 24. listopada 2024., 18. srpnja 2025. i za sastav žalbe od 19. prosinca 2024. - po 75 bodova uvećano za 20% na ime zastupanja tuženika ad. 2 i 3 te sve uvećano za pripadajuću stopu PDV-a, sve sukladno Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9. toč 1, 4Tbr. 40, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, 107/2025). Stoga je i riješeno kao u izreci pod toč. II/.

U Korčuli, 29. kolovoza 2025.

Sudac

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).