Poslovni broj: P-658/2022-28

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja DELPHINUS d.o.o. Split, Vinkovačka ulica 13, OIB: 39885533245, kojeg zastupa punomoćnik Damir Tomić, odvjetnik u F & partneri odvjetničko društvo d.o.o. Split, Bihaćka 2A, protiv tuženika FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Rino Petričić, odvjetnik u Splitu, Držićeva 4, radi isplate iznosa od 8.949,49 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja EŠ te punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana isplati tužitelju iznos od 8.949,49 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. studenog 2020. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 21. studenog 2020. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.646,80 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 29. kolovoza 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 29. studenog 2022. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno navedenog tuženika, radi isplate iznosa od 67.430,00 kn. Tužitelj u tužbi navodi da je sa likvidiranim trgovačkim društvom Monika nekretnine j.d.o.o. [adresa], OIB: 76028204170, bio u poslovnom odnosu iz kojeg tužitelj ima potraživanje s naslova ispostavljenog računa broj 12/st1/1 od 8. svibnja 2019. u iznosu od 132.430,00 kn s rokom dospijeća od 26. svibnja 2019. Nadalje, tužitelj navodi da je temeljem odluke tuženika od 1. lipnja 2022., kao jedinog osnivača i člana društva Monika nekretnine j.d.o.o., o prestanku tog društva, navedeno društvo u skraćenom postupku bez likvidacije, a sukladno članku 472.a Zakona o trgovačkim društvima, prestalo postojati te je društvo rješenjem ovog suda broj Tt-22/4960-3 brisano iz sudskog registra 18. kolovoza 2022. Tužitelj citira odredbe članka 472.e stavak 1. i 2. Zakona o trgovačkim društvima (("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, dalje u tekstu: ZTD) te navodi da te odredbe govore o odgovornosti članova društva, odnosno u ovom slučaju tuženika za obveze likvidiranog društva.

2. Tužitelj je nadalje u tužbi istakao da tuženiku, kao jedinom članu društva Monika nekretnine j.d.o.o., nije mogla ostati nepoznata činjenica postojanja duga tog društva prema tužitelju u trenutku pokretanja i vođenja likvidacijskog postupka, a sve to iz razloga što je to društvo, prethodno likvidaciji, u nekoliko navrata i to u periodu od 9. svibnja 2019. do 20. studenog 2020. podmirivalo dug tužitelju po ispostavljenom računu br. 12/st1/1 i to do ukupnog iznosa do 65.000,00 kn. Stoga, izjava koju je tuženik dao u likvidacijskom postupku po članku 472.a ZTD-a i u kojoj je naveo da društvo nema dospjelih obveza prema drugim vjerovnicima da nije istinita. Tužitelj navodi da se u nekoliko navrata usmeno te pisanim dopisima od 15. srpnja 2022. i 15. rujna 2022. obraćao tuženiku sa zahtjevom za isplatu ostatka duga, odnosno podmirenje obveze, a na što da se tuženik oglušio, kao što je isti odlučio i "prešutjeti" postojanje duga prema tužitelju u likvidacijskom postupku. Iz toga proizlazi da bi se moglo raditi i o prijevarnoj namjeri tuženika. Tužitelj na kraju navodi da u konkretnom slučaju odgovornost tuženika za dug likvidiranog društva proizlazi iz odredbi članka 472.e ZTD-a, ali i iz članka 472.a stavak 3. ZTD-a, odnosno iz izjave u kojoj se tuženik obvezao podmiriti sve preostale obveze društva Monika nekretnine j.d.o.o. ukoliko se naknadno pokaže da one postoje. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu usvojiti njegov tužbeni zahtjev kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 67.430,00 kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. studenog 2020. do isplate.

