REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pn-2004/2020-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Grahovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković u Zagrebu, protiv tuženog Generali osiguranje d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, zastupanog po punomoćniku Igoru Habulincu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 7. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženom Generali osiguranje d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B da isplati tužitelju LH iz [adresa] iznos od 4.537,86 eura (četiritisućepetstotridesetsedameuraiosamdesetšestcenti) sa zateznim kamatama koje na iznos od 4.000,26 eura teku od 13. veljače 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 537,60 eura od 29. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.488,28 eura sa zateznim kamatama od 13. veljače 2019. te zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 537,60 eura od 13. veljače 2019. do 28. kolovoza 2025., odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tuženom Generali osiguranje d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B da isplati tužitelju LH iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.055,24 eura sa zateznim kamatama od 29. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.498,84 eura odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete i imovinske nenovčane naknade za tuđu pomoć koja je nastala kao posljedica prometne nezgode koja se dogodila 7. srpnja 2018. u Zagrebu na križanju Crnčićeve i Čikoševe ulice. Za nezgodu je odgovoran osiguranik tuženika ĆH iz [adresa] koji je suprotno prometnim pravilima o propuštanju vozila i pravu prednosti prolaska svojim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], marke "Mercedes" A180 CDI naletio na vozilo marke "Nissan Almera" reg. oznake [registarska oznaka] u kojem se nalazio tužitelj kao suputnik. Vozilo štetnika u vrijeme prometne nezgode bilo je osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 4400179223. Tužitelj je u predmetnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede zbog kojih mu je narušeno tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO) zbog čega se 12. veljače 2019. obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, nakon čega mu je isplaćen nesporan dio štete u iznosu od 16.800,00 kuna. Tužitelj je u tužbi potraživao na ime naknade neimovinske štete te imovinske štete za tuđu pomoć ukupan iznos od 93.000,00 kuna koji je iznos umanjio za nesporno isplaćeni iznos od 16.800,00 kuna i tražio od suda da obveže tuženika na isplatu preostalog iznosa štete od 76.200,00 kuna (što sada iznosi 10.113,48 eura) sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 13. veljače 2019. do isplate. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 23. svibnja 2025. tužitelj navodi da mu s osnova naknade neimovinske štete te imovinske štete za tuđu pomoć pripada pravična novčana naknada u iznosu od 10.255,88 eura. Umanjivši navedeni iznos za nesporno isplaćeni dio naknade od 16.800,00 kuna, što sada iznosi 2.229,74 eura, traži od suda da obveže tuženika na isplatu preostalog iznosa od 8.026,14 eura sa zateznim kamatama od 13. veljače 2019. do isplate uz naknadu prouzročenog parničnog troška u iznosu od 4.554,08 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznao nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, dok je istaknuo prigovor suodgovornosti na strani tužitelja u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a jer tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a u trenutku prometne nezgode sjedio je na prozoru iza suvozača zbog čega je ispao iz vozila, kojom prilikom je i zadobio tjelesne ozljede. Uvažajući suodgovornost tužitelja za štetu koju je pretrpio, tuženik smatra da je isplatom nespornog iznosa tužitelju nadoknadio štetu u cijelosti. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže isti odbiti, a tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška u iznosu od 2.589,53 eura

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-671/2020-2 od 5. svibnja 2020. (list 5 - 8 spisa), u medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 9 - 16 spisa), u dopis punomoćnika tužitelja od 12. veljače 2019. kojim podnosi odštetni zahtjev (list 17 spisa), u zapisnik o očevidu, skicu mjesta događaja i fotografije prometne nesreće (list 35 - 42 spisa), u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-671/2020, proveo dokaz kombiniranim prometnim i sudsko medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku Srećku Hlišću, dipl. ing. od 8. ožujka 2023. i sudskom vještaku dr. Davoru Mayeru, spec. sudske medicine od 18. listopada 2023. (list 65 - 73 i 77 - 79 spisa), u pisano očitovanje sudskog vještaka Srećka Hlišća od 29. travnja 2024. (list 94 spisa), saslušanjem sudskih vještaka na ročištu 12. lipnja 2024., proveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr Mladenu Miškulinu od 18. ožujka 2025. (list 113 - 120 spisa), proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽH i ĆH te saslušanjem tužitelja.

4. Svjedok ŽH je iskazao da se sjeća prometne nesreće koja se dogodila 7. srpnja 2018. budući da je bio sudionik štetnoga događaja. Nalazio se u osobnom vozilu "Nisan Almera" na stražnjem sjedištu i to u sredini. Sa njegove desne strane sjedio je tužitelj, lijevo od njega na stražnjem sjedištu sjedio je DH, na suvozačkom sjedištu ĐH, a vozilom je upravljao CH. Tužitelj je cijelo vrijeme vožnje sjedio na svom sjedištu, a ne na otvorenom prozoru automobila. Prozori na stražnjim vratima automobila su bili otvoreni do pola, dok su prednji prozori bili zatvoreni, pa nije bilo niti mogućnosti da tužitelj sjedi na otvorenom prozoru. U tom vozilu postoje sigurnosni pojasevi na stražnjem sjedalima te su i tužitelj i on bili vezani. Nakon što je došlo do sudara tužitelj je prvi ispuzao iz automobila izašavši kroz svoja stražnja desna vrata, a svjedok je na isti način izašao za njim. U prvi moment nisu ništa osjećali od šoka, a nakon toga je tužitelj počeo vrištati od bolova jer mu je "sic" prignječio desnu nogu te je slomio bedrenu kost. Taj je dan bila utakmica između Hrvatske i Rusije te su se vozili u pravcu Trga bana Josipa Jelačića i slavili pobjedu Hrvatske u toj utakmici.

