Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Pn-21/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice KČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Andrija Milošević, odvjetnik u Zadru, Jurja Matejeva Dalmatinca 1, protiv tuženika LČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vjekoslav Bušić, odvjetnik u Gospiću, Ulica dr. Ante Starčevića 5, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave 31. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se postojanje tužiteljičine tražbine prema tuženiku u iznosu od 2.200,00 eura (slovima:dvijetisućedvjestoeura).

II. Utvrđuje se postojanje tuženikove tražbine prema tužiteljici u iznosu od 40,00 eura (dvjestoeura).

III. Tražbine iz toč. I. i II. izreke ove presude se prebijaju.

IV. Nalaže se tuženiku LČ da tužiteljici KČ isplati iznos od 2.160,00 eura (slovima: dvijetisućestošezdeseteura) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 2.200,00 eura (slovima:dvijetisućedvjestoeura) od 12. prosinca 2024. do isplate, a koje se izračunavaju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da joj tuženik isplati iznos od 926,67 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 18. ožujka 2024. do isplate, kao i iznos zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos od 2.200,00 eura od 18. ožujka 2024. do 11. prosinca 2024.

VI. Odbija se protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži da mu tužiteljica isplati iznos od 400,00 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 18. ožujka 2025. do isplate.

VII. Nalaže se tuženiku LČ nadoknaditi tužiteljici KČ trošak postupka u iznosu od 2.049,38 eura (slovima:dvijetisućečetrdeset deveteuraitridesetosamcenta) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 29. kolovoza 2025. do isplate, a koje se izračunavaju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VIII. U preostalom dijelu se zahtjev za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 5. lipnja 2024. podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj potražuje isplatu naknade štete u iznosa od 3.086,67 eura uvećanog za zakonske zatezne kamate. U tužbi navodi da su 17. ožujka 2024. na cesti D1 u Općini Udbina suprug tužiteljice DČ i tuženik sudjelovali u prometnoj nesreći na način da je suprug tužiteljice upravljao njenim osobnim automobilom VOLKSWAGEN TOURAN 1T, reg. oznake [registarska oznaka] kad mu je sa lijeve strane kolnika kojim se kretao istrčala koza u vlasništvu tuženika, koju nije mogao izbjeći te je udario u nju. Prometnu nesreću je izazvao tuženik što je i utvrđeno na licu mjesta od strane PU ličko – senjske kad mu je naplaćena novčana kazna zbog počinjenja prekršaja iz čl. 119. u vezi s čl. 293. Zakona o sigurnosti prometa na cestama budući je isti stoku vodio i ostavio na cesti bez nadzora, a bio je dužan poduzeti sve mjere da iste ne izađu na cestu bez nadzora. U prometnoj nesreći su na vozilu tužiteljice nastali oštećenje prednjeg branika, poklopca motora, ukrasne plastike, prednjeg desnog putnog svjetla sa pokazivačem smjera, prednje desne maglenke, prednjeg desnog blatobrana i prednjih senzora, ukupno materijalna šteta u iznosu od 3.086,67 eura po procjeni Adriatic osiguranja d.d. te ovlaštenog servisa Berlina d.o.o. Tužiteljica, odnosno njezin suprug, se tuženiku obratio s pozivom da mu naknadi prouzročenu štetu te na taj način izvansudski riješi ovaj spor, ali se tuženik do dana slanja ove tužbe nije odazvao na navedeni poziv, iako je istog primio 3. travnja 2024.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (list 21 – 23 spisa) prigovorio da je do naleta na kozu došlo jer je vozač vozio prebrzo. Ograničenje na tom dijelu je 50 km/h, ali tuženik smatra da je vozač tužiteljičinog automobila vozio preko 100 km/h. Neposredno prije incidenta cestom su projurila dva iznimno glasna motorna vozila koja su preplašila koze i jedna je u pomutnji istrčala na cestu pred tužiteljičin auto koji je išao treći. Njegova koza je od siline udarca preminula par minuta nakon nesreće. Kazna koju je platio na licu mjesta ne podrazumijeva njegovu isključivu odgovornost i krivnju za incident. Šteta se mogla izbjeći da je vozač vozio po propisima i da je upotrijebio potrebni stupanj pažnje. Vozač automobila, kao opasne stvari, odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Zbog vozačeve nepropisne brzine i to u noćnim satima postoji krivnja vozača iz nehaja. Tuženik je osporio i visinu štete jer je policija procijenila štetu na 1.000,00 eura, a procjena servisa izvan zemlje nije relevantna. Sam je tuženik pretrpio direktnu štetu u vidu uginule koze i izmakle dobiti u vidu jarića i mlijeka koje mu je koza redovito davala.

3. Tuženik je na ročištu 24. listopada 2024. (list 77 – 79 spisa) istaknuo prigovor isključive odgovornosti vozača vozila za predmetnu nesreću jer je 400 metara prije mjesta sudara znak opasnosti „životinje na cesti“. U predmetnoj nesreći je tuženiku stradala koza vrijednosti 200,00 eura, ali i jarić u dobi od 2 mjeseca jer više nije imao mlijeka, a čija je vrijednost također 200,00 eura, pa je tuženik postavio protutužbeni zahtjev kojim se nalaže tužiteljici da tuženiku isplati iznos od 400,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. ožujka 2024 do isplate u roku od 15 dana. Tužiteljica se na istom ročištu odmah usprotivila protutužbenom zahtjevu. Osporila je da je jarić uginuo, kao i visini protutužbenog zahtjeva.

