REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-7113/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 8. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, svotu od 7.136,78 eura sa pripadajućom kamatom koja teče od podnošenja tužbe pa do isplate, prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tro postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2 i 8. ZOO-a sve u roku od 8 dana.",

u cijelosti kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 da nadoknadi tuženom Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 sa zateznim kamatama od 29. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njihov osiguranik SI povrijeđen 13. veljače 2007. kao pješak u prometnoj nezgodi koju je skrivila S N upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] obvezno osiguranim kod tuženika, broj police 08051203665protiv koje je vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Zaboku broj K-111/07 i K-144/07. Tuženik je osiguraniku tužitelja NI nadoknadio štetu temeljem nagodbe postignute u izvansudskom postupku, čime je priznao svoju odgovornost za štetni događaj. Tužitelj je rješenjem broj 649910 od 17. veljače 2011. priznao svom osiguraniku pravo na invalidsku mirovinu zbog predmetnog štetnog događaja – ozljede izvan rada (70%) i bolesti (30%). Isplatom mirovina tužitelj trpi štetu te u skladu s odredbama čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13) ima pravo zahtijevati naknadu štete. Za prethodno razdoblje isplate mirovine zaključno do 30. rujna2021.u tijeku je sudski postupak a predmetnom tužbom tužitelj traži naknadu štete za razdoblje od 1. listopada 2021. do 30. lipnja 2024. u razmjernom iznosu od 70% od ukupnog iznosa plaćene mirovine u tom periodu s osnove uzroka prometne nezgode te traži od suda da obveže tuženika na isplatu iznosa 7.136,78 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu protivio se tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući prigovor isključive odgovornosti osiguranika tužitelja za nastanak štetnog događaja jer je neoprezno i nepropisno prelazilo kolnik na mjestu na kojem ne postoji obilježeni pješački prijelaz i to u pijanom stanju, dok je osiguranica tuženika vozilom upravljala dopuštenom brzinom i nije imala mogućnost izbjeći nalet usprkos pravovremenoj reakciji kočenjem. Neovisno od prethodno iznesenog osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti jer je obveza tuženika propisana odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i to čl. 27. u kojem stoji da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Da se predmetna odredba primjenjuje, o tome je stav zauzela i recentna sudska praksa pa ukazuje na rješenje Vrhovnog suda RH REV 552/2022-2 od 17. svibnja 2022. kao i niz ostalih sudskih odluka Vrhovnog suda RH kao i županijskih i prvostupanjskih sudova. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u trenutku kada su izvršene isplate mirovina. Tuženik osporava i da bi umirovljenje osiguranika tuženika bilo uzrokovano predmetnim štetnim događajem, posebno u omjeru od 70%, a drži da tužitelj nije dostavio niti adekvatne dokaze o visini isplaćene mirovine. Slijedom navedenog predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku u iznosu od 500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 3 – 18 spisa), u obračun HZMO-a o izvršenim isplatama invalidske mirovine od 1. listopada 2021. do 30. lipnja 2024. (list 19 spisa), u zapisnik o očevidu MUP-a PU krapinsko zagorske od 16.veljače 2007. (list 22 – 25 spisa), u sporazum o izvan sudskoj nagodbi od 320. svibnja 2008. (list 26 spisa), u rješenje HZMO , Područna služba u Zagrebu broj spisa 649910 od 17.veljače 2011. (list 28 – 30 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 1. prosinca 2010.(list 32 – 34 spisa), u mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenje o invalidnosti HZMO-a od 2. prosinca 2010. (list 36 – 37 spisa), u dopis HZMO-a (odštetni zahtjev) od 10. srpnja 2024. (list 38 – 39 spisa), u utemeljeni odgovor tuženika od 5. rujna 2024 (list 40 spisa), u stručno mišljenje Centra za kriminalistička vještačenja Ivan Vučetić od 21. veljače 2007. (list 55 spisa), u fotoelaborat MUP-a PU krapinsko zagorske PPP Krapina od 28. veljače 2007. (list 56 – 63 spisa), u nalaz i mišljenje sudskih vještaka Ivana Bedenikovića dipl.ing.i prof.dr. VI od 3. travnja 2007. (list 64 – 72 spisa), u preslik dijela spisa Općinskog suda u Zaboku broj K-144/07, uključujući presudu od 7. travnja 2008. (list 73 – 95 spisa), te priloženu sudsku praksu.

4. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu br. 649910 od 17. veljače 2011. utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja NI, kod kojeg je nastupio gubitak sposobnosti za rad zbog ozljede izvan rada 70% te zbog bolesti 30% priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 1. prosinca 2010.

5. Među strankama je prije svega sporna primjena prava. Tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete koja mu je nastala isplatama invalidske mirovine osiguranici prema odredbama čl. 161. u svezi sa čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.

– dalje: ZOMO), dok je tuženik stava da je odluku o osnovanosti zahtjeva potrebno donijeti primjenom odredbe čl. 27. st. 1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.i 155/23 – dalje: ZOOP).

6. Sud Europske unije je u svojoj odluci poslovni broj C-371/12 od 23. siječnja 2014. iznio pravno shvaćanje prema kojem se na odnose osiguratelja i oštećenih osoba, u pogledu postojanja i visine obveze osiguratelja za naknadu štete osnovom zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti uporabom motornog vozila za štete nastale u prometnim nezgodama, primjenjuju odredbe zakona koji regulira obvezno osiguranje vozila. Taj sud razlikuje građanskopravnu odgovornost za štetu uzrokovanu motornim vozilima, koju definira i jamči zakonodavstvo Unije i opseg naknade štete oštećenicima na ime građanskopravne odgovornosti osiguranika.

7. Ovaj sud je na stajalištu da je za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a takav je stav izražen i u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice Rev- 1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-2320/15 od 21. svibnja 2019., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020, Rev-388/2018 od 15. kolovoza 2020, Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-68/19 od 1. ožujka 2022. i dr. 8. Nije sporno da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. U konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

9. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza. Osiguravajuća društva temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

10. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak tako da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama je uređen i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje, odnosno obračunava premija osiguranja.

11. Prema tome, u ovoj pravnoj stvari o visini štete potrebno je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

12. Odredbom čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a propisana je obveza Društvu za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Pri tome se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

13. Prema tome, obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

14. Prema stavu suda teret dokaza kako osnove tako i visine tužbenog zahtjeva je na tužitelju. Kako tužitelj nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem nije niti dokazao činjenice bine za donošenje odluke o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva zbog čega je valjalo tužbeni zahtjev odbiti, kako je to odlučeno u toč. I izreke presude.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tuženiku pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8.1. OT), te za zastupanje na ročištu 8. srpnja 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 9.1. OT) pri čemu je vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. OT), uvećano za PDV od 25% ili ukupno 500,00 eura.

U Zagrebu, 29. kolovoza 2025.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.