5. Svjedok ĆH je iskazao da se sjeća štetnog događaja koji se dogodio 7. srpnja 2018. na križanju Crnčićeve i Čikoševe ulice u Zagrebu. Upravljao je osobnim vozilom marke "Mercedes" A180 i to Čikoševom ulicom iz smjera sjevera prema jugu. Prije toga je bio u caffe baru Bumbar koji se na nalazi na uglu Čikoševe i Crnčićeve gdje je gledao nogometnu utakmicu Hrvatska-Engleska. Automobil u kojem su se nalazile oštećene osobe kretao se Crnčićevom ulicom iz pravca istoka u pravcu zapada. Došlo je do sudara, vjerojatno njegovom krivnjom. U trenutku nezgode nije vidio koliko se osoba nalazilo u tom vozilu niti je to uočio nakon nezgode, mada je nakon sudara izašao iz svog vozila i to iz razloga što se oko njih skupilo mnoštvo ljudi, a jedna ga je gospođa ili gospodin, nije siguran, udario po glavi torbom ili koferom tako da je dobio "šljivu" na oku. Iz straha za svoju sigurnost udaljio se sa mjesta nezgode tako da ništa drugo o tome ne može reći. Ne sjeća se i nije vidio je li netko od osoba koje su se nalazile u vozilu s kojim se sudario u trenutku nezgode sjedio na okviru prozora vozila. U trenutku nezgode bio je trijezan i vjerojatno bi vidio da je netko sjedio na prozoru, odnosno sigurno bi vidio jer mu je to vozilo nailazilo s lijeve strane. Ne sjeća se koje marke je bilo vozilo s kojim se sudario niti boje tog vozila.

6. Tužitelj u svom iskazu navodi da se sjeća prometne nezgode koja se dogodila 7. srpnja 2018. Nalazio se u vozilu marke "Nissan Almera" kao putnik na stražnjem sjedištu sa desne strane iza suvozača. Niti u jednom trenutku vožnje nije sjedio na okviru prozora. Na okviru prozora sjedio je suvozač ĐH, ali prije same nezgode, dok je u vrijeme nezgode sjedio unutar kabine jer u protivnom, prema onome što im je rekao sudski vještak odnosno djelatnik policije nakon nezgode, da je tako sjedio ne bi ostao živ. U sredini na stražnjem sjedištu sjedio je svjedok SH, na lijevoj strani iza vozača sjedio je DH, dok je vozilom je upravljao CH. U tom vozilu postoje sigurnosni pojasevi na stražnjim sjedištima i koliko se sjeća svi su bili vezani sigurnosnim pojasom. Nakon što je došlo do sudara i njihov automobil završio zabijen u betonsku ogradu, jedino su SH i on ostali pri svijesti. ĐH nalazio se izvan vozila i ležao je u lokvi krvi. Izašao je iz vozila otvorivši desna vrata i ispuzao van u namjeri da pomogne ĐH, međutim presjekla ga je snažna bol u desnoj natkoljenici jer mu je pukla bedrena kost. Nakon što mu je predočen iskaz kojeg je dao u kaznenom postupku i koji je zabilježen na zapisniku od 12. ožujka 2020. gdje je iskazao da je prije nego što je došlo do nesreće jedno vrijeme sjedio na okviru stražnjeg desnog prozora automobila, ali da se prije nesreće vratio u kabinu vozila te da je izašao iz automobila kroz prozor jer su stražnja desna vrata bila zaglavljena, iskazao je da se radi o podacima koji su pogrešno uneseni u taj zapisnik jer je neposredno nakon samog događaja u izjavi policiji iskazao isto ovo što je iskazao i na današnjem ročištu. Nakon prometne nezgode bio je u bolnici, a nakon otpusta iz bolnice, dok sam se nalazio na kućnoj njezi dolazila je patronažna sestra tri puta tjedno, ali ne zna koliko dugo, dok su mu u ostalom periodu pomoć pružali majka, brat i djevojka. Nakon ove nezgode i liječničke intervencije zaostala su tri ožiljka na desnoj natkoljenici, svaki dužine oko 10 cm te dva ožiljka od drena. Osjeća nelagodu kada nosi kratke hlače kada su ti ožiljci vidljivi trećim osobama. U području ožiljaka koža je vrlo tanka te osjeća bol nakon dužeg ležanja na desnoj nozi i pritiska na te ožiljke. Zbog posljedica predmetnog ozljeđivanja proveo je na fizikalnoj terapiji sveukupno 5 tjedana, zbog čega je izgubio mogućnost izlaska na jesenske rokove i nije mogao položiti sve ispite na fakultetu što je dovelo do toga da je morao parcijalno upisati sljedeću godinu.