4. Tijekom postupka su pročitani potvrda o oštećenju vozila PGP Korenica od 17. ožujka 2024. (list 4 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu DČ PGP Korenica od 17. ožujka 2024., (list 5 spisa), dopis odvjetnika Andrije Miloševića u ime DČ tuženiku od 28. ožujka 2024. s povratnicom (list 8-10 spisa), izvid štete Adriatic osiguranja od 18. ožujka 2024. (list 11 spisa), ponuda broj: PON-206-187/24-s društva Berlina d.o.o. Bihać, Bosna i Hercegovina od 18. ožujka 2024. (list 12 i 14 spisa), potvrda o prometnoj nesreći PGP Korenica od 18 ožujka 2024 (list 16 i 17 spisa), zapisnik o očevidu PGP Korenica od 18. ožujka 2024. s kroki skicom (list 35 do 39 spisa), potvrda o oštećenju vozila od 17. ožujka 2024. (list 41 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika LČ PGP Korenica od 17. ožujka 2024. (list 42 i 43 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka DČ PGP Korenica od 17. ožujka 2024. (list 44 i 45 spisa), potvrda o naplaćenoj novčanoj kazni na mjestu počinjenja prekršaja LČ GP Korenica od 17. ožujka 2024., pregledana je fotodokumentacija (list 47-74 spisa), saslušani su svjedoci IČ (list 89 i 90spisa), EČ (list 91 spisa), DČ (list 91-92 spisa) i tuženik (list 97 i 98 spisa), izvršen je uviđaj na mjestu prometne nesreće (list 106 i 107 spisa), pročitani su nalaz i mišljenje vještaka Daniela Sikirića, dipl. ing. prometa (list 115 do 135 spisa), te je saslušan vještak Sikirić (list 145-147 spisa).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. U postupku nije sporno da se dogodila prometna nesreća 17. ožujka 2024. sudarom tužiteljičinog automobila kojeg je vozio njezin suprug i tuženikove koze. Nije sporno niti da je koza nakon sudara umrla.

7. U postupku je sporno je li vozač automobila u cijelosti ili djelomično odgovoran za prometnu nesreću zbog neprilagođene brzine u noćnim uvjetima, zbog toga što je ranije ugledao koze na cesti i zbog znaka opasnosti "životinje na cesti" prije mjesta sudara. Sporna je visina tužbenog zahtjeva. Tužiteljica je osporila i osnovu protutužbenog zahtjeva jer nema dokaza da je jarić uginuo, kao što je osporila i visinu protutužbenog zahtjeva.

8. Iz potvrde o oštećenju vozila PGP Korenica od 17. ožujka 2024. je vidljivo da je utvrđeno oštećenje prednjeg branika, poklopca motora, ukrasne plastike, prednjeg desnog putnog svjetla s pokazivačem smjera, prednje desne maglenke, prednjeg desnog blatobrana i prednjih senzora.

9. Iz izvida štete Adriatic osiguranje od 18. ožujka 2024. je utvrđeno da treba zamijeniti prednju oblogu branika, prednji nosač branika, blendu branika, prednju rešetku branika, prednji senzor za parkiranje branika, desni reflektor, prednje desno svjetlo za maglu, prednju ukrasnu masku, znak na ukrasnoj masci, prednji poklopac i prednju veznu stijenu, dok su za popravak utvrđen desni blatobran, a za kontrolu optika prednjeg ovjesa.

10. Iz ponude društva Berlina d.o.o. Bihać od 18. ožujka 2024. je vidljivo da su navedeni radovi na oblozi branika, vodilice branika, pokrovnom dijelu branika, ventilacijskoj rešetki, rešetki hladnjaka, veznom limu, parkirnim senzorima, desnom faru, desnoj maglenki i poklopcu motora, dok su još naplaćeni upotreba komore za lakiranje, lakirerski potrošni materijal, GFS - vođena funkcija i usluga, ukupno 5.159,83 BAM, odnosno 3.086,67 eura. Iz radnog naloga na poleđini je vidljivo da je predračun izvršen na zahtjev vlasnika vozila po zapisniku Adriatic osiguranja.

11. Iz zapisnika o očevidu PGP Korenica od 18. ožujka 2024. je vidljivo da je na mjestu nesreće ograničenje brzine 80 km/h, dok se nesreća dogodila izvan naselja na mjestu gdje nema javne rasvjete. Šteta na vozilu tužiteljice je procijenjena na 1.000,00 eura. Osim znakom ograničenja brzine, mjesto nesreće je označeno i prometnim znakom "domaće životinje na cesti" s dopunskom pločom "3000 metara" koja se nalazi 400 metara prije mjesta nesreće.

12. Ispitan na raspravi 11. prosinca 2024. svjedok IČ je iskazao da je negdje u proljeće oko 10:30 sati navečer išao iz Bosne za [adresa] sa DČ i EČ. Naletjeli su na stado koza u mjestu [adresa]. Sjeća se da je ograničenje brzine prije naselja bilo 90 km/h a u naselju 70 km/h pa je DČ usporio. Pratio je vožnju i vidio je veliki broj digitalnog pokazatelja brzine koji je pokazivao 70 km/h. Poznato mu je ograničenje brzine jer se tom cestom vozi već pet godina. Sad je tu postavljena kamare i graničenje smanjeno. Bila je blaga krivina na mjestu nesreće i koze su uočili, njih desetak, kad su bili udaljeni svega nekih 5 ili 6 metara od njih. Sve su se u tom trenutku nalazile na cesti, prelazile su je sporim hodom slijeva na desno. Lijevo od ceste je bila neograđena čistina. S njima je bio i jedan jarić. Svih 10-tak su stajale jedna iza druge. DČ je vozio s upaljenim kratkim svjetlima. Ne sjeća se kako je točno vozač reagirao, ali se sjeća kočenja koje ga je gurnulo prema naprijed. Vozač nije uspio izbjeći sudar sa zadnjom kozom. Automobil je udario kozu prednjom desnom stranom automobila. U trenutku sudar vozilo nije bilo cijelim svojim obujmom prešlo u lijevu traku, već se nalazilo po sredini ceste. Da je ostao u svojoj traci udario bi u drugih 10-tak koza koje su se u njoj nalazile. Nakon sudara su se sklonili s ceste jer je iza bio šleper. Vlasnik koze je bio blizu i došao je nakon sudara, ali su ga morali dozivati jer je krenuo tjerati koze u tor. Svjedok smatra da je zbog blizine vlasnik koze morao vidjeti sudar. Došao tek za 20-ak minuta, stigao ja negdje u isto vrijeme kad je stigla i policija. Svjedok nije čuo o čemu su DČ i policajci pričali, ali je bio prisutan kad su se na dan nesreće vozač DČ i tuženik dogovorili da će tuženik podmiriti štetu. Sljedeći dan su se vratili iz Bosne sa svjedokovim autom i donijeli tuženiku procjenu popravka. Međutim kad su se čuli nakon nekoliko dana, tuženik je rekao DČ da nema sredstava za platiti štetu, i da ga slobodno tuži. Vlasnik koze je sljedeći dan javio da je koza uginula.

13. U automobilu se vozio i svjedok EČ, koji je sjedio iza, dok je IČ sjedio na suvozačkom mjestu. Misli da je u trenutku sudara DČ vozio 80 ili 90 km/h. Ne zna koliko je ograničenje na tom mjestu jer, iako se tom cestom vozi oko dvije godine, nema vozačku dozvolu. Sjeća se da su koze izletjele na cestu prelazeći s lijeva na desno, u trenutku kad ih je ugledao je većina stada već bila prešla s desne strane ceste. Posljednju kozu DČ nije uspio izbjeći, iako je usporio i blago prikočio, pa je došlo do sudara s desne strane automobila. Misli da se sve dogodilo u njihovoj (desnoj) prometnoj traci, ali nije siguran jer se sve dogodilo u trenutku. Ne sjeća se ni je li DČ pokušavao izbjeći kozu manevrirajući lijevo desno. Sjedio je iza, pa nije sve dobro vidio. Ne sjeća se koja je DČ imao upaljena svjetla, ali ne bi ni znao prepoznati razliku između dugih i kratkih svjetala. Nakon sudara odvezli su se malo naprijed jer je iza bio šleper. Izašli su iz automobila, ali u tom trenutku nije vidio vlasnika koze. Po izlasku su zvali ima li ikoga, nakon čega je došao vlasnik. Vlasnik nije došao odmah. Najprije su čuli nekakve zvukove, viku iz daljine, čuli su lavež pasa. Policija je stigla za nekih 20-tak minuta, malo poslije vlasnika koze. Ne sjeća se točno o čemu su sve pričali niti koja su bila oštećenja na automobilu, ali se sjeća da je vlasnik koze rekao DČ da će mu platiti štetu i da odveze auto kod mehaničara.