3. U odgovoru na tužbu od 30. siječnja 2023. tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik ističe da je iz same tužbe vidljivo da tužitelj od trenutka dospijeća računa prema društvu Monika nekretnine j.d.o.o., dakle od 26. svibnja 2019., protiv tog društva nije pokrenuo bilo kakav postupak radi utvrđivanja duga i naplate istog. Nadalje, navodi tužitelja da bi izjava tuženika koju je isti, kao jedini osnivač i vlasnik društva Monika nekretnine j.d.o.o., dao u likvidacijskom postupku nad tim društvom i u kojoj je izjavio da društvo nema dosjelih obveza prema drugim vjerovnicima, bila prijevarna sa namjerom da su u potpunosti neutemeljeni. To iz razloga što je nesporno da račun na koji se tužitelj poziva, tužitelj nije nikada pokušao naplatiti te da je stoga zastara potraživanja po tom računu, bez obzira na njegovu neosnovanost, nastupila 26. svibnja 2022. S obzirom da je tuženik izjavu o prestanku društva Monika nekretnine j.d.o.o. podnio 1. lipnja 2022. te u istoj izjavio da to društvo nema dospjelog duga, tuženik da nije počinio bilo kakvu prijevaru niti je sastavio neistinitu izjavu. Prvi pokušaj naplate protiv tuženika kao solidarnog dužnika društva Monika nekretnine j.d.o.o. tužitelj da je pokrenuo tek podnošenjem tužbe u ovom postupku, a kada je već nastupila zastara potraživanja protiv tuženika, sve obzirom da je zastara nastupila i protiv navedenog društva i to sve prije nego li je zatražena likvidacija društva. Budući da je nastupila zastara potraživanja za likvidirano društvo, to da je stoga zastara nastupila i za tuženika kao solidarnog dužnika. Slijedom navedenog, tuženik je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. Podneskom od 13. travnja 2023. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu tuženika navodeći da, iako tuženik osporava tužbeni zahtjev, isti da priznaje postojanje poslovnog odnosa te da izrijekom ne osporava osnov ni visinu potraživanja. Tuženik da svoje protivljenje tužbenom zahtjevu temelji prvenstveno na istaknutom prigovoru zastare utužene tražbine, a koji prigovor tužitelj smatra neosnovanim. Naime, tužitelj i društvo Monika nekretnine j.d.o.o. da su bili u poslovnom odnosu temeljem kojeg je tužitelj ispostavio tom društvu krovni opšav i travne rešetke te mu za isto izdao račun br. 12/st1/1 s danom dospijeća od 26. svibnja 2019. Tužitelj navodi da je to bio jedini poslovni odnos između njega i navedenog društva, a temeljem kojeg da je društvo Monika nekretnine j.d.o.o. u više navrata izvršilo uplatu iznosa tužitelju i to od ukupno 65.000,00 kn. Tužitelj naglašava da ni navedeno društvo, a niti tuženik kao njegov zastupnik po zakonu, nisu imali prigovora na ispunjenje obveze od strane tužitelja, a niti da su imali prigovora na ispostavljeni račun tužitelja, koji nisu na bilo koji način osporavali. Upravo suprotno, tuženik da je usmenim putem, u više navrata, tražio od tužitelja "da se malo strpi, jer je u nekim problemima i da će mu sve biti plaćeno" te da je istodobno vršio djelomična plaćanja predmetnog računa.

5. Sukladno navedenom, tužitelj smatra da je konkludentnim radnjama periodičkog plaćanja dijela računa, uz istodobnu činjenicu ne izjavljivanja prigovora na taj račun, došlo do posrednog priznanja duga od strane tuženika, u smislu odredbe članka 240. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO), te posljedično i do prekida zastare potraživanja koje počinje teći, u smislu odredbe članka 245. stavak 2. ZOO-a, od svake nove uplate, a završno sa zadnjom uplatom od 20. studenog 2020. Stoga, tužitelj smatra da od datuma te zadnje uplate, a imajući u vidu da se sve uplate društva prema tužitelju odnose na obvezu po u tužbi navedenom računu tužitelja, počinje teći novi zastarni rok za utuženje od tri godine. Budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 29. studenog 2022. to da je jasno kako nema govora o zastari potraživanja. Tužitelj je dodatno naveo i da su netočni navodi tuženika da tužitelj nije pokušao naplatiti predmetni račun, jer da je tužitelj dobronamjerno svaki put odustajao od ovrhe/tužbe protiv društva, budući da ga je tuženik u usmenom razgovoru uvjeravao da se ne treba brinuti za svoje potraživanje, da je miran i slično. Međutim, tuženik da je očito samo čekao da protekne 26. svibnja 2022., kako bi mogao tek par dana nakon toga, odnosno 1. lipnja 2022. donijeti odluku o prestanku društva Monika nekretnine j.d.o.o., a temeljem koje odluke je to društvo u skraćenom postupku bez likvidacije i prestalo postojati.