7. Punomoćnici stranaka su se suglasili da nije potrebno da sud utvrđuje prisutnost naruženosti neposrednim opažanjem zbog izbjegavanja izlaganja stranke dodatnim neugodnostima, već su se složili da sud svoju odluku o tome utemelji na ocjeni sudskog vještaka medicinske struke.

8. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka za promet Srećka Hlišća dipl. ing. od 8. ožujka 2023. koji je svoj nalaz dao nakon što je proučio sudski spis te njemu priležeći zapisnik o očevidu, skicu mjesta događaja te fotografski elaborat, utvrdio je da je do nesreće došlo u Zagrebu na križanju ulice Bele Čikoša i Crnčićeve ulice u noćnim satima, pri čemu je križanje bilo dobro osvjetljeno. Tužitelj se nalazio u osobnom vozilu "Nissan Almera" reg. oznake [registarska oznaka] kao putnik, koje se kretalo Crnčićevom ulicom iz smjera sjevera prema jugu s lijeve strane vozilu osiguranika tuženika, dok se vozilo osiguranika tuženika marke "Mercedes" A180 CDI reg. oznake [registarska oznaka] kretalo ulicom Bele Čikoša od zapada prema istoku s desne strane vozilu oštećenika, pri čemu je brzina kretanja bila ograničena na 50 km/h, a pred ulaskom u križanje iz ulice Bele Čikoša postavljen je znak "obvezno zaustavljanje – STOP". Sudski vještak je analizirao oštećenja na vozilima te je utvrdio da je na vozilu "Nissan" u sudaru s vozilom "Mercedes" došlo do oštećenja prednjeg krajnje desnog dijela u prijelazu na prednji desni dio desnog boka s prednjim desnim kotačem, da bi potom sekundarnim kontaktom u sudaru bila oštećena sredina desnog boka, a zatim je naknadno naletom na betonski zid dvorišne ograde dodatno oštećen prednji desni dio te zabacivanjem stražnjeg dijela u lijevo okomito utisnut stražnji dio lijevog boka kod kotača naletom na rub metalnog spremnika za papir. U unutrašnjosti putničkog prostora aktivirani su zračni jastuci vozača i suvozača, suvozačko sjedalo je naslonom leđa i glave jače potisnuto prema naprijed uz tragove krvi na poleđini, a vozačko nešto manje, također uz pojavu tragova krvi na lijevoj strani naslova leđa. Na vozilu "Mercedes" je u sudaru udarno oštećen prednji dio lijevog boka s prednjim lijevim kotačem, da bi potom sekundarnim kontaktom u sudaru bio oštećen stražnji dio lijevog boka iznad stražnjeg dijela kotača, a u putničkom se prostoru otvorio bočni zračni jastuk vozača. Na temelju nastalih oštećenja na vozilima usporedbom sa tragovima na mjestu nesreće koji su zabilježeni u zapisniku o očevidu te vidljivi na fotografijama i skici policijskog očevida, vještak je utvrdio da je do sudara došlo kada je vozilo "Mercedes" ulaskom u križanje od sjevera ulicom Bele Čikoša presjeklo put vozilu "Nissan" na središnjem dijelu zapadne strane križanja, u kojem je položaju vozilo "Nissan" dolaskom od istoka kolnikom Crnčićeve ulice bilo u skretanju u lijevo sa svoje desne na lijevu voznu traku. S obzirom na sudarni položaj i mjesto zaustavljanja vozila vještak je utvrdio da je sudarna brzina vozila "Nissan" iznosila oko 39 km/h (10,7 m/s) a vozila "Mercedes" oko 32 km/h (8,9 m/s), s time da je vozilo "Nissan" ostvarilo promjenu brzine od oko 20 km/h (5,5, m/s). Na temelju tako utvrđenih činjenica sudski vještak je zaključio da je vještačenje pokazalo da se osobno vozilo "Nissan" sudarilo prednjim, više desnim dijelom u prijelazu na prednji dio desnog boka s prednjim dijelom lijevog boka vozila "Mercedes" kojemu je dolaskom iz sporedne ulice presjeklo put, da bi potom preusmjeravanjem vozila "Nissan" u lijevo, a vozila "Merdedes" u desno došlo do približavanja nasuprotnih bokova i sekundarnog kontakta sredine desnog boka vozila "Nissan" sa stražnjim dijelom lijevog boka vozila "Mercedes". Nakon sudara vozilo "Nissan" je slijetanjem s kolnika na nogostup naletjelo već oštećenim prednjim desnim dijelom na betonski zid ograde, a posljedičnim zabacivanjem stražnjeg dijela u lijevo udarilo stražnjim dijelom lijevog boka u rub metalnog spremnika za papir. Vozilo "Nissan" je u sudaru ostvarilo promjenu brzine od oko 20 km/h, pri čemu je udarna sila djelovala od naprijed i s lijeve strane težišta pod kutom od oko 48 stupnjeva u odnosu na uzdužnu os, uzrokujući polijetanje tijela putnika prema naprijed i u desno, uz istovremeno usmjeravanje prednjeg dijela vozila "Nissan" u lijevo, a stražnjeg u desno do sekundarnog bočnog udara sredine desnog boka vozila "Nissan" sa stražnjim dijelom lijevog boka vozila "Mercedes", kada je poprečna komponenta promjene brzine za nastala oštećenja mogla iznositi između 5 i 10 km/h, s time da je u nastavku slijetanjem sa kolnika vozilo "Nissan" udarom u ogradu prednjim desnim dijelom još ostvarilo pad brzine od oko 10 km/h.

9. Sudski vještak prof. dr. sc. Davor Mayer, spec. sudske medicine u svom nalazu i mišljenju od 18. listopada 2023. navodi da su medicinskom obradom tužitelja koji je stradao u prometnoj nesreći 7. srpnja 2018. kao putnik u osobnom vozilu koje se sudarilo s drugim osobnim vozilom utvrđene ozljede u vidu višeivernog prijeloma desne natkoljenične kosti, na prijelazu iz gornje u srednju trećinu, uz kontrakciju ulomaka i pomak u stranu za širinu kosti s razvojem opsežnog krvnog podljeva u području prijeloma te krvni podljev mekog oglavka zatiljno lijevo. Sudski vještak je analizirao nalaz i zaključak sudskoga vještaka prometne struke, izvršio uvid u zapisnik o očevidu i fotoelaborat, proučio iskaz tužitelja tijekom ovoga postupka u kojem opisuje da je prilikom nezgode sjedio na stražnjem desnom sjedalu iza suvozača te da je u trenutku štetnog događaja bio vezan sigurnosnim pojasom, kao i službenu bilješku iz priklopljenog "K" spisa gdje opisuje da je sjedio na stražnjim desnim vratima čiji je prozor bio otvoren te je nakon naleta drugog vozila na njegovo pao na kolnik i nije mu poznato što se dalje događalo. Sudski vještak u svom mišljenju navodi da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći kao putnik u osobnom vozilu koje se svojim prednjim desnim i desnim bočnim dijelom sudarilo s drugim osobnim vozilom nakon čega je vozilo "Nissan" bilo odbačeno prednjim dijelom u lijevo uz sekundarni kontakt nasuprotnih bokova dvaju vozila, da bi potom vozilo "Nissan" sletjelo s kolnika na nogostup i naletjelo već oštećenim prednjim desnim dijelom na betonski zid ograde. Vještak je utvrdio da su sve ozljede tužitelja, prethodno navedene, u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Usporedbom ozljeda tužitelja s oštećenjima i tragovima na vozilu te dinamikom prometne nesreće utvrđene prometnim vještačenjem proizlazi da se tužitelj u trenutku nesreće ozlijeđenom (desnom) nogom nalazio unutar kabine vozila pri čemu je ta noga bila u određenoj mjeri fiksirana u svom donjem dijelu, pa je uslijed forsiranog polijetanja tijela unaprijed i desno, uzrokovanog sudarom dvaju vozila, došlo do biomehaničkog opterećenja natkoljenice i posljedičnog loma kosti. Desna noga tužitelja u takvoj se poziciji mogla naći u dva slučaja i to u slučaju da je tužitelj sjedio na desnom stražnjem mjestu unutar vozila ili u slučaju da je sjedio na okviru desnog stražnjeg prozora s nogama unutar kabine vozila, a gornjim dijelom izvan kabine. Istodobna prisutnost ozljede na zatiljku (pripisive padu na tlo ili eventualno kontaktu stražnjeg dijela glave s višim dijelom lijevog boka vozila Mercedes u dijelu sudarnog procesa u kojem su vozila došla u sekundarni kontakt nasuprotnim bokovima), kao i činjenica da je biomehaničko opterećenje natkoljenice dostatno za lom pri relativno niskoj promjeni brzine bilo daleko lakše uspostaviti u slučaju nekog netipičnog položaja tijela (kakav je i sljedeći položaj na okviru prozora) nego u slučaju tipičnog sjedećeg položaja u kabini, čine drugu od dvije izložene varijante bitno vjerojatnijom. Vještak je dodao da čak i ukoliko bi se tužitelj kritične zgode nalazio unutar kabine vozila, broj putnika prisutnih na stražnjem sjedalu (četiri putnika) praktički otklanja mogućnost da bi isti bio vezan sigurnosnim pojasom. Sudski vještak je zaključio da tužitelj ne bi zadobio lom natkoljenične kosti kakav je kod njega utvrđen da se kritične zgode nalazio unutar kabine vozila na stražnjem sjedalu vezan sigurnosnim pojasom.

10. Tužitelj je prigovorio dijelu sudskomedicinskog nalaza u odnosu na zaključak vještaka dr. Davora Mayera da je tužitelj u trenutku štetnog događaja sjedio na okviru prozora stražnjih desnih vrata osobnog vozila te je tražio dopunu očitovanja sudskog vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća na okolnost postojanja udarne sile u svim fazama dinamike štetnog događaja.

11. Prilikom usmenog očitovanja na svoj nalaz i mišljenje sudski vještak dipl. ing. Srećko Hlišć iskazao je da je u nalazu i mišljenju na str. 8 navedena promjena brzine i svih kontakata koje je vozilo u kojem se nalazio tužitelj imalo u trenutku prvog i drugog kontakta sa vozilom oštećenika kao i kasnije prilikom udara u ogradu. Pri tome su navedeni smjerovi djelovanja udarne sile kao i njihove veličine. Pojasnio je da je udarna sila na vozilu u kojem je bio tužitelj najprije djelovala dijagonalno u odnosu na uzdužnu os, nakon toga poprečno u sljedećem kontaktu, da bi konačno udarom u ogradu udarna sila djelovala uzdužno. Iskazao je da ne može zaključivati o načinu kretanja tijela putnika u vozilu nakon prvog kontakta, budući da je svaki sljedeći kontakt narušen onim prethodnim pa se u nalazu i mišljenju nakon prvog kontakta više i ne govori o smjeru polijetanja tijela putnika, već samo za onaj prvi.

12. Očitujući se na iskazane primjedbe na svoj nalaz i mišljenje vještak dr. Davor Mayer u bitnom je iskazao da je da je u svom nalazu, među ostalim izvorima, citirao i službenu bilješku iz priklopljenog kaznenog spisa i da mu je kao vještaku vrlo dobro poznato da sadržaj ovog tipa dokumenta ne predstavlja dokaz u kaznenom postupku, međutim ne vidi koja bi ga pravna norma obvezala da isti ne citira u građanskom postupku. Čak i ukoliko bi isključili ovaj citat iz nalaza, on ne bi imao utjecaj na njegove zaključke jer su isti doneseni prvenstveno promatranjem ozljeda tužitelja u kontekstu ostvarene dinamike prometne nesreće. Na poseban upit punomoćnika tužitelja bi li osoba na mjestu tužitelja, u varijanti da je on sjedio na okviru stražnjih desnih vrata vozila u kretanju ispala iz vozila u sudarnom procesu, odgovorio je da je to moguće ali ne nužno, pri čemu utjecaj na mogućnost ispadanja ima okolnost pridržavanja za dovratni stup ("štok"), a također i okolnost da su se vozila nakon primarnog kontakta međusobno priljubila bokovima pa je uslijed toga u tom segmentu nesreće praktički poništen slobodni prostor za ispadanje na kolnik. Upravo ta okolnost priljubljivanja vozila je mogući razlog ozljedi na stražnjem dijelu tužiteljeve glave kako je prezentirao u nalazu i mišljenju. Dopušta da bi nakon razdvajanja vozila došlo do tužiteljevog ispadanja iz vozila i ne može arbitrirati je li ova varijanta ispadanja izglednija u odnosu na varijantu voljnog izlaska iz vozila nakon nesreće, nakon što se vozilo zaustavilo. U slučaju ispadanja tijela tužitelja iz vozila tijekom sudarnog procesa na njemu bi posljedično tom padu i kontaktu s površinom kolnika mogle nastati ozljede prvenstveno površinske naravi (npr. oguljotine), a takve ozljede nisu konstatirane na tužiteljevu tijelu. Naglasio je da mogućnost koju je dopustio ne treba izjednačiti s tvrdnjom da bi takve ozljede doista morale nastati. Bez obzira na gore razmatrane varijante ispadanja rekao je da lom bedrene kosti nije posljedica pada i udara noge o kolnik. Na pitanje je li do ozljede na zatiljnom dijelu glave moglo doći i udarom o prepreku unutar kabine vozila iskazao je da mu ta mogućnost, iako ju ne može s potpunom sigurnošću otkloniti, ne djeluje održivom jer su udarne sile diktirale polijetanje tijela ne u smjeru prema nazad, već prvenstveno naprijed desno. U sudarnoj dinamici kakva je konkretno ostvarena će osoba koja sjedi straga desno očekivano doći desnom nogom u kontakt sa čvrstim preprekama u unutrašnjosti kabine vozila ispred i desno od mjesta sjedala. Međutim, takav kontakt kada se promatra u konkretnom slučaju nije bio takvog intenziteta da bi mu bilo moguće pripisati vrlo opsežan prijelom desne bedrene kosti kakav je kod tužitelja nastao. Kod polijetanja o kakvom je govorio sigurnosni pojas će se suprotstaviti tendenciji prisilnog inercijskog polijetanja tijela i ograničiti doseg polijetanja. Ovo ograničenje dosega polijetanja prvenstveno se odnosi na komponentu gibanja prema naprijed, dok na bočnu komponentu kod osobe na toj poziciji u vozilu nema bitnijeg učinka. Bočnu komponentu naleta na vozilo u kojem se nalazio tužitelj ne smatra značajnom za ozljeđivanje samog tužitelja. U daljnjem komentaru uloge sigurnosnog pojasa na ozljeđivanje tužitelja ukazao je na svoj zaključak iz pisanog nalaza i mišljenja kako kod vezane osobe na poziciji tužitelja (straga desno) ne bi došlo do nastanka predmetnog prijeloma. Stoga je ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja u cijelosti.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja sudskih vještaka prometne i sudskomedicinske struke koje su sudski vještaci dali primjenom svojih stručnih znanja te za svoje zaključke dali jasna i logična objašnjenja.

14. U predmetnoj pravnoj stvari tužitelj je stradao kao putnik u osobnom vozilu marke "Nissam Almera" registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo JH koji je i upravljao vozilom te kao takav ima status treće osobe u smislu odredbe čl. 1069. st. 4 ZOO- a i za čiju štetu vlasnici motornih vozila kojima je prouzročena šteta odgovaraju solidarno i po načelu uzročnosti.

15. Odredbom čl. 1067. st. 3 ZOO-a propisano je da se vlasnik vozila oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

16. Sud nije povjerovao iskazima svjedoka ŽH i tužitelja u dijelu u kojem tvrde da se tužitelj u trenutku sudara nalazio u kabini vozila na stražnjem sjedištu desno, iza suvozača i da je bio vezan sigurnosnim pojasom jer su njihovi iskazi u tom dijelu u suprotnosti sa sadržajem njihovih izjava koje su dali policijskim službenicima nakon nezgode, a koji su sadržani u službenim bilješkama Policijske uprave zagrebačke od 13. prosinca 2018. kao i iskazu tužitelja kojeg je dao u svojstvu svjedoka u kaznenom postupku na ročištu 12. ožujka 2020., što je sve utvrđeno uvidom u spis broj K-671/20 Općinskog kaznenog suda u Zagrebu. I tužitelj i svjedok su u svojim iskazima u ovom postupku izostavili činjenicu da su se na stražnjem sjedištu vozila "Nissan" u trenutku sudara nalazile četiri osobe, tako da se između tužitelja koji je sjedio do stražnjih desnih vrata vozila i DH, koji je sjedio do stražnjih lijevih vrata osim svjedoka ŽH nalazio i putnik FH, što prema nalazu sudskog vještaka dr. Davora Mayera već samo po sebi predstavlja okolnost koja praktički otklanja mogućnost da bi tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom. Također, iz službene bilješke Policijske uprave zagrebačke od 13. prosinca 2018. proizlazi da je tužitelj izjavio da je ulaskom u automobil sjedio na zadnjim desnim vratima, kao i suvozač ZH na suvozačkim te DH na zadnjim lijevim vratima jer su slavili pobjedu nogometne reprezentacije Hrvatske. U svom iskazu koji je dao na ročištu pred kaznenim sudom u svojstvu svjedoka dodao je da se prije prometne nesreće vratio u kabinu vozila. Međutim, ono što njihove iskaze čini nevjerodostojnima je upravo činjenica da iz nalaza sudskog vještaka dr. Davora Mayera, spec. sudske medicine, čiji je nalaz sud ocijenio utemeljenim na stručnim znanjima i logično obrazloženim, jasno proizlazi da je prvenstveno promatranjem ozljeda tužitelja u kontekstu ostvarene dinamike prometne nesreće došao do zaključka da da se tužitelj u trenutku nesreće ozlijeđenom (desnom) nogom nalazio unutar kabine vozila pri čemu je ta noga bila u određenoj mjeri fiksirana u svom donjem dijelu, pa je uslijed forsiranog polijetanja tijela unaprijed i desno, uzrokovanog sudarom dvaju vozila, došlo do biomehaničkog opterećenja natkoljenice i posljedičnog loma kosti. Desna noga tužitelja u takvoj se poziciji mogla naći u dva slučaja i to u slučaju da je tužitelj sjedio na desnom stražnjem mjestu unutar vozila ili u slučaju da je sjedio na okviru desnog stražnjeg prozora s nogama unutar kabine vozila, a gornjim dijelom izvan kabine. Pojasnio je da u sudarnoj dinamici kakva je konkretno ostvarena će osoba koja sjedi straga desno očekivano doći desnom nogom u kontakt sa čvrstim preprekama u unutrašnjosti kabine vozila ispred i desno od mjesta sjedala. Međutim, takav kontakt, kada se promatra u konkretnom slučaju, nije bio takvog intenziteta da bi mu bilo moguće pripisati vrlo opsežan prijelom desne bedrene kosti kakav je kod tužitelja nastao pa je mišljenja da biomehaničko opterećenje natkoljenice dostatno za lom pri relativno niskoj promjeni brzine bilo daleko lakše uspostaviti u slučaju nekog netipičnog položaja tijela (kakav je i sljedeći položaj na okviru prozora) nego u slučaju tipičnog sjedećeg položaja u kabini, što drugu od dvije izložene varijante čini bitno vjerojatnijom. Pri tome je dodao da čak i ukoliko bi se tužitelj kritične zgode nalazio unutar kabine vozila, broj putnika prisutnih na stražnjem sjedalu (četiri putnika) praktički otklanja mogućnost da bi isti bio vezan sigurnosnim pojasom. Zaključio je da tužitelj ne bi zadobio lom natkoljenične kosti kakav je kod njega utvrđen da se kritične zgode nalazio unutar kabine vozila na stražnjem sjedalu vezan sigurnosnim pojasom.

17. Prihvativši navedena utvrđenja sudskog vještak, sud je ocijenio da je tužitelj uslijed nevezivanja sigurnosnim pojasom doprinio nastanku vlastite štete u omjeru od najmanje 30%, zbog čega u ovoj parnici ostvaruje pravo na razmjerno sniženu naknadu štete (čl. 1092. u svezi sa čl. 1106. ZOO-a).

18. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka doc.dr.sc. Mladena Miškulina, prim.dr.med., specijalista ortopedije od 18. ožujka 2025. koji je svoj nalaz dao temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju u spisu, te osobnim pregledom tužitelja, utvrđeno je da je tužitelj na dan štetnog događaja pregledan u KBC Zagreb, Klinika za kirurgiju gdje mu je ustanovljena dijagnoza višeivernog prijeloma desne natkoljenične kosti sa pomakom uz obilni krvni podljev i natučenje glave. Zadržan je na bolničkom liječenju od 8. srpnja 2018. do 13. srpnja 2018. gdje je 8. srpnja 2018., nakon učinjene RTG i CT obrade, izvršen operativni zahvat koji je protekao uredno. Učinjena je incizija i drenaža izraženog hematoma natkoljenice u području prijeloma te je nakon zacjeljivanja rana započeta fizikalna terapija. Tužitelj je vertikaliziran uz pomoć štaka te je 13. srpnja 2018. otpušten na kućnu njegu. Preporučeno mu je mirovanje, hod uz štake uz minimalno opterećenje operirane noge te uzimanje analgetika po potrebi. Nastavio je liječenje ambulantno kod specijalista kirurga i traumatologa, urologa i fizijatra. Provodio je stacionarnu fiziklanu terapiju u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice od 7. kolovoza 2018. do 7. rujna 2018. kao i ambulantno fizikalnu terapiju. Prilikom pregleda od strane specijalista kirurga i traumatologa 12. rujna 2018. preporučen mu je hod punom težinom uz postupno odbacivanje štake te dalje provođenje vježbi razgibavanja i jačanja muskulature. Sudski vještak je prilikom pregleda tužitelja uočio i opisao ožiljke u području desnog kuka i natkoljenice i to jedan u dužini od 7 cm u području iznad trohantera, dva manja ožiljka od 2 cm i 3 cm u području trohantera, ožiljak dužine 10 cm u području prijeloma s velikom mišićnom hernijom te ožiljak u području donjeg dijela natkoljenice dužine 7 cm. Sudski vještak je mišljenja da postoji izravna uzročno posljedična veza između dinamike štetnog događaja opisane u tužbi i zadobivenih ozljeda. Tužitelj je u cijelosti provodio upute liječnika ali su nakon provedenog adekvatnog liječenja zaostale trajne posljedice u vidu stanja nakon prijeloma desne natkoljenice u vidu ograničenja opsega pokreta desnog kuka u lakom stupnju te u vidu veće mišićne hernije u području desne natkoljenice koja je bolna prilikom opterećenja. Tegobe s donjim dijelom leđa ne mogu se dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Sudski vještak je ocijenio da navedene trajne posljedice umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužitelju u omjeru od 10%.

19. Sudski vještak je utvrdio da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana ukupno, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 90 dana ukupno.

20. Tužitelj je u štetnom događaju trpio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana ukupno (ozljeda i operativni zahvat) srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana ukupno.

21. Sudski vještak je ocijenio da je kod tužitelja zaostala naruženost u srednjem stupnju.

22. Tuđa pomoć tužitelju je bila potrebna u slijedećim periodima:

- od 13. srpnja do 7. kolovoza 2018. u opsegu od 3 sata dnevno;

- od 7. rujna 2018. pa narednih mjesec dana u opsegu od 2 sata dnevno;

- u daljnjem tijeku tuđa pomoć bila je potreban u trajanju od 30 dana u opsegu 1 sata dnevno te narednih 6 tjedana u opsegu od 2x2 sata tjedno jedno za obavljanje težih poslova.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke ocijenivši da je nalaz utemeljio na svojem stručnom znanju i iskustvu te dao jasne odgovore u svezi predmeta vještačenja, a prihvatile su ga i parnične stranke koje na nalaz nisu imale primjedbi.

24. Uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, stupanj umanjenja životne aktivnosti, trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha, vrstu ozljede, činjenicu da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda bio hospitaliziran 8. srpnja 2018. do 13. srpnja 2018., da je bio podvrgnut operativnom zahvatu i dijagnostičkim pretragama (RTG i CT obrade), da je provodio stacionarnu fizikalnu terapiju od 7. kolovoza 2018. do 7. rujna 2018., dugi vremenski period hodao uz pomoć štaka (kroz četiri mjeseca), da je morao mirovati i uzimati analgetike, po ocjeni ovog suda time mu je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje opisano u čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO).

25. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije) sud će se rukovoditi jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova izazvanih trajnim narušavanjem zdravlja.

26. Prema ocjeni ovoga suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade tužitelju. Stoga je radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u konkretnom slučaju potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

27. Imajući u vidu utvrđeni stupanj trajnog umanjenja životne aktivnosti tužitelja od 10% u kojem će postotku morati ulagati pojačane napore u svom daljnjem životu te njegovu dob u trenutku ozljeđivanja od 20 godina, sud drži da mu s te osnove pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 eura.

28. Cijeneći utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, lokalitet povrede te način liječenja koje je bilo popraćeno neugodnostima u vidu petodnevne hospitalizacije, podvrgavanja operativnom zahvatu, inciziji i drenaži hematoma te dijagnostičkim pretragama, hodanja uz pomoć štaka kroz četiri mjeseca, provođenja stacionarne i ambulantne fizikalne terapije te potrebe mirovanja i uzimanja analgetika, sud drži da tužitelju s te osnove pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.600,00 eura.

29. Cijeneći intenzitet pretrpljenog straha te njegovo trajanje u smislu okolnosti predmetnoga slučaja sud ocjenjuje da tužitelju s te osnove pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 1.500,00 eura.

30. Imajući u vidu da su tužitelju nakon nezgode zaostali brojni ožiljci u području desnog kuka i natkoljenice i to jedan u dužini od 7 cm u području iznad trohantera, dva manja ožiljka od 2 cm i 3 cm u području trohantera, ožiljak dužine 10 cm u području prijeloma s velikom mišićnom hernijom te ožiljak u području donjeg dijela natkoljenice dužine 7 cm koji predstavljaju naruženje koje je sudski vještak ocijenio kao naruženost srednjeg stupnja, koje je s obzirom na lokaciju vidljivo trećim osobama samo povremeno u situacijama izloženosti tog dijela tijela, primjerice kod nošenja kratkih hlača, što kod tužitelja izaziva nelagodu, sud je ocijenio da mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu s te osnove u iznosu od 2.800,00 eura.

31. S obzirom na izloženo te na utvrđenje suda da težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju tužitelju pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a), sud zaključuje da mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 8.900,00 eura. Sud je utvrđeni iznos umanjio za doprinos tužitelja u šteti od 30%, te utvrdio da mu pripada pravo na naknadu neimovinske štete u razmjerno smanjenom iznosu od 6.230,00 eura.

32. Među strankama nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju nesporan dio štete u iznosu od 2.229,74 eura. Stoga je sud utvrđeni iznos neimovinske štete umanjio za nesporno plaćeni iznos u mirnom postupku i dosudio tužitelju preostali neplaćeni iznos od 4.000,26 eura.

33. Primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a imajući u vidu cijenu jednog sata pružanja tuđe pomoći i njege po nekvalificiranoj osobi, utvrđenoj prema slobodnoj ocjeni i usporedbom sa cijenom jednog sata neto zarade nekvalificirane osobe u mjestu stanovanja tužiteljice u trenutku štetnog događaja u visini od 4,00 eura, uz utvrđeno trajanje potrebe za tuđom pomoći i njegom tužitelja (192 sata), sud je utvrdio da tužitelju s te osnove pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 768,00 eura. Sud je utvrđeni iznos umanjio za doprinos tužitelja u šteti od 30% te mu dosudio razmjerno smanjeni iznos od 537,60 eura.

33. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a temeljem kojeg tužitelju pripada pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Prema nalazu sudskog vještaka medicinske struke vidljivo je da je liječenje tužitelja okončano 17. rujna 2018., dok je uvidom u odštetni zahtjev utvrđeno da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom 12. veljače 2019. Stoga mu pripada pravo potraživati zateznu kamatu na neimovinsku štetu od 13. veljače 2019.

35. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos pravične novčane naknade za tuđu pomoć koji predstavlja oblik tzv. imovinske nenovčane štete čiju visinu sud utvrđuje danom donošenja odluke temelji se na odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a temeljem kojeg tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu na taj iznos od dana donošenja presude do isplate.

36. Visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos od dana dospijeća do 31. prosinca 2022. temelji se na članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a u svezi s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju utvrđuje Hrvatska narodna banka za svako polugodište za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa.

37. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da je tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 23. svibnja 2025. uspio u postupku u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva sa 100% te u odnosu na visinu sa 57% što ukupno iznosi 78,5% (100%+57%=157%/2=78,5%). Daljnjom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je od postotka u kojem je tužitelj uspio u sporu oduzeo postotak u kojem je tuženik uspio u sporu, a to je 21,5% te na taj način utvrdio ukupan uspjeh tužitelja u parnici od 57% (78,5%- 21,5 %=57%).

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tužitelju pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32.1 OT), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1 OT), za sastav podnesaka od 22. listopada 2020., 23. siječnja 2024., 23. svibnja 2025. i 27. lipnja 2025. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za sastav podneska 2. listopada 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4 OT), za zastupanje na ročištima od 1. veljače 2021., 10. svibnja 2021., 5. listopada 2021., 12. lipnja 2024. i 7. srpnja 2025. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9.1 OT), za pristup na ročišta od 22. veljače 2022. i 29. travnja 2022. u iznosima od po 50,00 eura (Tbr. 9.5 OT) sa pripadajućim PDV-om od 25%, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,79 eura i na presudu u iznosu od 126,71 euro, razmjerno uspjehu tužitelja u parnici od 57a% te trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eura te pristupa vještaka na ročište u iznosu od 67,50 eura u cijelosti ili ukupno 2.055,24 eura.

39. Sud nije priznao tužitelju pravo na trošak za sastav podneska od 20. kolovoza 2020. uz koji je dostavio potvrdu o plaćenoj sudskoj pristojbi na tužbu, jer je pristojbu bio obvezan platit prilikom podnošenja tužbe (čl. 4. st. 1. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama) pa se radi o trošku koji je sam prouzročio (čl. 152. ZPP-a), kao ni trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude jer tužitelj taj trošak nije imao.

U Zagrebu, 29. kolovoza 2025.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika