REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-447/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 1. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. iz Zagreba, Antuna Heinza 4, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, isplati svotu od 4.066,50 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podizanja tužbe do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana. ",

u cijelosti kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 da nadoknadi tuženom Triglav osiguranje d.d. iz Zagreba, Antuna Heinza 4, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 750,00 eura sa zateznim kamatama od 29. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegova osiguranica MĆ stradala u prometnoj nezgodi 23. kolovoza 1995. koju je prouzročio RĆ upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka]. Pred Općinskim sudom u Zagrebu osiguranica tužitelja je vodila postupak radi naknade štete koji je okončan presudom br. Pn-8533/97 od 20. travnja 2005., a odgovornost naslova utvrđena je i presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-383/07 od 5. veljače 2010. Na osnovu navedene nezgode osiguranici tuženika je rješenjem tužitelja broj IN-902959 od 20. ožujka 1997. priznato pravo na invalidsku mirovinu, a invalidnost je uzrokovana štetnim događajem 50%. Za ranija razdoblja tuženik je u mirnom postupku nadoknadio tužitelju štetu, zaključno do 31. listopada 2017. Posljednja uplata uslijedila je 5. prosinca 2017. U predmetu koji je vođen po tužbi tužitelja pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu br. P-3604/21 za razdoblje od 1. svibnja 2019. do 28. veljače 2021. tužba je povučena jer je tuženik namirio tražbinu, dok se za prethodno razdoblje vodi spor pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-1698/23.

2. Za nastavno razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. studenog 2024. s osnova invalidske mirovine ukupno je isplaćeno 11.618,56 eura. Kako je ozljeda na radu na ukupnu invalidnost utjecala u omjeru od 50%, a suodgovornost osiguranice tužitelja u štetnom događaju iznosi 30%, šteta koju je tužitelj pretrpio iznosi 4.066,50 eura. Tužitelj je pokušao namiriti štetu u mirnom postupku uputivši tuženiku odštetni zahtjev 4. prosinca 2024., ali tuženik dug nije podmirio. Stoga tužitelj traži od suda da u smislu odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju donese presudu kojom će obvezati tuženika na isplatu iznosa od 4.066,50 eura sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju kao i činjenicu da je radna nesposobnost osiguranice tužitelja uzrokovana štetnim događajem u omjeru od 50% kao i činjenicu da je osiguranica tužitelja doprinijela nastanku štete i štetnog događaja u smislu suodgovornosti u omjeru od 30%. Osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti jer je obveza tuženika propisana odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu i to čl. 27. u kojem stoji da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Da se predmetna odredba primjenjuje potvrđuje i rješenje Vrhovnog suda RH REV 2140/2018 od 13. srpnja 2022. kojim je ukinuta prvostupanjska i drugostupanjska presuda te je predmet vraćen na ponovno suđenje s uputom i obrazloženjem da je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odlukama poslovni broj Rev 1060/12-2, Rev 454/08-2, Rev 1061/03-2, Rev 1067/12-2, Rev-x 388/2018-2, Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u trenutku kada su izvršene isplate mirovina. Nastavno na navedeno tuženik ukazuje da je i Visoki trgovački sud u svojoj odluci Pž-3459/2020 od 27. prosinca 2021. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev HZMO-a s obrazloženjem da je odredbom čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a na tužitelju je teret dokazivanja visine iznosa koji bi eventualno bio osnovan. U citiranoj presudi jasno stoji da u slučaju kada se radi o ozljedi izvan rada, tužitelj nema pravo na naknadu štete. Kada se radi o ozljedi na radu (kao u ovom slučaju), tada je tužitelj dužan dokazati razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu. Teret dokazivanja visine štete je na tužitelju (imajući u vidu odredbe ZPP-a i ZOOP-a), jer se ista mora utvrditi sukladno odredbama čl. 27. ZOOP- a. Slijedom navedenog predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku u iznosu od 750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu i rješenje Općinskog suda u Zagrebu broj P-8533/97-84 od 20. travnja 2005., presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-383/07 od 5. veljače 2010. (list 4-11 spisa), u izviješće tužitelja o saldu duga od 12. prosinca 2017. (list 12 spisa), u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3604/2021-5 od 3. kolovoza 2021. (list 13 spisa), u rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Zagrebu br. IN-902959 od 20. ožujka 1997. (list 14-15 spisa), u obračun HZMO-a o izvršenim isplatama invalidske mirovine od 1. siječnja 2023. do 30. studenog 2024. (list 20 spisa), u odštetni zahtjev od 4. prosinca 2024. s povratnicom (list 21-22 spisa), u priloženu sudsku praksu.

5. Uvidom u rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Zagrebu br. IN-902959 od 20. ožujka 1997. utvrđeno je da je osiguranici tužitelja MĆ, kod kojeg je nastupio gubitak sposobnosti za rad zbog bolesti 50% te zbog ozljede na radu 50% priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 11. studenog 1996.

6. Među strankama je prije svega sporna primjena prava. Tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete koja mu je nastala isplatama invalidske mirovine osiguranici prema odredbama čl. 161. u svezi sa čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.

– dalje: ZOMO), dok je tuženik stava da je odluku o osnovanosti zahtjeva potrebno donijeti primjenom odredbe čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP-u.

7. Sud Europske unije je u svojoj odluci poslovni broj C-371/12 od 23. siječnja 2014. iznio pravno shvaćanje prema kojem se na odnose osiguratelja i oštećenih osoba, u pogledu postojanja i visine obveze osiguratelja za naknadu štete osnovom zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti uporabom motornog vozila za štete nastale u prometnim nezgodama, primjenjuju odredbe zakona koji regulira obvezno osiguranje vozila. Taj sud razlikuje građanskopravnu odgovornost za štetu uzrokovanu motornim vozilima, koju definira i jamči zakonodavstvo Unije i opseg naknade štete oštećenicima na ime građanskopravne odgovornosti osiguranika.

8. Ovaj sud je na stajalištu da je za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a takav je stav izražen i u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice Rev- 1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-2320/15 od 21. svibnja 2019., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020, Rev-388/2018 od 15. kolovoza 2020, Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-68/19 od 1. ožujka 2022. i dr. 9. Nije sporno da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. U konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

10. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza. Osiguravajuća društva temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

11. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak tako da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama je uređen i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje, odnosno obračunava premija osiguranja.

12. Prema tome, u ovoj pravnoj stvari o visini štete potrebno je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

13. Odredbom čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a propisana je obveza Društvu za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Pri tome se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

14. Prema tome, obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

15. Prema stavu suda teret dokaza kako osnove tako i visine tužbenog zahtjeva je na tužitelju. Kako tužitelj nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem nije niti dokazao činjenice bine za donošenje odluke o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva zbog čega je valjalo tužbeni zahtjev odbiti, kako je to odlučeno u toč. I izreke presude.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tuženiku pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8.1. OT), za sastav podneska od 10. lipnja 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 8.1. OT) te za zastupanje na ročištu 1. srpnja 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 9.1. OT) pri čemu je vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. OT), uvećano za PDV od 25% ili ukupno 750,00 eura.

U Zagrebu, 29. kolovoza 2025.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.