6. Tuženik se nije posebno očitovao na naprijed iznesene navode tužitelja, već je u nastavku postupka naveo da ustraje u istaknutom prigovoru zastare utužene tražbine, da osporava primitak računa tužitelja broj 12/st1/1 od strane brisanog društva Monika nekretnine j.d.o.o. te postojanje obveze po tom računu.

7. Tužitelj je podneskom od 13. travnja 2023. te na ročištu od 10. svibnja 2024. uredio tužbeni zahtjev, a koje uređenje tužbenog zahtjeva se odnosi na postavljanje zahtjeva na isplatu u eurima (iznos od 8.949,49 EUR), umjesto u kunama (iznos od 67.430,00 kn), a sve obzirom na uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, te na uređenje u pogledu stope zakonskih zateznih kamata koje se potražuju na glavnicu tražbine i troškove postupka. Raspravnim rješenjem od 10. svibnja 2024. sud je dopustio takvo uređenje tužbenog zahtjeva.

8. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: račun tužitelja br. 12/st1/1 od 8. svibnja 2019. (stranica 3 spisa), izvatke iz sudskog registra za društvo Monika nekretnine j.d.o.o. (stranice 5-10 spisa), dopise tužitelja od 15. srpnja 2022. i 15. rujna 2022. s poštanskom povratnicom (stranice 11-13 spisa), izvatke iz poslovnih knjiga tužitelja - karticu kupaca i izvod otvorenih stavki (stranice 14-15 i 30-31 spisa), izvatke o stanju i prometu po računu tužitelja kod Raiffeisenbank Austrija d.d. (stranice 25-29 spisa), dopis Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Solin od 30. siječnja 2024. s prilogom (stranice 76-77 spisa). Isto tako, pregledana je zbirka isprava iz sudskog registra ovog suda za društvo Monika nekretnine j.d.o.o. te je preslikan predmet odnosno isprave koje se odnose na skraćeni postupak prestanaka tog društva te je isto priloženo ovom spisu (stranice 54- 72 spisa). Također, izveden je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja EŠ. Sud je odbio, odnosno odustao od izvođenja dokaza predloženih po tužitelju i to financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te vještačenja po vještaku građevinske struke, jer je izvođenje tih dokaza ocijenio suvišnim, a imajući pritom u vidu odredbe članka 10. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) te članka 220. ZPP-a.

9. Tužbeni zahtjev tužitelj je osnovan.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.949,49 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. studenog 2020. do isplate, a koji iznos tužitelja potražuje od tuženika, kao jedinog osnivača i člana društva Monika nekretnine j.d.o.o. [adresa] koje društvo je prestalo postojati u skraćenom postupku bez likvidacije, sve to u skladu s odredbama članka 472.e u vezi s člankom 472.a ZTD-a. Tužitelj svoju utuženu tražbinu temelji na računu br. 12/st1/1 od 8. svibnja 2019. koji je izdao društvu Monika nekretnine j.d.o.o., a koji račun tužitelja je samo djelomično podmiren.

11. Pregledom računa tužitelja br. 12/st1/1 od 8. svibnja 2019. utvrđeno je da se radi o računu kojeg je tužitelj izdao društvu Monika nekretnine j.d.o.o. [adresa] s osnova izvedenih limarskih radova te isporuke materijala, izrade i ugradnje krovnog opšava i travne rešetke, a sve to vezano za stambenu zgradu na adresi [adresa] u [adresa]. Razvidno je i da je račun izdan na ukupan iznos od 132.430,00 kn s datumom dospijeća na plaćanje 26. svibnja 2019.

12. Nadalje, iz izvadaka iz poslovnih knjiga tužitelja i to kartice kupaca te izvoda otvorenih stavki, vidljivo je da je tužitelj u svojim poslovnim knjigama, za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2020., ima evidentirano nepodmireno potraživanje prema društvu Monika nekretnine j.d.o.o. koje iznosi 67.430,00 kn. Iz tih isprava je razvidno da je ukupno potraživanje tužitelja prema tom društvu, a temeljem računa od 8. svibnja 2019., iznosilo 132.430,00 kn te da je navedeno društvo izvršilo više uplata tužitelju i to u ukupnom iznosu od 65.000,00 kn, a slijedom čega je preostao dug u iznosu od 67.430,00 kn.