14. Automobil je te večeri vozio tužiteljičin suprug DČ, u smjeru [adresa]. Vozio je oko 70 km/h, misli da je ograničenje tad bilo oko 80 km/h, sad je 60 km/h. Tuda vozi vikendom već 8 godina. Na ulazu u [adresa], u blagom zavoju u desno i ugledao je 10-tak koza 20-tak metara ispred automobila. Imao je upaljena kratka svjetla, jer je cesta bila osvjetljena javnom rasvjetom. U tom je trenutku vidljivost bila oko 30 – 40 m ispred. Ugasio je duga svjetla kad je ulazio u naselje. Reagirao je blagim kočenjem, samo je „pipnuo“ kočnicu i ostao u svojoj prometnoj traci. Kad ih je ugledao, koze su se nalazile u njegovoj, desnoj prometnoj traci i kretale su se s lijeva na desno, silazile su s ceste. Međutim, zadnja koza s jarićem je zatim dotrčala na cestu s lijeve strane i nju nije uspio izbjeći. Ona se pojavila čim je pustio kočnicu i nije je do tad uočio, ugledao ju je neposredno prije sudara. Zna da je koza uginula sljedeći dan jer mu je to rekao tuženik s kojim se nekoliko puta čuo telefonski, a i kojeg je posjetio nakon nesreće. Nakon sudara se odvezao još naprijed jer je iza bio šleper i maknuo je auto s ceste na prvo moguće mjesto. Kad je izašao iz automobila, čuo je vlasnika negdje gore kod njegove kuće, procjenjuje 500-600 metar od njih kako galami. Čekali su ga da dođe nekih 15-tak minuta, a došao je netom prije policije koju je svjedok pozvao. Rekao je da su mu pobjegle koze, nije spominjao nikakvog vuka. Rekao je da je on kriv što su koze pobjegle van. Čuo je i gdje to priznaje policiji. Auto je udaren u prednji desni kraj. Razbijeni su branik, farovi, senzori, nosači i maglenke. Popravak je platio kod mehaničara oko 3.000,00 eura i to 10 dana nakon nesreće. Kasnije je pojasnio da je platio popravak 2.750,00 eura.

15. Tuženik je na raspravi 6. veljače 2025., u bitnome, iskazao da je u trenutku nesreće bio oko 100 m udaljen od mjesta nesreće, čuvao je koze. Ima livadu i s druge strane ceste. Običaj je da stado koza preko ceste vodi više članova obitelji, ali kako je on sam uvijek stoji iza njih pa često ovisi o dobroj volji vozača, njihovom oprezu dok prelaze cestu. Tog su se dana koze kretale na uobičajen način, a to je, pojašnjava, u liniji, kao vojska, jer obično jedna krene, a druge idu iza nje. Ne kreću se u krdu kao ovce. Sudar nije vidio, ali ga je čuo, pa je dotrčao do ceste i vidio ozljeđenju kozu. Zaključio je da se sudar dogodio u desnoj prometnoj traci po tragovima na cesti, ali nije vidio oštećeni automobil koji se provezao naprijed, nekih 150 m do kuće i sljedećeg rasvjetnog stupa. Vozač se zatim vratio do mjesta nesreće i njega zvao: "Gazda, gazda, gazda!" i rekao je da će zvati policiju. Tuženik je na to otišao zatvoriti koze koje su ranije prešle cestu u tor i rekao da ću se vratiti s dokumentima. Kada se vratio policija je stigla. Koza je uginula kroz sat vremena, a kasnije i njezino jare jer nije imalo mlijeka. Uginula koza je vrijedila oko 200 eura jer je bila jedna od boljih koza, dok se najniža cijena za koze kreće oko 150 eura. To zna jer živi od uzgoja i prodaje koza. Platio je kaznu za prekršaj odmah u visini od 80 eura da izbjegne duplo plaćanje. Na mjestu nesreće nema javne rasvjete, najbliži rasvjetni stupovi su udaljeni 100-tinjak metara u oba smjera. S obje strane ceste je čistina. Tad je vrijedilo ograničenje brzine 80 km/h, a sada je 60 km/h. Jedan od dva suvozača mu je rekao da je vozač vozio preko 100 km/h. Tvrdi da nikad nije priznao krivnju. Tog dana tamo nije bilo vukova, iako mu vukovi znaju često pričinjavati štetu. Tad njegova livada uz cestu nije bila ograđena električnim pastirom, ali sad jest.

16. Na uviđaju 14. travnja 2025. je utvrđeno da na sjevernom dijelu ceste od mjesta prometne nesreće (iz smjera iz kojeg je dolazi tužiteljičini automobil) nema rasvjetnih stupova, dok je najbliži rasvjetni stup južno udaljen oko 80 metara. Jedini izvor svjetla u blizini mjesta prometne nesreće je kuća na istočnoj strani koja je dijelom skrivena stablima, i štand uz cestu za prodaju prehrambenih proizvoda sa znakom koji noću svijetli.

17. Vještak Daniel Sikirić, dipl. ing. prometa, je sudu dostavio pisani nalaz i mišljenje u kojem je zaključio da na temelju materijalnih dokaza nije bilo moguće utvrditi brzinu kojom se osobno vozilo kretalo neposredno prije nastanak prometne nesreće. Našao je da su iskazi svjedoka o brzini kretanja vozila oko 70 km/h i neforsiranom (slobodnom) kočenju tehnički prihvatljivi, kao i iskazana udaljenost vozača s koje je uočio stado koza oko 35 – 40 metara s upaljenim kratkim (oborenim) svjetlima. Udarena koza se u trenutku uočavanja stada koza nalazila izvan istočnog ruba kolnika, te ju vozač u tom trenutku, vozeći pod kratkim svjetlima, nije mogao uočiti. Vještak je zaključio da se mogućnost uočavanja udarene koze, pod dometom kratkih svjetala na vozilu na neosvijetljenoj prometnici, vozaču osobnog vozila tužiteljice ukazala svega 0,75 sekundi prije naleta, u kom trenutku se vozilo približilo mjestu naleta na udaljenost od oko 13 metara, te se nalazilo u fazi kočenja niskog intenziteta i kretalo se brzinom od oko 67 km/h. U takvim okolnostima vozač više nije imao tehničke mogućnosti izbjeći nalet svog osobnog vozila na udarenu kozu. Vozač bi izbjegao nalet u slučaju da se u trenutku njenog mogućeg uočavanja nije kretao brzinom većom od 40 km/h. Da su na vozilu tužiteljice bila uključena duga svjetla u skladu s čl. 106. Zakon o sigurnosti prometa na cestama, vozač bi mogao kozu uočiti oko 1,3 sekunde prije naleta. Niti u takvim okolnostima ne bi postojale tehničke mogućnosti da pravovremeno poduzetom radnjom forsiranog kočenja vozač izbjegne nalet na kozu, dok bi mogućnost izbjegavanja postojala da se nije kretao brzinom većom od 47 km/h. Međutim, strogo tehnički gledano, da je vozač udarenog automobila reagirao forsiranim kočenjem, ne bi mogao zaustaviti automobil do linije kretanja udarene koze, ali bi u takvoj situaciji put kočenja bio duži za oko 0,26 sekundi u kom dodatnom vremenu bi udarena koza uspjela u potpunosti izići izvan gabarita prednjeg čelnog dijela vozila, pa do naleta ne bi došlo. Vještak je utvrdio visinu štete od 5.201,18 eura uključujući PDV.

18. Tuženik je prigovorio na nalaz i mišljenje vještaka Sikirića. (list 140 i 141 spisa). Smatra da se vještak nije u nalazu i mišljenju osvrnuo na to koliko bi prostorno i vremenski vozač vozila mogao vidjeti prve koze na kolniku da je vozio pod režimom dugih svjetala i kakve bi onda bile sve mogućnosti za izbjegavanje predmetnog sudara, kako pri blagom kočenju, tako i pri intenzivnom; nije se očitovao koja bi bila prilagođena brzina da vozač svoje vozilo može zaustaviti pred očekivanim životinjama na cesti pod režimom kratkih svjetala, kao i dugih; nije utvrdio kolika bi bila šteta na vozilu pri svim manjim sudarnim brzinama koje već spominje u svom nalazu i mišljenju; nije analizirao mogućnost izbjegavanja nesreće izmicanjem vozila u lijevu i desnu stranu uz poduzetu radnju kočenja.

19. Zbog prigovora je sud na ročištu saslušao vještaka Sikirića. Na upit tuženika kad je vozač automobila mogao uočiti koze na kolniku vozeći s upaljenim dugim svjetlima je odgovorio da to ne može učiniti jer ne postoje nikakvi materijalni dokazi o položaju i načinu kretanja koza koje nisu udarene. Međutim tehnički je prihvatljivo zaključiti, imajući u vidu iskaz vozača da je koze uočio na desnoj prometnoj traci, da bi te prve koze uočio na udaljenosti većoj od 44 metra koliko bi iznosio zaustavni put vozila pri brzini kretanja od 70 km/h, to bi značilo da bi vozač s upaljenim dugim svjetlima, isto kao i pod kratkim, mogao izbjeći nezgodu da je umjesto neforsirane radnje poduzeo forsiranu radnju kočenja. Međutim, vještak ne može znati kako bi vozač reagirao u toj situaciji. Time je odgovorio i na pitanje koja bi bila prilagođena brzina da vozač može zastaviti svoje vozilo pred životinjom na cesti.

20. Na pitanje bi li izbjegao udar u kozu da je nakon uočavanja prve skupine koza vozač skrenuo u lijevu prometnu traku, vještak je zaključio da se u vremenu od uočavanja prvih koza do trenutka sudara vozilo ne bi u cijelosti uspjelo pomaknuti u lijevu traku, pa vještak ne može sa sigurnošću zaključiti da bi nesreća bila izbjegnuta. Vještak nije mogao bez dodatnih izračuna utvrditi koliko se u vremenskoj reakciji od 1,3 sekunde vozilo može u metrima ili centimetrima izmaknuti lijevo. Pretpostavio je oko pola ukupnog iznosa. S istovremenim kočenjem i skretanjem ulijevo najvjerojatnije bi došlo do izbjegavanja udarene koze.

21. Na pitanje koliki je zaustavni put vozila koje vozi pri brzini od 70 km/h uz reakciju laganog kočenja vještak je odgovorio da bi iznosio oko 90 metara. U situacijama naglog istrčavanja životinja na cesti u slučajevima kad životinja u polje vidljivosti vozaču uđe u vremenu manjem od jedne sekunde, koliko iznosi psihomotorna reakcija vozača i kočenog sustava, do naleta na životinju će doći pri svakoj brzini kretanja vozila.

22. Na traženje tuženika da se vještak očituje do koje brzine bi se smanjila brzina vozila do mjesta naleta i koja bi bila sudarna brzina u situaciji vožnje pod dugim svjetlima i mogućnosti uočavanja koze na udaljenosti od najmanje 44 metra, vještak je odgovorio da se ne može dodatno očitovati bez izračuna.

23. Na pitanje o visini štete u situacijama manje naletne brzine vještak je iskazao da se ne može izjasniti, ali bi trebala biti manja.

24. Tuženik nije tražio da vještak izradi i dostavi dodatne izračune koje nije mogao izvršiti na raspravi.

25. Vještak je na raspravi otklonio sve nedoumice tuženika vezane za njegov nalaz i mišljenje, pa ga sud u cijelosti prihvaća kao logičan, sukladan ostalim izvedenim dokazima i sačinjen i skladu s pravilima struke.

26. U pogledu tužbenog zahtjeva, iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je do predmetne prometne nesreće, posljedično i štete na tužiteljičinom automobilu, došlo zbog toga što je tuženik pustio svoje koze da bez nadzora prelaze cestu suprotno čl. 119. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23, dalje: ZSPC) Sva tri svjedoka koja su se vozila automobilom su u bitnome iskazivala sukladno, te su njihove tvrdnje u skladu s tehničkim mogućnostima koje je sudski vještak mogao provjeriti. Jedino je svjedok EČ iskazao da misli da je vozač vozio oko 80 ili 90 km/h, što je brže od 70 km/h koliko tvrde svjedoci K i IČ, ali on je sjedio na zadnjem sjedalu automobila, priznaje da nije pratio vožnju, a i nema vozačku dozvolu što ga čini manje vjerodostojnim u procjeni brzine vožnje. Njihovi iskazi se uglavnom i podudaraju s iskazom tuženika o događajima te večeri, ali ne i s procjenom tuženika o brzini vožnje. U postupku je dokazano da vozač tužiteljičinog vozila te večeri vozio u okviru dopuštene brzine, a ne, kako tuženik tvrdi, preko 100 km/h.

27. Ograničenje brzine na mjestu nesreće je bilo 80 km/h, što se vidi iz policijskog zapisnika, a što potvrđuju i svjedoci, pa i sam tuženik na raspravi iako je u odgovoru na tužbu tvrdio da je na mjestu nesreće ograničena brzina na 50 km/h. Svjedoci i tuženik se slažu da je sad brzina ograničena na tom mjestu na 60 km/h. Vozač automobila je tvrdio da je vozio oko 70 km/h, što je tvrdnja koju podupiru njegov suvozač, a koja u tehničkom smislu nije suprotna mjerljivim činjenicama iz spisa što potvrđuje vještak. Iako je 400 metara prije mjesta nesreće postavljen prometni znao opasnosti „životinje na cesti“ koji se odnosi na dionicu od sljedećih 3000 metara na što upućuje dopunski znak, to ne znači da je vozač bio dužan smanjiti dodatno brzinu zbog te opasnosti, već povećati oprez. Stoga je vozač automobila te večeri vozio primjernom brzinom jer je vozio, iako noću, cestom za vedra vremena na relativno preglednom dijelu poznate ceste. Vještak je izračunao da bi vozač izbjegao nalet na kozu da je vozio brzinom ne većom od 40 km/h s upaljenim kratkim svjetlima s kojima je vozio. Međutim, čl. 51. st. 3. ZSPC-a propisuje da kada je brzina kretanja vozila manja od polovice najveće dozvoljene brzine na cesti ili dijelu ceste, vozač takvog vozila mora uključiti sve pokazivače smjera, osim kada koristi žuto rotacijsko svjetlo. Zakonodavac tim poručuje da je vožnja duplo manjom brzinom od najviše dopuštene posebno opasna radnja koja zahtjeva dodatnu signalizaciju, te ne bi trebalo biti nešto uobičajeno.

28. Međutim, vozač je po pravilu iz čl. 106. st. 1. ZSPC-a, bio dužan voziti s upaljenim dugim svjetlima jer nije postojao niti jedan od razloga za vožnju s kratkim svjetlima koje taksativno navodi čl. 106. st. 2. ZSPC-a (prije mimoilaženja s drugim vozilom na udaljenosti s koje prosudi da svjetlom svojeg vozila zasljepljuje vozača vozila koje mu dolazi ususret, a pri mimoilaženju s drugim vozilom, kad vozač tog vozila prijeđe na kratka svjetla ili kad naizmjeničnim paljenjem i gašenjem svjetala upozorava da mu duga svjetla smetaju, a uvijek na udaljenosti manjoj od 200 m; za vrijeme dok se kreće za drugim vozilom na takvoj udaljenosti i u takvu položaju da dugim svjetlima svojeg vozila zasljepljuje vozača vozila ispred sebe; dok vozilom prolazi pokraj pješaka; kad se kreće cestom koja se prostire neposredno pokraj plovnog puta ili pokraj željezničke ili tramvajske pruge ususret plovilu, odnosno vozilu koje se kreće po tračnicama; kad naiđe na stoku te ostale domaće ili divlje životinje). Da je vozio s upaljenim dugim svjetlima, također ne bi mogao zaustaviti automobil na vrijeme ni s forsiranim kočenjem, iako bi ranije uočio kozu koju je udario (1,3 sekunde prije naleta naspram 0,75 sekundi kad ju je stvarno i uočio), osim u situaciji da je vozio brzinom manjom od 47 km/h, što je opet dosta ispod najviše dopuštene brzine od 80 km/h. Stoga, što se tiče brzine vožnje i vožnje pod kratkim svjetlima, ne može se reći da postoji odgovornost vozača za nesreću u ikojem stupnju.

29. Međutim, druge okolnosti ipak upućuju da doprinos postoji. Vještak je izračunao da bi reakcijom forsiranog kočenja došlo do izbjegavanja sudara. Iako ni tad vozač ne bi uspio zaustaviti automobil forsiranim kočenjem prije nego bi presjekao putanju koze, koza bi imala više vremena za prijeći cestu zbog produljenja puta kočenja, pa do nesreće ne bi došlo.

30. Sama po sebi, ne može se reći da je reakcija vozača bila neadekvatna. Do zaključka o neadekvatnosti reakcije se može doći tek kad se ona stavi u širi kontekst. Prvenstveno, 400 metara prije mjesta prometne nesreće je postavljen znak opasnosti „životinje na cesti“ koji vrijedi na potezu od 3.000 metara iza njega. Taj znak ne obvezuje vozača da uspori jer tome služe znakovi ograničenja najviše dopuštene brzine, ali zahtijeva od vozača da bude posebno oprezan na mogućnost pojave životinje na cesti. Osim toga, ta cesta nije nepoznata vozaču vozila koji je u trenutku davanja iskaza imao osam godina iskustva u vožnji tom cestom gdje ta opasnost postoji. Trebao je biti svjestan da na toj dionici ceste prijeti stalna opasnost od naleta na životinju. Konačno, vozač je samo lagano prikočio kad je ugledao stado koza u svojoj prometnoj traci ceste, pa je čak i pustio kočnicu kad je procijenio da je opasnost prošla. Kad se njegovo ponašanje usporedi s očekivanom radnjom prosječnog vozača, takav bi vozač, svjestan činjenice da je upravo naglo naletio na stado koza koje prelazi cestu, da je noć i da ne vidi dobro izvan područja vlastitih prednjih svjetala, kao i da se nalazi na području gdje je opasnost od naleta na domaću životinju na cesti toliko velika da je netko zaključio da treba postaviti znak koji upozorava na tu opasnost, poduzeo sigurniju radnu, odnosno snažnije bi zakočio. Iako ne postoji propis koji određuje što bi to bila adekvatna reakcija vozača, sud zaključuje da navedene okolnosti ukazuju da je vozač tužiteljičinog automobila trebao i mogao bolje reagirati, a ne lakomisleno lagano prikočiti, pa još pustiti kočnicu, usporivši svega za nekoliko km/h u evidentnoj opasnosti od sudara. Prema teoriji adekvatne uzročnosti, adekvatan uzrok ove nesreće je koza koja je bez nadzora izletjela na cestu, a ne loša reakcija vozača jer do potrebe za njom ne bi ni došlo da koza nije bila na cesti. Zbog toga sud ocjenjuje da je doprinos vozača nastanku nesreće 20%.

31. Čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO) propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. No, u ovoj situaciji je šteta tužiteljici nastala od opasne stvari jer je životinja na cesti opasna stvar. Od nje proizlazi povećana opasnost za okolinu, pa se kao specijalna norma primjenjuje čl. 1045. st. 3. ZOO-a koji propisuje da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju. Čl. 1064. ZOO-a propisuje da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

32. Iz svih izvedenih dokaza je jasno da je tuženikova koza, koja se protupravno našla na cesti, uzrokovala predmetnu prometnu nesreću, pa je tuženik dužan nadoknaditi je. Međutim, dio odgovornosti za štetu leži u vozaču automobila, tužiteljičinom suprugu, pa tuženik za njegov dio odgovornosti kojeg je sud procijenio na 20% ne može odgovarati.

33. Tuženik je osporio i visinu štete. Stranke nisu prigovorile na vještakov izračun štete koji iznosi 5.201,18 eura uključujući PDV. Taj iznos uvelike premašuje utuženi iznos od 3.086,67 eura koji je utužen prema procjeni društva Berlina d.o.o. Bihać. Međutim, tužiteljičin suprug je na raspravi izjavio da je platio popravak, i to 2.750,00 eura. Plaćanjem popravka tužiteljičin suprug je fiksirao iznos tražbine, pa je u skladu s načelom monetarnog nominalizma iz čl. 21. ZOO-a tuženik dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, a to je plaćenih 2.750,00 eura, odnosno 80% tog iznosa koji potpada pod njegovu odgovornost, 2.200,00 eura.

34. Čl. 29. st. 1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Međutim, te kamate u ovom slučaju ne teku od 18. ožujak 2024. kako ih potražuje tužiteljica, već od 12. prosinca 2024. Iako je tužiteljičin suprug izjavio da je platio popravak automobila, iz spisa se ne vidi kad je popravak plaćen, u nekom trenutku prije podnošenja tužbe ili tijekom postupka. Čl. 1086. ZOO-a propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a to je bio, u ovom slučaju, dan plaćanja popravka. Zbog toga sud nema druge mogućnosti nego dosuditi kamate od dana kad je doznao da je šteta plaćena, a to je bilo na ročištu 11. prosinca 2024.

35. U pogledu protutužbenog zahtjeva, tužiteljica je osporila da je tuženiku uginuo jarić, a tuženik nije ponudio niti jedan dokaz toj tvrdnji, pa se smatra nedokazanom. Nesporno je da je tuženiku uginula koza u koju je automobil udario, ali je sporna njezina vrijednost. Tuženik je predložio izvođenje dokaza poljoprivrednim vještačenjem na okolnost vrijednosti stradale koze, ali bi trošak tog dokaza premašio sam utuženi iznos za tu kozu od 200,00 eura. To znači da bi utvrđivanje točne vrijednosti jedne koze vještačenjem predstavljalo nerazmjernu poteškoću, pa je sud, na temelju čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), odlučio o vrijednosti koze po slobodnoj ocjeni. Sud prihvaća tuženikovu procjenu vrijednosti koze od 200,00 eura jer se bavi uzgojem koza i upoznat je s trenutnim cijenama. Stoga je tužiteljica kao vlasnica automobila dužna nadoknaditi tuženiku 20% vrijednosti koze do čijeg je uginuća u tom postotku došlo doprinosom vozača nesreći na temelju čl. 1069. st. 1. ZOO-a, odnosno 40,00 eura.

36. Šteta koju je pretrpio tužitelj uginućem koze je tzv. nereparirana imovinska šteta. Na temelju čl. 1089. st. 2. ZOO-a visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. Ta je štete, dakle, dospjela danom presuđenja otkad teče i pravo na isplatu zateznih kamata. Ali kako je glavnica protutužbenog zahtjeva u cijelosti odbijena, što zbog toga što nije osnovana, što zbog toga što je s njom prebijena tražbina tužiteljice, zahtjev tuženika za isplatu zakonskih zateznih kamata treba u cijelosti odbiti.

37. Tužiteljica je djelomično i u većoj mjeri uspjela u parnici, pa ima pravo na naknadu troškova postupka u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tuženik je osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Uspjeh tužiteljice u dokazivanju osnove tužbenog zahtjeva sud vrednuje s 50% ukupnog uspjeha u sporu. Kako je u postupku utvrđeno da je vozač tužiteljičinog automobila doprinio nastanku štete u visini od 20%, njezin uspjeh od 80% u dokazivanju osnove predstavlja 40% ukupnog uspjeha. U pogledu visine, tužiteljica je uspio dokazati visinu od 89,09% utuženog iznosa (2.750,00 eura), što predstavlja 44,55% od ukupnog uspjeha u sporu. Ukupni uspjeh tužitelja u sporu o pogledu tužbenog zahtjeva je stoga 84,55%, a tuženika 15,45%.

38. U pogledu protutužbenog zahtjeva, tuženik je uspio dokazati samo 10% protutužbenog zahtjeva, pa je uspjeh tužiteljice 90%.

39. Kad se zbroj uspjesi stranaka u oba zahtjeva, tužiteljica je u cijelom postupku uspjela s 87,28%, a tuženik s 12,72%.

40. Kad se oduzme postotak stranke koja je manje uspjela u parnici od postotka stranke koja je uspjela više, dobije se 74,56%, koliki dio priznatog troška će se dosuditi tužiteljici.

41. Tužiteljici se priznaje pravo na naknadu sljedećih troškova kao troškova potrebnih za vođenje parnice u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a:

- trošak sastavljanja tužbe od 200,00 eura po podnesku, u skladu s Tbr. 7. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa), uvećano za PDV 250,00 eura,

- trošak pristupa ročištima 18. rujna 2024., 24. listopada 2024., 11. prosinca 2024., 6. veljače 2025., 14. travnja 2025. i 31. srpnja 2025. od 200,00 eura po ročištu, u skladu s Tbr. 9. 1. u vezi s Tbr. 7. 1. Tarife, što ukupno iznosi 1.200,00 eura, uvećano za PDV 1.500,00 eura,

- trošak vještačenja od 921,63 eura, dok se u preostalom dijelu do zatraženih ukupnih 986,72 eura predujma odbija jer taj dio nije ni plaćen vještaku i nalazi se na računu suda, pa će biti vraćen tužiteljici,

- trošak pristojbi od traženih 77,00 eura,

pa je ukupni priznati trošak tužiteljici 2.748,63 eura. Dio koji odgovara postotku od 74,56% tog iznosa je 2.049,38 eura koji je i dosuđen tužiteljici.

42. Odbijaju se sljedeći troškovi kao nepotrebni za vođenje parnice:

- trošak prijevoza odvjetniku 6 x (198 km x 0,40 eura) i 6 x 11,20 eura cestarina, ukupno 384 eura, jer u sjedištu suda postoje odvjetnici koji su smogli zastupati tužiteljicu u ovom postupku, pa nije bilo nužno za vođenje parnice da se angažira odvjetnik iz [adresa] čije putovanje do Gospića iziskuje povećanje troškova.

43. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 29. kolovoza 2025.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.