13. Iz izvadaka o stanju i prometu po računu tužitelja kod Raiffeisenbank Austria d.d. utvrđeno je da su na poslovnom računu tužitelja evidentirane uplate društva Monika nekretnine j.d.o.o. [adresa] i to 9. svibnja 2019. u iznosu od 15.000,00 kn, 17. srpnja 2019. u iznosu od 15.000,00 kn, 23. srpnja 2019. u iznosu od 10.000.00 kn, 11. rujna 2019. u iznosu od 5.000,00 kn te 20. studenog 2020. u iznosu od 20.000,00 kn, kao i da je u opisu plaćanja navedeno da se radi o plaćanju računa. Dakle, iz navedenog je razvidno da je, a na ime plaćanja ispostavljenog računa, društvo Monika nekretnine j.d.o.o., u razdoblju od 9. svibnja 2019. do 20. studenog 2020., uplatilo tužitelju ukupno iznos od 65.000,00 kn

14. Pregledom dopisa tužitelja od 15. srpnja 2022. i 15. rujna 2022., s poštanskom povratnicom, utvrđeno je da se radi o dopisima koje je tužitelj uputio tuženiku tražeći od istog podmirenje preostalog dugovanja prema tužitelju po računu broj 12/st1/1 od 8. svibnja 2019. u iznosu od 67.430,00 kn. U tim dopisima tužitelj je također naveo da je dio duga po navedenom računu, i to u iznosu od 65.000,00 kn, već ranije podmiren.

15. Prema dopisu Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Solin od 30. siječnja 2024. društvo Monika nekretnine j.d.o.o. je predmetni račun tužitelja broj 12/st1/1 od 8. svibnja 2019. knjižilo u svojim poslovnim knjigama i to u ukupnom iznosu računa od 132.430,00 kn. Nadalje, u tom dopisu Porezne uprave navedeno je i da društvo Monika nekretnine j.d.o.o. nije koristilo pretporez po tom računu, a to iz razloga što je društvo u sustav poreza na dodanu vrijednost ušlo tek od 1. rujna 2020., dakle nakon izdavanja i knjiženja navedenog računa tužitelja.

16. Iz podataka iz sudskog registra za društvo Monika nekretnine j.d.o.o. [adresa], OIB: 76028204170, kao i uvidom u zbirku isprava tog društva iz sudskog registra ovog suda, razvidno je da je to društvo brisano iz sudskog registra 18. kolovoza 2022., temeljem rješenja ovog suda posl. broj Tt-22/4960-3 od 28. srpnja 2022., a sve obzirom da je rješenjem ovog suda broj Tt-22/4960-2 od 3. lipnja 2022. određen upis prestanaka navedenog društva u sudski registar i to po skraćenom postupku bez likvidacije. Razvidno je i da je jedini osnivač odnosno član tog društva, kao i jedini direktor – osoba ovlaštena za zastupanje istog bio tuženik. Iz zbirke isprava iz sudskog registra za to društvo razvidno je da je tuženik, kao jedini član navedenog društva, dao izjavu da to društvo nema nepodmirenih obveza prema radnicima i bivšim radnicima društva, odnosno obveza po osnovi radnog odnosa radnika i bivših radnika, te da nema spornih ili nespornih, dospjelih ni nedospjelih obveza prema drugim vjerovnicima, kao i da se tuženik kao jedini član društva obvezuje podmiriti sve preostale obveze društva, pokaže li se naknadno da one postoje. Tu izjavu tuženik je dao 1. lipnja 2022., u okviru njegove odluke o prestanku društva Monika nekretnina j.d.o.o. i to po skraćenom postupku bez likvidacije, a koja odluka je u obliku javnobilježničkog akta donesena pred javnim bilježnikom Majom Radovani iz [adresa] posl. br. OU-93/2022.

17. U svom iskazu, danom na ročištu koje je održano kod ovog suda 16. siječnja 2024., zz tužitelja EŠ u bitnom je naveo da tuženika FŠ poznaje već dvadesetak godina te da je on ranije imao drugu firmu Anić-plast koja je zatvorena. U odnosu na društvo Monika nekretnine j.d.o.o., zz tužitelja je naveo da je tužitelj s tim društvom bio u poslovnom odnosu i to na način da je dogovoreno izvođenje radova koji su navedeni u računu tužitelja iz 2019., a koji je predmet ovog postupka. Dakle, da se radilo o radovima na krovnom opšavu i isporuci travnate rešetke, a sve to vezano za stambenu zgradu na adresi [adresa] u [adresa], koju je društvo Monika nekretnine j.d.o.o. gradilo. Zz tužitelja je nadalje iskazao da je tužitelj u cijelosti izvršio sve radove navedene u predmetnom računu te da je po uputi FŠ račun dostavljen računovodstvenom servisu društva Monika nekretnine j.d.o.o. Od strane društva Monika nekretnine j.d.o.o., a niti od strane tuženika da nije bilo nikakvih prigovora na izvedene radove tužitelja po predmetnom računu, a niti na sam ispostavljeni račun. Društvo Monika nekretnine j.d.o.o. da je odmah po ispostavljanju računa izvršilo djelomično plaćanje te je nakon toga, u periodu od više godina, izvršilo i daljnje uplate, a kojima nije u cijelosti plaćen ispostavljeni račun. EŠ je naveo i da je tuženik obećavao da će račun biti podmiren, ali da se to u konačnici nije dogodilo. Upravo zbog obećanja da će račun biti plaćen, tužitelj da nije pokretao ovršni postupak. Istakao je da je između tužitelja i društva Monika nekretnine j.d.o.o. postojao samo jedan poslovni odnos te je za isti izdan samo jedan račun i to upravo račun koji je predmet ovog postupka. Na kraju, ponovio je da je prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, tuženik, kao zz društva Monika nekretnine j.d.o.o., konstantno obećavao da će račun biti u cijelosti plaćen, a zbog čega sudski postupak za naplatu predmetnog računa nije bio ranije pokrenut.

18. Naprijed navedeni iskaz zz tužitelja sud je prihvatio kao vjerodostojan i logičan, budući da je isti nije u suprotnosti s ispravama koje su priložene spisu, a isto tako se ističe da tuženik nije imao prigovora na iskaz zz tužitelja niti je isti u bilo kojem dijelu osporio.

19. U konkretnom slučaju između stranaka nije bilo sporno da je tuženik kao jedini osnivač i član društva Monika nekretnine j.d.o.o. [adresa], OIB:76028204170, 1. lipnja 2022. donio odluku o prestanku navedenog društva po skraćenom postupku bez likvidacije, a koja odluka je donesena u obliku javnobilježničkog akta, te da je sukladno toj odluci ovaj sud donio rješenje o prestanku navedenog društva, a nakon toga i odluku o brisanju tog društva iz sudskog registra, slijedom čega je društvo Monika nekretnine j.d.o.o. [adresa], rješenjem ovog suda posl.br. Tt-22/4960-3 brisano iz sudskog registra 18. kolovoza 2022.

20. Nadalje, između stranaka nije bilo sporno ni da je tuženik u okviru naprijed navedene odluke o prestanku društva Monika nekretnine j.d.o.o. dao izjavu u skladu s odredbama članka 472.a stavak 3. ZTD-a, u kojoj je isti, između ostalog, izjavio da društvo nema spornih ili nespornih, dospjelih ni nedospjelih obveza prema drugim vjerovnicima te da se tuženik kao jedini član društva obvezuje podmiriti sve preostale obveze društva, pokaže li se naknadno da one postoje.

21. Sporno je postoji li obveza tuženika podmiriti tužitelju preostali dio utuženog računa br. 12/st1/1 od 8. svibnja 2019. u iznosu od 67.430,00 kn, a što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 8.949,49 EUR, a to prvenstveno s obzirom na istaknuti prigovor zastare utužene tražbine.

22. U odnosu na postojanje tražbine tužitelja prema društvu Monika nekretnine j.d.o.o. po računu br. 12/st1/1 od 8. svibnja 2019., navodi se da je taj račun tužitelj izdao s osnova izvedenih limarskih radova te isporuke materijala te izrade i ugradnje krovnog opšava i travne rešetke, a iz čega proizlazi da se radi o poslovnom odnosu iz ugovora o djelu u smislu odredbi članka 590. ZOO-a, kojim člankom je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

23. Tužitelj je tijekom postupka istakao da je to jedini poslovni odnos kojeg je imao s društvom Monika nekretnine j.d.o.o. te da je navedeni račun, koji je predmet ovog postupka, ujedno jedini račun kojeg je izdao tom društvu, a koje navode tužitelja tuženik nije osporio. Na osnovanost takvih navoda tužitelja ukazuju isprave koje su priložene spisu. Tako je iz izvadaka iz poslovnih knjiga tužitelja, konto kartice i izvoda otvorenih stavki razvidno da je tužitelj u svojim poslovnim knjigama evidentirao potraživanje prema društvu Monika nekretnine j.d.o.o. po jednom računu od 8. svibnja 2019. i to u ukupnom iznosu od 132.430,00 kn, dakle upravo po računu koji je predmet ovog postupka. Isto tako, iz tih isprava je razvidno da je društvo Monika nekretnine j.d.o.o. djelomično podmirilo predmetni račun tužitelja i to u ukupnom iznosu od 65.000,00 kn, slijedom čega je preostalo nepodmireno potraživanje po tom računu u iznosu od 67.430,00 kn. Da su tužitelj i društvo Monika nekretnine j.d.o.o. doista bili u poslovnom odnosu te da je to društvo vršilo djelomična plaćanja tužitelju po naprijed navedenom računu razvidno je i iz izvadaka o promjenama i stanju po računu tužitelja kod banke. Međutim, osim iz naprijed navedenog, postojanje poslovnog odnosa između tužitelja i Monika nekretnine j.d.o.o. proizlazi i iz konto kartice samog društva Monika nekretnine j.d.o.o., a koja konto kartica je dostavljena uz dopis Porezne uprave od 30. siječnja 2024. (stranice 76-77 spisa). Naime, iz te konto kartice je razvidno da je to društvo u svojim poslovnim knjigama evidentiralo odnosno knjižilo predmetni račun tužitelja u cijelosti te su isto tako u toj kartici evidentirane uplate društva Monika nekretnine j.d.o.o. prema tužitelju i to u ukupnom iznosu od 65.000,00 kn te je kao preostalo potraživanje tužitelja u toj kartici naveden upravo iznos od 67.430,00 kn. Iz toga dakle proizlazi da se knjigovodstveno stanje u poslovnim knjigama tužitelja i društva Monika nekretnine j.d.o.o. na dan 20. studenog 2020. zapravo slagalo, odnosno da je isto bilo usklađeno.

24. Uzimajući u obzir da je društvo Monika nekretnine j.d.o.o. predmetni račun tužitelja knjižilo u svojim poslovnim knjigama to je samim time, po ocjeni ovog suda, to društvo priznalo račun tužitelja kao istinit i vjerodostojan, a time i postojanje obveze na plaćanje tog računa tužitelju. Ovdje valja navesti da tuženik tijekom ovog postupka nije ponudio ni predočio sudu niti jedan dokaz da bi predmetni račun tužitelja bio vraćen tužitelju ili da bi navedeno društvo, odnosno tuženik, prigovarao tužitelju na ispostavljeni račun i obavljene radove po tom računu. Sukladno tome, sud je zaključio da su tužitelj i društvo Monika nekretnine j.d.o.o. bili u poslovnom odnosu iz ugovora o djelu te da je potraživanje tužitelja po utuženom računu osnovano i da isto postoji.

25. Tuženik tijekom ovog postupka zapravo nije ni osporio činjenicu da su tužitelj i društvo Monika nekretnine j.d.o.o. bili u poslovnom odnosu, a niti je osporio navode tužitelja da je utuženi račun jedini račun kojeg je tužitelj iz tog poslovnog odnosa izdao društvu Monika nekretnine j.d.o.o. Tuženikovo protivljenje tužbenom zahtjevu se prvenstveno temelji na istaknutom prigovoru zastare utužene tražbine.

26. U odnosu na prigovor zastare utužene tražbine potrebno je navesti da se u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji rok zastare iz članka 228. ZOO-a, a sve obzirom da se radi o potraživanju iz ugovora o prometu robe i usluga. Kao što je to već naprijed navedeno, tužiteljeva tražbina proizlazi iz računa broj 12/st1/1 od 8. svibnja 2019., koji je glasio na iznos od 132.430,00 kn, a koji račun je dospio na naplatu 26. svibnja 2019. Stoga bi tražbina tužitelja iz tog računa po redovnom tijeku stvari trebala zastarjeti 27. svibnja 2022. Međutim, a kao što je to već istaknuto i što uostalom proizlazi ne samo iz izvadaka iz poslovnih knjiga tužitelja i podataka o promjenama na stanju njegovog računa kod banke, već i iz konto kartice društva Monika nekretnine j.d.o.o., društvo Monika nekretnine j.d.o.o. je nakon izdavanja računa tužitelja vršilo djelomična plaćanja duga po tom računu te je isto društvo u razdoblju od 9. svibnja 2019. do 20. studenog 2020. djelomično podmirilo taj račun tužitelja u ukupnom iznosu od 65.000,00 kn.

27. Zastarijevanje se prekida kad dužnik prizna dug, a što on može učiniti ne samo izjavom vjerovniku, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja, a kako je to propisano odredbama članka 240. ZOO-a.

28. Sukladno navedenom, društvo Monika nekretnine j.d.o.o. je, po ocjeni ovog suda, upravo otplatom dijela duga, priznalo i drugi neplaćeni dio svog duga po utuženom računu tužitelja, a koji čini predmet tužbenog zahtjeva. Ovdje sud ponovno naglašava da je utuženi račun tužitelja bio jedini račun kojeg je tužitelj izdao društvu Monika nekretnine j.d.o.o. iz njihovog poslovnog odnosa, koji račun je to društvo uredno knjižilo u svojim poslovnim knjigama i u odnosu na koji račun, kao i obavljene usluge po tom računu društvo Monika nekretnine j.d.o.o., prema neosporenim navodima tužitelja, nije imalo bilo kakvih primjedbi ni prigovora, već je u više navrata vršilo djelomično plaćanje tužitelju po tom računu, a nije osporilo preostali dio duga, odnosno tužiteljeve tražbine ni posredno niti neposredno.

29. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud je ocijenio da je djelomičnim plaćanjem duga iz utuženog računa, koji je predmet tužbenog zahtjeva, od strane društva Monika nekretnine j.d.o.o., a sukladno odredbama članka 240. ZOO-a, došlo do priznanja duga, prekida zastarnog roka i njegovog ponovnog tijeka (takav pravni stav izražen je i u odlukama Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-4795/2016-3 od 7. prosinca 2018. te poslovni broj Pž-3730/2020-2 od 18. prosinca 2020.). Uzimajući u obzir da je društvo Monika nekretnine j.d.o.o. posljednje djelomično plaćanje po utuženom računu tužitelja izvršilo 20. studenog 2020., to je stoga od tog datuma trebalo računati zastarni rok od tri godine, a to sukladno odredbama članka 245. stavak 1. i 2. ZOO-a. Tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 29. studenog 2022. pa je stoga očito da utužena tražbina tužitelja nije u zastari, odnosno da je tuženikov istaknuti prigovor zastare neosnovan.

30. Odredbom članka 472.a stavak 1. ZTD-a propisano je da društvo može prestati po skraćenom postupku bez likvidacije ako svi njegovi članovi suglasno donesu odluku o takvom prestanku društva. Prema stavku 3. tog članka ZTD-a svi članovi društva dužni su dati i izjavu: da društvo nema nepodmirenih obveza prema radnicima i bivšim radnicima društva niti drugih nepodmirenih obveza po osnovi radnog odnosa radnika i bivših radnika; da društvo nema spornih ni nespornih, dospjelih ni nedospjelih obveza prema drugim vjerovnicima te da se svaki član obvezuje podmiriti, solidarno sa svim ostalim članovima društva, sve preostale obveze društva, pokaže li se naknadno da one postoje.

31. Odredba članka 472.e stavak 1. ZTD-a propisuje da nakon brisanja društva iz sudskog registra za obveze društva koje je prestalo u skraćenom postupku bez likvidacije odgovaraju članovi društva solidarno cijelom svojom imovinom. Prema stavku 2. tog članka ZTD-a, vjerovnici mogu tražbine koje su imali prema društvu ostvariti prema članovima društva u roku od dvije godine od dana objave brisanja društva iz sudskog registra.

32. Slijedom naprijed navedenog, a kako iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu proizlazi utvrđenim da su tužitelj i društvo Monika nekretnine j.d.o.o., a koje društvo je odlukom tuženika kao jedinog osnivača i člana tog društva prestalo postojati po skraćenom postupku bez likvidacije, bili u poslovnom odnosu temeljem kojeg je tužitelj tom društvu ispostavio utuženi račun od 8. svibnja 2019., a koji račun je samo djelomično podmiren te je ostao nepodmireni iznos od 8.949,50 EUR (67.430,00 kn), kao i obzirom da je tuženik dao izjavu u smislu odredbi članka 472.a stavak 3. ZTD-a, kojom se isti obvezao podmiriti preostale obveze društva, a koje u konkretnom slučaju predstavlja predmetna tražbina tužitelja kao vjerovnika društva Monika nekretnine j.d.o.o., kao i obzirom da je tuženikov prigovor zastare utužene tražbine tužitelja ocjenjen neosnovanim, to stoga postoji obveza tuženika podmiriti tužitelju utuženu tražbinu, a to u skladu odredbama članka 472.e stavak 1. i 2. ZTD-a. Ovdje valja navesti i da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar roka od dvije godine iz članka 472.e stavak 2. ZTD-a. Sukladno tome, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 8.949,49 EUR.

33. Sukladno odredbama članka 29. stavak 1. ZOO-a, tužitelju su na dosuđeni iznos glavnice tražbine priznate i zakonske zatezne kamate koje teku od 21. studenog 2020. do isplate. Utuženi račun tužitelja dospio je na naplatu 26. svibnja 2019. te da bi stoga tužitelj imao pravo potraživati zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od dana dospijeća na plaćanje tog računa do isplate. Budući da je tužitelj plaćanje zateznih kamata zatražio kasnije od tog datuma, to su mu stoga zatezne kamate dosuđene od datuma od kojeg isti potražuje njihovo plaćanje tužbenim zahtjevom.

34. U odnosu na visinu stope zakonskih zateznih kamata, a uzimajući u obzir da se kod odlučivanja o zahtjevu za plaćanje zateznih kamatama radi o primjeni materijalnog prava, navodi se da su tužitelju za razdoblje od 21. studenog 2020. do 31. prosinca 2022. priznate zatezne kamate po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 2. stavak 1. Zakon o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 1. stavak 1. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23), a sve to obzirom da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.

35. Rok za izvršenje činidbe (paricijski rok) od 15 dana određen je u skladu s odredbama članka 328. ZPP-a.

36. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

37. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te članka 151. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), kao i odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, a sve to uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen te je tuženik izgubio ovu parnicu, tuženik je dužan naknaditi tužitelju sve opravdane parnične troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

38. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav tužbe od 29. studenog 2022. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. OT-a, zatim za sastav obrazloženog podneska od 13. travnja 2023., kojim se tužitelj očitovao na navode iz odgovora na tužbu, u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 24. listopada 2023., 16. siječnja 2024. i 10. svibnja 2024. u visini od po 100 bodova za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, te za zastupanje na ročištu od 5. prosinca 2023. u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 9. t. 2. OT-a, a što ukupno iznosi 550 bodova, odnosno 1.100,00 EUR (vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR). Na taj iznos troška tužitelju je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 275,00 EUR sukladno Tbr. 46. OT-a. Tužitelju je isto tako priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u zatraženom iznosu od 135,90 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 135,90 EUR, sve to u smislu odredbi Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

39. Tužitelju nije priznat više zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 5. prosinca 2023. u visini od 50 bodova, odnosno u iznosu od 100,00 EUR, s obračunatim PDV-om na taj iznos od 25,00 EUR, s obzirom da se na tom ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima te su stranke ostale kod do tada iznesenog pa stoga za to ročište tužitelju pripada naknada troška po Tbr. 9. t. 2. OT-a, odnosno 50% pune nagrade iz Tbr. 7. t. 1. OT-a, a koliko mu je za to ročište i priznato.

40. Sukladno navedenom, tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.646,80 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 125,00 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

U Splitu 29. kolovoza 2025.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis